\u017divotopis sv. Pa\u0161kala<\/strong><\/p>\nPresveto Euharistijsko otajstvo od Velikog \u010detvrtka pa sve do danas uvijek imala svojih velikih po\u0161tovalaca, klanjalaca i zaljubljenika. Jedan je od njih bio i ponizni franjeva\u010dki brat Sveti Pa\u0161kal. Njegova je ljubav prema Euharistiji bila tako \u017earka da ga nazivaju “serafom Euharistije”. Stoga se i ne \u010dudimo da je izme\u0111u dva rata i na hrvatskom jeziku u Euharistijskom glasniku izlazio u nastavcima njegov \u017eivotopis koji sam u djetinjstvu s velikim zanimanjem \u010ditao. Ve\u0107 tada me osvojio taj mili svetac.Sveti Pa\u0161kal je bio sin Martina Bayl\u00f3na i Izabele, ro\u0111. Jubera. Rodio se ba\u0161 na veliki duhovski blagdan 16. svibnja 1540. u Torre Hermosa, u Aragonskom kraljevstvu, dana\u0161njoj \u0160panjolskoj. <\/p>\n
Ve\u0107 od ranog djetinjstva pokaza izvanrednu ljubav prema molitvi i pobo\u017enost prema Euharistiji. Ta velika tajna na\u0161e vjere privla\u010dila ga je poput sna\u017enog magneta sve vi\u0161e k sebi.Prvi posao koji je obavljao mali Pa\u0161kal bilo je \u010duvanje doma\u0107ega stada. Nalaze\u0107i se na livadama u otvorenoj Bo\u017ejoj prirodi, dao je odu\u0161ka svojoj sklonosti prema molitvi te mnogo molio, razmatrao, ali i \u010dinio pokoru. Postio je i bi\u010devao se. Sve su to bila sredstva koja su mu pomagala na putu svetosti. On je od malena dobro znao da se do svetosti ne dolazi jeftino, ve\u0107 skupo, i zato se nije nimalo \u0161tedio. Juna\u0161tvo duha bilo je uvijek njegova velika odlika.Kad je Svetom Pa\u0161kalu bilo 18 godina, u njemu je dozrela odluka da se Bogu sasma daruje i posveti u redovni\u010dkome zvanju. Zato je pokucao na vrata samostana\u00a0\u00a0 Svete Marije Loretske, koji je pripadao reformiranim franjevcima, po sv. Petru da Alcantara zvanima alkantarincima. Tada je bilo mnogo zvanja pa su redovnici pravili ve\u0107i izbor i nisu na laku ruku primali one koji bi se javljali za samostan. Tako su i Pa\u0161kala odbili rekav\u0161i mu da jedno vrijeme jo\u0161 pri\u010deka pa \u0107e ga onda primiti u red.Sveti Pa\u0161kal je, u \u017eelji da bude u blizini spomenutoga samostana, na\u0161ao zaposlenje kao pastir stada kod nekoga bogata gospodara po imenu Martin Garcia. <\/p>\n
Taj je tako zavolio mladoga pastira da ga je htio posiniti i u\u010diniti ba\u0161tinikom svoga bogatstva. No Pa\u0161kalovo je srce davalo prednost evan\u0111eoskom siroma\u0161tvu, u kojem je \u017eelio \u017eivjeti u reformiranom franjeva\u010dkom redu. Siroma\u0161tvo je bilo njegovo blago pa mu je u njemu bilo i srce.Sveti Pa\u0161kal je brzo izi\u0161ao na glas svetosti pa ga franjevci napokon primi\u0161e u svoju zajednicu. I sada nitko sretniji od njega. U loretskome samostanu polo\u017eio je 2. velja\u010de, na blagdan Isusova prikazanja u hramu, sve\u010dane redovni\u010dke zavjete, prikazav\u0161i se sav Gospodinu. Poglavari su mu ponudili da postane sve\u0107enik, ali on je tu ponudu iz poniznosti otklonio. \u017delio je ostati ponizan i jednostavan brat, pa je kao takav vjerno slu\u017eio Gospodinu i bra\u0107i u samostanima u Jativi i Valenciji. Uz poniznost resila ga je i izvanredna blagost pa je bio mio i drag svima.Iako je bio bez naobrazbe, \u010desto je pitan za savjet, jer je bio pun mudrosti, \u0161to dolazi odozgora. Bio je obdaren raznim misti\u010dnim milostima, darom \u010dudesa i ulivenoga znanja. <\/p>\n
