Kasnije kad smo malo poodrasli shvatili smo da nam je servirano podgrijano i da su filmovi koji su dopirali do nas bili ve\u0107 u poodmaklim danima svoje premijerne slave ukoliko su je se uop\u0107e ikad i dotakli.<\/p>\n
Je li nam to sve smetalo? Pa i nije ba\u0161. \u017divot je bio siroma\u0161niji ali i jednostavniji. Imalo se manje, dru\u017eilo se vi\u0161e. Radovali smo se onom \u0161to smo imali i prihvatali to bez zanovjetanja puna srca i sa sjajem u o\u010dima.<\/p>\n
Filmove uz koje smo odrastali i koji su ostavili najvi\u0161e uticaja na na\u0161e rane tinejd\u017eerske godine podijeli\u0107u, apsolutno nekriti\u010darski, u \u010detiri \u0161iroke grupe: western (kaubojci), doma\u0107i ratni, humoristi\u010dni i svi ostali pod kapom kinematografskom.<\/p>\n
Radovali bi se do neba kad bi na plakatu ispred kina osvanuli Stanlio i Olio koji su se na na\u0161u radost nespretno gurali, polijevali bojom, nehotice gutali eksere ili upadali u milon nevolja skrojenih za dje\u010diji iskreni smijeh.<\/p>\n
Partizanske \/ revolucionarne fimove tipa Bitka na Neretvi, Sutjeska ili Kozara gledali bismo organizovano sa \u0161kolom.<\/p>\n
Gledaju\u0107i ih, glasno bismo, timski, navijali za Ljubi\u0161u Samard\u017ei\u0107a \u0161irokog osmjeha ili brkatog Borisa\u00a0 Dvornika kad bi mitraljezom zvani \u0161arac po\u010deli kositi \u0160vabe po vrletima Bosne.<\/p>\n
U ono vrijeme \u010dini mi se da smo svi navijali za partizane. Ko iz uvjerenja ko po du\u017enosti. Ali ko \u0107e opet znati. Krhko je znanje a mno\u0161tvo doma\u0107ih i stranih izdajnika.<\/p>\n
Slijede\u0107eg junaka na\u0161ih dana Bruce Leea – Malog Zmaja zavoljeli smo preko no\u0107i kad je doslovno uletio u na\u0161e \u017eivote i po\u010deo \u2018disciplinirati\u2019 sve redom od onih \u0161to ga pogledaju poprijeko do onih \u0161to batine zaslu\u017ee \u010dim zinu. Nama vertikalno ugro\u017eenim godilo je poprili\u010dno kad onako omalen \u010dovjek po\u010dne \u0161amarati puno ve\u0107e protivnike i nogama i rukama i nun \u0107akama i svim ostalim. Poslije filma, od kina do ku\u0107e, vi\u0161e vremena bismo proveli u zraku nego na trotoaru imitiraju\u0107i Malog Zmaja sve dok se kukovi ne i\u0161\u010da\u0161e.<\/p>\n
Tamo gdje bi Bruce Lee stao na platnu, u Ljubu\u0161kom na trotoaru bi nastavio rodo Hasica Novi\u0107. Istinsko u\u017eivanje bilo bi gledati rodu Hasicu kako nam na ulici demonstrira sve one \u010darobne pokrete iz repertoara Malog Zmaja u kojeg je bio zaljubljen. Ovi pokreti jo\u0161 bi vi\u0161e dobijali na scenskom izrazu ukoliko bi rodo, kako on ka\u017ee, bio malo \u2018pod kahvom\u2019. Otvoreni dlanovi ravnih uko\u010denih prstiju, noge u jaha\u010dkoj pozi sa \u0161irokom bazom koliko to uske farmerke dozvoljavaju, o\u010di nako\u0161ene koliko se to mo\u017ee fokusirane na potencijalnog protivnika kojeg bi rodo fascinirao prvo svojim pokli\u010dom \u201cUuuuuuh\u201d a onda i\u00a0 serijom filmski nau\u010denih pokreta. Koliko god da je ovdje bilo \u0161prdancije i zezancije rodi se mora odati priznanje da je imao i stila i talenta.<\/p>\n
Ne treba ni re\u0107i da smo na ra\u010dun ovih filmova svi namah po\u010deli praviti nun \u0107ake a kao rezultat Ljubu\u0161ki je postao privremeno deficitaran i sa oklagijama i metlama. Ako bi se danas detaljno pro\u010de\u0161ljale ljubu\u0161ke \u0161upe i podrumi siguran sam da bi se jo\u0161 uvijek mogle prona\u0107i neke pra\u0161njave nun \u0107ake ku\u0107ne izrade kojima smo bijesno mahetali onih godina i udarali se uvijek kao po pravilu u vrh lakta pronalaze\u0107i onaj\u00a0 \u010dudesni \u017eivac koji je bol daljinskim slao direktno do mozga.<\/p>\n
