{"id":11588,"date":"2012-01-24T07:35:49","date_gmt":"2012-01-24T06:35:49","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/01\/24\/ilirke-modernog-doba\/"},"modified":"2012-01-24T07:35:49","modified_gmt":"2012-01-24T06:35:49","slug":"ilirke-modernog-doba","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/ilirke-modernog-doba\/","title":{"rendered":"Ilirke modernog doba"},"content":{"rendered":"
\"martina_mlinarevic\"Sofija Naletili\u0107\u00a0 Penavu\u0161a ro\u0111ena je u \u0161irokobrije\u0161kom selu Mokrom 1913 godine. Zapisi ka\u017eu da se opismenila tek u desetoj godini i da nikad nije putovala nigdje izvan podru\u010dja od oko tridesetak kilometara unutar \u0161krtog kamenjara. Ova priprosta hercegova\u010dka \u017eena na svojim dlanovima nosila je bol i radost jednog sasvim obi\u010dnog seoskog \u017eivota, na\u010detog ratom<\/p>\n

,\u00a0 neima\u0161tinom, smr\u0107u i bole\u0161\u0107u, sve dok u svojoj 64. godini nije od o\u010daja za preminulim sinom od drveta napravila svoj prvi, rezbareni kip.Koko\u0161 od tre\u0161njinog drveta za doma\u0107u zada\u0107u svog unuka.<\/p>\n

Izrada \u010dudnovatih predmeta uskoro postaje njen jedini put. Ka\u017eu jo\u0161 i da je no\u0107ima i danima \u201ediljala\u201c drvo u betonskoj gara\u017ei svoje ku\u0107e. Diljala i molila. Zatim bi uzimala kist i drvene \u017eivotinje o\u017eivljavala \u010dudesnim bojama. Slijede\u0107i samo oblik drveta, sjetu u du\u0161i i nenedama\u0161an osje\u0107aj u rukama, stvorila je bezvremenski bestijarij i jednu nezaobilaznu pri\u010du kada se govori o \u017eenama koje su obilje\u017eile Hercegovinu.<\/p>\n

Izvan svih umjetni\u010dkih pravila, akademskih na\u010dela i konvencija o umjetnosti, popularna \u201ebaba Penavu\u0161a\u201c ostavila je impoznatan opus kojeg je dosad u mnogim doma\u0107im i europskim galerijama pogledalo mno\u0161tvo zaljubljenika u ovu \u010darobnu pri\u010du o neukoj starici sa fantasti\u010dnim osje\u0107ajem za kiparstvo.<\/p>\n

Ovakvih je fascinantnih pri\u010da o posebnim i druga\u010dijim \u017eenama puno ovo na\u0161e nebo. I hercegova\u010dko i bosansko. \u017dene su to koje su se otele uljuljanoj tradiciji i ramu koji je oko njihovih osobnosti prirodno sagra\u0111en u ovom, jo\u0161 uvijek izrazito patrijarhalnom okru\u017eenju.<\/p>\n

A sa etnosociolo\u0161ke i antropolo\u0161ke pozicije njihovi \u017eivoti su jedna vje\u010dna misterija i inspiracija, ako ih promatramo kroz tegobnu pro\u0161lost koju su morale pro\u0107i, sada\u0161njost koja je po\u010desto nemilosrdna prema njima i budu\u0107nost o kojoj jo\u0161 uvijek ne znamo puno.<\/p>\n

Osim \u010dinjenice da \u0107e \u017eena kao i dosad svaki naredni dan morati\u00a0 u sebi pomiriti po\u017ertvovnu majku, dobru suprugu, uvijek spremnu ljubavnicu, poslovnu i dru\u0161tveno-politi\u010dku li\u010dnost. Sa manjim ili ve\u0107im uspjehom godinama balansiraju na ovoj vagi \u017eene rasute unutar granica na\u0161e zemlje.<\/p>\n

