{"id":11756,"date":"2012-02-07T09:05:03","date_gmt":"2012-02-07T08:05:03","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/02\/07\/dr-ante-cuvalo-buducnost-pociva-na-istini-o-proslosti\/"},"modified":"2012-02-07T09:05:03","modified_gmt":"2012-02-07T08:05:03","slug":"dr-ante-cuvalo-buducnost-pociva-na-istini-o-proslosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/dr-ante-cuvalo-buducnost-pociva-na-istini-o-proslosti\/","title":{"rendered":"Dr. Ante \u010cuvalo: Budu\u0107nost po\u010diva na istini o pro\u0161losti"},"content":{"rendered":"<div style=\"text-align: justify;\" \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-11022\" style=\"margin-top: 3px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"dr_ante_cuvalo\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/novo_jesen_dr_ante_cuvalo.gif\" height=\"113\" width=\"150\" \/>Donosimo razgovor s Ljubu\u0161akom dr. Antom \u010cuvalom, politi\u010dkim emigrantom i doktorom povijesnih znanosti koji za Portal HKV-a iznosi svoje vi\u0111enje politi\u010dke situacije u Hrvatskoj, razlozima svog povratka u Domovinu i percepciji hrvatskih iseljenika o hrvatskoj dr\u017eavi danas.    <strong><br \/>Dr. \u010cuvalo, za po\u010detak razgovora zamolio bih Vas da ukratko prokomentirate rezultate nedavnog referenduma oko pristupanja Hrvatske u EU te op\u0107enito situaciju u zemlji. Ili \u2013 da se poslu\u017eimo s malo patetike \u2013 je li ovo Hrvatska koju ste sanjali?<\/strong><br \/>Po\u010det \u0107u od kraja Va\u0161eg pitanja, bli\u017ee mi je srcu. Hrvati koji su \u017eeljeli slobodu i dr\u017eavu svog naroda i za to se borili, doma i u svijetu, zasigurno su sanjali druga\u010diju Hrvatsku od ove koju danas imamo. Ali imajmo na umo, to je bio ideal, na\u0161 san i ljubav&#8230; To nam je davalo poticaj i snagu u radu za domovinu da bi u njoj hrvatski narod i svaki pojedinac mogao u slobodi \u017eivjeti, stvarati, napredovati, doprinositi boljitku osobnom i drugih ljudi s kojima dijeli ovaj komadi\u0107 zemlje i svoj povijesni trenutak. Koliko je samo ljudi za taj hrvatski san dalo \u017eivote i godina zatvora!<br \/>Ali, idealna Hrvatska, kao ni jedna druga dr\u017eava ili dru\u0161tvo, ne postoji niti \u0107e ikada postojati. Poznata nam je ona gr\u010dka mudrost koju je Preradovi\u0107 lijepo sro\u010dio \u00bbStalna na tom svijetu samo mijena jest\u00ab. I kad bi, recimo, mogli dosti\u0107i idealnu to\u010dku u \u017eivotu, u dru\u0161tvu, gospodarstvu&#8230; to bi onda bio i kraj onog po \u010demu se razlikujemo od svih drugih stvorenja: na\u0161a kreativnost bi stala, ne bi vi\u0161e bili ono \u0161to jesmo: Bo\u017eji partneri.<br \/>Da budem konkretniji, znam da je nemogu\u0107e imati idealnu Hrvatsku, ali ipak sam o\u010dekivao bolju nego \u0161to je danas. Moglo je i trebalo biti bolje. I kao narod i pojedinci mo\u017eemo puno bolje! Imam nekakav \u010dudan osje\u0107aj, kao da je nekom bilo stalo da ne bude bolje, da doka\u017ee da ne znamo, da ne mo\u017eemo&#8230; Dakle, da je donedavna propala satrapija bila dobra. Nekima je zasigurno i bila bolja.<br \/>Uz ovo i jedna pri\u010dica iz mog ameri\u010dkog \u017eivota. Krajem Sedamdesetih bio sam me\u0111u Hrvatima Los Angelesa i dok sam se dru\u017eio s ljudima, nakon moga kra\u0107eg izlaganja, do\u0111e se upoznati starija gospo\u0111a za koju sam znao, ali nisam imao prigode prije susresti. Bila je to Stana Maji\u0107 ro\u0111ena Bili\u0107, ro\u0111akinja mog oca. Ona je po\u010detkom 20. stolje\u0107a kao djevoj\u010dica oti\u0161la s obitelji u Kaliforniju. Govorila je engleski kao prava Amerikanka, ali i hrvatski kao da nikad nije oti\u0161la iz rodnog kraja. Obitelj joj je bila vrlo djelatna u hrvatskoj zajednici. Sin Leo, premda vrlo uspje\u0161an profesionalac, neumorno je radio me\u0111u Hrvatima, posebice tijekom Domovinskog rata i pora\u0107a. Za\u0161to ovo iznosim? Tijekom dru\u017eenja s tetom Stanom, ona me ozbiljno upita: &#8220;Sinko moj, vi se za Hrvatsku mu\u010dite i borite. I ja se nadam da \u0107e ona jednog dana biti slobodna. Ali, kad to bude, ima li tko tu dr\u017eavu predvoditi?&#8221; A ja tad sa zanosom nabrojim imena poznatih Prolje\u0107ara kao dokaz da imamo ljudi od znanja i karaktera koji mogu stati na \u010delo dr\u017eave. \u010ce\u0161\u0107e se sjetim moje tete Stane! Bilo je to pitanje puno mudrosti i \u017eivotnog iskustva.<br \/>I sad mislim da je bilo i ima onih koju su mogli i mogu biti dobri lideri u ovom narodu, ali povijesna bujica je izbacila na povr\u0161inu previ\u0161e pljeve koja se mota kako vjetrovi pu\u0161u, a poluge mo\u0107i su ostale u starim strukturama i nikako iskora\u010diti iz tog guvna na kojem se vitla previ\u0161e pljeve i pra\u0161ine.<br \/>Ali sad ne smijemo plakati nad izgubljenim vremenom i dana\u0161njim prilikama. Ideal o osobnoj i zajedni\u010dkoj boljoj budu\u0107nosti ne smijemo nikad izgubiti iz vida. Svi mi, posebice mladi, trebamo imati osobni i zajedni\u010dki ideal i ponos, uvijek sanjati i stvarati! Ne sjediti i sanjariti, nego imati jasne ciljeve, zagrnuti rukave i raditi. I kad nemamo stalnog posla ne smije se sjediti i plakati. Treba djelovati, vi\u0161estruko djelovati! Jedino tako mo\u017eemo stvoriti sebi bolji \u017eivot, bolje dru\u0161tvo i bolju Hrvatsku.<br \/>\u0160to se ti\u010de referenduma i na\u0161eg ulaska u EU, podosta je ve\u0107 re\u010deno i napisano o mogu\u0107oj (ne)legalnosti i (ne)legitimnosti tog \u010dina, o na\u0161oj &#8220;jedinoj opciji&#8221; (ako je jedina, onda izbora nije ni bilo), o kampanji jednoumlja i pranja mozgova, o glasnoj poruci ve\u0107ine koja nije izi\u0161la na referendum, itd. Ali sad je to gotov \u010din. Iako je to tako, natuknut \u0107u nekoliko misli o tom na\u0161em skorom ulasku u EU.