{"id":12518,"date":"2012-04-09T08:06:40","date_gmt":"2012-04-09T06:06:40","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/04\/09\/20-obljetnica-hrvatskog-vijeca-obrane-okolnosti-i-razlozi-osnivanja-hvo-hz-hb\/"},"modified":"2012-04-09T08:06:40","modified_gmt":"2012-04-09T06:06:40","slug":"20-obljetnica-hrvatskog-vijeca-obrane-okolnosti-i-razlozi-osnivanja-hvo-hz-hb","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/20-obljetnica-hrvatskog-vijeca-obrane-okolnosti-i-razlozi-osnivanja-hvo-hz-hb\/","title":{"rendered":"20. obljetnica Hrvatskog vije\u0107a obrane: Okolnosti i razlozi osnivanja HVO HZHB"},"content":{"rendered":"
\"hvo20\"Apsolutnu ve\u0107inu glasova na prvim slobodnim izborima u Bosni i Hercegovini u studenome 1990. godine dobile su nacionalne stranke koje su predstavljale tri dr\u017eavotvorna, odnosno konstitutivna naroda: Hrvate, Srbe i muslimane (Bo\u0161njake). Koalicija nacionalnih stranaka osvojila je svih sedam mjesta za \u010dlanove Predsjedni\u0161tva i 84% mandata u Skup\u0161tini SR BiH (u Vije\u0107u op\u0107ina \u010dak 95% mandata) u koju je izabrano 41,25% muslimana, 35,41% Srba, 20,41% Hrvata i 2,93% ostalih. Nacionalna struktura Skup\u0161tine odra\u017eavala je strukturu stanovni\u0161tva utvr\u0111enu na popisu obavljenom 1991. godine. Manje od 1% stanovni\u0161tva BiH odbilo se nacionalno izjasniti pa su svrstani u kategoriju \u201eostali\u201c.<\/p>\n

Odnos prema Jugoslaviji i njezinim integrativnim elementima, prije svega prema Jugoslavenskoj narodnoj armiji bio je glavna razdjelnica u me\u0111usobnim odnosima triju bosansko-hercegova\u010dkih naroda i triju vladaju\u0107ih stranaka. To je odre\u0111ivalo \u201ena\u0161e\u201c i \u201enjihove\u201c. Srpski zastupnici zalagali su se za \u0161to ja\u010du Jugoslaviju, hrvatski zastupnici bili su uglavnom protiv bilo kakve Jugoslavije, dok su se muslimanski zastupnici izja\u0161njavali za Jugoslaviju u kojoj bi Bosna i Hercegovina imala isti status kao i druge republike, prije svega Srbija i Hrvatska.<\/p>\n

Anketa provedena 1990. u SR BiH pokazala je da je 69,3% stanovni\u0161tva bilo za federativno ure\u0111enje Jugoslavije, a tek 30,7% za konfederalno ure\u0111enje koje je podrazumijevalo suverenu dr\u017eavu Bosnu i Hercegovinu, ali i vjerojatan raspad Jugoslavije. Treba napomenuti da je taj broj tek malo vi\u0161i od broja glasova koji je iste godine HDZ dobio na izborima.<\/p>\n

Hrvatska i Slovenija proglasile su 25. lipnja 1991. neovisnost \u0161to je izazvalo reakciju jugoslavenske politike i vojske. Nakon neuspjelog poku\u0161aja pasivizacije Slovenije i nakon \u0161to su zauzete va\u017ene strate\u0161ke pozicije u Hrvatskoj, predsjedni\u0161tvo SFRJ je 18. srpnja 1991. donijelo odluku o povla\u010denju vojnih kapaciteta iz Slovenije u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru. Rat je sve vi\u0161e prijetio Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini gdje su sve \u010de\u0161\u0107e bivale blokirane prometnice od \u201enaoru\u017eanih gra\u0111ana\u201c. Organiziranje \u201edobrovolja\u010dkih odreda\u201c i \u201eseoskih stra\u017ea\u201c postajalo je uobi\u010dajena pojava, kao i balvani na cestama.<\/p>\n

Ve\u0107 dulje vrijeme poznate su nam namjere i planovi Jugoslavenske narodne armije koja je jo\u0161 po\u010detkom 1991. godine imala razra\u0111en plan za obaranje vlasti u Sloveniji i Hrvatskoj i za \u201eizlaz iz krize\u201c. U tom planu uz ostalo pi\u0161e: \u201eU Hrvatskoj institucionalno i politi\u010dki ja\u010dati Srpsku krajinu i podr\u017eavati njeno odcjepljenje od Hrvatske (ne javno nego de facto). Organizirati masovne prosvjede u Hrvatskoj protiv HDZ-a, Bosnu i Hercegovinu di\u0107i na noge ‘za Jugoslaviju’\u201e.<\/p>\n

