{"id":11785,"date":"2012-02-08T19:18:00","date_gmt":"2012-02-08T18:18:00","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/02\/08\/snjezna-tajna-veza\/"},"modified":"2012-02-08T19:18:00","modified_gmt":"2012-02-08T18:18:00","slug":"snjezna-tajna-veza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/snjezna-tajna-veza\/","title":{"rendered":"Snje\u017ena tajna veza"},"content":{"rendered":"
\"srceusnijegu\"I dok su sa prvim vijestima i priop\u0107enjima javljali o nevi\u0111enom snje\u017enom nevremenu koje je pogodilo cijelu dr\u017eavu, od tetke sam primio sms-poruku: “\u0160to je ovo, da nije stra\u0161ni sud?.” Sa smije\u0161kom na licu, pa i malom dozom iznena\u0111enja, znao sam da tetka time tra\u017ei odgovor o ‘koli\u010dini’ nevremena u mome kraju. No, opet razmislih \u0161to bih odgovorio. Naravno, odmah sam pomislio napisati neko ‘filozofsko naglabanje’, ali sam odustao. Pitanje je ipak zahtijevalo da odgovorim na pravi na\u010din. Napisao sam sljede\u0107e: “Ma nije stra\u0161ni sud, ali je opomena. Svi su zatrpani u svojim skrovi\u0161tima, ve\u0107ina ih nigdje ne izlazi, dok se tek rijetki usude vidjeti kakvo je vani te kako su njegovi susjedi. Stoga vi\u0161e nalikuje ratnom stanje, negoli stra\u0161nom sudu.” Priznajem, mo\u017eda sam opet malo filozofirao, no nije bilo daleko od istine.<\/p>\n

Nevi\u0111eni snjegovi i snje\u017ene me\u0107ave su nagnale ljude da se pona\u0161aju kao u ratu. Cijelo dru\u0161tvo je odjednom promijenilo svoje svakodnevne navike. Putovi su se zagubili, a sje\u0107anja su po\u010dela voditi ulicama gradova kojima smo jo\u0161 ju\u010der normalno hodali i u svojim ‘ljubimcima’ nijemo promatrali na\u0161e zastarjele zgrade, ku\u0107e i tajkunske nakarade. Na\u0161i gradovi su ostali bez \u017eila kucavica, postali su blokirani, jedva di\u0161u\u0107i bijelom bojom. Sav luksuz pred kojim smo danono\u0107no tro\u0161ili svoje krvavo zara\u0111ene novce vi\u0161e nije postojao. Bio je nezamisliv. U istoj onoj mjeri koliko su nam postale, u ova recesijska vremena, nezamislive gu\u017eve na blagajnama supermarketa ili uli\u010dnih du\u0107ana. Za kruh, mlijeko i vodu nastala je prava mala borba. U vremenu straha poneki su se usudili i podi\u0107i ruku ili povisiti ton na onog pokraj sebe, s kojim smo mo\u017eda jo\u0161 ju\u010der pili podnevnu kavu. Do ju\u010der smo mogli sve, a eto ba\u0161 danas nismo u mogu\u0107nosti ni zajam\u010diti si pristojan obrok ili susjedu po\u017eeljeti dobar dan. Ovih 100-ak centimetara snijega u potpunosti je poremetilo na\u0161u svakodnevnicu i upozorilo nas da je borba ono \u0161to nas vodi kroz \u017eivot. Majka priroda je jo\u0161 jednom potvrdila kako je veza izme\u0111u imati i ne imati veoma bliska. Ju\u010der sve, danas ni\u0161ta\u2026<\/p>\n

Sve su ovo najavili, a mi smo na to tek nijemo pogledali i zaklju\u010dili da nakon vremenske prognoze vjerojatno ima neki dobar film ili serija koju \u0107emo s ve\u0107im \u017earom i koncentracijom pregledavati do nekih kasnijih sati. Ionako lo\u0161im politi\u010darima i politi\u010dkoj vlasti nije ni na kraj pameti bilo pripremiti raspolo\u017eive snage za ono \u0161to dolazi, tj. \u0161to je ve\u0107 do\u0161lo. Izgleda, da je valjalo osigurati ugodnu uredsku fotelju iz koje \u0107e, kako se obistinilo, \u0161utke promatrati svoj ionako ispa\u0107eni narod kako se bori u pre\u017eivljavanju ovoga \u0161to ni na\u0161i stari i prastari ne pamte. I doista je tako. Ovih dana nema ni na\u0161ih di\u010dnih politi\u010dkih zubara, lije\u010dnika, mesara, pravnih znalaca i dr\u017eavnih kriminalaca koji nas vode kroz \u017eivot. Ovih dana se ne \u010duje njihov glas, tek jauci i bijeda iz snijegom zatrpanih i odsje\u010denih gradova, sela i mjesta iz kojih iz dana u dan dobivamo podatke za crne kronike. Promrzli su i umiru oni od \u010dijeg se kruha za fotelje i sna\u017ene limene kutijice otkidalo.<\/p>\n