<br \/>Me\u0111unarodne prilike poslije Prvoga svjetskog rata, igre tada\u0161njih mo\u0107nika, potpomognuti manjom, ali utjecajnijom skupinom na\u0161e slavofilne i jugofilne elite, izveli su hrvatski narod iz njegova tisu\u0107ljetnog kulturnog prostora i odveli na jednu vrlo trnovitu stranputicu. Pokazalo se da je to bio veoma krvav &#8220;kri\u017eni put&#8221;. Krv je po\u010dela te\u0107i \u010dak i prije nego su na\u0161i &#8220;napredni domoljubi&#8221; po\u0161li u Beograd prenijeti \u017ertvu na oltar velikosrpskom idolu zagrnutom u jugoslavenski pla\u0161t. O Bleiburgu i komunisti\u010dkom teroru da i ne govorim. A onda Vukovar i sve \u0161to on simbolizira!<br \/>S propa\u0161\u0107u jugotvorevine, hrvatski narod je otpo\u010deo svoj &#8220;put doma&#8221;, povratak samom sebi i svojoj kulturnoj ba\u0161tini koja je bila zatajivana i uni\u0161tavana. Ali taj proces povrataka je tako\u0111er mukotrpan i slo\u017een. Svjedoci smo da su dugotrajna indoktrinacija i odnaro\u0111ivanje imali svoje posljedice. To vidimo na svakom koraku, a najlak\u0161e je to zamijetiti u medijima i \u0161kolstvu. Jo\u0161 imamo, na primjer, \u010duvare povijesnih &#8220;istina&#8221; iz nedavne pro\u0161losti, a na tv stalno slu\u0161amo o &#8220;na\u0161oj zemlji&#8221;, &#8220;na\u0161im krajevima&#8221;, &#8220;na\u0161im gra\u0111anima&#8221; &#8220;regiji&#8221;, a da o sadr\u017eaju i ne govorim. Sre\u0107a je, hrvatski su povijesni i kulturni temelji \u010dvrsti, &#8220;pisani na stini&#8221;, i uvijek je bilo oni koji su \u010duvali i branili kulturna bogatstva \u0161to primismo od svojih pradjedova. Tu ba\u0161tinu treba danas u slobodi (nad kojom ipak netko stalno de\u017eura da je ne bude previ\u0161e) upoznavati i bri\u017eno gajiti, a ni po koju cijenu prodati, unajmiti, ujarmiti ili utopiti.<br \/>Ako \u017eelimo biti &#8220;doma&#8221; u tom na\u0161em novom\/starom europskom kulturnom dru\u0161tvu, moramo se osje\u0107ati i uistinu biti ravnopravno s drugima. A da bi bili cijenjeni, moramo mi sami sebe, to jest svoju ba\u0161tinu, kulturu, pro\u0161lost, dr\u017eavu i narod cijeniti i voljeti, a ne podcjenjivati, omalova\u017eavati i zatajivati. To se zamje\u0107uje me\u0111u na\u0161om &#8220;elitom&#8221;, valjda da bi sebe istakli da su napredniji, kulturniji, globalniji od &#8220;neuke mase&#8221; i &#8220;konzervativnih ognji\u0161tara&#8221;. A da bi imali pozitivan osje\u0107aj o sebi osobno i svom narodu, moramo biti dobro ukorijenjeni i definirani. Takve \u0107e nas i drugi prihvatiti i po\u0161tivati.<br \/>Stariji \u010ditatelji ovih redaka sjetit \u0107e se Otvorenog pisma Petra \u0160egedina Stipi \u0160uvaru iz 1987. godine, a mla\u0111ima preporu\u010dujem da ga prona\u0111u i pro\u010ditaju. \u0160uvar je tada bio &#8220;sekretar za prosvjetu i kulturu&#8221; i zastupao je da se gra\u0111ani \u0161tovi\u0161e upisuju kao Jugoslaveni ili anacionalni. &#8220;Vi ste po porijeklu (rekoste mi) Portugalac, a ni seljak niste (rekoste mi tako\u0111er), da bi ste mogli nositi u sebi taj prezreni kompleks o hrvatskom knji\u017eevnom jeziku. Vas, tako, nikad nije zanimao problem ljudskog ukorijenjenja, pa tako ni onaj nacionalnog.&#8221; Tako \u0160egedin drugu \u0160uvaru. Ali strah me je da me\u0111u na\u0161om &#8220;elitom&#8221; pa i onom koja \u0107e nas predstavljati i EU ima podosta \u0160uvarovih sljedbenika, samo \u0161to su vremena druga\u010dija i sad su okrenuti i prema drugoj strani svijeta, ali ipak ne mogu prekriti \u0160uvarovski (zlo)duh u kojem su odgajani.<br \/>Vi\u0161e puta nam se prodavala i prodaje ideja bajoslovnog svijeta s misti\u010dnim granicama univerzalizma u kojem \u0107emo kao odnaro\u0111eni pojedinci biti slobodni, ravnopravni, bezbojni&#8230; i sretni, ali takav svijet ne postoji. Biti istovremeno svjetski i svoj oboga\u0107uje svakog od nas. Treba imati globalnu i europsku svijest, ali istovremeno biti dobro ukorijenjen u svoju kulturnu ba\u0161tinu, te raditi za dobro svog naroda, svoje dr\u017eave. Ako ne\u0107emo mi, tko \u0107e drugi!<br \/>Jedna usputna zgodica iz mog djelovanja u Americi. Negdje polovicom sedamdesetih bio sam pozvan od vlade u Washingtonu na sponzoriranu konferenciju u Clevelandu o etni\u010dkim susjedstvima u velikim ameri\u010dkim gradovima. Nakon uvodnih izlaganja bili smo podijeljeni u radne skupine i ja se na\u0111em s ameri\u010dkim Poljacima, Talijanima, Ukrajincima&#8230; Gotovo su svi bili iz puno ve\u0107ih etni\u010dki skupina nego ja. Nakon jedno pola sata razgovora, analiza i diskusija, jedan ameri\u010dki Poljak mi onako usput ali glasno re\u010de: gosp. \u010cuvalo, vas Hrvata nema koliko nas drugih, ali ste kao sol i papar u hrani. Bez vas bi hrana bila bljutava. Zahvalio sam mu na tako lijepom komplimentu Hrvatima. Ali sol ne smije obljutaviti i papar ishlapiti! Zato, u EU i svagdje u svijetu mo\u017eemo biti sol i papar, ali samo ako budemo ono \u0161to jesmo! To bih posebice preporu\u010dio na\u0161im mladim ljudima koji su ve\u0107 oti\u0161li ili jedva \u010dekaju po\u0107i tra\u017eiti sre\u0107u u svijetu. Nemojte sami sje\u0107i svoje korijene, nego ih stalno dohranjujte i ja\u010dajte ma gdje god bili. Nemojte zaboraviti tko ste i od kud ste. Neka vam Hrvatska bude stalno boravi\u0161te, a sve drugo privremeno. Bit \u0107ete sretniji i plodovi \u0107e vam biti bogatiji. To vam govorim iz osobnog iskustva.<br \/>Nadalje, mi smo zemlja u tzv. tranziciji. Tu se obi\u010dno misli na gospodarstvo &#8211; prelazimo iz socijalisti\u010dkog u kapitalisti\u010dki sustav. Ali prije nego se mi budemo osje\u0107ali &#8220;doma&#8221; u tom novom svijetu koji \u0107e nam, naime, donijeti bolju sre\u0107u, na\u0161a transformacija mora u prvom redu biti osobna i dru\u0161tvena. Svjedoci smo plodova gospodarske &#8220;tranzicije&#8221;, koja je do sad bila bez one osobne, dru\u0161tvene, nacionalne. O ovoj temi sam jo\u0161 1990. objavio \u010dlanak u tada\u0161njoj emigrantskoj Hrvatskoj reviji upozoravaju\u0107i na probleme koji nas \u010dekaju i potrebi &#8220;druge revolucije&#8221;. U svezi tog \u010dlanka dobih pismo i od jednog dobrog i dragog profesora iz Zagreba koji me, me\u0111u ostalim, upita tko \u0107e tu &#8220;drugu revoluciju&#8221; u Hrvatskoj povesti i provesti. Ali taj proces mora biti odozdo prema gore, od pojedinca, udruga, \u0161kole, medija, Crkve, ustanova&#8230; Nitko ne\u0107e i ne treba to za nas u\u010diniti. Neka svatko po\u010dne od sebe i Hrvatska \u0107e biti bolja, neizmjerno bolja za kratko vrijeme. Bolja i od dru\u0161tva u koje ulazimo. Sve se mo\u017ee ako se ho\u0107e! U ovoj transformaciji na\u0161a &#8220;elita&#8221;, umjesto da bude prava elita i prednja\u010di, postala je glavna ko\u010dnica tako potrebnih zdravih promjena.