<\/strong><\/div>\n
– Ve\u0107ina pjesama nastala je u zadnjih \u010detiri-pet godina, mada tu ima i nekoliko starijih tekstova, preuzetih iz mojih be\u010dkih bilje\u017enica, pa \u010dak i iskrzanih prijeratnih rokovnika, uglavnom pone\u0161to dora\u0111enih. Pisanje pjesama umije\u0107e je vje\u010ditog uvijek novog variranja nekoliko tema, govorio je Valery, a ja sam nastojao da se to variranje ne pretvori u ponavljanje. Ovo je moja deseta, ili jedanaesta, ne sje\u0107am se to\u010dno, pjesni\u010dka knjiga. Neki ka\u017eu malo, a ja mislim dovoljno za \u010detiri desetlje\u0107a pisanja. Treba pisati stalno, ali odolijevati isku\u0161enjima prevelikog objavljivanja, jer nije malo onih koji su svoj dar izgubili u prevelikoj produkciji, kvalitetu u kvantiteti. \u201cBolje manje, a bolje\u201d, upozoravao je jedan stari revolucionar, jer mo\u017eda se jedino poezija jo\u0161 odupire toj nesnosnoj kakofoniji brbljanja, kojoj smo izlo\u017eeni sa svih strana, kako iz medija tako i iz mno\u0161tva raznih knjiga i publikacija koje se svakim danom sve vi\u0161e tiskaju i gu\u0161e nas poput kakve silovite bujice. Zbog toga poezija postaje sve vi\u0161e i izraz prkosa toj nepodno\u0161ljivoj inflaciji rije\u010di, pusto\u0161enju i obezvrje\u0111enju jezika. U Njema\u010dkoj lirski pjesnici opet \u010ditaju u prepunim dvoranama, a odabrana ih publika slu\u0161a satima.
Charles Simic pi\u0161e kako ‘jobovskom rje\u010dito\u0161\u0107u pi\u0161ete pjesme koje su liri\u010dne, pune pa\u017eljivo odabranih detalja, duboko potresne, pjesme koje se ne mogu zaboraviti’. \u0160to je to \u0161to ste ovim pjesmama \u017eeljeli zaustaviti u vremenu i nezaboravu?<\/strong>
– Charles Simic je, kao \u0161to znate, jedan od najzna\u010dajnijih pjesnika na planetu danas i njegove rije\u010di meni su ve\u0107e priznanje od svih nagrada koje sam dobio. Stihove ovoga ameri\u010dkog pjesnika na\u0161ega podrijetla \u010ditao sam prvi put koncem osamdesetih u prijevodu Davida Albaharija i tad sam shvatio razliku izme\u0111u ameri\u010dkog i na\u0161ega poimanja poezije, koja bi se mogla predstaviti jednom pojednostavljenom usporedbom \u2013 na\u0161i pjesnici bazaju \u0161umom, dok ameri\u010dki voze \u0161irokim cestama. Njegove su pjesme zgusnute pri\u010de, toliko komprimirane da po\u010dinju isijavati nevi\u0111enu poetsku energiju. Iako su nam iskustva potpuno razli\u010dita, bio sam ushi\u0107en kad sam shvatio da je Charlie u mojim pjesmama otkrio onu rezonancu koju sam ja otkrio u njegovim. Ovih dana mi je pisao da upravo prevodi moje pjesme i da \u0107e ih objaviti u Americi.<\/p>\n
Simic vas opisuje kao ‘pjesnika recentne povijesne tragedije Bosne’. \u0160to mislite, je li tragedija Bosne prestala i s prestankom rata u BiH?<\/strong> Spomenula sam Simica, koji za sebe ka\u017ee da je ameri\u010dki pjesnik, najprije zbog jezika kojim pi\u0161e i govori. Pitanje identiteta pisca je kompleksno. \u0160to \u010dini Va\u0161 identitet, identitet pisca u BiH?<\/strong> Koliko se taj identitet razlikuje danas od onoga \u0161to ste mislili da je Va\u0161 identitet prije rata?<\/strong> Kulturne institucije se gase, \u010dinjenica je da njihovo stanje, ustvari, nepromijenjeno ve\u0107 16 godina, od Daytonskog sporazuma, a kao da se svejedno ni\u0161ta ne mijenja. \u0160to mislite, do kada \u0107e biti ovako?<\/strong> <\/p>\n
– Upravo je Simic, ro\u0111eni Beogra\u0111anin, napisao najiskrenije i najpotresnije stranice o tragediji ljudi Bosne, koju je prvi put posjetio u svibnju pro\u0161le godine. On je iz New Hampshirea jasno vidio ono \u0161to njegovi sunarodnici, srpski pisci nisu vidjeli iz Beograda ili Banje Luke. I jo\u0161 ne\u0161to: najbolje stihove o bosanskom ratu napisao je pjesnik Mi\u0161a Stanisavljevi\u0107, koji je u Beogradu umro kao parija, odmah nakon rata. Pazite, i ja sam mogao pisati i artisti\u010dke rime i kalambure, u tome sam u mladosti, pisali su, bio virtuoz, ali poezija, dovraga, mora biti i refleks vremena. Ili \u0161to bi rekao Milosz: kako da pi\u0161em o \u0161ekspirskim gajevima, kad se noga sapli\u0107e o kosti najbli\u017eih? A sad, odgovor na va\u0161e pitanje. Tragedija Bosne i Hercegovine nije zavr\u0161ena s ratom, ona \u0107e trajati sve dotle dok \u017eivi i posljednji \u010dovjek, posljednja \u017eena i posljednje dijete kojima je nanesena patnja.