Nu\u017eno po\u0161tovanje i Bruce Lee-u i rodi Hasici ali filmovi za koje smo \u017eivjeli i posebno u\u017eivali u njima bili su kaubojci. Kako smo bili op\u010darani, Divljim Zapadom, \u0161irokim prerijama i Indijancima dosta je bilo da je na filmskom plakatu bio kauboj, revolver ili konj i to je bio signal da se film mora gledati. Ono \u0161to nam je posebno le\u017ealo tih kaubojskih, bezbri\u017enih godina\u00a0 i o \u010demu ho\u0107u re\u0107i koju vi\u0161e nisu bili Holywoodski kaubojci nego njihova italijanska spaghetti western polubra\u0107a.\u00a0 Uz imena Sergio Leone (re\u017eija) i Enio Moricone (muzika), lik koji je najbli\u017ea asocijacija spaghetti westerna bio je kauboj ledeno plavog pogleda Clint Eastwood.<\/p>\n
Pra\u0107en fantasti\u010dnom muzikom Enia Moricone-a, Clint bi ujahao u grad obi\u010dno u sumrak, ozbiljnog skoro smrknutog lica sa cigarom u ustima. Sjahao bi onako visok i impozantan pokriven nekom dekom kojoj je davno istekao rok trajanja i uputio se do obaveznog saluna gdje bi procijedio, ne podi\u017eu\u0107i pogled: \u201cWhiskey\u201d. <\/p>\n
Sve \u0161to je radio, od paljenja cigare do ispijanja whiskeya radio je lijevom rukom kako bi desna uvijek bila spremna da se uputi prema pi\u0161tolju za, ne daj Bo\u017ee, situaciju. Pa ko ga ne bi volio!<\/p>\n
Ono \u0161to se de\u0161avalo na filmu prepri\u010davalo bi se u Ljubu\u0161kom danima. Film smo svi gledali ali smo isto tako taj isti film svi opet jedni drugima prepri\u010davali. I nije nam bilo dosadno.<\/p>\n
Posebno smo se radovali tzv. Dolarskoj Trilogiji nastaloj od 1964. do 1966.: \u201cZa \u0161aku dolara\u201d, \u201cZa dolar vi\u0161e\u201d ili \u201cDobar, lo\u0161, zao\u201d<\/p>\n
Interesatno je da je ime \u017eanra spaghetti western nastalo kao kovanica koja je trebala ismijavati stil ali je kasnije uzeta kao generalno ime za ovu vrstu filmova.<\/p>\n
Koliko je svijet bio pomalen \u010dak i u onim ranim \u0161ezdesetim potvrdjuje i \u010dinjenica da je Sergio Leone, otac spaghetti westerna, inspiraciju za svoje filmove u stvari na\u0161ao u filmu \u2018Yojimbo\u2019 \u010duvenog japanskog re\u017eisera Akira Kurosawe.<\/p>\n
Neki izvori tvrde da je svoj prvi talijanski kaubojac \u201c\u010covjek bez imena\u201d Sergio Leone snimio kao \u201crecoup movie\u201d uz bud\u017eet od svega $200 000. Recoup movie je u stvari film koji bi pratio neki drugi \u2018glavni\u2019 film a sniman je samo zato da bi se \u2018izvadio\u2019 tro\u0161ak prvog i iskoristila sredstva i scenografija onog prvog filma. Leoneu se sre\u0107a osmjehnula i zbog toga \u0161to je tada\u0161nja velika zvijezda ameri\u010dkog westerna Richard Harisson odbio ulogu a na njegovo mjesto usko\u010dio mladjahni i nepoznati Clint Eastwood koji \u0107e uskoro u talijanskom filmu glumiti Amerikanca koji luta prostranstvima \u0160panije tuku\u0107i Meksikance inspiriran \u017eivotom japanskih samuraja.<\/p>\n
Kako bi bolje pro\u0161li na ameri\u010dkom tr\u017ei\u0161tu producenti su osim angliciziranih imena glumaca \u010dak i re\u017eisera Segia Leonea prekrstili u Boba Robertsona. Tek kad je film postigao veliki uspjeh Sergio je ponovo dobio svoje pravo ime nazad.<\/p>\n
Drugo veliko ime italijanskog westerna bio je Lee Van Cliff, gospodin koji je diskretno podsje\u0107ao na vlasnika pogrebnog dru\u0161tva. Sjeti\u0107ete ga se po uskim, gustim, prosijedim brkovima, plitkom elegantnom \u0161e\u0161iru i besprijekorno skrojenom odijelu. Jedna od Internet stranica posve\u0107ena ovom \u017eanru kazuje da je, \u0161to se ti\u010de glume, Lee Van Cliff ve\u0107 bio povijest kad se Sergio sjetio njegovih o\u010diju iz nekog davnog filma i pozvao ga u Italiju da se pridru\u017ei tada ve\u0107 slavnom Clintu Eastwoodu. Ka\u017eu da je, kad je bio pozvan, Lee morao spakovati svoje molerske sprave i napustiti svoj novi zanat kome se u me\u0111uvremenu bio posvetio kako bi se zaputio u Italiju. Pouka svim molerima svijeta – nada umire zadnja. Danas kre\u010di\u0161 sutra si zvijezda u kaubojskom filmu.<\/p>\n
