{"id":12422,"date":"2012-03-30T07:21:05","date_gmt":"2012-03-30T05:21:05","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/03\/30\/objelodanjena-knjga-fra-jerke-karacica-quspomene-iz-doba-mucenistvaq\/"},"modified":"2012-03-30T07:21:05","modified_gmt":"2012-03-30T05:21:05","slug":"objelodanjena-knjga-fra-jerke-karacica-quspomene-iz-doba-mucenistvaq","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/objelodanjena-knjga-fra-jerke-karacica-quspomene-iz-doba-mucenistvaq\/","title":{"rendered":"Objelodanjena knjga fra Jerke Kara\u010di\u0107a “Uspomene iz doba mu\u010deni\u0161tva”"},"content":{"rendered":"
\"uspomene_iz_doba_mucenistva\"Vicepostulatura postupka mu\u010deni\u0161tva \u00bbFra Leo Petrovi\u0107 i 65 subra\u0107e\u00ab iz \u0160irokog Brijega i nakladni\u010dka ku\u0107a Nova stvarnost iz Zagreba objavili su knjigu fra Jerke Kara\u010di\u0107a \u00bbUspomene iz doba mu\u010deni\u0161tva\u00ab. Uredio ju je fra Vendelin Kara\u010di\u0107. Rije\u010d je o knjizi vjerodostojna svjedoka konca Drugog svjetskog rata i pora\u0107a, franjevca koji je vremena mu\u010deni\u0161tva pro\u017eivio sa svojom subra\u0107om i pukom o kojemu je du\u0161obri\u017eni\u010dki skrbio.<\/p>\n

Fra Jerko je ro\u0111en 20. sije\u010dnja 1912. u Gornjem Crn\u010du, a za sve\u0107enika je zare\u0111en 12. lipnja 1938. Ovaj poznati pu\u010dki misionar sve\u0107eni\u010dku je slu\u017ebu zapo\u010deo u Mostaru, a nastavio u Trebinju te u mnogim drugim hercegova\u010dkim \u017eupama. Jedno vrijeme vodio je i franjeva\u010dku tiskaru u Mostaru, prije \u010dega je 1943. u Dubrovniku polo\u017eio stru\u010dni tiskarski ispit.<\/p>\n

Uz mnoge podrobnosti o stradanju franjevaca i puka, autor posebno opisuje svoje djelovanje u \u017eupi Ru\u017ei\u0107i, u kojoj je bio \u017eupnik u najte\u017eim vremenima \u2013 od travnja 1945. do svibnja 1946., te u \u017eupi Ljuti Dolac od 1946. do listopada 1952.<\/p>\n

I u jednom i u drugom mjestu, kao, uostalom, i u drugim mjestima na\u0161ega kraja, suo\u010davao se sa zlo\u010dinima \u00bbnarodne vlasti\u00ab, sprje\u010davanjem vr\u0161enja sve\u0107eni\u010dke slu\u017ebe, uhi\u0107enjima i egzekucijama nad nevinim ljudima, nestancima preko no\u0107i povratnika s Kri\u017enoga puta, prijetnjama, policijskim satom, preseljenjem pu\u010danstva u druge krajeve, oduzimanjem imovine, no\u0107ivanjem izvan ku\u0107e, gladi… Svaki dan, a pogotovo no\u0107, svjedo\u010di fra Jerko, mogli su biti zadnji: nikad nisi bio siguran kad \u0107e i odakle do\u0107i knojevci, OZN-a ili UDB-a i odvesti kako mje\u0161tane, tako i njihova pastira. Zastra\u0161ivanja i prijetnje osje\u0107ali su se u zraku: s njima se i\u0161lo na po\u010dinak, s njima se ujutro ustajalo. Ubojstvima sve\u0107enika, redovnika, redovnica i naroda davala se jasna poruka: uni\u0161titi vjeru i Crkvu, a sve one koji ne prihva\u0107aju novu vlast \u2013 poslati pod zemlju! Autor na vi\u0161e mjesta svjedo\u010di o upravo takvim porukama koje su vlastodr\u0161ci i njemu osobno slali. Unato\u010d tomu, uvijek je na\u0161ao na\u010dina, uz mnoge pogibelji, obaviti svoju sve\u0107eni\u010dku du\u017enost.<\/p>\n

