To je poruka Evan\u0111elja. Evan\u0111elje je radosna vijest i Bo\u017ei\u0107 je u kontekstu te radosne vijesti. Prije svega \u017eelio bih re\u0107i ono \u0161to je va\u017eno za ovaj trenutak i to je upravo ono \u0161to su navije\u0161tali pastiri u trenutku Isusova ro\u0111enja. To je da su javili veliku radost. Oni zapo\u010dinju radost Isusova dolaska rije\u010dima \u2018Ne bojte se\u2019. Te su rije\u010di itekako aktualne i danas, i u ovome trenutku u kojemu \u017eivimo. \u017divimo u trenutku kada mnogi na razne na\u010dine, svjesno ili nesvjesno, \u0161ire paniku, o\u010daj. Stvaraju jedno ozra\u010dje sivila i ozra\u010dje koje ubija nadu u mnogim ljudima. A gubitak nade je gubitak smisla za \u017eivot. Bo\u017ei\u0107 je sasvim ne\u0161to suprotno od svega toga. Bo\u017ei\u0107 je blagdan radosti. Navje\u0161taj pastira je navje\u0161taj ohrabrenja, poziv da unato\u010d vremenu u kojemu \u017eivimo i koje nas okru\u017euje, uspravne glave idemo naprijed i gledamo u budu\u0107nost. To prije svega jer postoje stvari koje su neuni\u0161tive. To su moralne vrijednosti. Postoji ne\u0161to \u0161to nam je Bog s dolaskom podario. To je da je postao na\u0161im bratom. Du\u017eni smo, prije svega mi koji smo pozvani, \u0161iriti vijest Evan\u0111elja, ali i svaki \u010dovjek, svaki vjernik. To je jedna od tema Bo\u017ei\u0107a. Mi bismo svi trebali biti ljudi optimizma, ljudi nade.<\/p>\n
Ali po\u010desto smo svjedoci la\u017enoga optimizma, naro\u010dito je to izra\u017eeno u BiH!<\/strong><\/p>\n Ne, apsolutno ne toga. Optimizam mora imati realne temelje. I stoga sam u bo\u017ei\u0107noj poruci, ne slu\u010dajno, istaknuo da smo svi pozvani na stvaranje boljega i novog svijeta. Svi smo odgovorni za doga\u0111anja u svijetu. Neodgovorno je skidati sa sebe odgovornost i prebacivati je na nekoga drugoga. Puno je lak\u0161e kritizirati, nego ne\u0161to konkretno poduzeti u \u017eivotu. To kritiziranje bez osobnog anga\u017eiranja je neu\u010dinkovito. I zato nagla\u0161avam na\u0161u suodgovornost za doga\u0111anja u svijetu, na ovim prostorima, za status na\u0161ega naroda u ovoj dr\u017eavi. To neprestance sami sebi moramo posvje\u0161\u0107ivati i da toga moramo biti svjesni. Anga\u017eiranje sviju nas je potreban i najbolje se o\u010dituje \u010dinjenjem dobrih djela. I zato Isus u Svetom pismu poru\u010duje: Neka svijetli va\u0161e svjetlo pred ljudima da vide va\u0161a dobra djela. \u2028<\/p>\n Ali \u010dini se da se malo ljudi upravo tako odgovorno pona\u0161a. Koliko Vas zabrinjava da umjesto toga brojni fatalisti\u010dki kukaju nad osobnom i narodnom sudbinom, a da se istodobno ne \u017eele suo\u010diti s problemima?<\/strong><\/p>\n Bojim se da je to postalo jedan trend, odnosno op\u0107e stanje, jedno lako opravdanje, la\u017eni alibi za svakoga od nas. Svatko mo\u017ee re\u0107i da \u017eivimo u vremenu kada je nemogu\u0107e mijenjati stvari, slo\u017eenom, te\u0161kom, kompleksnom. \u2028 Bijeg od odgovornosti nema nikakva smisla i apsolutno sva su vremena ovdje bila bremenita i te\u0161ka, izazovna. Da su na\u0161i prethodnici samo kukali nas ovdje ne bi danas bilo. Puno je lak\u0161e re\u0107i, te\u0161ka su vremena nego postaviti sebi sebi pitanje \u0161to ja mogu u\u010diniti da budu manje te\u0161ka. Na\u017ealost, \u010dini mi se da je taj trend provla\u010di od