Plan presjeka<\/strong><\/p>\n

Nekada\u0161nji predsjednik predsjedni\u0161tva SFRJ Borisav Jovi\u0107 iznio je vojne planove u svojoj knjizi \u201ePosljednji dani SFRJ\u201c, gdje uz ostalo pi\u0161e: \u201ePresje\u0107i Hercegovinu i Hrvatsku na liniji Mostar – Plo\u010de. Tako izrezana Hrvatska bila bi pred kapitulacijom\u201c. To je zapravo citat iz Jovi\u0107evog dnevnika, a odnosi se na 20. rujna 1991., kada su u Hercegovinu do\u0161li dijelovi U\u017ei\u010dkog i Titogradskog korpusa JNA popunjeni rezervistima iz Srbije i Crne Gore. Sve je to potvrdio i biv\u0161i jugoslavenski odnosno srbijanski general Jevrem Coki\u0107 koji je po zapovijedi Blagoja Ad\u017ei\u0107a 19. rujna 1991. postavljen na \u010delo Druge operativne grupe sa sjedi\u0161tem u Kifinu Selu nedaleko od Nevesinja Odatle je zapovijedao svim snagama JNA i srpskim paravojnim formacijama na prostoru Hercegovine i Dalmacije, koje su \u010dinile jedinstveni ratni prostor spomenute Operativne grupe. Nedavno uhi\u0107eni Ratko Mladi\u0107, isto je napisao u svome dnevniku, koji je odnedavno dostupan dijelu javnosti. Plan presijecanja Hrvatske kod Plo\u010da nije uspio prije svega zbog politi\u010dkih podjela unutar srbijanske politi\u010dke elite, uslijed \u010dega je do\u0161lo do uru\u0161avanja JNA i izrazito lo\u0161eg odziva na mobilizaciju u Srbiji, a zatim (ili mo\u017eda prije svega) i zbog odlu\u010dnosti Hrvata da brane svoju nacionalnu dr\u017eavu i izborenu demokraciju.<\/p>\n

Zbog svega toga planovi su reducirani. Coki\u0107eva vojska nije krenula prema Plo\u010dama i Splitu, nego je po\u010detkom listopada 1991. sravnila Ravno i napala Dubrovnik. Na sve to vlasti u Bosni i Hercegovini nisu reagirale. Jo\u0161 gore, tada\u0161nji predsjednik Predsjedni\u0161tva Alija Izetbegovi\u0107 izrekao je \u010duvenu re\u010denicu \u201eOvo nije na\u0161 rat\u201c. Kako god je danas tuma\u010dili (i pravdali) ona je zna\u010dila samo jedno – To nije muslimanski-bo\u0161nja\u010dki rat, ve\u0107 je to rat Srba i Hrvata.<\/p>\n

Izetbegovi\u0107a su u takvom stajali\u0161tu podr\u017eali i Stjepan Kljui\u0107, Jure Pelivan te jo\u0161 neki hrvatski du\u017enosnici i intelektualci u Sarajevu. Dok se bosansko-hercegova\u010dka vlast odricala rata i pravila se da ne vidi \u0161to se doga\u0111a u Hrvatskoj, koju je JNA razarala, dio hrvatskog politi\u010dkog vodstva u BiH osnovao je 18. studenoga 1991. Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu (HZ HB) kojom je povezano nekoliko ranije osnovanih obrambenih zajednica Hrvata u BiH. U Odluci o osnivanju nagla\u0161eno je da \u0107e HZ HB \u201epo\u0161tovati demokratski izabranu vlast Republike Bosne i Hercegovine sve dok postoji dr\u017eavna nezavisnost Bosne i Hercegovine u odnosu na biv\u0161u ili svaku drugu Jugoslaviju\u201c.<\/p>\n