Premda je u knjizi rije\u010d o slu\u017ebi na dvije hercegova\u010dke \u017eupe, ona upravo svojim svjedo\u010denjem daleko nadma\u0161uje mali prostor \u017eupa: uspomene su to koje govore o op\u0107em ozra\u010dju pora\u0107a Drugog svjetskog rata i metodama vlastodr\u017eaca koji nisu birali sredstva u obra\u010dunavanju s nepo\u0107udnima. Stoga se ova knjiga \u010dita u jednom dahu!<\/p><\/div>\n

{xtypo_quote}U zatvoru \u2013 \u00bbna postelji \u017eive ljubavi\u00ab<\/p>\n

Taj se teretnjak zaustavi pred ku\u0107om (u dvori\u0161tu) lije\u010dnika Mahi\u0107a. Toga su lije\u010dnika \u00bboslobodili\u00ab partizani od \u017eivota i ove ku\u0107e. U gornjem dijelu ku\u0107e ureduje Ozna, u podrumu \u010dame hrvatski sinovi. Ozna\u0161 naredi stra\u017earu da otklju\u010da zatvor (podrum) i nas dvojicu \u2013 onoga u \u017eicu svezanog i mene \u2013 utjeraju u podrum (vratar-stra\u017ear, dok me gura\u0161e, opsova mi sve popovsko; u tom je bio dosta vje\u0161t). Iako je vani vedro i sunce jo\u0161 visoko, u podrumu se ne vidi ni prst pred o\u010dima. Stra\u017ear re\u010de momu suputniku da odmah ondje na po\u010detku legne, a mene \u00bbstarje\u0161ina sobe\u00ab odvede prili\u010dno daleko. U podrumu se ni\u0161ta ne vidi pa, kad sam i\u0161ao, stao sam nekomu na nogu, nekom na prsa i uz to \u010duo pro\u0161aptane rije\u010di: \u00bbPolako, vele\u010dasni\u00ab. Podrum nabijen i prepun na\u0161ih ljudi. Samo su mu\u0161ki unutra. Kona\u010dno me zapade mjesto me\u0111u dvojicom mladi\u0107a. Legoh na \u00bbgolu cimentu\u00ab u podrumu. Kad je stra\u017ear zatvorio vrata, ova se dva mladi\u0107a tako primako\u0161e jedan uz drugoga i mene stavi\u0161e da le\u017eim na njima. Vele: \u00bbSamo Vi lezite, nije nama te\u0161ko Vas na sebi dr\u017eati. Vas su sigurno isprebijali pa bi se na ovoj goloj cimenti mogli i nahladiti\u00ab. Ta su dva mladi\u0107a iz Drinovaca. Jedan se zove Kundid, a drugi Roso. Vele da me poznaju. Oba su se uredno vratili iz logora ku\u0107i. Sada ih Ozna treba. Umoran, pra\u0161njav i prezren le\u017eim na dva mlada srca koja se tako za fratra \u017ertvuju\u2026 Bo\u017ee, Bo\u017ee!<\/p>\n