Podneblje koje je nastalo na ru\u0161evinama jednog politi\u010dkog sustava, koje je tek nadljudskom snagom i voljom ispuzalo iz krvavog rata, danas je ograni\u010deno brojnim slo\u017eenim povijesnim, politi\u010dkim i dru\u0161tvenim okolnostima, te je razvoj pojedina\u010dne li\u010dnosti, ali i \u017eena op\u0107enito i njihovih prava, u takvom ambijentu zaista mukotrpan i delikatan posao. Ove tek naizgled \u201enove demokracije i poretci\u201c kojima se hvale politi\u010dki protagonisti, samo su paravan za jo\u0161 uvijek duboko konzervativnu dr\u017eavu u kojoj se i dalje \u010desto i nesmetano negiraju i gaze odavno ste\u010dena \u017eenska prava.<\/p>\n

Pomalo je i licemjerno govoriti o integritetu i za\u0161titi dostojanstva \u017eena u zemlji u kojoj su \u017eene izgubile domove, mu\u017eeve, djecu. U zemlji u kojoj su bile silovane i ubijane. Gdje su s o\u010dajem oslu\u0161kivale koliko pijanih mu\u0161karaca u uniformama se penje prema tavanu. U kojoj im je nepovratno zga\u017eena \u010dast. I u kojoj se i nakon takvih usuda za sretniju budu\u0107nost bore one same, organizirane u kojekakve udruge zajedno sa drugim \u017eenama, bez konkretnog upliva i pomo\u0107i mu\u0161karaca.<\/p>\n

S druge strane, ako promatramo trenutni tijek i razvoj \u017eene u BIH, kao i njene ambicije i sposobnosti, iluzorno je zami\u0161ljati neko dru\u0161tvo u kojem \u0107e \u017eene preuzeti neke od vode\u0107ih uloga u dru\u0161tveno-politi\u010dkim zbivanjima. Mene kao osobu koja se bavi komentiranjem dnevne politi\u010dke situacije u zemlji, iznimno poga\u0111a letargija i defetizam naspram svakodnevnih problema i doga\u0111aja, a koji je sveprisutan unutar mlade populacije u Bosni i Hercegovini. U takvom ozra\u010dju tek povremeno javno isko\u010di neki \u017eenski lik koji mo\u017ee biti pravac i inspiracija budu\u0107im nara\u0161tajima.<\/p>\n

Odrastaju\u0107i u Hercegovini imam dvojnu sliku o takozvanoj emancipaciji \u017eena u na\u0161im krajevima. Naime, prototip \u017eene Hercegovke je po svemu jedna specifi\u010dna i vi\u0161eslojna pojava u kojoj se sastaju sve mogu\u0107e kontradiktornosti. Dok su feministi\u010dki pokreti po Europi tek po\u010deli rasti pomalo u drugoj polovici devetnaestog stolje\u0107a, dok su se poznate feministice borile za prava i mogu\u0107nosti da se \u017eene tretiraju podjednako ili bar sli\u010dno mu\u0161karcima, u Hercegovini su one ve\u0107 bile izdr\u017eljive i dominantne figure koje su odr\u017eavale obitelj i ku\u0107u na okupu, bile duboko religiozne, koje su \u017eivjele hrabro same, bez mu\u017eeva koji su redovito bili na radu u stranim zemljama.<\/p>\n

Tako\u0111er, u genima ove \u017eene zbog kompleksnih povijesnih doga\u0111anja, radi kojih bi svako pedesetak godina broj mu\u0161karaca bio desetkovan, je \u010dest i\u00a0 prisutan stoljetni strah od tragedije i usporedno s njim neizmjerna snaga za pre\u017eivljavanje.<\/p>\n

Dakle, te su \u017eene svojim ispucalim rukama podizale djecu, strpljivo i s puno po\u0161tovanja brinule se o mu\u017eevljevim roditeljima, sadile duhan, pu\u0161ile \u0161kiju, \u010duvale i \u0161i\u0161ale ovce, gradile prizide, potkivale konje, tesale i kopale njivu. Sve ono \u0161to se pripisivalo tipi\u010dnom mu\u0161kom pona\u0161anju, one su svladale ve\u0107 davno, gaze\u0107i svojim gumenim \u010dizmama nepokolebljivosti \u010ditav jedan \u0161ovinizam protiv kojeg \u0107e se tek kasnije gorljivo boriti za europskim govornicama o ravnopravnosti spolova.<\/p>\n