Zato ga je g. 1576. \u0161panjolski provincijal poslao generalu reda Cheffontainesu, koji se tada nalazio u Parizu, a radilo se o jednoj veoma hitnoj i va\u017enoj stvari. Za brata Pa\u0161kala, koji je putovao u franjeva\u010dkom habitu, bilo je to opasno putovanje, jer je posvuda po Francuskoj bilo fanati\u010dnih kalvina – hugenota, upravo bjesomu\u010dnih na sve ono \u0161to je bilo katoli\u010dko. Oni su ga napadali, izazivali, rugali mu se, a i zlostavljali ga. Jednom jedva umaknu smrti kamenovanjem. Bilo je to kad je s kalvinima raspravljao o Euharistiji, brane\u0107i svim srcem to uzvi\u0161eno otajstvo, a za koje bi spreman proliti i svoju krv. Ipak je sretno umaknuo svim zasjedama i stigao u Pariz te generalu reda predao va\u017ena pisma.<\/p>\n
Vrativ\u0161i se ku\u0107i s toga opasnoga putovanja, sastavio je knji\u017eicu u kojoj su bile skupljene izreke \u0161to su dokazivale Isusovu stvarnu prisutnost u Euharistiji i vlast danu od Isusa rimskome biskupu. Bile su to ba\u0161 one istine koje su kalvini tada najvi\u0161e napadali. Izmu\u010den velikim pokorama, svetac je u 53. godini \u017eivota osjetio da mu se bli\u017ei kraj. Umro je kao \u0161to se i rodio ba\u0161 na blagdan Duhova 17. svibnja 1592. u Villa Real, nedaleko od Valencije. Sprovod se poniznoga brata pretvorio u pravi trijumf. Ljudi su onim tajanstvenim kr\u0161\u0107anskim osjetilom osje\u0107ali da je umro pravi svetac i stoga su se natjecali da mu iska\u017eu \u0161to ve\u0107u po\u010dast. A milostivi je Bog svetost svoga poniznoga i vjernoga sluge potvrdio mnogim znakovima i \u010dudesima.<\/p>\n
Crkva je po svojim rimskim prvosve\u0107enicima izrekla o njemu tako\u0111er svoj sud. Papa Pavao V. 29. listopada 1618. proglasio je Svetog Pa\u0161kala Bayl\u00f3na bla\u017eenim, a 16. listopada 1690. papa Aleksandar VIII. svetim. Papa Leon XIII. proglasio je sveca Euharistije 28. studenoga 1897. za\u0161titnikom svih euharistijskih djela i dru\u0161tava, a ne\u0161to kasnije za\u0161titnikom me\u0111unarodnih euharistijskih kongresa, tih najve\u0107ih katoli\u010dkih manifestacija na\u0161ega stolje\u0107a.Za vrijeme gra\u0111anskoga rata u \u0160panjolskoj (1936-1939), kad je “u ime slobode” bjesnila slijepa mr\u017enja na sve \u0161to je bilo katoli\u010dko, sve\u010devo tijelo najve\u0107om pobo\u017eno\u0161\u0107u po\u0161tivano u Villa Real, bilo je obe\u0161\u010da\u0161\u0107eno i djelomi\u010dno uni\u0161teno. Dijelovi koji ostado\u0161e s najve\u0107om su po\u010da\u0161\u0107u g. 1952. vra\u0107eni na svoje staro mjesto u Villa Real. Kadgod se dogode takva nemila oskvrnu\u0107a, na\u0161e je vjerni\u010dko srce uvijek duboko povrije\u0111eno. Takav postupak vrijedan je osude tkogod ga u\u010dinio.Od Sv. Pa\u0161kala ostade i dvadesetak malih duhovnih rasprava. One nisu izvorne, ve\u0107 pova\u0111ene iz raznih knjiga kojima se svetac sebi za pobudu slu\u017eio. <\/p>\n
