{"id":12168,"date":"2012-03-07T23:02:48","date_gmt":"2012-03-07T22:02:48","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/03\/07\/zene-u-martu-osmog\/"},"modified":"2012-03-07T23:02:48","modified_gmt":"2012-03-07T22:02:48","slug":"zene-u-martu-osmog","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/zene-u-martu-osmog\/","title":{"rendered":"\u017dene u martu, osmog"},"content":{"rendered":"
\"martina_mlinarevic\"Ona je \u017eena sa crno-bijele fotografije. Lijepa je na onaj na\u010din na koji je danas sasvim nemogu\u0107e biti. Sa osmijehom u kojem gotovo opipljivo stanuju sve nijanse \u010dudesne nje\u017enosti i dobrodu\u0161nosti jednog zaboravljenog vremena. <\/p>\n

Ne znam detalje njene smrti, osim da se desilo u ratu. Ne znam detalje njenog \u017eivota, osim da je na svojim krhkim ramenima iznijela \u010ditavo more te\u0161kih trenutaka. Ponekad je dugo gledam puna nesnosne te\u017eine kao bunar i izvinjavam joj se. I za \u017eivot, i za smrt. Bila je \u017eena i majka koja je trebala biti sjajna baka \u0161to za osmi mart nestrpljivo razmi\u010de zavjese i o\u010dekuje nespretan dje\u010dji hod sa svje\u017ee ubranim narcisima u rukama. Nema je da skuha ukusan ru\u010dak i da zadivljeno i poskrive\u010dki u kuhinjsku krpu skloni par ponosnih suza pri pogledu na svog sina i njegov svijet dragih lica. Neke od najboljih \u017eena ove zemlje oti\u0161le su tako nepravedno.<\/p>\n

Osmi mart mog djetinjstva miri\u0161e na bukete za u\u010diteljicu Delfu koje vu\u010demo preko \u0161kolskog igrali\u0161ta i \u0161u\u0161ti u uhu pucketanjem \u0161arenog celofana na kojem je prikladna ma\u0161nica. Stol u\u010diteljice Delfe je pun paketi\u0107a koji variraju od malenih porculanskih figurica do Zepter lonca. Tada si znao da je u\u010ditelj ne\u0161to jako veliko i va\u017eno, a da su u\u010diteljice besprijekorne dame sa savr\u0161enim pund\u017eama, obdarene umije\u0107em krasopisa, kojima se to\u010dno na taj dan poka\u017ee kako su posebne. Danas se u\u010diteljicama i profesoricama stavljaju ekseri na stolice, bu\u0161e im se gume od auta, nerijetko i prijeti pi\u0161toljima. Zvanje u\u010diteljice se u kom\u0161ilu\u010dkom slengu obja\u0161njava sa : \u201eOde tri sata, ni\u0161ta ne radi i eto je ku\u0107i prije podne.”<\/p>\n

Samo razmi\u0161ljanje o polo\u017eaju \u017eena u na\u0161em dru\u0161tvu je kontradikcija sama po sebi, koja te na kraju svih spoznaja dovede opet pred nemilosrdni zid od kojeg lupi\u0161 tako o\u010dekivano, a svaki put iznova bolno. Koliko smo samo puta vlastitim majkama (koje su onda kad se biralo, izabrale obitelj prije sebe i svojih snova) na neke njihove primjedbe arogantno odbrusili kako nam one, koje nisu oti\u0161le nikud iz kr\u0161evitog podru\u010dja od nekoliko kilometara, nemaju pravo dr\u017eati nikakva predavanja? A da pojma nemamo, kako je taj njihov radijus, ta, ako je promatramo sa dana\u0161njeg urbano-karijeristi\u010dkog balkona, priprosta kru\u017enica, odr\u017eala bezbroj obitelji na okupu u najgorim trenucima. Majka koja je kod ku\u0107e je \u017eena koja je mo\u017eda nekad pustila svoje snove niz rijeku, zauvijek se oprostila od sebe kakvu je mo\u017eda ponekad zami\u0161ljala, a prihvatila ulogu an\u0111ela \u010duvara koji 24 sata bdije nad najte\u017eim postrojenjem koje je ikad osmi\u0161ljeno, a zove se obitelj.<\/p>\n

