Va\u0161a izlo\u017eba bit \u0107e otvorena ve\u010deras u Mostaru. O kakvim djelima je rije\u010d?
– Bez obzira \u0161to sam akademski kipar, ovaj se put predstavljam sa slikama. Razlike izme\u0111u slikarstva i kiparstva gotovo da i nema. Dana\u0161nji umjetnik mora biti multimedijalan. Izme\u0111u ostaloga se bavim i dizajnom, a upravo ova izlo\u017eba govori o multimedijalnom komuniciranju izme\u0111u dana\u0161njeg umjetnika i svjetskog medija, interneta, ra\u010dunala. S obzirom da je u ovoj godini preminuo i Steve Jobs koji je svijetu predstavio svoje proizvode s predznakom \u201ci\u201d: iPod, iPhone, iPad, iBook\u2026, ja sam odlu\u010dio svoje proizvode, jer i slika je na kraju krajeva proizvod, potpisati s \u201ci\u201d. Tako se ovaj ciklus djela zove \u201ciCiklus\u201d. Tehnike kojima sam radio su ulje i karilik na platnu. Bez obzira \u0161to sam radio jednom takvom standardnom slikarskom tehnikom, nazivi slika su usko vezani za suvremenu komunikaciju interneta, ra\u010dunala\u2026 Tako \u0107e npr. na izlo\u017ebi biti i slika koja se zove \u201cMolim unesite password\u201d, \u0161to zna\u010di da promatra\u010d najprije treba unijeti password (lozinku), pa tek onda promatrati sliku. Bit \u0107e i slika koja se zove \u201cProfilna za Facebook\u201d, ili \u201cOva nije za Twitter\u201d. Radi se o jednom suvremenom, apstraktnom izrazu koji nije ba\u0161 \u010dest kod nas s obzirom da nam je kultura jo\u0161 uvijek u povoju i po\u010detnom razvoju, kako umjetnika, tako i konzumenata. Dok sam svojevremeno imao galeriju, prije 15-ak godina do\u0161la mi je jedna gospo\u0111a i pitala me: ‘Imate li kakvih pejza\u017ea za dnevni boravak?’ Slike koje \u0107e biti izlo\u017eene ve\u010deras nisu pejza\u017ei za dnevne boravke, ovo su fragmenti za digitalno komuniciranje izme\u0111u obi\u010dnog \u010dovjeka i obi\u010dne slike.<\/p>\n
Kad spominjete neke nove tehnologije, dru\u0161tvene mre\u017ee Facebook, Twitter itd., \u0161to mislite koliko je ta moderna tehnika ograni\u010davaju\u0107a za slobodu pojedinca, a koliko ona poma\u017ee u komunikaciji?
– Sve nam u \u017eivotu poma\u017ee i odma\u017ee. No\u017e mo\u017eemo gledati kao alat za ubojstvo, a mo\u017eemo ga gledati i kao alat s kojim re\u017eemo kruh. Apsolutno jednako mo\u017eemo promatrati i suvremenu tehnologiju i suvremenu revoluciju koja je obuhvatila \u010dovje\u010danstvo 21. stolje\u0107a: da iz onoga \u0161to konzumiramo mo\u017eemo izvu\u0107i pozitivni maksimum i ono negativno. Neizbje\u017eno je da, kako god okrenemo situaciju, mo\u017eemo je promatrati po principu yin-yanga. Jedna usporedba: zadnjih 20-ak dana dok sam slikao, isklju\u010dio sam mobitel i osjetio sam da mi je to najljep\u0161ih 20 dana u zadnjih pet godina.<\/p>\n
Spomenuli ste komunikaciju izme\u0111u dana\u0161njeg umjetnika i svijeta. Kakva je komunikacija umjetnika i publike, konzumenata?
– Na svjetskoj razini je to situacija gdje je umjetni\u010dko djelo proizvod koji, ako se kvalitetno marketin\u0161ki i menad\u017eerski odradi, dobiva na svjetskoj populaciji. Prije nekoliko dana sam \u010ditao intervju u kojem Ki\u0107o Slabinac pri\u010da kako ga mediji prozivaju da nema za kruh. On je to htio demantirati, a novinarka ga je pitala kako to da je \u010desto znao prozivati suvremene glazbenike. Odgovorio je da je skuplja njihova oprema i tehnika na koncertima, nego cjelokupno njihovo stvarala\u0161tvo. Sli\u010dna stvar se danas doga\u0111a i u likovnosti. Onoliko koliko se marketin\u0161ki i menad\u017eerski odre\u0111eni umjetnik digne na razinu, toliko je on u o\u010dima javnosti vrijedan. Ne ka\u017eem da nema dobrih djela, koja su tamo negdje ostala nezapa\u017eena. Sva dobra djela mogu nositi samo epitet da su dobra, jednako kao \u0161to i lo\u0161a djela nose epitet da su lo\u0161a. Ali, s druge strane, sigurno ima dobrih umjetnika koji nemaju mogu\u0107nosti da na kvalitetan na\u010din izraze svoju umjetninu prvenstveno zato \u0161to nisu u materijalnoj mogu\u0107nosti i jer ih nitko ne prati.<\/p>\n
Gdje je tu prava kritika? Koliko danas ima stru\u010dne kritike koja \u0107e prepoznati pravo djelo?