vrha do dna. To je prisutno kod onih koji su najodgovorniji u dru\u0161tvu, ali i kod onih \u2018malih\u2019. No, svatko tko zastupa takvu tezu mislim da ne radi svoj posao. Ali, vratimo se na\u010das u vrijeme Kristova dolaska na ovaj svijet. Ljudi ga ne primaju, ne prepoznaju, odbacuju, ra\u0111a se u \u0161talici. Doga\u0111a se sve \u0161to je izvan o\u010dekivanog. Ali se i doga\u0111a da bi se promijenio svijet. Zato, danas svatko od nas mora krenuti od sebe i pitati se \u0161to ja mogu u\u010diniti da bi ovo vrijeme bilo bolje za mene i one s kojima \u017eivim. \u2028<\/p>\n Ohrabruje li vas da slavlje Bo\u017ei\u0107a nisu pomutila brojna isku\u0161enja i problemi, a da su crkve privukle jo\u0161 ve\u0107i broj vjernika?<\/strong><\/p>\n To je jedna \u010dinjenica koja se napose ostvarila tijekom do\u0161a\u0161\u0107a gdje su doslovno sve crkve bile prepune vjernika i prepune onih koji su u te rane jutarnje sate i unato\u010d vremenskim okolnostima redovito ujutro dolazili na svetu misu. To je, usu\u0111ujem se re\u0107i, znak jedne krize duha. Ljudi su svjesni da postoji ne\u0161to \u0161to se ne mo\u017ee prona\u0107i na ovome svijetu. Ne\u0161to \u0161to je ve\u0107e i svetije i ne\u0161to za \u0161to nam je potrebna Bo\u017eja milost i pomo\u0107. Postoji ne\u0161to \u0161to se ne proizvodi niti u tvornici ili instituciji. To je taj mir du\u0161e koji nam jedino mo\u017ee podariti tvorac mira \u2013 a to je sam Bog. Sve vi\u0161e ljudi uvi\u0111a tu realnost i to je jedan od razloga \u0161to su crkve sve punije. Unato\u010d svim napadima na Crkvu, ne nije\u010du\u0107i sve slabosti koje su sastavni dio \u017eivota Crkve, ljudi prepoznaju da im je potrebna milost i mir du\u0161e. \u2028<\/p>\n Nesumnjivo je velik broj prakti\u010dnih vjernika, ali nedostaje li hrabrosti, odlu\u010dnosti da u svakodnevnom \u017eivotu promi\u010du kr\u0161\u0107ansku vjeru i kr\u0161\u0107anske vrijednosti?<\/strong><\/p>\n Tu polazimo od one kr\u0161\u0107anske poruke da je vjera bez djela mrtva kako ka\u017ee sveti Jakov. Tu je jasno istaknuto deklarativno kr\u0161\u0107anstvo i ono prakti\u010dno. Mislim da je na na\u0161im prostorima zna\u010dajno prisutna tradicionalna vjera gdje se previ\u0161e ne razmi\u0161lja \u0161to vjera od tebe tra\u017ei, nego se jednostavno dr\u017ei datosti \u2013 da pripada\u0161 tom narodu i tom vjeroispovijesti. Mnogi misle da je to samo po sebi dovoljno. Ne, vjera je puno vi\u0161e od toga. Biti vjernik zna\u010di truditi se svakodnevno \u017eivjeti u skladu s onim \u0161to ta vjera od tebe tra\u017ei. To zna\u010di biti svjedok vjere. Svjedok vjere nije samo sve\u0107enik, nisu samo pojedinci. Svjedok vjere treba biti svaki \u010dovjek-vjernik. Stoga je na\u0161a prva zada\u0107a postati onaj koji uprisutnjuje Boga svojim \u017eivotom. To je ono \u0161to, \u010dini mi se, nedostaje brojnim katolicima. \u2028<\/p>\n Je li onda vrijeme za novog Svetog Franju i kako gledate na poticaj Svetoga oca za novom evangelizacijom me\u0111u katolicima?