Muharem Bazdulj vas naziva ‘piscem \u017eala i nostalgije’. Gdje se susre\u0107u i naslanjaju jedna na drugu poezija i nostalgija s tragedijom?<\/strong>
– Andri\u0107 je vi\u0161e puta upozoravao da ne slu\u0161ate \u0161to o vama govore profesori, ili akademici, ve\u0107 da oslu\u0161kujete \u0161to zbore mladi pisci. Muharem Bazdulj je o meni u vi\u0161e navrata pisao vrlo povoljno, \u010dak u superlativima, koje, po svoj prilici, nisam ni zaslu\u017eio, ali mi gode, jer rije\u010d je o izuzetno obrazovanom i nadarenom mladom \u010dovjeku. Pa ipak, \u010dini mi se da ta uvrije\u017eena odredba mene kao \u201cnostalgi\u010dara\u201d vi\u0161e potje\u010de od naslova moje kolumne koju sam gotovo cijelo desetlje\u0107e ispisivao u splitskom Feral Tribuneu, nego \u0161to karakterizira moje stihove. Ali, svatko ima pravo da moj tekst do\u017eivljava na svoj na\u010din. I u tome je \u010dar knji\u017eevne magije, u tim razli\u010ditim i mnogostrukim \u010ditanjima.<\/p>\n
– Kad je u pitanju nacionalni identitet, ja tu nikad nisam imao dvojbe: po ro\u0111enju sam Hrvat i pisao sam hrvatski i onda kad to drugi nisu smjeli ni htjeli, jer ja sam taj jezik nau\u010dio u ljubu\u0161koj Gimnaziji. Ali svoje nacionalno podrijetlo ja nikad nisam do\u017eivljavao kao neku prednost, nego kao puku datost, kao boju kose ili oblik stopala. Ali mene je, pored hrvatske, formirala i srpska knji\u017eevnost, pa njema\u010dka, potom ruska, francuska i druge koje sam \u010ditao u prijevodu. Svoj identitet ja sam nau\u010dio \u201cdijeliti\u201d i s drugima, prije svega s mojom suprugom, koja je Bo\u0161njakinja, s brojnim prijateljima Bo\u0161njacima, Srbima, Nijemcima, kao \u0161to su i oni svoj identitet dijelili s mojim\u2026 Iako po ro\u0111enju Hercegovac, ja sam i Bosanac, jer u ovoj zemlji \u017eivim desetlje\u0107ima. Zbog moje fascinacije kulturom srednje Europe, moj prijatelj Viktor Ivan\u010di\u0107 jednom je u \u0161ali rekao da sam ja po nacionalnosti – Austrougar. Nakon svega \u0161to je, ne tako davno, u\u010dinjeno u ime tih na\u0161ih \u201c\u010distih\u201d identiteta \u010dovjek osjeti stid \u0161to je uop\u0107e ljudsko bi\u0107e.<\/p>\n
– Umjesto odgovora, citirat \u0107u jednu misao Mirka Kova\u010da, koji veli: \u201cNe\u0107u da budem ono \u0161to mi je re\u010deno da moram biti. Ne mogu dopustiti da na moju sudbinu utje\u010de pokrajina i mjesto gdje sam do\u0161ao na svijet.\u201d Pogotovo kad moj nacionalni identitet jo\u0161 uvijek \u201cmjere\u201d i odre\u0111uju krvopije i razbojnici, beskrupulozni politikanti ili piskarala u njihovoj slu\u017ebi. Nacionalni osloboditelji s po\u010detka devedesetih, koji su me utjerivali u \u201c\u010disto hrvatstvo\u201d mahom su osu\u0111eni od Suda Ujedinjenih naroda kao ratni zlo\u010dinci i uli\u010dni razbojnici. Ja sam ostao isti, \u201cne\u010disti\u201d. U svojim stihovima poku\u0161ao sam i poku\u0161avam oslikati lijepo lice Hercegovine, lice moje majke. I vrlo dobro se osje\u0107am i bez njihova \u201ccertifikata\u201d.