– Stru\u010dne kritike ima, ali ovdje sigurno ne. Sad \u0107e neki kriti\u010dari re\u0107i da ja nisam dobar umjetnik. Naravno da ja nisam dobar umjetnik jer nikad ni jedan umjetnik nije volio hvaliti kriti\u010dara. Kriti\u010dari obi\u010dno hvale umjetnike kad im se dobro plati.<\/p>\n
Zato Vas to i pitam \u2013 ka\u017eu da kritika kod nas danas uglavnom funkcionira na nekoj privatnoj, prijateljskoj razini?
– Ovo \u0161to se na na\u0161im prostorima doga\u0111a i jest otprilike tako, a bolja situacija nije ni u Zagrebu, a mislim da nije ni u New Yorku.<\/p>\n
Za\u0161to se to promijenilo? Prije se kritika cijenila.
– U principu ja mislim da su kriti\u010dari sami sebi izmislili posao. Je li se to promijenilo ili se nije promijenilo ne znam, istina je samo jedna: djelu koje izazove reakciju promatra\u010da, koje pobudi njegovu pozitivnu ili negativnu reakciju, jer va\u017eno je probuditi osje\u0107aj, takvom djelu kritika ne treba.<\/p>\n
Ovo je izlo\u017eba slika, Vi ste grafi\u010dki dizajner. Gdje se susre\u0107u grafi\u010dki dizajn i slikarstvo?
– Ja sam zavr\u0161io grafi\u010dki dizajn i kiparstvo, a sad izla\u017eem slike. Izme\u0111u ostalog se bavim i dizajnom interijera, \u0161to je mo\u017eda trenuta\u010dno i moj najprimarniji posao koji radim. Najkra\u0107a definicija skulpture je da je skulptura prostor. Meni je svejedno oblikujem li prostor kutije \u0161ibica ili prostor od tisu\u0107u kvadrata. Prostor mora imati volumen, formu, oblik, kompoziciju, odabir materijala, da bi na kraju bio cjelokupno upotpunjen. Veza izme\u0111u grafi\u010dkog dizajna i slikarstva apsolutno je ista. Vrlo je bitna stvar na\u0107i pravu mjeru, odnos izme\u0111u boje, kompozicije, oblika, a u grafi\u010dkom dizajnu je vrlo bitna i tipografija: odabir i na\u010din slaganja tipografije, koja sama po sebi mo\u017ee biti na granici umjetni\u010dkog, jer i dizajn je zapravo primijenjena umjetnost.<\/p>\n
Gdje je kultura danas u Bosni i Hercegovini?
– Ja sam \u010dak mislio ovu izlo\u017ebu vezati za dnevno-politi\u010dku situaciju. Nazivi slika su mi se vrtjeli izme\u0111u dva svijeta: ovoga o kojemu pri\u010dam \u2013 globalnog, multimedijalnog, i lokalnog, problemati\u010dnog. Lokalni – problemati\u010dni je upravo problemati\u010dna komunikacija izme\u0111u lokalnih politi\u010dara i sveop\u0107eg puka i naroda. Godinama se mislimo \u0161to je to na\u0161e: je li na\u0161 entitet, imamo li televiziju, imamo li Bosnu i Hercegovinu, \u010dija je Banja Luka, tko je u Sarajevu glavni, \u010dije je Jajce… Tako sam mislio izlo\u017ebu nazvati po principu \u201cI\u201d, \u0161to je u prijevodu s engleskog zna\u010di \u201cJa\u201d, a to zna\u010di moje je sve! Moja je Banja Luka, moje je Ora\u0161je, moja je BiH, moja je Hrvatska, moja je Srbija, moja je Belgija, moj je cijeli svijet. Upravo na tom sitni\u010darenju i re\u0161etanju na\u0161ih politi\u010dara, koji godinama strahovito dobro \u017eive, nas zavaravaju da mi ne znamo \u0161to je \u010dije, a oni vrlo dobro znaju \u0161to je \u010dije.<\/p>\n
Koliko umjetnik nije ograni\u010den tim dr\u017eavnim granicama, ili bilo kakvim drugim ograni\u010denjima?
– U principu, umjetnik bi trebao biti oslobo\u0111en svih tih situacija. Nedavno ste objavili tekst o Picassovom plakatu za film ‘Bitka na Neretvi’, ili njegova slika koja se nalazi u zgradi Ujedinjenih naroda, a koja je nastala povodom Drugog svjetskog rata. Sve to pokazuje kako je neizbje\u017eno da je umjetnik na jedan na\u010din uvijek pro\u017eivljavao te\u0161ku situaciju u kojoj se nalazi, izra\u017eavao se umjetni\u010dki i poku\u0161avao pokazati svijetu bol koju osje\u0107a, kao \u0161to osje\u0107a i radost i prikazuje je na sebi svojstven na\u010din. Mislim da na\u0161i umjetnici o trenuta\u010dnoj situaciji jako puno \u0161ute, premalo govore o tome, pa da ne bi bilo da ja pri\u010dam da su oni ovakvi ili ja onakav, i ja sam u zadnji tren promijenio naziv izlo\u017ebe.<\/p>\n
Koliko umjetnici danas imaju priliku uop\u0107e biti anga\u017eirani, a koliko su svojom voljom neanga\u017eirani?
