\u2013 Eto, taj usud \u201cdobrovoljnog\u201d progonstva na\u0161u obitelj prati ve\u0107 drugu generaciju \u2013 ka\u017ee Branimir Glava\u0161.<\/p>\n
\u2013 Iako otac i ja imamo mnogo sli\u010dnosti, oni koji nas poznaju ka\u017eu da sam karakterom vi\u0161e na majku Zorku. Ona je puno energi\u010dnija i izravnija, a stari je bio povu\u010den, ali ustrajan \u2013 ka\u017ee Branimir Glava\u0161.<\/p>\n
Strogo \u010duvanu obiteljsku tajnu o poslijeratnoj kalvariji svoga oca Ljubomira, koji je u Drugome svjetskom ratu bio vojnik NDH u sastavu 369. legionarske divizije Wehrmachta, Branimir Glava\u0161 doznao je tek u 12. godini \u017eivota. Ruska intervencija u \u010ce\u0161koj po\u010detkom 1968. godine stvorila je ratnu psihozu u Jugoslaviji i natjerala njegova najmla\u0111eg strica Juru da zbog straha od policijske racije iz svoje ku\u0107e izvadi bri\u017eno skrivene bratove slike i dokumente iz vremena NDH, koje mu je on povjerio na \u010duvanje kada je oti\u0161ao na privremeni rad u Njema\u010dku, i donese ih Zorki, majci Branimira Glava\u0161a.<\/p>\n
\u2013 Sje\u0107am se kada je stric Jure s naramkom o\u010devih slika i dokumenata iz onoga rata jedne ve\u010deri pomalo prestra\u0161en do\u0161ao u na\u0161u ku\u0107u. Majka je znala \u0161to nosi, ali ga je upitala: \u201c\u0160to je to, Jure?\u201d Stric ju je samo pogledao i rekao: \u201cZna\u0161 koja su vremena, svaki \u010das nam mogu upasti i ako ovo na\u0111u, ne gine nam zatvor!\u201d<\/div>\n
Skrivena fotografija<\/strong> Ba\u0161 ta sa\u010duvana slika te je godine za bo\u017ei\u0107ne blagdane prekinula Ljubomirovu \u0161utnju o ratnoj pro\u0161losti. Svojoj djeci ispri\u010dao je kako je oti\u0161ao u vojsku, gdje je ratovao, kako se predao, gdje je bio u zarobljeni\u0161tvu i kako se vratio ku\u0107i tri dana poslije smrti svoje majke Jake, koja je oti\u0161la na onaj svijet u uvjerenju da je njezin sin Ljubomir poginuo.<\/p>\n \u2013 Otac se iz rata vratio tek 1946. godine jer je vi\u0161e od pola godine proveo u partizanskom logoru. Pri\u010dao nam je kako je do\u0161av\u0161i na ku\u0107ni prag na\u0161ao zatvorena vrata obiteljske ku\u0107e. Otac Antuka umro je jo\u0161 po\u010detkom rata. Udarila ga je kap, a majka Jaka tri dana prije njegova povratka pokopana je na Bartulu\u0161i, mjesnom groblju koje je udaljeno samo dvjestotinjak metara od ku\u0107e koju gradim \u2013 ka\u017ee Branimir Glava\u0161.<\/p>\n Ljubomir je imao dvadeset godina kada je po\u010deo Drugi svjetski rat. Poput ve\u0107ine svojih vr\u0161njaka iz Hercegovine prijavio se kao dragovoljac u vojsku NDH i oti\u0161ao u Zagreb na vojnu obuku. Poslije vojne smotre HOS-a na Trgu bana Jela\u010di\u0107a 1942. godine, kao jedan od mno\u0161tva dragovoljaca odlazi na vojnu obuku u Stockerau, mjesto 80-ak kilometara udaljeno od Be\u010da, gdje je bio njema\u010dki vojni poligon na kojemu su se obu\u010davali vojnici za isto\u010dnu frontu.<\/p>\n \u2013 Otac nam je ispri\u010dao da je tu proveo \u0161est mjeseci. Imao je vojni\u010dku pla\u0107u tada\u0161njih 30 maraka, koju je slao ku\u0107i. Bio je uvjeren da \u0107e oti\u0107i na isto\u010dnu rusku frontu. Me\u0111utim, njegova postrojba preusmjerena je u isto\u010dnu Bosnu, gdje je ratovala protiv partizana. Nije nam ispri\u010dao detalje, ali sje\u0107am se kako je rekao da je po\u010detkom svibnja 1945. stigao u Zagreb, odakle su se povla\u010dile posljednje endehazijske postrojbe \u2013 ka\u017ee Glava\u0161.