O ionako krivoj politici ovih dana nema vijesti. Jedina politika postaje kako izvu\u0107i one koji danono\u0107no \u010dame u prastarim tunelima, brdskim prijevojima i selima bez struje. Tamo gdje, ionako mali broj, ralica i strojeva ne mo\u017ee doprijeti. Uz miris svije\u0107e \u010deka se poziv, pa makar i s Onog svijeta. Nema vi\u0161e Hrvat, Bo\u0161njak, Srbin, crn, bijel, bogat, siroma\u0161an, ili kakav ve\u0107 drugi isprdak. Te\u0161ka nepogoda \u010dovjeka tjera da bude \u010dovjek, dok onima na vlasti pred o\u010di stavlja svu bijedu i nesposobnost kojom se di\u010de dok laju na one s druge strane. U snje\u017enom pre\u017eivljavanju Mate vi\u0161e ne mrzi Adnana, niti je Adnanu Nenad kriv za sve. U snijegom pometenim granicama i poplo\u010danim novim pravcima oni postaju isti. Jedan drugome nosi kruh i topli \u010daj, prikuplja drva. Muslimanka tr\u010di poroditi Hrvaticu, dok Srpkinja s osmijehom na licu \u010disti ranu uvijek prljavom Romu koji je promrzao na bespu\u0107ima na\u0161e ulice ili dr\u017eave. Pa sad vi recite je li kukavno ovo \u0161to nas pogodilo?!<\/p>\n

Upravo iz ovih razloga mislim da je ovo ipak opomena. Opomena koja nam potvr\u0111uje da smo u okrutnom ratu za pre\u017eivljavanje na ovom vazda krvlju natapanom prostoru. Opomenuti smo da nam je ostati ovdje i \u017eivjeti zajedno. Postali smo svjesni da je i onaj koji je do ju\u010der bio druk\u010diji i druga\u010diji ba\u0161 poput nas. Snje\u017ena tajna veza je skinula okove koji su nas sputavali. Alternative nam svakako nema. Na\u0161i vo\u0111e \u0107e i dalje jesti odojke uz tople kamine, slu\u0161ati kojekakve melose i tr\u010de\u0107i juriti na motorne sanjke i pra\u0161iti po okorjelim minusima. Luksuz \u0107e nastaviti lomiti male\u2026<\/p>\n

Ova snje\u017ena tajna veza, kako sam je nazvao, ponovno potvr\u0111uje da u svakoj nevolji ima i ne\u0161to dobro. Snijeg nas je bar malo zbli\u017eio i uklonio one bespotrebne razlike. U borbi za goli opstanak svi smo postali konstitutivni i ravnopravni u ovoj dr\u017eavi kojoj kolaps nije strana rije\u010d. Dr\u017eavi koja je u kolapsu ve\u0107 godinama. No, i to je prolazno. Zasigurno je da \u0107e sve biti po starom kad snjegovi okopne. Vratit \u0107e se mr\u017enja\u00a0 i majorizacija, granice \u0107e se ponovno zape\u010datiti, dok \u0107e glave iz \u010detverokota\u010dnim \u017eivotinja i dalje pokazivati srednjak onima s druge strane rijeke. I tako u nedogled, pa tko vi\u0161e izdr\u017ei. U svakom slu\u010daju bilo je lijepo biti u ovako krasnoj i tajnoj snje\u017enoj vezi. Svakako, sve \u0161to je lijepo kratko traje\u2026<\/p>\n

Ivan Kraljevi\u0107 | pogled.ba
<\/span><\/strong><\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"srceusnijegu\"I dok su sa prvim vijestima i priop\u0107enjima javljali o nevi\u0111enom snje\u017enom nevremenu koje je pogodilo cijelu dr\u017eavu, od tetke sam primio sms-poruku: “\u0160to je ovo, da nije stra\u0161ni sud?.” Sa smije\u0161kom na licu, pa i malom dozom iznena\u0111enja, znao sam da tetka time tra\u017ei odgovor o ‘koli\u010dini’ nevremena u mome kraju. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":11784,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[9181,1426,127,126,44,46,176,163,2163,188,158,64,134,102,1019,9180,66],"class_list":["post-11785","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-ionako","tag-jucer","tag-kako","tag-koji","tag-nam","tag-nas","tag-nema","tag-nije","tag-ovih","tag-ovo","tag-sam","tag-smo","tag-sto","tag-sve","tag-vec","tag-veza","tag-vise"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11785","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11785"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11785\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11784"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11785"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11785"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11785"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}