{"id":12012,"date":"2012-02-25T06:56:52","date_gmt":"2012-02-25T05:56:52","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/02\/25\/sto-se-zbivalo-prije-560-godina-u-ljubuskom-i-hercegovini\/"},"modified":"2012-02-25T06:56:52","modified_gmt":"2012-02-25T05:56:52","slug":"sto-se-zbivalo-prije-560-godina-u-ljubuskom-i-hercegovini","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/sto-se-zbivalo-prije-560-godina-u-ljubuskom-i-hercegovini\/","title":{"rendered":"\u0160to se zbivalo prije 560 godina u Ljubu\u0161kom i Hercegovini?"},"content":{"rendered":"
\"grb_kosaca\"Petnaesto stolje\u0107e bilo je vi\u0161e nego burno u hercegova\u010dkoj povijesti. Obilje\u017eio ga je i svoj mu pe\u010dat utisnuo najmo\u0107niji i najve\u0107i Hercegovac u srednjem vijeku herceg Stipan Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da ((Kosa\u010da kod Fo\u010de, 1405. \u2013 Herceg Novi, 1466.).
Herceg Stipan naslijedio je 1435. od svog strica Sandalja Hrani\u0107a Hum, Podrinje, dio Zete, Krajinu (Makarsku) i Poljica. \u017denio se tri puta. Prva mu je \u017eena Jelena, k\u0107i Bal\u0161e III; druga je bila parmska plemkinja Barbara de Raugo, a tre\u0107a Cecilija iz Senja (?). U prvom je braku imao k\u0107eri Katarinu, budu\u0107u bosansku kraljicu, i Maru; te sinove Vladislava (Ladislava) i Vlatka. Tre\u0107i sin Stipan ro\u0111en je u braku s Barbarom de Raugo. Stipan je nakon o\u010deve smrti iz nepoznatih razloga pre\u0161ao na islam i ostvario blistavu karijeru Stipan (Ahmet) Hercegovi\u0107 bio je sedam godina veliki vezir. Dubrov\u010dani su 17. listopada 1448. \u010destitali Stipanu Vuk\u010di\u0107u Kosa\u010di na novoj tituli hercega. Postoje razli\u010dita mi\u0161ljenja o tome tko je vojvodi Stipanu mogao dati titulu herceg: rimski papa, njema\u010dki car ili turski sultan. Samo su oni mogli dijeliti vladarske naslove.<\/p>\n

\u010cini se, ipak, da je on, po ugledu na Hrvoja Vuk\u010di\u0107a Hrvatini\u0107a, titulu herceg (od njema\u010dkoga herzog, vojskovo\u0111a, vojvoda) sam sebi uzurpirao.
Herceg Stipan Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da i dalje je zagonetan i intrigantan lik. Dokaz tome su mnoge legende i predaje o gradovima i kulama, koje \u010deste nose naziv \u201cHercegu\u0161a\u201d ili \u201cHercegov grad\u201d. Ne postoje suvremeni opisi njegova \u017eivota, pa su ga mnogi istra\u017eiva\u010di ocjenjivali iz svojega politi\u010dkoga i pragmati\u010dnoga gledi\u0161ta. Dubrova\u010dki poklisari u kontaktima s hercegom puni su hvale, isti\u010du\u0107i njegovu razboritost i mudrost. S druge strane u Dubrova\u010dkom arhivu mogu se prona\u0107i ocjene kako je herceg lukav, prevrtljiv i vjeroloman. Kroni\u010dar Jakov Lukarevi\u0107 zapisao je za hercega \u201cSav je bio predan bijesu, vinu, \u017eivljenju s robinjama i bludnicama\u201d. Ma\u0111arski povjesni\u010dar L. Thaloczy u njemu vidio je \u201cbalkanskoga Machiavellija\u201d.<\/p>\n

Ipak, ve\u0107ina se danas sla\u017ee kako je herceg Stipan Vuk\u010di\u0107 bio vje\u0161t politi\u010dar, dobar strateg i diplomat. Herceg Stipan Vuk\u010di\u0107 bio je \u010desto na ratnoj nozi s Dubrov\u010danima. Upravo prije 560 godina otpo\u010deo je rat izme\u0111u hercega Stipana i Dubrova\u010dke republike (1451.-1454.). Dubrov\u010dani su 1452. iskoristili neslogu u hercegovoj obitelji, kada je on sinu Vladislavu jednostavno oteo mladu konkubinu Elizabetu, podrijetlom iz Siene, te u koaliciji s hercegovim sinom udarili s vojskom na njegove gradove. Osvojili su \u010dak njegovu prijestolnicu Blagaj, ali im se herceg odupro u tvrdome Ljubu\u0161kom, koji nisu mogli osvojiti. No kad je Stipan u protunapadu do\u0161ao do zidina grada Dubrovnika, oni su smislili kako suzbiti pogibelj. Kako je herceg bio dubrova\u010dki gra\u0111anin i plemi\u0107, te kao takav nije smio navaliti oru\u017eanom rukom na svoj grad, proglase ga odmetnikom i izdajnikom, raspisav\u0161i ucjenu na njegovu glavu u vrijednosti petnaest tisu\u0107a dukata, mirovinu, ku\u0107u u gradu i prijam u gradsko plemstvo. Kada je Stipan \u010duo za to, znaju\u0107i da ima odve\u0107 neprijatelja, odustane od daljnje opsade.<\/p>\n