<\/p>\n Umjesto da se povla\u010de preko Slovenije u Austriju, njih dvojica iza\u0161li su iz kolone i uputili se prema Jaski, rodnom kraju toga prijatelja koji ga je poznavao kao svoj d\u017eep. \u0160est mjeseci skrivali su se u \u0161umama, a kada je pro\u0161ao prvi val partizanskih pogubljenja, njih dvojica prijavila su se vlasti s pri\u010dom kako su u ratu bili domobrani. Imali su sre\u0107e da im u pri\u010du povjeruju pa su izbjegli ono najgore i zavr\u0161ili u logoru u okolici Gorskog kotara.<\/p>\n Tamo su proveli \u0161est mjeseci rade\u0107i najte\u017ee poslove, nakon \u010dega su ih i poslali u tada\u0161nju jugoslavensku vojsku. Tako je Glava\u0161ev otac Ljubomir svoje najljep\u0161e mladena\u010dke godine proveo u vojnoj uniformi triju vojski. U vojsku NDH oti\u0161ao je kao 20-godi\u0161njak, njema\u010dku uniformu nosio je gotovo tri godine, a uniformu Jugoslavenske armije skinuo je kad mu je bilo 28 godina.<\/p>\n Kada se vratio u rodne Drinovce 1949. godine, do\u010dekala ga je neima\u0161tina i glad. Uzeo je pod ruku svoju izabranicu Zorku, koja je tako\u0111er iz Drinovaca, a djevoja\u010dki se prezivala Pand\u017ei\u0107, i zaputio trbuhom za kruhom u Osijek, starijoj bra\u0107i i sestri koji su se ve\u0107 za NDH 1941. godine preselili iz Drinovaca u Klisu, predgra\u0111e Osijeka.<\/p>\n Ljubomir i Zorka Glava\u0161 imali su \u010detvero djece. Dubravko je umro od mo\u017edanog udara 1993., godinu prije smrti oca Ljubomira. Gordana \u017eivi u Biogradu, a Tomislav je u Osijeku s majkom Zorkom, dok je Branimir pobjegao u rodni kraj svojih roditelja kako bi izbjegao nedavno izre\u010denu desetogodi\u0161nju zatvorsku kaznu. \u2013 U toj osje\u010dkoj ekipi Udbe koja je stigla u Biograd bio je i Daniel Bogdanovi\u0107, \u010dovjek koji je bio svjedok protiv mene na su\u0111enju. Nas bra\u0107u u pritvoru su dr\u017eali jedan dan, a oca su zadr\u017eali puna tri dana. Prijetili su mu kako \u0107e ga strpati u zatvor ako ne bude sura\u0111ivao. Otac nije htio, ali onda je ipak pristao i nakon toga su ga oslobodili, rekli mu da mo\u017ee slobodno u Osijek k obitelji.<\/p>\n Vratio se u Njema\u010dku i nije dolazio sve do 1990. godine, kada je Jugoslavija propala. Poru\u010divali su mu da \u0107e se obra\u010dunati s njim \u0161to ih je prevario, ali on se na to nije obazirao \u2013 ispri\u010dao je Glava\u0161 nepoznate detalje iz \u017eivota svog oca.<\/p>\n Htjeli mu podvaliti suradnju s Udbom<\/strong> Glava\u0161i, odmila zvani Joski\u0107i, korijenje vuku iz Drinovaca<\/strong> Jedan ujak bio mu je usta\u0161a, drugi pak na strani partizana<\/strong> Njegovo obra\u0107enje prije smrti zasmetalo je onda\u0161njoj vlasti pa su mu uhitili oca i majku jer su mislili da su ga oni prisilili da se vrati svojim korijenima \u2013 ka\u017ee Glava\u0161.<\/p><\/div>\n
Mi djeca gledali smo ih u \u010dudu jer nismo znali o \u010demu oni govore kad se do tada u na\u0161oj ku\u0107i nikada nije glasno pri\u010dalo o o\u010devu ratnom putu. Tada sam prvi put u \u017eivotu vidio o\u010deve slike u uniformi njema\u010dkog vojnika i njegovu vojnu knji\u017eicu Wehrmachta. Majka nije puno dvojila. Odlu\u010dila je odmah uni\u0161titi te slike i dokumente jer je znala da \u0107emo imati stra\u0161nih posljedica ako nam ih na\u0111u u ku\u0107i. Ostavila je samo jednu sliku koju je dobro skrila i nitko za nju nije znao dok otac nije do\u0161ao iz Njema\u010dke \u2013 ka\u017ee Branimir Glava\u0161.<\/p>\n
Jaska im spasila \u017eivote<\/strong>
U tome ratnom mete\u017eu, kada je svatko gledao kako spasiti glavu, Ljubomir Glava\u0161 i jedan njegov prijatelj i suborac iz Jaske, \u010dije ime Branimir Glava\u0161 nije zapamtio, prilikom povla\u010denja iz Zagreba odlu\u010dili su se na potez koji im je najvjerojatnije spasio \u017eivot.<\/p>\n
Bau\u0161telac u Njema\u010dkoj<\/strong>