<br \/>Mislim da ve\u0107ina onih koji su glasovali protiv ulaska u EU, ili taj dan ostala doma, to je napravila ne zato \u0161to bi oni u principu bili protiv EU, nego se osje\u0107aju nelagodno radi poni\u017eavaju\u0107ih uvjeta pod kojima ulazimo u to veliko dru\u0161tvo u kojem podosta stvari nisu ba\u0161 jasne, ali mo\u017eda ponajvi\u0161e radi (ne)ugleda na\u0161e &#8220;elite&#8221; kojoj je EU postala novi feti\u0161. \u010covjek vi\u0161e nije siguran rade ili oni ne\u0161to (uklju\u010duju\u0107i i put u EU) iz poslu\u0161nosti, iz samoljublja i koristoljublja ili iz istinskih dobrih namjera.<br \/><strong>Pred oko dvije godine vratili ste se u Hrvatsku. \u0160to Vas je potaknulo na povratak i kako gledate op\u0107enito na perspektivu povratka emigranta i iseljenika natrag u domovinu?<\/strong><br \/>Zabilje\u017eena je jedna stara anegdota me\u0111u nekada\u0161njim poljskim \u017didovima koja veli da je jedan pobo\u017ean mu\u017e saop\u0107io \u017eeni kako je investirao milijun zloti i nada se ove\u0107oj dobiti, ali ga zabrinjava mogu\u0107nost da bi to mogao sve izgubiti. \u0160to ako nam se molitve usli\u0161e i do\u0111e Mesija, govorio je \u017eeni. Sve \u0107e propasti! A \u017eena mu odgovora: Bog \u0107e pomo\u0107i i Mesija ne\u0107e jo\u0161 do\u0107i!<br \/>Me\u0111u hrvatskim emigrantima se dogodilo ne\u0161to sli\u010dno, samo \u0161to u na\u0161em slu\u010daju &#8220;mesija&#8221; je do\u0161ao. Hrvatska je postala samostalna dr\u017eava. Ve\u0107ina Hrvata u svijetu na jednoj strani radila je i stjecala u novoj domovini, i istovremeno radila i molila za slobodu rodne grude. Dolazi odlu\u010duju\u0107i trenutak i postavlja se pitanje kako sa\u010duvati ste\u010deno (ne samo materijalna dobra, nego i djecu, unu\u010dad, prijatelje, profesiju, organiziran \u017eivot&#8230;) i istovremeno sudjelovati u osloba\u0111anju i izgradnji &#8220;obe\u0107ane zemlje&#8221;? Nije to mala dilema.<br \/>Neki su se vratili i oti\u0161li na boji\u0161nicu. Drugi su do\u0161li i pomagali na druge na\u010dine. Neki su se s obiteljima vratili poslije rata i svojom u\u0161te\u0111evinom koju su donijeli, primjernim \u017eivotom, radom i djecom oboga\u0107uju hrvatsko dru\u0161tvo i dr\u017eavu. Za neke iznimke moglo bi se re\u0107i: bilo bi bolje da se nisu vratili. A ve\u0107ina je ostala tamo gdje ih je \u017eivotni put doveo.<br \/>Ali, dilemu ostanka ili povratka ne bi trebalo uzeti u nekakvim apsolutnim kategorijama, ili \u2013 ili. To se mo\u017ee i trebalo bi gledati i na drugi na\u010din. \u010covjek mo\u017ee zagrliti obe domovine, biti doma i od koristi na obje strane. Va\u017eno je htjeti, biti otvoren prema \u017eivotu, imati ljubavi, volje i optimizma, a na\u010dini kako tu ljubav za rodnu grudu pretvoriti u djelo uvijek se prona\u0111u. Zapravo, takve putove ne treba puno ni tra\u017eiti, oni se nekako sami otvaraju. Najgore bi bilo ako se netko vra\u0107a iz koristoljublja, jer u tom slu\u010daju ne\u0107e biti od koristi ni sebi ni drugima, niti \u0107e biti sretan.<br \/>\u0160to se ti\u010de povratka op\u0107enito, mislim da je najve\u0107i broj ljudi bio spreman vratiti se u prvim godinama dr\u017eavne samostalnosti i odmah poslije rata. Ali, stvari su se zakomplicirale, ne samo ratom, nego nije bilo ni vizije ni volje za organiziran pristup tom tako velikom i va\u017enom poduhvatu. Bilo je lako pozvati na povratak i pitati za\u0161to se ne vra\u0107ate. Selimo se u drugu ku\u0107u pa nam nije lako, a kamo li vratiti se iz Australije ili Amerike. I danas bi se moglo i trebalo na tom poraditi, i bilo bi rezultata, ali ne vidim da je to ikome na vlasti i pri vlasti u planu i programu. Ostaju i dalje samo pojedina\u010dna vra\u0107anja.<br \/>Povratak moje obitelji u domovinu bila je prvenstveno stvar dosljednosti i ljubavi. Supruga Ikica i ja smo pripadali politi\u010dkoj emigraciji i povratak u slobodnu domovinu je oduvijek bio san. Samo je bilo pitanje vremena. Hvala Bogu da smo to do\u017eivjeli. Malo planiranja, malo sre\u0107e i \u017eivot je tekao svojim tokom i tu smo, sretni smo s na\u0161im odlukama. Bilo je i bit \u0107e problema, najvi\u0161e onih birokratskih. Ali ne bojimo se \u017eivota, nego se radujemo budu\u0107nosti kroz koju nastojimo pone\u0161to dobra napraviti.<br \/>Napomenut \u0107u i ovo. Danas je mo\u017eda ve\u0107i problem kako zadr\u017eati da ljudi ne odlaze, nego kako vratiti one koji su ve\u0107 davno oti\u0161li. Kako osigurati poslove mladim ljudima i olak\u0161ati im ostvarivanje svog profesionalnog i obiteljskog \u017eivota? Ali vidjeli smo u promid\u017ebi za ulazak u EU, mogu\u0107nost odlaska se &#8220;prodaje&#8221; kao obe\u0107avaju\u0107a mogu\u0107nost, a ne kao neuspjeh doma\u0107ih politi\u010dara i njihovih gospodarskih programa. Umjesto da gradimo sebi bolju budu\u0107nost, mi \u0107emo ju graditi drugima. Oti\u0107i \u0107e oni najsposobniji. Ta na \u0161to je bolonjski proces visokog obrazovanja usmjeren ako ne na izvoz najboljih!<br \/>Programe ostajanja i povratak trebalo bi uskla\u0111ivati u radu za bolje sutra, posebice kad se radi o investicijama iz dijaspore. Ne vidim razloga da nema sustavnog povezivanja na\u0161ih mladih stru\u010dnjaka u domovini i dijaspori, te njih i mogu\u0107ih investitora. To bi bilo svestrano od koristi. Ali, na ovakvim i sli\u010dnim mogu\u0107nostima treba poraditi. Ne\u0107e se ni\u0161ta samo od sebe dogoditi. Za\u0161to imamo ministre. Neka po\u010dnu &#8220;ministrirati&#8221; narodu!