To je majka heroj, prema kojoj se \u010desto i u mnogim jo\u0161 surovo konzervativnim sredinama postupa kao prema otira\u010du ispred vrata. A ona, pobo\u017ena i tradiciji pokorena, ne tra\u017ei ni\u0161ta zauzvrat, nosi taj svoj \u017eivot jednostavno i nasmijano, \u017eivot u kojem joj njen mu\u0161karac pru\u017ei zrnce vremena tek kad nedjeljom do\u0111e iz lova, a i tada da upita \u0161ta je skuhala. Neke od najdivnijih \u017eena ove zemlje odumiru u hladnim patrijarhalnim ti\u0161inama. Dodirnite ih ponekad, prona\u0111ite posebnost u njima koju ste voljeli. \u017dena nije samo cajka\u0161ka sisa u zadimljenoj birtiji koju pasete nakon desete pive. I va\u0161a je \u017eena, nekad bila privla\u010dna sisa. Ali onda su do\u0161le govnave pelene, rad u njivi, briga oko nemo\u0107nih roditelja, va\u0161i hemoroidi. Ne dozvolite da kopne nekada\u0161nje orhideje, tu pred va\u0161im o\u010dima i postaju mrtvilo za herbarija.<\/p>\n

Poznajem brojne fascinantne \u017eene o kojima se nikada ne pi\u0161e niti slova u medijima. Nisu nimalo spektakularne, budu\u0107i da samo svaki dan spa\u0161avaju \u017eivote u bolnicama, preme\u0107u\u0107i organe kao kugle u fliperu lako i s puno vedrine, prosipaju tu\u0111u mokra\u0107u kao da se radi o najlepr\u0161avijem poslu ovoga svijeta, vode uspje\u0161ne tvrtke, zavr\u0161avaju doktorate na presti\u017enim fakultetima, funkcioniraju ravnopravno i prkosno u svijetu nametnutih \u0161ovinisti\u010dkih normi gdje se njihov trud i zalaganje ne vrednuje kao ono od strane mu\u0161karca.<\/p>\n

Istovremeno, u ovom trenutku mnoge vrijedne \u017eene stoje na svom mjestu u nekoj tvornici, za beskrajnom trakom \u010diji je reski zvuk jedino \u0161to \u010duju cijeli dan, dan za koji im ne\u0107e biti pla\u0107eno bar narednih \u0161est mjeseci. U no\u0107noj \u0107e smjeni, kad nitko ne vidi, uzdahnuti duboko, dok zbrajaju koliko je jo\u0161 potrebno da se dosegne onaj iznos koliko ko\u0161ta prva i zadnja ekskurzija \u017eivota za njihovu djecu. Neke od najboljih \u017eena u ovoj zemlji samo su brojevi surove birokracije. One koje \u010dekaju na zavodima za zapo\u0161ljavanje, koje obijaju pragove \u0161trajka\u010dkim transparentima, koje boluju bez mogu\u0107nosti kvalitetnog lije\u010denja, strepe nad nikad do\u010dekanim listama za transplataciju jer nisu podobne ni po kojem elementu, one koje jo\u0161 uvijek tragaju za ubojicama svoje djece i mu\u017eeva u ratu. Politi\u010dki aparat ove zemlje je bijednik koji se ne osvr\u0107e na spomenute probleme. Ne doti\u010du ga iza blindiranih stakala i vila \u010detverokatnica. Vi\u0161e humanosti i socijalne sno\u0161ljivosti u sebi nosi neka razjarena i krvo\u017eedna divlja \u017eivotinja.<\/p>\n