Dok le\u017eim na postelji te \u017eive ljubavi, netko me uze za ruku i pita me: \u00bbKako ste?\u00ab To je bio Nikola Kordi\u0107 s Mostarskih Vrata, agronom, radio u Duhanskoj stanici u Ljubu\u0161kom. \u010covjek s preko pedeset godina. Le\u017eao je odmah do lijevog mladi\u0107a. On je, kao stariji \u010dovjek, mogao unijeti deku da ne bude na goloj cimenti. Duboka \u0161utnja i tama vlada u ovom podrumu. Mene su upozorili da \u0161to ti\u0161e \u0161ap\u0107em\u2026 Ovaj mra\u010dan i pun \u00bbu\u0161u\u0107enih\u00ab ljudi podrum slika je potla\u010denog i obespravljenoga naroda koji su partizani potla\u010dili i nad kojim parabela ima sva prava. Najednom se otvore vrata (ve\u0107 je no\u0107). D\u017eepna lampa zasvijetli kroz mra\u010dni prostor. Tada opazih da je podrum Mahi\u0107a ku\u0107e (pretvoren u zatvor) pun puncat. Nabilo nas \u2013 glave zidu, noge prema sredini. Za\u010du se glas s u\u017easnom klevetni\u010dkom psovkom koji pita: \u00bbGdje je pop?\u00ab Desni mi mladi\u0107 veli: \u00bbSamo \u010duvaj bubrege\u00ab \u2013 dok mi lijevi gura svoj kaput pod habit da mi koliko-toliko sa\u010duva bubrege. Taj koji je psovao i pitao za me do\u0111e k meni i upre mi lampom u o\u010di. Vi\u010de: \u00bbUstaj, pope, dosta je vi\u0161e va\u0161eg zaglupljivanja naroda. Do\u0161ao si gdje ti je mjesto.\u00ab Udari me dva puta nogom u bubrege. Jo\u0161 glasnije vi\u010de i psuje, i pita: \u00bb\u0160to ne odgovara\u0161?\u00ab \u00bbNe pitate me ni\u0161ta pa ne odgovaram\u00ab, odvratih. Tada je viknuo: \u00bbSjedi, skupi se da te, bre, zemlja pojede.\u00ab Opet me je udario i nastavio: \u00bbUpamti, pope, da narod i narodna vlast ne\u0107e vi\u0161e dozvoliti da vi zaglupljujete narod. Brzo \u0107e vas nestati\u2026\u00ab U tom je smislu brundao jo\u0161 prili\u010dno dugo. U sredini tog zatvora netko se glasno naka\u0161ljao. Ovaj je okrenuo lampu prema sredini i viknuo kao lav: \u00bbKo brani popa (slijede u\u017easne psovke) i mene ovdje izrugiva?\u00ab (Druge je rije\u010di, njemu svojstvene, rekao). Oti\u0161ao je od mene k onome koji se zaka\u0161ljao. Udarao ga i psovao. (To je bio mla\u0111i \u010dovjek. Zvao se Ke\u017ea, iz Studenaca, koji se navodno vratio iz logora ku\u0107i.) Nakon dreke i psovke taj \u00bboficir\u00ab napusti nas i ode prijete\u0107i\u2026 Bio je neki doju\u010dera\u0161nji \u010detnik iz Gabele. Kad je izi\u0161ao, re\u010de jedan mladi\u0107, jedan od onih me\u0111u kojima sam legao na cimenat: \u00bbMajku ti srpsku, vidjet \u0107emo tko \u0107e od koga praviti sapun.\u00ab <\/p>\n

To je rekao zato jer je \u00bboficir\u00ab, dok je mene maltretirao, rekao da \u0107e od popova praviti sapun. Uto je zavladala mrtva ti\u0161ina. Pu\u017eu\u0107i izme\u0111u pojedinih zatvorenika, dopustio sam, na zamolbu, da oni stavljaju svoje usne na moje uho, onda ja svoje usne na njihovo uho \u2013 tako da je izi\u0161lo da je to bila no\u0107 ispovijedanja; mnogima sam tako podijelio odrje\u0161enje \u2013 ispovjedio ih.<\/p>\n

Odlomak iz knjige fra Jerke Kara\u010di\u0107a Uspomene iz doba mu\u010deni\u0161tva<\/span>{\/xtypo_quote}<\/div>\n<\/p><\/div>\n
pobijeni.info<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"uspomene_iz_doba_mucenistva\"Vicepostulatura postupka mu\u010deni\u0161tva \u00bbFra Leo Petrovi\u0107 i 65 subra\u0107e\u00ab iz \u0160irokog Brijega i nakladni\u010dka ku\u0107a Nova stvarnost iz Zagreba objavili su knjigu fra Jerke Kara\u010di\u0107a \u00bbUspomene iz doba mu\u010deni\u0161tva\u00ab. Uredio ju je fra Vendelin Kara\u010di\u0107. Rije\u010d je o knjizi vjerodostojna svjedoka konca Drugog svjetskog rata i pora\u0107a, <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":12421,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[1376,10481,5912,52,126,5331,6352,5830,972,10482,807,10484,3742,3056,3251],"class_list":["post-12422","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura","tag-jednom","tag-jerko","tag-knjizi","tag-koje","tag-koji","tag-mnoge","tag-mucenistva","tag-poraca","tag-rata","tag-svecenicku","tag-svecenika","tag-svjedoci","tag-svjetskog","tag-upravo","tag-zupi"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12422","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12422"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12422\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12421"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12422"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12422"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12422"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}