<\/p>\n<p><strong>\u0160to bi prema Va\u0161em mi\u0161ljenju hrvatska dr\u017eava trebala u\u010diniti kako bi potaknula ve\u0107i povratak emigranata i iseljenika u Hrvatsku, te s druge strane izgradila \u0161to \u010dvr\u0161\u0107e veze s dijasporom, koja u ovim vremenima globalizacije mo\u017ee biti potencijalna hrvatska strate\u0161ka prednost u politi\u010dkom, ekonomskom, diplomatskom, lobisti\u010dkom i inom smislu?<\/strong><br \/>Povijest odnosa hrvatskih iseljenika i domovine je vrlo zanimljiva, slojevita i tekla je kroz vi\u0161e faza. Jedan od glavnih faktora u dinamici na\u0161ih odnosa bile su dr\u017eave i re\u017eimi koji su vladali ovim narodom. Kako su se re\u017eimi mijenjali, tako i odnosi. Ali, kroz cijelu tu povijest jedno je konstantno: istinska ljubav kod ogromne ve\u0107ine iseljenika za svoju domovinu, izra\u017eena vi\u0161estrukom djelatno\u0161\u0107u za dobro svog naroda.<br \/>Ako te odnose podijelimo u nekoliko kategorija onda u obzir moraju svakako u\u0107i i sljede\u0107e: osobni\/privatni i skupni\/kolektivni odnosi, te odnosi s ustanovama i onima na vlasti. Privatni\/pojedina\u010dni odnosi su uvijek bili vrlo prisutni i jaki. Ljudi su komunicirali sa svojima doma i pomagali koliko su mogli, nekad i vi\u0161e nego su mogli. Kolektivni odnosi su tako\u0111er uvijek bili prisutni, ali su \u010desto ovisili o vi\u0161im silama, onima na vlasti. Kako i znamo, donedavno nismo se smjeli ni dru\u017eiti s onima vani! Ali ipak bilo je puno skupnih akcija pomo\u0107i za potrebe bilo nekoj \u017eupi, bolnici, onima u nevolji itd. Bilo je tako\u0111er prigodnih masovnijih okupljanja kad bi do\u0161ao netko od hrvatskih pjeva\u010da, folklornih skupina i sli\u010dno. Od ustanova jedino je Crkva imala i ima stabilnu prisutnost me\u0111u iseljenicima zadnjih stotinjak i vi\u0161e godina. Sve drugo je bilo i ostalo \u0161turo, kao na primjer poneko dru\u0161tvo prijatelja Matice hrvatske koje je nastalo za vrijeme Hrvatskog prolje\u0107a, AMAC, Napredak itd. Donedavno se nije smjelo uspostavljati mostove izme\u0111u nas vani i domovine. Sad, kad nam nitko nije na putu, ipak nema kakvih \u010dvrstih i stabilnih programa izme\u0111u hrvatskih institucija i iseljenika. Bilo bi to jako va\u017eno, ali da se to ostvari &#8220;netko i negdje&#8221; u tim na\u0161im ministarstvima i ustanovama trebao bi shvatiti va\u017enost takvih veza, obostrano korisnih.<br \/>Imam s ovim pomalo i iskustva. Naime, bio sam podosta godina tajnik i zatim predsjednik Udruge za hrvatske studije\/Association for Croatian Studies u Americi, koja okuplja lijep broj ljudi na raznim sveu\u010dili\u0161tima i \u0161ire. Udruga je utemeljena 1977. i glavna joj je zada\u0107a organizirati jedan broj panela o Hrvatskoj i Hrvatima na godi\u0161njem kongresu slavistike u Americi. Za vrijeme jugore\u017eima nitko od znanstvenika iz domovine nije smio ni blizu nas, mi smo bili &#8220;usta\u0161e&#8221;. Kad su se vremena promijenila uspostavili smo privatne odnose sa znanstvenicima u Hrvatskoj i ljudi pronalaze na\u010dine i pomalo dolaze na te skupove. Ali svi su poku\u0161aji propali u nastojanju uspostavljanja stalnih i stabilnih dogovora s ministarstvima koja bi trebala biti zainteresirana za ovakve djelatnosti. Jednostavno nitko ne odgovara na poslane im poruke. Za\u0161to je to tako, jednostavno ne znam.<br \/>Najbolniji odnos dijaspore je onaj s vlastodr\u0161cima. O onima do 1990. ne treba ni govoriti. Ali od tad na ovamo stalno se govori o potrebi stvaranja \u010dvrstih veza izme\u0111u iseljeni\u0161tva i domovine, ali konkretnih rezultata nema. Evo samo nekih od problema.<br \/>Stranke s ja\u010dim nacionalnim sadr\u017eajem, ili barem se tako predstavljaju, nastojale su iseljeni\u0161tvo ujarmiti u svoja kola, a domovinsko strani\u010darenje u dijaspori, posebice u prekomorskim zemljama, ne ide, niti je po\u017eeljno. Iseljenike povezuje ljubav s domovinom, a ne strana\u010dke lojalnosti. Oni \u0107e biti uz one za koje smatraju da im je boljitak hrvatskog naroda i domovine na srcu, a ne samoljublje i koristoljublje.<br \/>Stranke na ljevici imaju problem s iseljeni\u0161tvom jer u glavama mnogih od njih to je jo\u0161 &#8220;neprijateljska i reakcionarna emigracija&#8221;, koja ne prihva\u0107a &#8220;tekovine narodno oslobodila\u010dke borbe&#8221;. Premda je pao Berlinski zid, u njihovim glavama jo\u0161 postoji mentalni zid kojeg oni ne \u017eele ili se boje sru\u0161iti. Oni zapravo jo\u0161 ne znaju kako bi se postavili prema iseljeni\u0161tvu pa onda misle da je najbolje taj dio hrvatskog naroda ignorirati. Svima onima koji se ne mogu osloboditi nedavno propalih ideologija, jednostavno iseljeni\u0161tvo ide na \u017eivce, a smeta im i duhovno jedinstvo hrvatskog naroda.<br \/>Nadalje, pomalo se pro\u0161irila i nekakva anti-iseljeni\u010dka, pa i anti-povratni\u010dka, atmosfera me\u0111u narodom op\u0107enito. Neka vas tamo! Nemojte vi nama soliti pamet! Mislim da to dolazi od onih politi\u010dkih &#8220;elita&#8221; (i njihovi skutono\u0161a ili mo\u017eda nadzornika) koje ne \u017eele one koje ne mogu na neki na\u010din kooptirati, kupiti i dr\u017eati pod nadzorom. Iseljenici, povratnici i mogu\u0107i povratnici su u ogromnoj ve\u0107ini gospodarski neovisni i slobodni ljudi. Nau\u010dili su slobodno misliti, govoriti i raditi. A da ne govorimo o onima koji su ro\u0111eni vani. Moja djeca, na primjer, nisu imali uop\u0107e pojma, dok nisu do\u0161la ovamo, \u0161to zna\u010di biti neslobodan re\u0107i \u0161to misle ili biti ovisan o nekakvoj politi\u010dkoj stranci, nekakvu mjesnom politi\u010dkom prvaku, u tra\u017eenju posla, dozvola, upisu na fakultet&#8230; Mi smo sad politi\u010dki slobodni, a puno toga jo\u0161 sputava ovo dru\u0161tvo da mo\u017ee istinski slobodno krenuti naprijed. Dakle, povratnici ili mogu\u0107i povratnici, koji su nau\u010deni na \u0161iroke slobode, individualizam, profesionalizam&#8230;, svojim pona\u0161anjem i o\u010dekivanjima smetaju mo\u0107nicima koji \u017eele imati sve pod svojom i strana\u010dkom kontrolom. Ne znam kad \u0107e se po\u010deti misliti svojom, a ne strana\u010dkom glavom. Svi znamo \u0161to zna\u010di jednoumlje bilo koje vrste!