Ovaj \u017eanr filma ina\u010de je vr\u0161njak moje generacije. Datum ro\u0111enja, zavisno od tuma\u010denja, mu je negdje izmedju 1958. do 1961. godine. Prema, ne uvijek pouzdanoj Wikipediai, snimljeno ih je \u010dak oko 600 izmedju 1960. i 1980. Deprimiraju\u0107a brojka. Tek sad vidim koliko ih sve nisam gledao i koliki posao stoji ispred mene.<\/p>\n
Italijani su ove filmove zvali \u2018Western all\u2019italiana\u2019 mada ih je ve\u0107ina snimljena u \u0161panskoj Andaluziji koja je imala prikladnije lokacije koje su podsje\u0107ale na Meksi\u010dku granicu. Na ra\u010dun ove \u0161panske veze filmovi su isto tako dobili jo\u0161 jedno kulinarsko ime \u2018Paella Western\u201d dok su u Japanu opet poznati kao Macaroni Western.<\/p>\n
Ve\u0107ina filmova imala je prili\u010dno jednostavan, donekle naivan scenarij. Borba dobra i zla uz tajnovitog glavnog junaka koji filantropski rje\u0161ava problem tako \u0161to se obra\u010duna sa bandom pra\u0161njavih i bradatih zlikovaca u korist siroma\u0161nih seljaka ili neke lijepe udovice uz koju \u0107e sretno pro\u017eivjeti ostatak svoga vijeka. Osim ako ga Sergio ne pozove u neki od svojih sljede\u0107ih filmova kad valja ponovo kolt podmazivati.<\/p>\n
Kauboji koje smo gledali u kinu Radnik obra\u0107ali su nam se sa tvrdim teksa\u0161kim akcentom \u0161to je jo\u0161 jedan kuriozitet ovih filmova koji su u stvari originalno bili snimani na italijanskom i poslije sinkronizirani na engleski ili bilo koji drugi jezik zavisno od tr\u017ei\u0161ta na koje su bili upu\u0107ivani. Kako u ljubu\u0161kim \u0161kolama Engleskog nije bilo tu smo se naravno susretali sa na\u0161im prvim engleskim rije\u010dima i poku\u0161avali imitirati Clintovo \u201cOK\u201d ili \u201cCome on\u201d koje je u na\u0161oj verziji, bez obzira koliko bi pa\u017eljivo krivili usta uvijek zvu\u010dalo \u201cKamaaa\u201d.<\/p>\n
Osim Eastwooda koji je postao planetarno popularan na ra\u010dun spaghetti westerna jo\u0161 jedan glumac koji nam je posebno le\u017eao bio je pravi italijanski Italijan – Giulianno Gemma – Rimljanin koji se proslavio filmovima kao \u0161to su \u2018Revolver za Gringa\u2019 i \u2018Probu\u0161eni Dolar\u2019 (opet dolar).<\/p>\n
Gulianno Gemma nam je medjutim jo\u0161 vi\u0161e ostao u sje\u0107anju iz one \u010duvene serije filmova sa Bud Spencerom koja je po\u010dinjala sa \u201cI an\u0111eli \u2026\u201d. I An\u0111eli vole grah, I An\u0111eli pucaju desnom, I An\u0111eli voze ludo itd.<\/p>\n
Giuliannov partner iz ove serije filmova, Bud Spencer, kao \u0161to mo\u017eete pretpostaviti, opet nije bio Bud Spencer nego Carlo Pedersoli ba\u0161 kao ni njegov jo\u0161 poznatiji partner Terence Hill koji je u stvari Mario Girotti.<\/p>\n
Za mojih izbjegli\u010dkih dana u Italiji sje\u0107am se jedne popodnevne, nedjeljne emisije na RAI Uno kada je gost bio Bud Spencer. Poprili\u010dno o\u010duvan, jo\u0161 uvijek okrugao i pozama\u0161an, ofarbane kose i guste brade Carlo je izmedju ostalog kroz karakteristi\u010dni bariton smijeh pri\u010dao o svom \u0161arolikom \u017eivotu prije filma.<\/p>\n
Bio je odli\u010dan\u00a0 \u0111ak, perspektivni pliva\u010d, upisao kemiju da bi se poslije toga s porodicom preselio u Ju\u017enu Ameriku gdje je, izme\u0111u ostalog, radio kao: radnik u tvornici na traci u Rio de Janeirou, bibliotekar u Buenos Airesu i tajnik ambasade u Urugvaju. Po povratku u Italiju ponovo se sjetio plivanja i postao je prvi Italijan koji je isplivao sto metara slobodno ispod jedne minute.<\/p>\n