– Kada umjetniku ne date prostor, on nema priliku ni re\u0107i ono \u0161to \u017eeli. Npr. da ja sad ne razgovaram s vama i da mi ne date prostor, ja bih mogao puhati u prazno. Kultura je na jako niskoj razini, financijski je na zadnjem mjestu, u politi\u010dkoj sferi je na za\u010delju ili je nema… Jo\u0161 u osnovnoj \u0161koli u\u010dimo da su tjelesni, likovni i glazbeni sporedni predmeti. Kada tako odgojite djecu u osnovnoj \u0161koli, onda je kasnije i kroz \u017eivot sve va\u017enije od kulture. Narod koji nema kulturu, nema ni povijest. Ja bih volio da cijeli svijet vi\u0161e pi\u0161e o Bosni i Hercegovini kroz kulturna ostvarenja ove zemlje. Me\u0111utim, svijet o nama pi\u0161e da smo mi neki kreteni koji raspravljaju, koji radimo gluposti zadnjih 20 godina, koji se nismo u stanju dogovoriti i organizirati. Kad bi pitali umjetnike da naprave dru\u0161tveno ure\u0111enje ove zemlje, oni bi to sigurno znali i puno mirnije i puno bolje, s vi\u0161e osmijeha i s vi\u0161e pjesme.<\/p>\n
I ina\u010de se \u010desto \u010duje kako narod nema posla, gladan je, tko \u0107e u takvoj situaciji brinuti o kulturi, a svaki umjetnik \u0107e re\u0107i da je kultura jednako va\u017ena za duhovni razvoj \u010dovjeka.
– Izme\u0111u ostalog, ili ba\u0161 kad je u pitanju likovnost, likovnost je kod nas prvenstveno nametnuta, ili od dr\u017eave ili od Crkve, re\u017eimskog je karaktera, \u0161to zna\u010di da mora\u0161 biti ne\u010diji igra\u010d. Nisam jo\u0161 vidio da je netko posljednjih godina postavio spomenik npr. jutarnjoj rosi; ili spomenik zalasku sunca… Svi su spomenici \u017ertvama onim, ratovima onim itd. Nema slobode umjetnosti. Ja sam mislio napraviti jednu skulpturu u Ljubu\u0161kom u vlastitom aran\u017emanu i vlastitim financijskim sredstvima, da je postavim ispred svog prostora jer ne bih morao tra\u017eiti dozvolu za javni prostor, i da se skulptura zove ‘Pogodi tko je? Fratar nije!’.<\/p>\n
I, \u0161to je bilo od spomenika?
– Do daljnjeg je na \u010dekanju! (smijeh)<\/p>\n
Lasi\u0107 ima sluha za kulturu
Da neki politi\u010dari ipak imaju sluha za kulturu i umjetnost, pokazuje i sljede\u0107i primjer. Predsjednik Vlade HN\u017d-a Denis Lasi\u0107 primit \u0107e danas u 12 sati umjetnika Roberta Alilovi\u0107a u zgradi Vlade. Tom prilikom upoznat \u0107e se s njegovim radom, a Alilovi\u0107 \u0107e premijeru Lasi\u0107u uru\u010diti pozivnicu za ve\u010dera\u0161nju izlo\u017ebu. Lasi\u0107 je najavio kako \u0107e posjetiti Alilovi\u0107evu izlo\u017ebu i tom prilikom kupiti jednu njegovu sliku. Primjer je to koji \u0107e, nadamo se, slijediti i drugi politi\u010dari.<\/p>\n
![\"robert_alilovic\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/novo_jesen_robert_alilovic.gif\")
Robert Alilovi\u0107 iz Ljubu\u0161kog je grafi\u010dki dizajner i akademski kipar, a na ve\u010dera\u0161njoj izlo\u017eba, koja \u0107e u Galeriji kraljice Katarine Kosa\u010da u Mostaru biti otvorena u 19 sati, predstavlja se izlo\u017ebom slika. Alilovi\u0107u je ovo 13. samostalna izlo\u017eba, prva u Mostaru. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":11350,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[1304,245,168,127,146,126,941,5486,176,163,7960,158,1306,134,185,7975,3269],"class_list":["post-11351","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura","tag-izlozba","tag-izmedu","tag-jer","tag-kako","tag-koja","tag-koji","tag-koliko","tag-mozemo","tag-nema","tag-nije","tag-prostor","tag-sam","tag-slika","tag-sto","tag-tako","tag-umjetnik","tag-umjetnika"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11351","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11351"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11351\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11350"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11351"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11351"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11351"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}