<br \/>Mislim da vjetrovi dana\u0161njeg op\u0107eg bezna\u0111a i negativizma pu\u0161u iz istog pravca. Treba ljude dovesti u neizlazne prilike i onda je lak\u0161e s njima vladati, manipulirati; ovisni su o ne\u010dijoj milosti. Slobodni su, ali ne daj Bo\u017ee da bi se nezadovoljnici organizirali u politi\u010dki pokret koji bi ugrozio vlastodr\u0161ce i druge mo\u0107nike. Ako se ne\u0161to i poku\u0161a, uvijek se na\u0111e na\u010dina da se predsusretne svaki poku\u0161aj organiziranja. Mislim da bi ba\u0161 izme\u0111u dijaspore, posebice onih kojima je sudbina domovine jo\u0161 na srcu, i onih koji su na marginama ovog dru\u0161tva trebalo uspostavljati dijalog i ta\u017eiti putove kako pokrenuti kola naprijed.<br \/>Nije da na\u0161i mo\u0107nici ne znaju &#8220;iskoristiti&#8221; dijasporu za dobro domovine i hrvatskog naroda, nego ne \u017eele da im se ona petlja u poslove. Ono \u0161to se ne zna, lako je to nau\u010diti ako se ho\u0107e. Uspje\u0161nih, vrlo uspje\u0161nih, Hrvata ima u svim poljima poslovanja i znanosti diljem svijeta. Zamislite samo kolika bi to bila snaga samo da je to umre\u017eiti i povezati s domovinom!<br \/>Na primjer, krajem pro\u0161le godine Hrvat, Petar Pulji\u0107, dobio je &#8220;Ethnic Business Award&#8221; u dr\u017eavi Queensland i istu nagradu za cijelu Australiju. Sve\u010dana dodjela je bila u Sydneyu 7. studenog 2011. Tu su bili predstavnici vlade, senatori, poslovni ljudi&#8230; Me\u0111u uzvanicima bio je i Veleposlanik Republike Hrvatske. Sve\u010dani program je emitiran u 32 dr\u017eave. Je li to ikoga u hrvatskim medijima zanimalo? A ovakvih i sli\u010dnih uspjeha ima velik broj, ali nitko te ljude ne povezuje da bi bili na pomo\u0107 i domovini.<br \/>Imigrantske zemlje, kao \u0161to je Australija, uspje\u0161ne ljudi iz etni\u010dkih skupina vidi kao gospodarske i kulturne mostove sa zemljama odakle oni potje\u010du. Tu istu sliku treba samo okrenuti i svaki poslovni Hrvat, profesionalac, znanstvenik&#8230; mo\u017ee povezivati domovinu sa zemljom u kojoj trenuta\u010dno \u017eivi. A imamo takvih ljudi po cijelom svijetu. Zamislite kakav bi to bio potencijal! Ali, njihovo umre\u017eavanje je mogu\u0107e jedino ako domovina prepozna te mogu\u0107nosti, \u017eeli ih umre\u017eiti i na\u0111e najkra\u0107i put do ostvarenja tog cilja.<br \/>Jedan primjer i ideja. Na ameri\u010dkom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu Duquesne, blizu Pittsburgha, ve\u0107 desetlje\u0107ima postoji Duquesne University Tamburitzans, najpoznatiji folklora\u0161i u Americi. Sveu\u010dili\u0161te daje stipendije mladi\u0107ima i djevojkama koji su se pokazali me\u0111u najboljima u ve\u0107 postoje\u0107im tambura\u0161kim i folklornim skupinama diljem Amerike. Najvi\u0161e ih dolazi iz juniorskih tambura\u0161kih skupina Hrvatske bratske zajednice, a u svojim nastupima Duquesne najvi\u0161e to\u010daka ima iz hrvatske ba\u0161tine. Za\u0161to ne bi na sli\u010dan na\u010din na\u0161i najbolji mladi tambura\u0161i i plesa\u010di mogli do\u0107i u Lado, studirati u Zagrebu i po povratku doma mogu biti ambasadori hrvatske kulture. Mnogi bi bili spremni i platiti da im dijete do\u0111e na takav program u Zagrebu, nau\u010di hrvatski, upozna domovinu svojih predaka&#8230; Ne da to bude samo radionica folklora, nego da provedu godine studija i mo\u017eda ostanu u Hrvatskoj.<br \/>Ovih dana bilo je rasprava u Saboru o Hrvatima izvan Hrvatske. Vidim da se rabi i rije\u010d &#8220;briga&#8221; za one izvan dr\u017eavnih granica. To mo\u017eda va\u017ei za neke zemlje, ali za ve\u0107inu Hrvata u dijaspori nitko se ne treba brinuti, nego jednostavno s njima sura\u0111ivati i uva\u017eavati ih, jer je ovo i njihova domovina za koju su se i oni borili i radili, te imaju pravo i du\u017enost za nju se brinuti. Neka mjesto i uloga hrvatske dijaspore ne bude predmetom strana\u010dkih nadmudrivanja, nego neka Sabor stvori &#8220;odbor zdrava razuma i plemenitih namjera&#8221; koji \u0107e sagledati prilike i donijeti prijedloge, i neka Sabor donese dobre zakone pa idemo na posao.<\/p>\n<p><strong>Tako\u0111er, zanima nas Va\u0161e mi\u0161ljenje i o tome kako pove\u0107ati investicije hrvatskih emigranta i iseljenika u Hrvatsku?<\/strong><br \/>Investicije Hrvata iz iseljeni\u0161tva su mogu\u0107e i po\u017eeljne, a da bi se to ostvarilo treba u prvom redu poraditi na problemima koji to usporavaju i osporavaju, od birokracije do korupcije. Jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj i koliko \u010dujem najbogatiji u dana\u0161njoj vladi javno neko\u0107 izjavi u Americi: Za\u0161to bi mi dali da vi kupujete u Hrvatskoj kad mo\u017eemo to u\u010diniti mi. Rezultati pokazuju o kakvim se &#8220;kupovinama&#8221; kod nas radilo. Nije bio samo jedan slu\u010daj kad dolazi izvana ponuda u gotovini i ve\u0107a od one doma\u0107ih mo\u0107nika, ali prodaja ide podobnima na temelju \u0161upljih papira. Onaj tko \u017eeli \u010diste ra\u010dune u ovakve investicije ne ide. Zato zakone i dosada\u0161nju praksu treba temeljito mijenjati, posebice birokratska zanovijetanja, korupciju, radne navike, nerazborite namete, itd.