Na vrhuncu svoje vlasti herceg je gospodario krajevima od Boke do Olova i od Mora\u010de do Omi\u0161a. Stara Hercegovina (ili Velika Hercegovina) bila je gotovo dvostruko ve\u0107a od dana\u0161nje Hercegovine. U svibnju 1466., kada je osjetio da mu se pribli\u017eava smrtna ura, zovnuo je svjedoke i napravio testament. Po kr\u0161\u0107anskom obi\u010daju ostavio je legat od deset tisu\u0107a dukata za spas svoje du\u0161e, kao i zna\u010dajnu svotu dukata sinovima i \u017eeni Ceciliji.<\/p>\n

Hrvati u Hercegovini, od politi\u010dara do povjesni\u010dara, uglavnom su zaboravili hercega Stipana i njegovo djelo. Ljubu\u0161ake katkad pogled na staru tvr\u0111avu podsjeti na stare dane kada je Stipanova svita ulazila u kulu. U lapidariju Dru\u0161tva prijatelja dubrova\u010dke starine u Dubrovniku ve\u0107 dulje vremena nalazi se kameni pucal (kruni\u0161te) jednoga bunara. Na bo\u010dnim stranama u reljefu isklesane su \u010detiri identi\u010dne grbovne predstave, koje se sastoje od \u0161tita, kacige i lavlje figure, s bogatim ukrasnim nakitom. \u0160tit, koje je nagnut udesno, geometrijski je razdijeljen na \u0161est kosih polja, na kojima se jasno uo\u010davaju tri popre\u010dne grede. Iznad \u0161tita nalazi se visoka, tzv. turnirska kaciga, preko \u010dijega tjemena je uklesan pla\u0161t, \u010diji se krakovi spu\u0161taju do \u0161tita, a bogatim zavojima u obliku akantovih lozica. Iznad kacige, na vijencu od uvijene platnene vrpce, nalazi se prikaz lava, koji u \u0161apama dr\u017ei kratko koplje sa zastavom. Zastava je \u010detverokut na kojemu je predstavljen istokra\u010dan kri\u017e. Zanimljivo je da se me\u0111u \u010dupercima bujne lavlje grive naziru pravilno raspore\u0111ena \u010detiri stilizirana ljiljana. Grbovi na kamenu kruni\u0161tu u Dubrovniku pripadali su pala\u010di koju je na poklon od Dubrov\u010dana dobio hercegov stric Sandalj Hrani\u0107. Po svemu sude\u0107i, pala\u010da je stradala u velikom dubrova\u010dkom potresu 1667. Bilo bi korisno kada\u00a0 bi se napravili odljevci zanimljiva i vrijedna kruni\u0161ta s grbovima Kosa\u010da i izlo\u017eili u hercegova\u010dkim muzejima i u zbirkama starina. Naravno, prigoda je tako\u0111er prema njima izraditi zanimljiv suvenir.<\/p>\n

Iz bogate riznice Dr\u017eavnoga arhiva u Dubrovniku sa\u010duvano je vi\u0161e ugovora izme\u0111u hercega Stipana Vuk\u010di\u0107a Kosa\u010de i Dubrova\u010dke Republike. Herceg Stipan koristio je dva pe\u010data. Na ve\u0107em hercegovom pe\u010datu dominirala je heraldi\u010dna predstava. Ona se sastojala od \u0161tita s trima kosim prugama, kacige i lava, koji u \u0161apama dr\u017ei zastavu, na kojoj je naj\u010de\u0161\u0107e bio dvostruki kri\u017e, te latinski pokra\u0107eni natpis u kru\u017enome obliku: SILVS DNI DVCIS STEPHANI SCI SABE REGNI BOSNE (Pe\u010dat prisvitloga gospodina vojvode Stipana Svetoga Sabe i Kraljevstva Bosanskoga).<\/div>\n

\"kula_ljubuski\" <\/p>\n

Radoslav Dodig | Moj Ljubu\u0161ki, glasilo za dru\u0161tveni i gospodarski razvoj broj 1.<\/strong><\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"grb_kosaca\"Petnaesto stolje\u0107e bilo je vi\u0161e nego burno u hercegova\u010dkoj povijesti. Obilje\u017eio ga je i svoj mu pe\u010dat utisnuo najmo\u0107niji i najve\u0107i Hercegovac u srednjem vijeku herceg Stipan Vuk\u010di\u0107 Kosa\u010da ((Kosa\u010da kod Fo\u010de, 1405. \u2013 Herceg Novi, 1466.). <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":12011,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[9670,67,127,52,126,4829,1205,4059,9665,9668,9667,9666],"class_list":["post-12012","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura","tag-kacige","tag-kada","tag-kako","tag-koje","tag-koji","tag-kosaca","tag-nalazi","tag-njegovu","tag-stipan","tag-stipana","tag-stita","tag-vukcic"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12012","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12012"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12012\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12011"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12012"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12012"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12012"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}