Osmi mart brojnim dana\u0161njim djevoj\u010dicama zna\u010di rezervaciju u fancy restoranu s kojeg \u0107e slike odmah po zavr\u0161etku deserta oka\u010diti na svoj Facebook. Osmi mart za njih je investicija u kalendaru ba\u0161 poput Valentinova, Bo\u017ei\u0107a, ro\u0111endana i jo\u0161 par takvih turbo-supa\u010d-genijalnih datuma kad se dobijaju novi mobiteli ili torbice. Na\u0161tiklane na devet centimetara u \u0161ljoki\u010davom minjaku, sa praznim poljem ispod frizure, ne razmi\u0161ljaju da \u0107e za par godina biti neke od ovih gore pobrojanih \u017eena.<\/p>\n

Rijetko zastanu i pogledaju svoj odraz u lokvi. Jo\u0161 rije\u0111e si zadaju ciljeve koji \u0107e ih inspirirati, ne istra\u017euju svoje mogu\u0107nosti koje \u0107e im na ramena na\u0161iti krila od pustolovina i entuzijazma za duhovnim i dru\u0161tvenim rastom i znanjem. Pu\u0161taju se mahali na oblikovanje. Trendovima u ruke kao podatna glina. A trebalo bi viknuti. Uzburkati u\u010dmalu \u017eabokre\u010dinu. Spasiti sebe, spasiti sve druge \u017eene koje to jesu i \u017eene koje dolaze. Neke od najperspektivnijih djevojaka u ovoj zemlji mire se sa jezivom stvarno\u0161\u0107u non\u0161alantno. Slije\u017eu ramenima i uklju\u010duju sapunicu. Ne briga ih \u0161to su se nekad i negdje opet neke \u017eene izborile da bi se one danas mogle izvaliti u fotelju i gledati televiziju dok mama pere su\u0111e strpljivo.<\/p>\n

Zaboravite sve i oti\u0111ite kod babe, recimo. Provedite vrijeme zure\u0107i u svaku od njenih bora, dok vam lomi fri\u0161ko ispe\u010deni doma\u0107i kruh. Neka vam pri\u010da onu pri\u010du kako su ona i dedo posudili prstenje za njihovo vjen\u010danje jer je tolika neima\u0161tina bila, pa su ga sutra odmah morali vratiti. Neka vam pri\u010da kako je za nekoliko godina dedo radio danima i no\u0107ima, da bi joj jednom, mnogo vremena kasnije, i nakon mnogo ro\u0111ene djece,\u00a0 kona\u010dno kupio taj prsten kojeg nikad nije imala. Neka vam pri\u010da kako je on umro s njim dr\u017ee\u0107i tu ruku na srcu, a ona ga zla\u0107anog, jo\u0161 vrti oko zadebljalog prsta, dok se sje\u0107a neraskidive ljubavi i jednog \u010darobnog \u017eivota, dok joj se pogled muti i suze samo upadaju u tanjur juhe, juhe koju je va\u0161a baba oduvijek pravila najbolje.<\/p>\n

Sretan Vam osmi mart, vi velike, posebne i nezaboravne \u017eene Bosne i Hercegovine. Nekad \u0107ete biti crno-bijela fotografija koja \u0107e nekome stra\u0161no nedostajati. Imajte sjajan \u017eivot dok ga imate.<\/div>\n

<\/p>\n

Martina Mlinarevi\u0107-Sopta l poskok.info<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"martina_mlinarevic\"Ona je \u017eena sa crno-bijele fotografije. Lijepa je na onaj na\u010din na koji je danas sasvim nemogu\u0107e biti. Sa osmijehom u kojem gotovo opipljivo stanuju sve nijanse \u010dudesne nje\u017enosti i dobrodu\u0161nosti jednog zaboravljenog vremena. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9063,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[5986,78,127,136,146,52,126,10016,3936,431,10017,371,362,180,4099,8175],"class_list":["post-12168","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-joj","tag-jos","tag-kako","tag-kao","tag-koja","tag-koje","tag-koji","tag-mart","tag-neke","tag-ona","tag-osmi","tag-samo","tag-taj","tag-vam","tag-zena","tag-zene"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12168","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12168"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12168\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9063"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12168"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12168"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12168"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}