<\/strong><\/p>\n Od ove obveze nije izuzet nitko. Niti oni u slu\u017ebenoj hijerarhiji Crkve, koji obna\u0161aju sve\u0107eni\u010dku slu\u017ebu, ali ni sami vjernici. To je poslanje da svatko, sukladno ovlastima koje ima, du\u017ean vr\u0161iti. Koliko tko to vr\u0161i mislim da bi svatko osobno trebao dati odgovor na to pitanje. Ovdje ne oslaba\u0111am bilo koga i ne \u017eelim re\u0107i da smo se svi du\u017eni preispitati koliko to \u010dinimo. Jasno da svako vrijeme treba svetoga Franju. Treba onoga koji \u0107e izgra\u0111ivati crkvu iznutra. Treba onoga koji \u0107e imati snage i hrabrosti uprijeti prstom u ono \u0161to nije dobro u toj crkvi i tome dru\u0161tvu. To je ono \u0161to je nu\u017eno u dana\u0161njem vremenu. Sla\u017eem se da je dana\u0161nje vrijeme mo\u017eda vi\u0161e nego ikada treba Franjina duha, odva\u017enosti, hrabrosti, Franjine ljubavi. I toga je svjestan i dana\u0161nji Papa. Kada govori o novoj evangelizaciji on upravo misli na to. \u2028<\/p>\n No, svejedno su te\u0161ka i izazovna vremena. Pri ulasku u samostan, u \u017eupnome uredu i u ovim blagdanskim danima vidio sam vi\u0161e ljudi koji su \u010dekali pomo\u0107 od Crkve. Jesu li zakazale druge institucije dru\u0161tva prema \u2018malim\u2019 ljudima. Gdje je solidarnost i kako izgraditi pravednije dru\u0161tvo kada se ne vidi te ljude na njegovu rubu?<\/strong><\/p>\n Ne mogu suditi koliko je tko zakazao. Me\u0111utim, na\u017ealost i u ovome gradu u kojemu mi ovdje \u017eivimo, u Mostaru, ima previ\u0161e socijalno ugro\u017eenih, ljudi koji te\u0161ko \u017eive, previ\u0161e ljudi koji tra\u017ee pomo\u0107 u \u017eupnim uredima i u slu\u017ebi socijalne pomo\u0107i i za\u0161titu temeljnih ljudskih prava. A to je pravo na rad, pravo na \u017eivot dostojan \u010dovjeka. Postavlja se pitanje za\u0161to je to tako i tko je sve za to odgovoran. \u010cini mi se da je svatko pomalo zakazao iako stvari ne treba generalizirati jer nismo svi jednako odgovorni. Svi ipak trebamo \u010diniti vi\u0161e da bi omogu\u0107ili pravo na \u017eivot, rad, egzistenciju. \u2028<\/p>\n I ve\u0107ina javnih djelatnika kune se u svoju privr\u017eenost kr\u0161\u0107anstvu, ali vidite li takvo zauzimanje i djelovanje napose u politici?<\/strong><\/p>\n Trebali bi i sada i\u0161\u010ditavati poruke mudraca iz Svetoga pisma i pri tome pokloniti se Bogu, a ne bogovima i prestati se klanjati samima sebi ili idolima koje nam ovaj svijet nudi. Nitko nije svrha sam sebi i uloga politi\u010dara nije boriti se samo za sebe i za svoje interese. Uloga politi\u010dara je slu\u017eba u korist onih koji su ih birali, ali i sve gra\u0111ane. To je odgovorna, \u010dasna i sveta slu\u017eba. Ali pitanje je koliko je na\u0161i politi\u010dari ozbiljno shva\u0107aju i koliko su spremni stvari ispo\u0161tovati. Politika nije predizborna obe\u0107anja ili ne bi trebala biti. \u2028<\/p>\n Hrvatima drugi biraju politi\u010dke predstavnike u vlasti, nadglasavaju ih i to predstavljaju demokracijom. Je li to tako i mo\u017ee li se na tim temeljima izgraditi skladnije dru\u0161tvo u BiH? U ovoj dr\u017eavi politi\u010dari iz druga dva naroda moraju uva\u017eiti \u010dinjenicu da je hrvatski narod konstitutivan i da na principu pravednosti, povijesne ba\u0161tine i prava na \u017eivot na ovim podru\u010djima se i Hrvatima, kao i svima drugima, mora omogu\u0107iti ravnopravnost. Hrvati sada nemaju temeljna prava i to je kr\u0161enje Ustava, njegova slova i duha. Dok se to ne ispravi, ova dr\u017eava ne\u0107e imati \u010dvrstu osnovu. Svi koji se kunu u ovu dr\u017eavu a istodobno gaze prava Hrvata i \u017eele ih potisnuti iz BiH, oni ne \u017eele ovu dr\u017eavu. Ja sam osobno uvjerenja da ova dr\u017eava mo\u017ee imati stabilnost kada sva tri konstitutivna naroda budu imala zajam\u010denu opstojnost, kada im pripadne ono na temelju \u010dega je nastala ova dr\u017eava.