{"id":11050,"date":"2011-11-20T09:57:32","date_gmt":"2011-11-20T08:57:32","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2011\/11\/20\/idu-dani-idu-godine\/"},"modified":"2011-11-20T09:57:32","modified_gmt":"2011-11-20T08:57:32","slug":"idu-dani-idu-godine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/idu-dani-idu-godine\/","title":{"rendered":"Idu dani, idu godine"},"content":{"rendered":"
\"kolumna_dm\" Potrebno je biti svjestan da na\u0161 \u017eivot ide. Potrebno je biti svjestan kamo nas na\u0161 \u017eivotni put vodi.
Dok sam ve\u010deras razgovarao s nekolicinom subra\u0107e, prisjetili smo se jednog na\u0161eg sad ve\u0107 pokojnog fratra. Iznenada sam postao svjestan neizbje\u017ene prolaznosti \u017eivota. Malo me ta pomisao stresla, ali nije me bilo strah. Nije me uhvatila panika. Dana\u0161nje evan\u0111elje (Mt 25, 31-46) ba\u0161 govori o onome \u0161to slijedi nakon \u0161to prije\u0111emo na drugu stranu.
Nakon \u0161to kona\u010dno do\u0111emo pred lice Pravednog, \u010deka nas najva\u017eniji ispit, ispit koji bi trebao rezimirati cijeli na\u0161 \u017eivot. Ne treba nas biti strah. Pitanje je ve\u0107 obznanjeno: \u201eKako si se odnosio prema bratu i sestri? Kako si se pona\u0161ao prema ljudima koji te okru\u017euju? Kako si se pona\u0161ao prema ljudima koje svaki dan susre\u0107e\u0161?\u201c Najva\u017eniji se ispit, dakle, ti\u010de svakida\u0161njeg \u017eivota. Moram priznati: trenutno padam. Da bih spremno do\u010dekao taj dan, trebam biti jo\u0161 osjetljiviji i pozorniji na potrebe drugoga, trebam biti jo\u0161 pa\u017eljiviji i nje\u017eniji prema drugima, trebam dvaput promisliti prije nego \u0161to nekome ne\u0161to ka\u017eem ili u\u010dinim.
Put do Boga vodi preko drugog \u010dovjeka. Ako ne volim \u010dovjeka, kako mogu tvrditi da volim Boga? I obrnuto.
U dana\u0161njem evan\u0111elju posebno mi je upao u o\u010di niz od \u010detiri pitanja: \u201eGospodine, kada te vidjesmo gladna, pa te nahranismo, ili \u017eedna, pa te napojismo? Kad li te vidjesmo kao putnika, i primismo te? Ili gola, pa te obukosmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, te do\u0111osmo k tebi?\u201c (Mt 25, 37-39). Zanimljivo mi je primijetiti da je ovo pitanje one skupine pravednika koji su cijelog svog \u017eivota dobro \u010dinili. Koliko su god oni iznena\u0111eni kraljem, toliko sam i ja iznena\u0111en njima. Nije mi jasna njihova motivacija. Za\u0161to su to u\u010dinili? Za\u0161to su uop\u0107e \u010dinili dobro?
Drugo pitanje koje me okupiralo: kako uop\u0107e prepoznati Gospodina? To je klju\u010dno pitanje. Dok sam malo razmi\u0161ljao o odgovoru na ovo najva\u017enije pitanje, prisjetio sam se citata iz Saint-Exuperyjeva Malog princa: \u201ePrave se stvari vide srcem, a ne o\u010dima. Ono \u0161to je bitno, nevidljivo je o\u010dima.\u201c
Kad govori o na\u0161em pristupu Bogu, Pavao nam preporu\u010da stav djeteta. Dijete je puno pouzdanja, prostodu\u0161nosti i neusiljenosti. Ono se ne boji. Za nj ne postoje prepreke i granice. Njemu je sve mogu\u0107e. Bog nam dopu\u0161ta takav stav, ali mi, stariji, uporno odbijamo vjerovati da je Bog tako jednostavan. Najte\u017ee nam je ostvariti ono \u0161to je najjednostavnije. Dra\u017ee nam je misliti da je Bog nekakav strogi sudac koji samo \u010deka da nas spr\u017ei vatrenom munjom. Ne odgovara to \u010dinjeni\u010dnom stanju. Pred Bogom se zaista mo\u017eemo i smijemo osje\u0107ati kao djeca. Dijete se slobodno obra\u0107a srcu koje ne mo\u017ee druga\u010dije nego biti otvoreno za susret. Bo\u017eja su vrata uvijek otvorena. Potrebno je samo malo se ohrabriti i u\u0107i. Bez ustru\u010davanja. <\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"kolumna_dm\" Potrebno je biti svjestan da na\u0161 \u017eivot ide. Potrebno je biti svjestan kamo nas na\u0161 \u017eivotni put vodi.
Dok sam ve\u010deras razgovarao s nekolicinom subra\u0107e, prisjetili smo se jednog na\u0161eg sad ve\u0107 pokojnog fratra. Iznenada sam postao svjestan neizbje\u017ene prolaznosti \u017eivota. Malo me ta pomisao stresla, ali nije me bilo strah. Nije me uhvatila panika. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9222,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[7497,127,52,126,1195,44,46,163,1197,3776,135,158,134,7499,7498,7496,1699],"class_list":["post-11050","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-ispit","tag-kako","tag-koje","tag-koji","tag-malo","tag-nam","tag-nas","tag-nije","tag-ono","tag-pitanje","tag-prema","tag-sam","tag-sto","tag-svjestan","tag-trebam","tag-vidjesmo","tag-zivota"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11050","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11050"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11050\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9222"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11050"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11050"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11050"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}