No, s druge pak strane, ne mo\u017eete se oteti dojmu da je dana\u0161nja Bosna i Hercegovina u ovom nazovimo ga modernom razdoblju, puno bli\u017ee \u0161ovinisti\u010dkom getu nego \u0161to je to ikad bio slu\u010daj u pro\u0161losti, \u0161to nas dovodi u smije\u0161nu situaciju da su na\u0161e prabake bile emancipiranije u njihovom zadatom okru\u017eenju nego \u0161to je to slu\u010daj danas. Iako naizgled djeluje liberalizirano, na\u0161e dru\u0161tvo i prava \u017eena u njemu danas su, kad zagrebete ispod povr\u0161ine u potpunoj anarhiji.<\/p>\n

Situacija je nominalno konzervativna, a me\u0111u rijetkim, ali postoje\u0107im intelektualkama nema pravog \u017eara i snage da se povede borba po pitanju klju\u010dnih stvari vezanih uz degradaciju \u017eena u na\u0161im krajevima. Stvari su izokrenute do te mjere da se svako \u201estr\u0161enje\u201c izvan pravilno porezane \u017eivice kolektiva smatra kao devijantno pona\u0161anje, a svaki poku\u0161aj individualizma se poredi sa koketiranjem s feminizmom koji kod nas ima etiketu zbira frustriranih jedinki \u0161to dovoljno govori o podcijenjiva\u010dkom mentalitetu. Dokazati se unutar tog ma\u010dizma i \u201emahalskih normi\u201c nekima predstavlja izazov, a nekima nesavladivu prepreku koju niti ne poku\u0161avaju presko\u010diti.<\/p>\n

Na\u0161e dru\u0161tvo postavljeno je silom u neke zacrtane norme, u kojima je primjerice ideal i kruna svega – \u017eendiba ili udaja. I to ne bilo kakva, ve\u0107 dobra udaja. Naravno, promatrano s materijalne strane. Ako ne po\u0111ete tom utabanom stazom i ako ste kojim slu\u010dajem mu\u0161karac koji ostane \u201estari momak\u201c to je simpati\u010dno i to je va\u0161 izbor, ali ako ste neudana \u017eena, \u010dak i po svom vlastitom izboru, redovno ste prikovani na stup srama i za va\u0161e korake \u0107e se sustavno lijepiti pogledi prolaznika uz posprdne komentare.<\/p>\n

Ako pak imate tu \u201enadnaravnu sre\u0107u\u201c i osnujete obitelj po pravilima kako nala\u017ee kom\u0161iluk, te unutar bra\u010dne zajednice do\u017eivite bilo kakav oblik verbalnog ili fizi\u010dkog nasilja, to je tek tabu tema. Rijetki, gotovo minorni su slu\u010dajevi prijavljivanja ovakvih scenarija lokalnim zakonodavnim tijelima. Jer je opet bitnije \u0161to \u0107e selo re\u0107i, a masnica \u0107e ionako pro\u0107i kao i sve ostale prije. Tu pak mo\u017eemo povu\u0107i drugu paralelu, po kojoj bi susjedi trebali biti neposredan faktor koji \u0107e pomo\u0107i kad se za\u010duju krici i lomljava tanjura.<\/p>\n

No, u sustavu izokrenutih vrijednosti kakav vlada u na\u0161em dru\u0161tvu, susjedi \u0107e bez razmi\u0161ljanja i sa izuzetnim smislom za red pozvati policiju ako za\u010duju glazbu i neki tulum u stanu preko puta, ali ako se istovremeno neko \u017eensko lice uz jecaje sudara od goblene koji vise na zidu, to odjednom nije \u201estvar susjeda\u201c i u to se ne \u017eele i ne smiju mije\u0161ati. Razvod kao stavka relaksacije lo\u0161ih brakova pogotovo nije prihva\u0107en, jer s njim \u017eena gubi ugled, a i smanjuje joj se mogu\u0107nost za kakvu-takvu egzistenciju koju joj je naravno osiguravao njen mu\u0161karac, tako da sve vi\u0161e imamo obitelji koje samo odra\u017eavaju fiktivni privid sre\u0107e u ne\u010demu gdje odavno nema iskrenih osmijeha i ljubavi.<\/p>\n