<br \/>Ve\u0107i broj Hrvata bi mogao ulo\u017eiti u manja i osrednja poduzetni\u0161tva. Ovo smatram realnijim od nekakvih velikih investicija i ovome bi trebalo posvetiti vi\u0161e pozornosti. Ljudi misle po\u010det \u0107e od manje investicije pa ako ide, dobro. A najbrojniji bi mogli biti investitori u nekretnine, ku\u0107e i stanove. Premda to nije poduzetni\u0161tvo, ali je \u010disto prelijevanje novca u hrvatsko gospodarstvo. Mnogi smo to i napravili, ali bi trebalo poraditi da gotovo svaka hrvatska obitelj vani ima svoju ku\u0107u ili stan i u Hrvatskoj. U prvom redu \u0161to mi kupimo ne\u0107e kupiti stranci (pa \u010dak i neprijatelji) i istovremeno to je pomo\u0107 hrvatskom gospodarstvu. Svaki njihov dolazak i boravak u domovini je tako\u0111er dodatni dohodak. Da bi se ovo ostvarilo treba ljudima pristupiti iskreno i po\u0161teno, pojednostavniti proces kupnje, porezi trebaju biti razboriti&#8230;<br \/>Prijateljima, poznanicima i svim drugim Hrvatima koji se ne namjeravaju vratiti za stalno, preporu\u010dujem da u domovini kupe ku\u0107u ili stan radi sebe i potomstva. Kad djeca i unu\u010dad po\u010dnu dolaziti u svoj dom u Hrvatskoj (ne kao turisti kod svojih ro\u0111aka) tek onda po\u010dinju osje\u0107ati da su doma, da je to i njihova domovina. Ovo govorim iz iskustva moje obitelji.<strong><\/p>\n<p>Kakva je danas percepcija Hrvatske u dijaspori. Idealiziraju\u0107a ili realna?<\/strong><br \/>Percepcija bi mogla biti puno bolja. Bilo je puno entuzijazma i idealizma oko ostvarenja samostalnosti i onda smo bili ujedinjeni tijekom rata, a zatim je nastalo zati\u0161je. Glavni razlozi za to nisu umor ili \u010dinjenica da je netko dijasporu iskoristio za osobnu korist, nego je na jednoj strani osje\u0107aj namjernog marginaliziranja dijaspore i na drugoj domovinski negativizam, poslu\u0161nost &#8220;elite&#8221;, izru\u010denje generala, politi\u010dka korektnost, omalova\u017eavanje samih sebe i svoje kulturne ba\u0161tine, prekrivanje komunisti\u010dkih zlodjela i vladavinu terora antifa\u0161izmom&#8230;<br \/>Na primjer, mora se pozvati i dobro platiti nekoga iz svijeta da napravi nekakve analize \u0161to je radila i tro\u0161ila vlada prije ove. Ili, nedavno smo \u010ditali kako su &#8220;svjetski stru\u010dnjaci&#8221; bili pozvani i dobro pla\u0107eni napraviti procjenu rada Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. Ovakve stvari jednostavno vrije\u0111aju zdrav razum. Tim se ho\u0107e re\u0107i da me\u0111u Hrvatima u domovini i diljem svijeta nema tri ili pet sposobnih i po\u0161tenih ljudi koji bi takav posao mogli napraviti.<br \/>Ovakve i sli\u010dne stvari mu\u010de dijasporu i onda ona postaje sve indiferentnija prema domovini. Ima jo\u0161 nade i trebalo bi poraditi da se stvari mijenjaju \u0161to br\u017ee i u domovini i me\u0111u Hrvatima u svijetu.<strong><\/p>\n<p>\u017divite na relaciji izme\u0111u Pa\u0161mana i Va\u0161ega rodnog Ljubu\u0161kog. Kako gledate na trenutni polo\u017eaj Hrvata u BiH i \u0161to bi prema Va\u0161em mi\u0161ljenju bilo optimalno rje\u0161enje koje bi Hrvatima u BiH osiguralo stvarnu konstitutivnost i ravnopravnost?<\/strong><br \/>Stariji se sje\u0107aju one pri\u010de kad je Tito pitao Boga kad \u0107e u Jugoslaviji rije\u0161iti nacionalno pitanje, a Bog zaplaka. \u010cini mi se da je sli\u010dno i sa BiH. Stvari su toliko zamr\u0161ene da ih ne bi, \u0161to se ka\u017ee, ni Bog mogao rije\u0161iti, a istovremeno su vrlo jednostavne. Naime, Dayton je zaustavio jeku topova i istovremeno napravio totalnu i nepravednu ustavnu zbrku, najbla\u017ee re\u010deno. Da li je to ra\u0111eno slu\u010dajno, iz neznanja, planski&#8230;, o tom se mo\u017ee diskutirati. Iz Daytona rodila se dana\u0161nja BiH puna napetosti, nedore\u010denosti i problema. To je bilo i za o\u010dekivati, jer na daytonskim temeljima se ne mo\u017ee graditi ni\u0161ta stabilno i trajno. Nadalje, na jednoj strani je velikosrbizam, na drugoj bo\u0161nja\u010dki unitarizam, a Hrvati su ostali u procijepu i u tim prilikama jedni me\u0111u Hrvatima zagovaraju i radi jedno, a drugi drugo. Oni ne \u017eele ovakvu BiH, nego ravnopravnu u kojoj mogu biti slobodni i kao pojedinci i kao Hrvati. Ali, nemaju sloge prona\u0107i minimalno zajedni\u0161tvo i plan kako do toga do\u0107i. Svaka op\u0107ina pa i selo, odnosno onih koji ih predvode, gleda kroz svoj &#8220;\u010dibuk&#8221; i zato su (pre)\u010desto nadigrani i izigrani<br \/>Rekoh da je u biti ovo prili\u010dno lako rje\u0161iv problem. Ali samo ako \u0107emo po\u0161teno! Ako se svi sla\u017eu da je BiH sekularna dr\u017eava, sva tri naroda konstitutivna i svi \u017eitelji ravnopravni, onda pronala\u017eenje pravedne ustavne formule nije ba\u0161 nerje\u0161iv problem kako nam se to prodaje. To je nemogu\u0107e ostvariti na temeljima koje je Dayton postavio. Sve nadogradnje su samo krplja\u010dina. Ali, zar je nemogu\u0107e, recimo, na\u0107i odre\u0111eni broj normalnih i po\u0161tenih ljudi i vrsnih stru\u010dnjaka sa sve tri strane i drugih koji \u0107e prona\u0107i najbolja mogu\u0107a rje\u0161enja? Mislim da je to mogu\u0107e, ali to treba htjeti. Trebaju sve karte biti na stolu.<br \/>Koliko mogu zaklju\u010diti, nije nikome stalo da se poduzmu pravi koraci i po\u010dnu stvari rje\u0161avati iz temelja, ni me\u0111unarodnoj zajednici niti doma\u0107oj &#8220;eliti&#8221;. Puno je nekakve glume i neiskrenosti, igraju se igre, radi ne\u010dijih trenuta\u010dnih probitaka i nekakvih dugoro\u010dniji i \u0161irih mesijanski projekata u ne\u010dijim glavama na ra\u010dun naroda. Mnogima je najkorisnije da se ovakav &#8220;proces&#8221; odvija u nedogled. Dok taj &#8220;proces&#8221; melje ljudske \u017eivote, doma\u0107i u mutnome love, me\u0111unarodnjaci imaju dobre pla\u0107e i \u010dekaju ih fotelje europske ili u njihovim dr\u017eavama kao nagrada za &#8220;dobro obavljen posao&#8221;.<br \/>Dokle \u0107e i\u0107i ovako, valjda ni Bog ne zna! Jedino znam da su Hrvati najmalobrojniji, a izgleda mi i najneslo\u017eniji, i ako se ne\u0161to ozbiljnije ne poduzme, slabo nam se pi\u0161e!<\/p>\n<p><strong>Na Ohio State University u Columbusu (SAD) doktorirali ste povijesne znanosti. Stoga bih Vas kao povjesni\u010dara zamolio da prokomentirate historiografska kretanja u Hrvatskoj nakon samostalnosti, posebno glede odnosa prema suvremenoj povijesti. Kolika se je historiografija oslobodila ideolo\u0161kih utega iz vremena Jugoslavije?