\u2013 Sve do 1974. godine otac je dolazio ku\u0107i za blagdane. U Osijeku su ga proglasili nacionalistom koji se u Njema\u010dkoj dru\u017eio s opasnim hrvatskim emigrantima. Nekoliko puta poslije toga dolazio je tajno u Biograd kod k\u0107eri Gordane, koja se tamo udala. O\u010dito nas je Udba pratila pa ga je, kada je posljednji put tajno do\u0161ao u Biograd, uhitila sa mnom i bratom Tomislavom \u2013 ka\u017ee Glava\u0161.<\/p>\n![](\"http:\/\/www.vecernji.hr\/system\/galleries\/pics\/090706\/glavas_02.jpg\")
<\/span><\/p>\n
Branimir Glava\u0161 pri\u010da da je po\u010detkom devedesetih do Tu\u0111mana do\u0161la pri\u010da iz strana\u010dkih krugova kako je njegov otac bio suradnik Udbe. \u2013 \u010cim sam to \u010duo, oti\u0161ao sam k Tu\u0111manu i rekao da je to la\u017e. Moj otac nije bio njihov suradnik, nego je samo pod ucjenom potpisao suradnju. Uostalom, rekao sam mu da mu ti koji su rekli donesu njegov dosje iz kojega se mo\u017ee vidjeti cijela istina \u2013 ka\u017ee Branimir Glava\u0161.<\/p>\n
Glava\u0161eva obitelj u Drinovcima nosi nadimak Joski\u0107i. Taj nadimak dobili su po njegovu pradjedu Jozi zvanom Joskan. On je, osim Branimirova oca Ljubomira, imao jo\u0161 tri sina \u2013 Martina, Andriju i Juru. Svi su se odselili u Slavoniju. I Branimirova majka Zorka je iz Drinovaca. Djevoja\u010dki se prezivala Pand\u017ei\u0107, a koliko su Pand\u017ei\u0107i i Glava\u0161i u Drinovcima bili isprepleteni brakovima, najbolje pokazuje to da se njezina majka Kata djevoja\u010dki prezivala Glava\u0161. Obitelj s o\u010deve strane Ljubomir Glava\u0161 imao je jo\u0161 tri brata: Martina, Andriju i Juru. Majka \u2013 Zorka Glava\u0161, ro\u0111ena Pand\u017ei\u0107 Djed (Ljubomirov otac) Ante zvani Antuka Glava\u0161 Baka \u2013 Jaka Glava\u0161 ro\u0111ena Pand\u017ei\u0107 Pradjed \u2013 Jozo (Joskan) Obitelj s maj\u010dine strane: Maj\u010din otac i njegov djed zvao se Grgo Pand\u017ei\u0107 Baka \u2013 Kata, djevoja\u010dko prezime Glava\u0161 Njegov pradjed s maj\u010dine strane zvao se Martin i dva se puta \u017eenio.<\/p>\n
Glava\u0161evi ujaci, bra\u0107a njegove majke, tijekom Drugog svjetskog rata bili su na suprotnim stranama. Jedan ujak bio je usta\u0161a, a drugi partizan. Usta\u0161a je poginuo 1945. godine, a drugi ujak, partizan, do\u0161ao je ku\u0107i nakon oslobo\u0111enja.
\u2013 Kada je ujac partizan vidio da dr\u017eava koju su stvorili nije onakva o kakvoj su mu pri\u010dali, odrekao se komunisti\u010dkih ideala, ispovjedio se i opet po\u010deo i\u0107i u crkvu. Umro je 1947. godine.<\/p>\n![\"glavas_caca\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/07\/novo_srpanjkolovoz_novo_glavas_caca.jpg\")
Osamnaestogodi\u0161nji Filip Glava\u0161 pa\u017eljivo je slu\u0161ao o\u010devu pri\u010du o djedu Ljubomiru koji iz Njema\u010dke, gdje je radio kao gastarbajter, vi\u0161e od desetlje\u0107a nije mogao slobodno do\u0107i svojoj obitelji u Osijek. Bje\u017eao je od komunisti\u010dkoga zatvora koji mu je visio nad glavom zbog toga jer se tamo dru\u017eio s hrvatskim emigrantima. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":1291,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-1292","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1292","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1292"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1292\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1291"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1292"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1292"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1292"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}