Nedavno je u Njema\u010dkoj izi\u0161la Va\u0161a nova knjiga. Kakav je polo\u017eaj na\u0161e knji\u017eevnosti u Europi?<\/strong>
– Ja sam na njema\u010dkom objavio nekoliko knjiga i desetke tekstova u tisku i publicistici, ali knjiga \u201cKerubinski ma\u010d\u201d (Cherubs Schwert) najopse\u017eniji je do sada izbor mojih pjesama i eseja na tom jeziku. Na vi\u0161e od dvjesto \u0161ezdeset stranica izvanredna pjesnikinja i slavistica Cornelia Marks prezentirala je izbor mojih poslijeratnih tekstova, a prve kritike, kao ona u Leipziger Zeitungu, vi\u0161e su nego pozitivne. Ali, mislim da je op\u0107enito interes za na\u0161u knji\u017eevnost tamo prili\u010dno opao, jer je rat, a ne atraktivnost tekstova, bio povod da se u ogromni njema\u010dko-govorni ocean slije dosta toga dobrog, ali i dosta knji\u017eevnog bofla. Mi smo mala zemlja i jo\u0161 k tomu bez ikakve kulturne politike, pa je golem uspjeh ako netko od nas tamo bude uop\u0107e primije\u0107en.
Malo danas ima kritike, pogotovo prave umjetni\u010dke kritike, malo ima i pravog dijaloga, a da to nije vrije\u0111anje, kao da u demokraciji jo\u0161 nismo uspostavili pravila javnog govora?<\/strong>
– Kritike nema nikako, jer je protjerana iz novina i medija, zbog toga \u0161to na\u0161e listove izdaju neimari, pivari ili drugi sli\u010dni poduzetnici. Mi nemamo javnosti, nemamo \u010dasopisa, imamo vrlo malo dobrih izdava\u010da, tako da je pravo \u010dudo da pjesni\u010dke knjige ikako izlaze. Svaka ozbiljna kriti\u010dnost do\u010dekana je lave\u017eom nacionalisti\u010dkih kerbera, tako da se ozbiljni ljudi sve vi\u0161e klone izno\u0161enja svojih razmi\u0161ljanja u javnost. Op\u0107a depresija i apatija lagano prelaze u dekadenciju, u razmi\u0161ljanja da pustinja u kojoj \u017eivimo nema konca ni kraja. Vjerske zajednice postale su bunkeri s kala\u0161njikovima. Djeca nam se opijaju ili truju narkoticima po mra\u010dnim jazbinama, a lihvari trljaju ruke i broje zlatnike u ovoj krle\u017eijanskoj provinciji gdje je sve oplja\u010dkano, skr\u0161eno i propito i gdje svaka dobra ideja biva zaglu\u0161ena zavijanjem \u0161akala.<\/p>\n
– Na pitanje dokle mo\u017ee i\u0107i zlo, Walter Benjamin odgovara: \u201cDo kraja. Do potpunog uni\u0161tenja.\u201d Dakle, ako ne smognemo snage da skinemo nacionaliste s vlasti, a ja ne vidim politi\u010dku silu koja bi to u ovom trenu mogla u\u010diniti, nitko u ovoj zemlji ne\u0107e imati razloga da se pretjerano raduje. Jer ako je itko, a onda smo to mi, na vlastitoj ko\u017ei, iskusili i svojim o\u010dima vidjeli da nacionalisti ni\u0161ta ne umiju graditi. Oni su majstori pakla i destrukcije.<\/div>\n
<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"![\"mile_stojic\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/01\/novo_jesen_mile_stojic.gif\")
\u201cMile Stoji\u0107 veliki je pjesnik recentne povijesne tragedije Bosne, duboko vezan za sudbine bezbrojnih ljudskih bi\u0107a, \u010diji su najdra\u017ei pobijeni i \u010diji su \u017eivoti uni\u0161teni. O onomu o \u010demu je svjedo\u010dio i \u0161to je \u010duo, a \u0161to je nepojamno, on jobovskom rje\u010dito\u0161\u0107u pi\u0161e pjesme koje su liri\u010dne, pune pa\u017eljivo odabranih detalja, duboko potresne, <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":11504,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[168,78,136,1244,52,126,1195,2131,90,8539,158,3041,134,102,8541,66],"class_list":["post-11505","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura","tag-jer","tag-jos","tag-kao","tag-knjiga","tag-koje","tag-koji","tag-malo","tag-moje","tag-pjesme","tag-poezija","tag-sam","tag-simic","tag-sto","tag-sve","tag-tekstova","tag-vise"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11505","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11505"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11505\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11504"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11505"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11505"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11505"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}