<\/strong><br \/>Za po\u010detak, spomenut \u0107u knjigu pok. Zvonimira Kulund\u017ei\u0107a &#8220;Tragedija hrvatske historiografije \u2013 O falsifikatorima, birokratima, negatorima itd&#8230; itd&#8230; hrvatske povijesti&#8221; koja je objelodanjena 1970., u vrijeme Hrvatskog prolje\u0107a. Sam naslov knjige je govorio i govori puno o toj temi. Trebalo bi i danas ne\u0161to sli\u010dno napisati.<br \/>Sve tamo od po\u010detka pro\u0161log stolje\u0107a pa do dana\u0161njih vremena hrvatska povijest je nedovoljno istra\u017eena i ispri\u010dana, negirana, manipulirana&#8230;posebice od kraja Prvog svjetskog rata, to jest od ulaska u jugo-dr\u017eavu. Tijekom Titova re\u017eima nad hrvatskom historiografijom su &#8220;de\u017eurale&#8221; dvije ideologije, komunisti\u010dka i jugoslavenska, odnosno velikosrpska. Ipak se uvijek na\u0161ao me\u0111u hrvatskim povjesni\u010darima poneko hrabriji i nastojao je rastegnuti nametnute obru\u010de tih ideologija koliko se dalo i moglo, a &#8220;slobodu&#8221; su imali samo ideolo\u0161ki podobni povjesni\u010dari.<br \/>Vjerujem da je svaka historiografija odraz i dio vremena kad je stvarana, ali premda su komunisti\u010dki re\u017eim i jugo-dr\u017eava propali, hrvatska historiografija, bolje re\u0107i njezina &#8220;najvidljivija&#8221; komponenta je zastala negdje na putu od ne tako davne pro\u0161losti prema sada\u0161njosti. Na primjer, ona i dalje komunisti\u010dkom verzijom antifa\u0161izma prekriva i negira ili baca &#8220;ozbiljne sumnje&#8221; u ratna i poratna zlodjela. Umjesto da se istra\u017euju \u010dinjenice i okolnosti, i svemu pristupa s ciljem da se sazna istina, ma kakva god ona bila, i dalje se o nekim stvarima i ljudima \u0161uti, drugoj strani se vrlo jednostrano pristupa, ne istomi\u0161ljenike se nastoji diskreditirati i iz javnih medija isklju\u010diti itd.<br \/>Vrlo je znakovita i uo\u010dljiva \u010dinjenica da na televiziji gotovo stalno (barem od kako sam se vratio u domovinu) vidimo i \u010dujemo iste povjesni\u010dare. Ne vidim da su oni ne\u0161to iznad drugih po znanju, radu i kvaliteti, ali su &#8220;stru\u010dnjaci&#8221; za sve jer su ne\u010diji pomazanici. Oni su valjda de\u017eurni policajci koji bdiju nad &#8220;ostacima&#8221; Hrvatima ure\u0111enog zloduha kojeg do sada nisu uspjeli iz nas istjerati!<br \/>Vidim da se poneki poku\u0161avaju igrati s dekonstrukcijom hrvatske povijesti. Naime oni \u0107e osloboditi hrvatsku povijest mitova pro\u0161losti i iznositi \u010dinjenice bez konstruiranih samoljubnih vrednovanja i mitova. Ali dok to poku\u0161avaju izgra\u0111uju svoje konstrukcije i mitove, po svom htijenju, mjerilu i trenuta\u010dnom &#8220;korektnom&#8221; ideolo\u0161kom vi\u0111enju.<br \/>Nije problem samo u historiografiji, nego i u nastavi tako\u0111er. Treba imati dobre ideolo\u0161ke karakteristike da bi netko mogao predavati povijest, recimo, na Zagreba\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu. Takvi onda predaju na\u0161im mladima i optere\u0107uju ih svojim ideolo\u0161kom korektno\u0161\u0107u. Ne u\u010de ih misliti, nego slijediti! Evo jednog primjera. Kod mene ponekad do\u0111u maturanti iz lokalne gimnazije posuditi koju knjigu radi priprema za maturalni ispit. Zamijetih da imaju i cijelu listu pripremljenih pitanja koja im slu\u017ee u tim pripremama. Zanimalo me je pogledati ta pitanja da bi iz njih vidio \u0161to na\u0161i srednjo\u0161kolci u\u010de. Prvo \u0161to se mo\u017ee zapaziti je da \u0111aci ne moraju misliti, nego samo &#8220;bubati&#8221;. A drugo, da se poni\u017eavaju\u0107e samozatajno u\u010di suvremena hrvatska povijest. Hrvatska je postala samostalna dr\u017eava kao da je s neba pala. Ne daj Bo\u017ee da bi netko pitao \u0111aka tko je bio agresor, o velikosrpskoj ideologiji, o generalima ili tko je bio Franjo Tu\u0111man. Pre\u0161u\u0107uju se, izjedna\u010duju se, negira se&#8230; Naravno, radi &#8220;dobrih odnosa&#8221; u dr\u017eavi i &#8220;regiji&#8221;. Ali to ne vodi ni\u010demu, tako se mutne vode ne bistre ili lije\u010de bolne rane i jo\u0161 najmanje ne\u010dije zablude koje su i danas ne samo \u017eive, nego i zimi cvjetaju!<\/p>\n<p><strong>Me\u0111u hrvatskim domoljubima \u010desto se mo\u017ee \u010duti mi\u0161ljenje kako ljudi iz nekada\u0161njeg jugokomunisti\u010dkog sustava danas kontroliraju politiku, ekonomiju, kulturu i medije. Koje je Va\u0161e mi\u0161ljenje o toj problematici i je li upravo to razlog \u0161to ni dan danas strahoviti komunisti\u010dki zlo\u010dini nisu do\u017eivjeli \u010dak ni simboli\u010dnu osudu i moralni prijekor?<\/strong><br \/>Mislim da se tu ne radi o mom ili nekoga drugoga mi\u0161ljenju, to su \u010dinjenice koje su lako uo\u010dljive. Ne samo izjugokomunisti\u010dkog sustava, nego tu je i jedan broj onih koji su bili na strani srpske agresije. Ali kad bi netko te prilike po\u010deo sistematski istra\u017eivati ne bi do\u0161ao daleko. Pale bi osude sa svih strana. Jedni su dobili dr\u017eavu, a drugi su zadr\u017eali poluge mo\u0107i i u svoj krug su primili jedan broj po koristoljublju sli\u010dnih sebi.<br \/>Ali to se doga\u0111alo i doga\u0111a u svim ovakvim i sli\u010dnim prilikama. Tako su brojni feudalaci postali brzo ljubitelji laissez-faire-a jer su uvidjeli da im to donosi bolju zaradu. Kolonijalni vlastodr\u0161ci u Ju\u017enoj Americi zadr\u017eavaju politi\u010dku i svaku drugu mo\u0107 i postaju nacionalisti. Komunisti odjednom postaju ljubitelji liberalne demokracije i kapitalizma. I kod nas je preobrazba bila takva, plus oni koji su se vodili logikom kad mogu &#8220;oni&#8221; za\u0161to ne mogu i ja. Dakle, strukture mo\u0107i su ostale u rukama klase koja je i prije vladala. Ali, ta klasa je danas slobodnija nego pod komunizmom. Tada je iznad njih bila &#8220;partija&#8221;, koju su oni istovremeno &#8220;hranili&#8221;, od nje \u017eivjeli i bili njezine \u017ertve. A sad, sve se mo\u017ee jer oni su iznad zakona ili barem su bili do sada. Nadajmo se boljem!