Iskreno, u tom trenutku nisam primijetila, ali vjerujem da je ta spontana reakcija okupljenih na dodjeli nagrade znak da su prepoznali ljubav i radost s kojom je na\u0161a s. Lukrecija nesebi\u010dno \u017eivjela za druge, te im na kraju i svojom mu\u010deni\u010dkom smr\u0107u u punom smislu rije\u010di darovala \u017eivot.<\/p>\n
Kako do\u017eivljavate samo priznanje \u010ditatelja Ve\u010dernjeg lista sestri Lukreciji?<\/strong> Koliko je za Va\u0161 red, za Crkvu va\u017ean primjer mu\u010deni\u0161tva sestre koja je bila \u017eivi primjer Kristove crkve?<\/strong> \u010cuju se komentari da se o radu samozatajnih ljudi i \u017eena \u010desto govori tek nakon ovakvih brutalnih ubojstava?<\/strong> Pripremaju\u0107i se za ovaj intervju \u010ditao sam intervju Lukrecijine sestre u kojemu ju je pozivala da se, imaju\u0107i u vidu njezine godine, vrati u domovinu. \u0160to inspirira ljude poput sestre Lukrecije na takvu \u017ertvu i odricanje? Svjedoci smo da je i brojnima u domovini, ali i ovdje u BiH potrebna pomo\u0107. Jedni su kritizirali komunizam nazivaju\u0107i ga jednim od ve\u0107ih zala. Stanje, me\u0111utim, nije bitno bolje niti na \u201cslobodnom\u201d Zapadu opsjednutog individualizmom i materijalizmom?<\/strong> Ovoga tjedna je tjedan solidarnosti Hrvata iz Hrvatske s bra\u0107om iz BiH. Nailazi li ova akcija Crkve na pozitivne plodove?<\/strong> <\/p>\n
Kada \u010dovjek pro\u0111e kroz \u017eivot i svijet \u010dine\u0107i dobro, ostavlja dubok i neizbrisiv trag. Ljubav prema \u010dovjeku, prema bli\u017enjemu nije ideal, ona je vrlo konkretna i nemogu\u0107e ju je ugasiti ili izbrisati. \u017divot s. Lukrecije i ovo priznanje koje joj je posthumno dodijeljeno, potvr\u0111uje da svijet nije zatvoren prema takvoj ljubavi, da ona dopire u ljudska srca i biva prihva\u0107ena od dana\u0161njeg \u010dovjeka. \u010covje\u010dnost doista nikada ne zamire i u modernom je svijetu jednako va\u017ena kao i kroz \u010ditavu ljudsku povijest.<\/p>\n
Mu\u010deni\u010dka je krv ugra\u0111ena u temelje Kristove Crkve, od prvih kr\u0161\u0107ana pa sve do danas. Takva svjedo\u010danstva hrabrog i potpunog darivanja sebe Bogu i ljudima poti\u010du u svima nama \u017eelju da jo\u0161 vi\u0161e prionemo Dobru i slu\u017eenju drugima, dakle, ona su sjeme novih zvanja koja \u0107e na\u0161u misiju u\u010diniti jo\u0161 plodnijom. Ljudski gledano, smrt bliske osobe, \u010dlana obitelji svakako je gubitak, ali primjer koji nam je ostavila s. Lukrecija istodobno nas ispunjava ponosom i nadom, koji su ja\u010di od na\u0161e ljudske tuge.<\/p>\n
Sve te samozatajne ljude i \u017eene u skrovitosti njihova srca ne poti\u010de \u017eelja za globalnom popularno\u0161\u0107u ili priznanjem u svijetu, ve\u0107 ljubav i po\u0161tovanje prema \u010dovjeku. Oni su svoje \u017eivote ugradili u izgradnju boljeg svijeta, u izgradnju ljudskog dostojanstva i taj je cilj ispunjen ve\u0107 samim njihovim djelima, svjedo\u010danstvom njihova \u017eivota. Naravno da bi bilo lijepo da u na\u0161oj javnosti postoji u ve\u0107oj mjeri ozra\u010dje poticanja na dobra djela pozitivnim primjerima takvih velikana, ali ono \u0161to nas po njima doista oboga\u0107uje ipak nisu toliko rije\u010di, koliko djela.<\/p>\n
<\/strong>Odluka o redovni\u010dkom \u017eivotu je ljudski odgovor na Bo\u017eji poziv. A Bog se svakome od nas obra\u0107a na osoban na\u010din i povjerava nam odre\u0111eno poslanje. Sli\u010dno je i s misijskim pozivom koji posve\u0107ene osobe Bogu poti\u010de da se stave u slu\u017ebu siroma\u0161nih, bolesnih i potrebnih u dalekim i nerazvijenim zemljama. Onome tko nema osobno iskustvo upravo takvog misijskog poziva te\u0161ko je, gotovo nemogu\u0107e, razumjeti \u017ertvu misionara. Oni \u017eive i djeluju potaknuti, u prvom redu, ljubavlju koju su primili od Boga i prenose je na druge, a to \u010desto podrazumijeva osobna odricanja. Isto tako, misionar kada do\u0111e u neku zemlju \u017eivi me\u0111u narodom, prihva\u0107a obi\u010daje, kulturu i ljude i prestaje biti stranac, postaje dijelom naroda. Stoga se \u010desto niti u starosti nema potrebu vratiti u rodnu zemlju, jer misijsku realnost \u017eivi kao dio vlastitoga identiteta.