Ono \u0161to zapravo \u0161okira jest porast broja mladih \u017eena u BIH koje pristaju na igru u kojoj su im ispunjeni svi materijalni uvjeti i kojima je brak zapravo samo investicija i predstavlja im jedinu karijeru. Dakako ne u onom smislu da ih ispunjava maj\u010dinstvo ili ljubav prema svom mu\u0161karcu, nego u \u010dinjenici da se pronalaze u njegovom nov\u010daniku, te im prosje\u010dan dan nalikuje na lepr\u0161avi poligon za kave, butike i restorane, za lagodan \u017eivot kojeg ne\u0107e omesti nikakva dru\u0161tvena zbivanja niti politi\u010dka nepravda.<\/p>\n

Sekcija popularnog naziva \u201esponzoru\u0161e\u201c je postala globalni fenomen koji se zorno preslikao na sve na\u0161e gradove bez iznimke. U tim i takvim mentalitetima sve druga\u010dije od prosjeka se promatra kao iznimka. Pogotovo ako govorimo o biznisu. \u017dene su ogroman i nedovoljno iskori\u0161ten gospodarstveni potencijal. Usprkos svim zakonima koji im idu na ruku, \u017eene su i dalje u ekonomski lo\u0161ijem polo\u017eaju i u privredi daju manji doprinos nego mu\u0161karci, zara\u0111uju manje nego mu\u0161karci i vi\u0161e ih je nezaposlenih. Nedostatak kulturne svijesti \u010desto je velika zapreka \u017eenama u pokretanju vlastitog privatnog biznisa kao i konkuriranje za vode\u0107e pozicije unutar postoje\u0107ih tvrtki. Na\u0161e dru\u0161tvo jednostavno name\u0107e kolektivni stav da je \u017eena u biznisu manje vrijedna od mu\u0161karca.<\/p>\n

\u017dive\u0107i pod kapom ovakvih razmi\u0161ljanja svaka uspje\u0161na, poslovna \u017eena je briljantnost koja inpirira i izaziva na\u0161e granice i mogu\u0107nosti. Pozitivne pri\u010de uspje\u0161nih \u017eena koje su svladale sve pote\u0161ko\u0107e postratnog dru\u0161tva, razorene privrede i nametnutnih dru\u0161tvenih normi uistinu su veliki motiv za ostatak \u017eena \u010diji se potencijal ne iskori\u0161tava dovoljno i u prave svrhe. Jer statisti\u010dki podaci pokazuju da se mlade \u017eene mogu ravnopravno nositi s mu\u0161karcima na svim poljima. Obrazovanje je jedna od tih stavki.<\/p>\n

Dok su u pro\u0161losti \u017eene redovito bile neuke i njihovi razredi su se mogli izbrojati na prste jedne ruke, danas nema fakulteta kojeg djevojke ne zavr\u0161avaju \u010dak uspje\u0161nije od svojih mladih, mu\u0161kih kolega. No, one opet trpe na polju zapo\u0161ljavanja gdje se obi\u010dno daje prednost mu\u0161karcima, a \u017eena se nerijetko tretira kao teret koji \u0107e uskoro zatrudnijeti i kojeg \u0107e\u0161 \u201emorati pla\u0107ati dok le\u017ei\u201c. \u010cesti su i pora\u017eavaju\u0107i uvjeti na natje\u010dajima za posao gdje poslodavac zahtjeva pismeno obe\u0107anje da zaposlenica ne\u0107e zatrudnijeti u nekom zadanom roku.<\/p>\n

Stoga se one sna\u017enije i visprenije okre\u0107u ka svom privatnom biznisu i stvaraju prava, mala bogatstva od svog znanja i sposobnosti. Danas u Posu\u0161ju, u tradicionalno nastrojenoj Hercegovini, \u017eivi \u017eena koja je majka \u0161estoro djece i uspje\u0161no vodi jednu od najve\u0107ih posu\u0161kih firmi. Njena pri\u010da je uistinu pravi pokazatelj da dobra volja i upornost probijaju sve granice i davno skrojena pravila, te da je mogu\u0107e izbalansirati u sebi majku, suprugu i poslovnu \u017eenu, a da nijedno od tih polja ne trpi.<\/p>\n

Ondje gdje nema \u017eena ili ih ima jako malo, a \u0161to je meni osobno najve\u0107i poraz u mu\u0161ko-\u017eenskim odnosima dana\u0161nje Bosne i Hercegovine, je politika. Mjesto gdje bi se \u017eene mogle izboriti za sve one stvari koje ih mu\u010de kao zajednicu je prvenstveno mjesto rezervirano za mu\u0161karce.<\/p>\n