Ponovo se posve\u0107uje \u0161koli, upisuje pravo, a doteklo ga je \u010dak i do \u010duvenog Yale Univerziteta u Americi. U me\u0111uvremenu je diplomirao na pravu i uspio oti\u0107i na dvije olimpijade kao pliva\u010d ali i kao vaterpolist italijanske reprezentacije.<\/p>\n
Da se iza lica grubijana krije ogroman talent dokazuje ponovo kada se daje u svijet muzike gdje pi\u0161e pjesme za popularne italijanske pjeva\u010de ali i muziku za film. Ne\u0161to kasnije je \u010dak dobio i dozvolu pilota.<\/p>\n
Bud Spencer i Terence Hill snimili su i vrlo popularni film, \u010desto citiranog, bogohulnog naziva \u201cBog pra\u0161ta, ja ne\u201d. Kao \u0161to i naslov ovog filma sugerira njih dvojica su u ovu vrstu filmova unijeli dosta humoristi\u010dnog. Scenariji ovih filmova imali su kompleksnost mozga amebe ali nam to nije smetalo da se u mraku kina Radnik \u2018gu\u0161imo\u2019 od smijeha kad bi Bud po\u010deo udarati svim i sva\u010dim a izmedju ostalog i stomakom. Pola filma sastojalo bi se od tu\u010da u kojima bi on izabrao neku omalenu \u017ertvu koju bi dr\u017eao za tjeme glave dok bi jadni\u010dak mahetao rukama da ga dohvati. Kamera bi onda zumirala na Budovo bradato lice koje bi odslikavalo lo\u0161e odglumljenu dosadu nakon \u010dega bi Bud dokraj\u010dio protivnika koji bi obi\u010dno preletio preko saluna. Bile su to naivne i nevine, simpati\u010dne tu\u010de bez pretjeranog, grafi\u010dkog nasilja. Krvi nikada nije bilo bez obzira koliko dugo bi tu\u010da trajala i koliko \u017eestoko bi se udarali.<\/p>\n
Nakon \u0161to bi film zavr\u0161io sve bi se ponovo nastavljalo na ulicama Ljubu\u0161kog. Imitirali bi smo scene iz filma i pretvarali se da udaramo i da smo udarani uz obavezne karikaturalne padove. Sve bi to pratile salve smijeha od kojima su nam se \u0161irila plu\u0107a i oplemenjavala \u010dista dje\u010dja du\u0161a.<\/p>\n
A onda su do\u0161la vremena kad smo mi odrasli i Clint je razo\u010daran, opet u sumrak i opet trude\u0107i se da ne poka\u017ee pretjerane emocije, odjahao iz kina Radnik.<\/p>\n
Posljednji put je vidjen na Tikiru\u0161i. Neki se kunu da su sa njim vidjeli i Bruce Leea i Bud Spencera kako se oko ne\u010dega sva\u0111aju na lo\u0161em engleskom.<\/p>\n
Jo\u0161 se naga\u0111a je su li okrenuli prema \u010citluku ili \u010capljini.<\/div>\n
<\/p>\n
<\/span><\/strong><\/div>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
![\"bruce_lee\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/04\/novo_jesen_bruce_lee.gif\")
Za razliku od dana\u0161njih multiplex kina sa \u010detiri – pet dvorana i tri puta toliko filmova koji se prikazuju u toku jednog dana, Ljubu\u0161ki iz sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a \u017eivio je i disao za jednu jedinu dvoranu kina Radnik u kojoj bismo gledali ono \u0161to bi nam bilo servirano. Kino dvorana je bila jedna a film koji bi dogurao do Ljubu\u0161kog bi se obi\u010dno vrtio <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":12619,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[78,127,136,52,126,941,44,163,4024,3432,64,134,102],"class_list":["post-12620","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-jos","tag-kako","tag-kao","tag-koje","tag-koji","tag-koliko","tag-nam","tag-nije","tag-opet","tag-ponovo","tag-smo","tag-sto","tag-sve"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12620","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12620"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12620\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12619"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12620"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12620"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12620"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}