<br \/>\u0160to se ti\u010de \u017ertava komunizma, njima se i dalje poigrava politika, oni koji imaju politi\u010dku mo\u0107. \u010cinjenica da jedan od najljep\u0161ih trgova u Zagrebu jo\u0161 nosi ime &#8220;voljenog mar\u0161ala&#8221; govori glasno i jasno \u0161to se misli o Jazovkama (a toliko ih ima!), o Lepoglavama, o Stepincu i pobijenim sve\u0107enicima, o poko\u0161enom Hrvatskom prolje\u0107u, o pobijenim hrvatskim emigrantima&#8230; On je ratovao protiv fa\u0161izma, ali se pre\u0161u\u0107uje da se nije borio za slobodu, demokraciju i Hrvatsku, nego za Jugoslaviju, komunizam i svoju neograni\u010denu mo\u0107, te radi toga uni\u0161tio toliko \u017eivota. Njega i njegov antifa\u0161izam se i dalje slavi. Pa to je u normalnim dru\u0161tvima nepojmljivo. Ovo je zaista nenormalno!<br \/>Usput i jedna kratka natuknica iz ameri\u010dkog &#8220;antifa\u0161izma&#8221;. U jeku hladnog rata nastala je hajka protiv ameri\u010dkih komunista i njihovih simpatizera, me\u0111u kojima je bilo i Hrvata. Ovi &#8220;na\u0161ijaci&#8221; su u svoju obranu najvi\u0161e prizivali svoj &#8220;antifa\u0161izam&#8221;, a ne odanost demokraciji i lojalnost Americi, ili svoj rad za boljitak sloboda i prava u dr\u017eavi u kojoj \u017eive. &#8220;Antifa\u0161izam&#8221; im je prekrivao sve grijehe i zablude! Mora da su im tutori bili na\u0161i doma\u0107i antifa\u0161isti!<br \/>Pitanje komunisti\u010dkih \u017ertava se ti\u010de i mene osobno kao i na tisu\u0107e drugih Hrvata. Naime, moj otac je kao civil sa \u010detvero djece i ja &#8220;na putu&#8221; po\u0161ao, kao i mnogi drugi, pred nadolaze\u0107im &#8220;osloboditeljima&#8221; jer nije znao \u0161to ga \u010deka kao Hrvata i katolika. Narod je \u010duo \u0161to se doga\u0111alo u &#8220;oslobo\u0111enim&#8221; selima, pa se razmi\u0161ljalo &#8220;bolje se skloniti, nego ih \u010dekati&#8221;. I tako je krenuo u nepoznato. Jedan tad mla\u0111i susjed ga je vidio kod Maribora u koloni za starije zarobljenike. Bio je visok gotovo dva metra i nije ga mogao proma\u0161iti. Pro\u0161ao je Kri\u017eni put i stigao u zloglasnu mostarsku \u0106elovinu. Znamo da je tu bio jedno vrijeme i zatim &#8220;nestao&#8221;, a lako je zaklju\u010diti kako je &#8220;nestao.&#8221;<br \/>Ta rije\u010d &#8220;nestao&#8221; mnogima od nas je duboko u mozgu zarezana. Naime, kroz sve godine osnovne \u0161kole svako toliko bi pitali nekakve podatke i kad pitaju za oca, mi kojima su o\u010devi pobijeni trebali smo re\u0107i \u2013 &#8220;nestao&#8221;. Kao da nas je napustio ili nekamo is\u010deznuo. Da ne bi rekli da su ubijeni, netko je od vladaju\u0107ih prona\u0161ao za njih prikladnu kvalifikaciju \u2013 nestali.<br \/>I, nakon toliko godina i propasti re\u017eima koji ih je pobio zar i mi &#8220;drugi&#8221; nemamo pravo slobodno istra\u017eiti \u0161to je bilo s na\u0161im o\u010devima, kako su pobijeni, gdje su (ako su) pokopani i da njihove kosti dostojanstveno pokopamo u obiteljsku grobnicu. Tko i za\u0161to nam to pravo usporava? Je li samo zato da se prekriju ne\u010diji zlo\u010dini ili da se ne bi ne\u010dija djeca ili unu\u010dad postidjela (zlo)djela svojih predaka? Nije nama do osvete, nego da se ve\u0107 jednom sazna istina i da pokopamo svoje mrtve! To \u0107e donijeti mir i nama i potomcima onih koji su ubijali ili nare\u0111ivali ubijanja. Na\u017ealost, ne samo da se usporavaju svi poku\u0161aji pronalaska poginulih, nego se i dalje glorificira i brani one koji su takva zla po\u010dinili. Ali, svjetlija budu\u0107nost se mo\u017ee temeljiti samo na istini, nikako na la\u017ei!<\/p>\n<p><strong>Kakvu nam budu\u0107nost slijedom svega navedenoga predvi\u0111ate?<\/strong><br \/>Ima jedna stara izreka, &#8220;Te\u0161ko ti ga pti\u0107u koji kaka u svoje gnijezdo.&#8221; U hrvatskom gnijezdu puno se toga natalo\u017eilo i umjesto da se gnijezdo \u010disti, stalno se na\u0111u novi pti\u0107i koji bi htjeli od njega napraviti brlog. Ali ne smijemo dopustiti da se prljav\u0161tina i negativizam \u0161iri, nego treba oko sebe zra\u010diti i ja\u010dati samopouzdanje, odva\u017enost, odgovornost, istinoljublje, vjeru&#8230; Svatko treba po\u010deti od sebe i bit \u0107e nam svima bolje, a ne \u010dekati da nam netko drugi posprema ku\u0107u i organizira \u017eivot. Zato dajmo se na posao!<\/p>\n<div style=\"text-align: right;\"><strong><span style=\"font-size: 8pt;\">Davor Dijanovi\u0107 | hkv.hr<br \/><\/span><\/strong><\/div>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><div style=\"text-align: justify;\" \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-11022\" style=\"margin-top: 3px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"dr_ante_cuvalo\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2011\/11\/novo_jesen_dr_ante_cuvalo.gif\" height=\"113\" width=\"150\" \/>Donosimo razgovor s Ljubu\u0161akom dr. Antom \u010cuvalom, politi\u010dkim emigrantom i doktorom povijesnih znanosti koji za Portal HKV-a iznosi svoje vi\u0111enje politi\u010dke situacije u Hrvatskoj, razlozima svog povratka u Domovinu i percepciji hrvatskih iseljenika o hrvatskoj dr\u017eavi danas.  <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":11022,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[4450,9123,1653,126,9120,4760,1010,9121,7486,9119,6709,4091,426,9117],"class_list":["post-11756","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-iseljenika","tag-istini","tag-iznosi","tag-koji","tag-percepciji","tag-politicke","tag-portal","tag-povratka","tag-proslosti","tag-razlozima","tag-situacije","tag-svog","tag-svoje","tag-videnje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11756","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11756"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11756\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11022"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11756"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11756"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11756"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}