Stvaranje obrambene zajednice dobilo je potporu i iz Republike Hrvatske ponajprije zbog te\u0161ke i neizvjesne situacije u kojoj se ona tada nalazila. Isti dan pao je Vukovar i do\u0161lo je do te\u0161kog stradanja hrvatskog naroda u isto\u010dnoj Slavoniji. Hrvatska zajednica Herceg Bosna zami\u0161ljena je kao privremeno tijelo vlasti u funkciji obrane onih dijelova Bosne i Hercegovine gdje su Hrvati bili u ve\u0107ini, ili su barem \u010dinili zna\u010dajan udio stanovni\u0161tva. Osniva\u010di Herceg Bosne vjerovali su da \u0107e uz pomo\u0107 muslimana uspjeti obraniti te prostore. Predsjednik HZ HB i dopredsjednik HDZ-a Mate Boban je 28. studenoga 1991. na pitanje: \u201eZa\u0161to Herceg Bosna u ovom trenutku?\u201c odgovorio: \u201eBosna ponosna prestala je biti ponosna. Njenim cestama, \u017eeljeznicom, eterom \u2013 kru\u017ei zlo. Ona je okupirana. Hrvatski narod, ponosan narod, morao je u\u010diniti ne\u0161to da u tome ne sudjeluje, kako bi dao do znanja da to ne \u017eeli.\u201c<\/p>\n

Alija Izetbegovi\u0107 izabrao je druk\u010diji na\u010din borbe. Umjesto imenovanja agresora i tra\u017eenja saveznika on se upustio u pregovore s \u010delnicima JNA koji su ve\u0107 odreda bili ogrezli u zlo\u010dinu protiv Hrvatske. Na\u0161av\u0161i se stije\u0161njen izme\u0111u osvaja\u010dke politike Srbije i Jugoslavenskih struktura s jedne strane te Hrvatske koja je dobivala sve ve\u0107u podr\u0161ku u svijetu, Izetbegovi\u0107 se odlu\u010dio na (Staljinovu odnosno Brozovu) politiku \u201eekvidistance\u201c. Nije se dao uvu\u0107i u srpski rat protiv Hrvata niti je i\u010dim stao u njihovu obranu. U tajnosti je spremao obranu svoga muslimanskog naroda i nastojao izboriti me\u0111unarodno priznanje, a za tu borbu trebali su mu Hrvati.<\/p>\n

Izetbegovi\u0107 je na zatvorenoj pro\u0161irenoj sjednici Glavnog odbora SDA odr\u017eanoj u Sarajevu 25. velja\u010de 1992. rekao da je sporazumom u Lisabonu obe\u0107ao Hrvatima \u201enekakva nacionalna priznanja\u201c, \u201enekakvu suverenost\u201c i \u201enekakve regije\u201c, a sve to da bi ih pridobio za referendum koji bi bez Hrvata propao. Obe\u0107ao je i prevario! To je bio klju\u010dni trenutak pucanja hrvatsko-muslimanskoga saveza, trenutak kada je Alija Izetbegovi\u0107ev svjesno i namjerno prevario hrvatsko politi\u010dko vodstvo i Hrvate.<\/p>\n

Hrvati su svoje obe\u0107anje ispunili. Svi, ili gotovo svi, hrvatski zastupnici u Skup\u0161tini BiH sudjelovali su 25. sije\u010dnja 1992. godine u izglasavanju odluke o raspisivanju referenduma koji je raspisan u ranim jutarnjim satima nakon \u0161to su srpski zastupnici napustili Skup\u0161tinu. Mo\u017eda nije neva\u017eno re\u0107i da je jedan od hrvatskih zastupnika, koji je bio na toj povijesnoj sjednici i glasao za odluku o referendumu o neovisnosti BiH, bio i Mate Boban. Neosporno je da je politi\u010dko vodstvo Hrvata u BiH u apsolutnoj ve\u0107ini bilo za neovisnost BiH i da je na njoj ustrajno radilo. Ono \u0161to je bilo sporno, a \u0161to je i danas sporno, to je kakva ta neovisna BiH treba biti. To su ta \u201enekakva nacionalna priznanja\u201c, ta \u201enekakva suverenost\u201c hrvatskog naroda u BiH, te \u201enekakve regije\u201c.<\/div>\n

<\/p>\n

dr. sc. Ivo Lu\u010di\u0107, Ve\u010dernji list | Hercegbosna.org
<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"hvo20\"Apsolutnu ve\u0107inu glasova na prvim slobodnim izborima u Bosni i Hercegovini u studenome 1990. godine dobile su nacionalne stranke koje su predstavljale tri dr\u017eavotvorna, odnosno konstitutivna naroda: Hrvate, Srbe i muslimane (Bo\u0161njake). Koalicija nacionalnih stranaka osvojila je svih sedam mjesta za \u010dlanove Predsjedni\u0161tva i 84% mandata u Skup\u0161tini SR BiH <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":12517,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[159,126,772,163,438,2280,6743,134,102,2403,10665],"class_list":["post-12518","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-jna","tag-koji","tag-naroda","tag-nije","tag-prije","tag-rat","tag-stanovnistva","tag-sto","tag-sve","tag-svega","tag-zastupnici"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12518","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12518"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12518\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12517"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12518"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12518"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12518"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}