Uz tu\u0111e misli svetac je nizao i vlastite refleksije i molitve koje nam otkrivaju njegovu du\u0161u. Iz tih se spisa ipak vidi koliko je Pa\u0161kal imao teolo\u0161koga znanja o euharistijskom misteriju. Sve te spise izdao je g. 1911. u jednoj knjizi otac Jakov Sala. Ona nosi naslov Djelca sv. Pa\u0161kala Bayl\u00f3na, izva\u0111ena iz bilje\u017enica pisanih njegovom rukom, poredana, popra\u0107ena bilje\u0161kama i provi\u0111ena bibliografskim uvodom. Prvi sve\u010dev \u017eivotopis malo poslije njegove smrti napisao je na \u0161panjolskom jeziku g. 1598. te izdao u Valenciji g. 1600. otac Ivan Ximen\u00e9z, njegov prijatelj i poglavar. On sam je bio o\u010devidac \u010dinjenica \u0161to ih opisuje, zato je njegova knjiga izvanredne vrijednosti. Kasnije su o svecu napisane brojne knjige i studije, a svojim kistom proslavili su ga i mnogi slikari. Najljep\u0161a je sve\u010deva slika \u0161to je oko godine 1769. za franjeva\u010dki samostan Sv. Pa\u0161kala u Aranjuezu naslikao Ivan Krstitelj Tiepolo.Mnogo je molio, postio i bi\u010devao se. Tako je on kroz 17 godina \u010duvao tu\u0111a stada.<\/p>\n
Posejdovao je veliku pobo\u017enost prema Majci Bo\u017ejoj. Nedaleko njegova rodnog seoceta bija\u0161e sveti\u0161te posve\u0107eno Bla\u017eenoj Djevici Sierskoj. Mladi Baylon odlazio je onamo mnogo puta moliti pred \u010dudotovrnom slikom. On se nevoljko udaljio od ove crkve. Ali je morao \u017ertvovati i ovu sovju svetu \u017eelju. \u0160to onda da u\u010dini? No\u017ei\u0107em bi izradio mali kri\u017e od drveta. A na debljem kraju svoga \u0161tapa izrezbario \u0161to je bolje znao lik drage Nebeske Majke.\u00a0 I tako je zabio svoj \u0161tasp u zemlju i u ruke uzeo mali kri\u017e i tako na koljenima molio pred novim oltarom.<\/p>\n
Vrlo \u010desto je Pa\u0161kal bio okru\u017een drugim pastirima. Njihovo dru\u0161tvo iskoristio je da im udahne ljubav prema Isus i Mariji. Znao bi im pokloniti krunice. koje je on sam na\u010dinio svojim rukama s\u00a0 uzlovima od uzice te ih pou\u010davao u moljenju krunice.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Kao pastir nije znao \u010ditati i pisati, jer je bio iz siroma\u0161ne obitelji\u00a0 te nije bilo mogu\u0107nosti da ide u \u0161kolu.\u00a0 Za\u017eelio je nau\u010diti \u010ditati kao bi mogao recitirati Gospin \u010dasoslov.\u00a0 Nabaviv\u0161i \u010dasoslov Majke Bo\u017eje zamoli plemenite ljude za najnu\u017eniju pouku. Svojom \u010dvrstom i upornom voljom\u00a0 nau\u010dio je \u010dtati pa je svojom knji\u017eicom pjevao hvale Gospe.\u00a0 I\u00a0 vi\u0161e puta na dan\u00a0 molio je krunicu. Obi\u010davao je govoriti da su Zdravomarije bijele ru\u017ee koje se prinosi Gospi, a da su O\u010dena\u0161i ru\u017ee umo\u010dene u Predragocijenjenu Krv Isusovu.<\/p>\n