Par svijetlih primjera uspje\u0161nih \u017eena politi\u010darki je zaista nedovoljno da bi se govorilo o nekom broju koji ima odre\u0111en utjecaj ili najavljuje tendenciju pozitivnog rasta. \u017dene u Bosni i Hercegovini su generalno apoliti\u010dne, te se nekim nevidljivim podjelama automatski same svrstavaju uz lonac, dok mu\u017eevima daju pravo prvenstva na apsolut istine o svim zbivanjima u zemlji i regionu.<\/p>\n

Marginalizacija i predrasude prema \u017eenama u politici posljedica su patrijarhalnog socio-kulturnog naslje\u0111a i nedovoljnog broja onih koje bi sudjelovale u bilo kakvoj raspodjeli ekonomske i dru\u0161tvene mo\u0107i, ali i medijskih stereotipizacija koje jako rijetko zastupaju mi\u0161ljenje \u017eena o bitnim dr\u017eavnim pitanjima. Tu je opet klju\u010dna i brojnost mu\u0161karaca u hijerahiji dr\u017eavnog poretka, ali i klasi\u010dna \u0161ovinisti\u010dka \u010dinjenica da \u201e\u017eena ne bi imala \u0161to pametno za re\u0107i\u201c na neku navedenu temu.<\/p>\n

One \u017eene koje imaju mogu\u0107nosti da se istaknu unutar takvih razmi\u0161ljanja, opet bivaju ko\u010dene ili su ne\u010dije lutke na koncu, kojma iza sjene naravno opet upravlja mu\u0161karac. Eklaktan je posljednji politi\u010dki primjer gospo\u0111e Borjane Kri\u0161to koja je u vrijeme dok je bila na \u010delu Federacije bila potpuno nevidljiva persona, koja se nikako nije uspjevala nametnuti kao \u017eenski lider koji bi mogao pokrenuti \u017eene na bavljenje politikom, ve\u0107 je dopu\u0161tala da bude pijun politike koja je iza njene suknje pomicala sve bitne figure.<\/p>\n

Porazna je \u010dinjenica da \u017eenske osobe koje se na\u0111u u poziciji da zaista mogu odlu\u010divati o bitnim pitanjima, da mogu biti poticaj i inspiracija, da mogu napraviti neke dru\u0161tvene promjene u okru\u017eenju punom anomalija, one ipak idu linijom manjeg otpora i ne \u010dine ni\u0161ta\u00a0 izvan zadovoljavanja svog osobnog materijalnog statusa i tek pukog uljep\u0161avanja svog vlastitog \u017eivotopisa.<\/p>\n

Kad sam se prvi put pojavila kao autor na jednom hercegova\u010dkom portalu, kolege su mi predlo\u017eili da tekstove objavljujem pod psudonimom, jer \u201eovakva BIH ne tolerira \u017eensko koje razmi\u0161lja\u201c. Budu\u0107i da su ozbiljno naveli razloge koji su se ticali moje osobne sigurnosti, nevoljko sam pristala i godinama ispisivala rije\u010di o dru\u0161tvenim i politi\u010dkim pojavama pod nadimkom, a za koje sam prije dvije godine odlu\u010dila preuzeti punu odgovornost i izi\u0107i u javnost sa svojim imenom i prezimenom. I to s \u010dak dva prezimena, \u0161to je predstavilo prvi kamen spoticanja.<\/p>\n

Moj primjer je mo\u017eda ilustracijski odli\u010dan za pokazati kako se mogu pomiriti naizgled nespojive stvari, samo ako se ljudi prepoznaju srcem. Ja i podneblje u kojem \u017eivim i djelujem, kr\u0161ni i sirovi \u0160iroki Brijeg, dugo smo se navikavali jedno na drugo, gor\u010dinom i ljubavlju.<\/p>\n

Kad dolazite iz mediteranskog i jednog nadasve ljudskog Ljubu\u0161kog, u sredinu koja se na prvi pogled \u010dini hladnom i nepristupa\u010dnom, a jo\u0161 ste \u017eenska osoba koja javno djeluje, postoji veliki rizik da automatski posustanete i zbog \u201emira u ku\u0107i\u201c se prilagodite uhodanoj masi.<\/p>\n