Lukreciju su ve\u0107 prozvali hrvatskom Majkom Terezijom. Ho\u0107ete li pokrenuti postupak utvr\u0111ivanja mu\u010deni\u0161tva?<\/strong>
Ponosni smo i sretni \u0161to je s. Lukrecija bila na\u0161a susestra i zahvalni smo na njezinu \u017eivotu i primjeru koji \u0107e nas trajno nadahnjivati. Isto tako, kao kr\u0161\u0107ani vjerujemo u njezin velikodu\u0161ni zagovor na nebu. A o eventualnom postupku neka odlu\u010di vrijeme, Crkva, i dakako Bo\u017eja volja.
Mogu li sli\u010dni slu\u010dajevi nasilja, prijetnji, straha zaustaviti katoli\u010dke misionare u svijetu?<\/strong>
Njihov je motiv i cilj daleko ve\u0107i i plemenitiji od prepreka i pote\u0161ko\u0107a na koje u svakodnevnom \u017eivotu nailaze. Crkva je kroz povijest dokazala da je snaga dobra, i ljubavi koja nas pokre\u0107e i o\u017eivljava, uvijek ja\u010da od zla, ma koliko ono ra\u0161ireno bilo. Misionarski \u017eivot u sebi uklju\u010duje i spremnost na \u017ertvu, pa \u010dak i na mu\u010deni\u0161tvo, ali to nikada nije zaustavilo misionare u ostvarenju svoga poziva.<\/p>\n
Vrijeme komunizma je uistinu bio te\u017eak period za \u017eivot Crkve, ali moramo biti svjesni da niti komunizam, niti bilo koji drugi autoritativni ili dr\u017eavni re\u017eim ne mo\u017ee ukinuti \u010dovjekovu savjest, sprije\u010diti ga da \u010dini dobro i da ostane \u2013 \u010dovjek. Kona\u010dna je odluka uvijek na nama samima, iako \u010desto tra\u017eimo isprike za vlastitu indiferentnost u vanjskim okolnostima. Otu\u0111enje po\u010dinje ve\u0107 u obitelji, a nastavlja se u svim sferama dru\u0161tva. Mo\u017eda ne mo\u017eemo promijeniti dru\u0161tvene i moralne trendove u dijelu svijeta koji nazivamo \u201cZapadom\u201c, ali zato ve\u0107 danas mo\u017eemo po\u010deti sa samima sobom i svojim obiteljima.<\/p>\n
Svakako je velik broj Hrvata koji velikodu\u0161no i radosno daruju sredstva za pomo\u0107 u ovoj akciji. No, ono \u0161to je va\u017enije od ekonomskih podataka jest svijest, \u017eelja da se pomogne i da dar bude od srca. Naime, kao i BiH i Hrvatska prolazi kroz trenutke duboke ekonomske krize. Mnogi stoga ne daruju vi\u0161ak, nego se i sami odri\u010du da bi mogli u\u010diniti dobro. A onda je vrijednost takvoga dara neprocjenjiva.<\/div>\n![\"s_lucija_baturina\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/03\/novo_jesen_s_lucija_baturina.gif\")
Ponos najbolje opisuje raspolo\u017eenje prema \u010dasnoj sestri Lukreciji Mami\u0107 koju je Ve\u010dernji list posthumno proglasio Osobom godine 2011. u BiH. Ova misionarka izgubila je pro\u0161le godine \u017eivot poma\u017eu\u0107i siroma\u0161nima, napu\u0161tenima, slabima. Provincijalna poglavarica redovni\u010dke dru\u017ebe Slu\u017ebenica milosr\u0111a u Hrvatskoj i BiH Lucija Baturina <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":12169,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[136,146,126,733,760,10018,46,163,135,1952,6208,4213,134,5370,1019,726],"class_list":["post-12170","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-kao","tag-koja","tag-koji","tag-kroz","tag-ljude","tag-lukrecija","tag-nas","tag-nije","tag-prema","tag-primjer","tag-sestre","tag-srca","tag-sto","tag-svijetu","tag-vec","tag-zivot"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12170","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12170"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12170\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12169"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12170"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12170"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12170"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}