<\/p>\n Kako bi, prema va\u0161em mi\u0161ljenju, valjalo preurediti BiH i kako pri tome gledate na zabrinutosti, ali i \u010desta podmetanja da \u0107e hercegova\u010dki Hrvati ostaviti bosanske i posavske? Dva su razloga za\u0161to sam profesor u Sarajevu. Jedan je solidarnost, drugi je zahvalnost. Solidarnost jer je u danome trenutku Provincija Bosne Srebrene, u \u010dijem vlasni\u0161tvu je Teologija, tra\u017eila da preuzmem katedru kanonskog prava. Budu\u0107i da im je bila potreba u to vrijeme, a i unato\u010d drugim obvezama, vrlo rado sam to prihvatio iz ljubavi prema Bosni Srebrenoj, ali i zahvalnosti jer ne treba smetnuti s uma da su se mnogi fratri iz ove provincije \u0161kolovali na toj teologiji. Fratri bosanske provincije su ra\u0161irenih ruku prihva\u0107ali na\u0161e \u0111ake. Bilo bi s moje strane neodgovorno i nezahvalno, posebice zbog uloge provincijala koju obna\u0161am, da to nisam prihvatio. Osjetio sam da je to moja du\u017enost koju sam morao prihvatiti. S druge strane, mi smo mali narod da bismo se dijelili zbog bilo kojih razloga je li u pitanju Hercegovina ili Bosna, po politi\u010dkoj opciji ili pak radi li se o fratrima iz jedne ili druge provincije. \u2028<\/p>\n Imenovana je nova Vlada u Zagrebu i odmah su se javile odre\u0111ene zabrinutosti kod Hrvata u BiH zbog toga \u0161to su glasovali za drugu opciju. Kakva su Va\u0161a o\u010dekivanja od nove vlade poglavito zbog vrlo pozitivnih iskustava s predsjednikom Ivom Josipovi\u0107em?<\/strong><\/p>\n Prije svega, treba uva\u017eavati izbornu volju ve\u0107ine i toga se na\u010dela, me\u0111utim, ne pridr\u017eavaju svi, makar ne ovdje u BiH. Ali, s druge strane izabrani du\u017enosnici moraju zastupati sve gra\u0111ane, ne samo one koji su ih birali. S te strane, predsjednik Josipovi\u0107 je u dobroj mjeri pokazao tu \u0161irinu. Tko god tako ne \u010dini, vrlo brzo \u0107e biti ka\u017enjen na sljede\u0107im izborima. To se s pravom o\u010dekuje i od nove Vlade u Republici Hrvatskoj. Ona \u0107e biti onoliko dobra koliko to poka\u017ee svojim djelima i bude \u0161titila svakog gra\u0111anina u Hrvatskoj, ali i svoje sunarodnjake u Bosni i Hercegovini. \u2028<\/p>\n Kako gledate na dosada\u0161nji rad Povjerenstva za Me\u0111ugorje. Neki o\u010dekuju da bude pora\u017eenih i pobjednika nakon zavr\u0161etka procesa. Kakva su Va\u0161a o\u010dekivanja?<\/strong><\/p>\n \u017dupa Me\u0111ugorje je od svojih po\u010detaka povjerena franjevcima i mi imamo odgovornost za tu \u017eupu kao provincija, a oni sve\u0107enici koji su tamo, trebaju pru\u017eiti duhovnu pomo\u0107 svima onima koji je tra\u017ee u toj \u017eupi. Od toga polazimo i treba ga uva\u017eavati. Kada je u pitanju fenomen Me\u0111ugorja, mi smo spremni sura\u0111ivati s me\u0111unarodnim povjerenstvom na najvi\u0161oj razini. Spremni smo radi tra\u017eenja istine i pripadnosti jednoj te istoj Crkvi, a ne radi borbe da budemo pora\u017eeni ili pobjednici, po\u0161tivati volju tog povjerenstva. Zato mislim da nije dobro da se Me\u0111ugorje promatra kroz prizmu pobjede ili poraza ili da se rje\u0161avaju bilo kakvi nesporazumi