Moji politi\u010dki stavovi koji su se \u010desto kosili s politi\u010dkim stavovima kolektiviteta \u010desto su izazivali mnogo bure, ali kad ste obdareni kamenim inatom, stvari imaju dvije solucije \u2013 ili \u0107e obje strane puknuti ili \u0107e se prilagoditi vlastitim razli\u010ditostima. Meni se sre\u0107om, dogodilo ovo drugo.<\/p>\n

Zadr\u017eati poziciju neovisnog komentatora u zemlji u kojoj je svatko ovisan o nekome, u jednom tvrdokornom \u0160irokom Brijegu, mo\u017eete samo ako respekt dajete i isti zaslu\u017eite. Sretna sam da kroz svoj primjer mogu re\u0107i da \u0160iroki Brijeg nije nikakva kamenjarska, zatucana kasaba, ali samo onda ako mu imate \u0161ta ponuditi da biste zaslu\u017eili njegovu \u0161iroku du\u0161u. Pa napokon, usudim se vjerovati da je i za ekspresionizam Antuna Branka \u0160imi\u0107a koji je Brijegu napisao jednu od svojih najljep\u0161ih pjesama, jo\u0161 u onim davnim vremenima, bila zaslu\u017ena neka djevojka.<\/p>\n

U na\u0161im \u017eenama postoji jedna vjekovna snaga koju je samo potrebno amortizirati i usmjeriti na pravi na\u010din. \u017dene treba uklju\u010diti u dru\u0161tvo, ne samo kao suradnice ili pomo\u0107nice, ve\u0107 kao kompletne osobe koje \u0107e se mo\u0107i ravnopravno nositi sa svim problemima koje \u017eivot stavi pod njihove korake. I \u017eena i dru\u0161tvo moraju po\u010deti s promjenama tisu\u0107ugodi\u0161njih navika u svijetu vladavine mu\u0161karaca.<\/p>\n

Prihvatiti i podr\u017eati \u017eenu kao bi\u0107e dostojno svakog poziva i izazova koji se pred nju stavi trebalo bi biti vode\u0107a misao mu\u0161karaca, dr\u017eave i svih bitnih institucija i udruga koje brinu o ravnopravnosti spolova.<\/p>\n

S druge strane, potrebno je da \u017eena ne obezvrije\u0111uje svoju ulogu i zna\u010daj u dru\u0161tvu, nego da se s potpunim samopo\u0161tovanjem i vjerom u svoje poteze krene obra\u010dunavati sa vlastitim strahovima, pa zatim sa \u010ditavim svijetom. Jer svijet ne\u0107e postojati bez jake i sposobne \u017eene. Na njenim rukama on je sagra\u0111en. <\/p>\n

Esej objavljen u monografiji \u201eDolje ti je rijeka, dolje ti je pruga \u2013 \u017eene u Bosni i Hercegovini\u201c, u kojoj su kao autorice sudjelovale neke od javno najistaknutijih bosansko-hercegova\u010dkih \u017eena. Goethe Institut, BuyBook, 2011. Sarajevo.<\/div>\n

<\/p>\n

Martina Mlinarevi\u0107-Sopta | poskok.info<\/strong>
<\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"martina_mlinarevic\"Sofija Naletili\u0107\u00a0 Penavu\u0161a ro\u0111ena je u \u0161irokobrije\u0161kom selu Mokrom 1913 godine. Zapisi ka\u017eu da se opismenila tek u desetoj godini i da nikad nije putovala nigdje izvan podru\u010dja od oko tridesetak kilometara unutar \u0161krtog kamenjara. Ova priprosta hercegova\u010dka \u017eena na svojim dlanovima nosila je bol i radost jednog sasvim obi\u010dnog seoskog \u017eivota, na\u010detog ratom <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9063,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[78,136,146,52,126,808,908,6960,163,371,134,102,1843,8730,4099,8731,8175],"class_list":["post-11588","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-jos","tag-kao","tag-koja","tag-koje","tag-koji","tag-kojoj","tag-mogu","tag-muskaraca","tag-nije","tag-samo","tag-sto","tag-sve","tag-tek","tag-unutar","tag-zena","tag-zenama","tag-zene"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11588","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11588"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11588\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9063"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11588"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11588"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11588"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}