ili bilo kakva pitanja. Me\u0111ugorje treba promatrati kao neovisnu cjelinu bez predrasuda, a ve\u0107 u startu ne mo\u017ee se zanijekati ono \u0161to je \u010dinjenica \u2013 plodovi Me\u0111ugorja i broj ljudi koji iz godine u godinu sve vi\u0161e pohode ovo mjesto i upravo ovdje tra\u017ee Boga. Za\u0161to je to tako, ja nisam mjerodavan davati ocjene. Me\u0111utim, zatvarati o\u010di pred \u010dinjenicom, pred onim \u0161to se doga\u0111a u Me\u0111ugorju – nije dobro. Ovdje se ne doga\u0111a ni\u0161ta tajno, protiv nekoga, nego za dobro \u010dovjeka. \u017delimo stoga da Me\u0111ugorje bude i ostane mjesto molitve, a ne prijepora.<\/p>\n
Ali, zar nije desetlje\u0107ima, stolje\u0107ima na ovim podru\u010djima upravo takvo stanje?!<\/strong><\/p>\n
<\/strong>
Svi smo svjesni da stanje u dr\u017eavi u kojoj \u017eivimo nije idili\u010dno. Ne mo\u017ee ova dr\u017eava funkcionirati bez principa pravednosti, bez po\u0161tovanja volje sva tri naroda. Ne mo\u017ee se preko tu\u0111e nesre\u0107e graditi vlastita sre\u0107a. U ovoj dr\u017eavi se zna\u010dajan dio stvari doga\u0111a na \u0161tetu najmalobrojnijih.<\/p>\n
<\/strong>
Smatram da je ta bojazan neutemeljena. Kada bi netko sli\u010dno poku\u0161ao u\u010diniti, ne bi uradio dobro hrvatskom narodu. Hrvatski \u010dovjek, neovisno o tome gdje \u017eivio od Posavine, sredi\u0161nje Bosne, Hercegovine mora imati osje\u0107aj sigurnosti i sva zajam\u010dena prava. Ne bih ovdje donosio rje\u0161enja, ali pri tra\u017eenju rje\u0161enja moraju se imati na umu na\u010dela pravednosti i ravnopravnosti. U suprotnom, ta rje\u0161enja bit \u0107e kratkotrajna. \u2028
Provincijal ste hercegova\u010dkih franjevaca u Mostaru, no i profesor na Teolo\u0161kom fakultetu u Sarajevu Franjeva\u010dke provincije Bosne Srebrene. \u0160to time poru\u010dujete?<\/strong><\/p>\n
<\/span><\/strong><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"![\"sesar_cestitka\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/12\/novo_jesen_sesar_cestitka.gif\")
U propovijedi na misi polno\u0107ki provincijal Hercegova\u010dke franjeva\u010dke provincije fra Ivan Sesar pozvao je vjernike da ovoga Bo\u017ei\u0107a unato\u010d krizama postanu \u2018sami znak Bo\u017eje ljubavi\u2019. \u201cPostanimo ljudi nade\u201d, rekao je provincijal u crkvi svetoga Petra i Pavla u Mostaru. Njegove poruke, unato\u010d sivilu vremena, pozivaju na novu nadu. \u2028 <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":11373,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[67,52,126,941,1196,756,887,163,1197,1491,158,371,64,134,102,68,1201],"class_list":["post-11375","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-kada","tag-koje","tag-koji","tag-koliko","tag-ljudi","tag-moze","tag-nesto","tag-nije","tag-ono","tag-ovdje","tag-sam","tag-samo","tag-smo","tag-sto","tag-sve","tag-toga","tag-treba"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11375","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11375"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11375\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11373"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11375"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11375"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11375"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}