Njegov gospodar bi u\u010dinio najve\u0107e zadovoljstvo Pa\u0161kalu kada bi ga pu\u0161tao da prisustvuje Svetoj Misi. No to nije bilo mogu\u0107e svakodnevno.\u00a0 Kada Pa\u0161kalu ne bi mogu\u0107e da bude na Svetoj Misi, ili se slu\u017eila u drugo vrijeme, on bi na znak zvona za Podizanje\u00a0 pokleknuo i poklonio se\u00a0 Dolasku Gospodina.<\/p>\n
Jednoga dana dok se Sv. Pa\u0161kal klanjao okrenut prema crkvi u \u010dasu Podizanja, uka\u017ee mu se mnogo An\u0111ela koji su nosili zlatnu pokaznicu sa presvetim Oltarskim Sakramentom. Sveti Pa\u0161kal nije vjerovao da je to posebna milost koja je samo njemu darovana. On pozove druge pastire s rije\u010dima:\u00a0 \u201cDo\u0111ite hitro i samnom se poklonite Gospodinu! An\u0111eli donose Njega nama. Presveti Sakramenat je stavljen pred nas!\u201d Pastiri poslu\u0161aju njegov poziv, ali oni ba\u0161 ni\u0161ta ne vidje\u0161e \u0161to bija\u0161e dano samo Pa\u0161kalu.\u00a0 Dok se Sveti Pa\u0161kal klanjao \u2013 ostali su bili svjesni da su prisutni \u010dudu koje do\u017eivljava i skrenii pobo\u017eni njihov prijatelj.\u00a0 Sveti Pa\u0161kal je imao bezgrani\u010dnu ljubav prema Presvetom Sakramentu. Kad nije mogao i\u0107i na Misu \u010desto mu se ukazivao An\u0111eo i donosio mu Svetu Hostiju kojom je pri\u010destio Svetog Pa\u0161kala. Koliko mu je dopu\u0161tala slu\u017eba \u2013 \u017eurio bi pred Svetohrani\u0161te.\u00a0 \u010cesto ga je \u017ear molitve izdizao iznad tla.<\/p>\n
Kad mu je bilo 18 godina pokucao je na vrata franjeva\u010dkog samostana Svete Marije Loretske. Odbilai su ga na neodre\u0111eno vrijeme, da pri\u010deka. Blizu samostana vr\u0161io je slu\u017ebu pastira. Svojim uzornim \u017eivotom bio je vrlo cijenjen. Kona\u010dno je bio primljen u samsotan i obukao redovni\u010dko odijelo\u00a0 na marijanski blagdan Svije\u0107nicu 2. velja\u010de 1564. Kao samostanski vratar \u010dinio je tisu\u0107e koraka od Svetohrani\u0161ta do samostanske vratarnice i od vratarnice do Sveteohrani\u0161ta.<\/p>\n
Kao vratar u franjeva\u010dkom samostanu imao je du\u017enost da dijeli milostinju siromasima. Ali jednog dana se skupili siromasi na samostanskim vratima, a brat Pa\u0161kal nije imao ni\u0161ta da im udijli. Pa \u0161to je uradio? Oti\u0161ao je u samostanski vrt i donio cvije\u0107a, ru\u017ea, tulipana i ljiljana i rekao siromasima: \u201cBra\u0107o, danas nemam ni\u0161ta da vam dadem. Zato svakome po jedan cvijet, da ne idete praznih ruku iz samostana.\u201d<\/p>\n
Jednom zgodom je Sveti Pa\u0161kal rekao: \u201cSakramenat Ispovijedi osloba\u0111a nas od grijeha, a Sakramenat Svete Pri\u010desti osloba\u0111a nas od volje da grije\u0161imo.\u201d Prije nego je pristupao Svetoj Pri\u010desti molio je Nebesku Majku da mu Ona pove\u0107a pobo\u017enost i \u017ear kao bi mogao dostojno primiti Boga.\u00a0 Gospini i Gospodinovi blagdani ispinavali su ga rajskom rado\u0161\u0107u i na te blagdane se spremao devetnicama i drugim djelima kr\u0161\u0107anske pobo\u017enosti.<\/p>\n
Kratko pred svoju smrt rekao je jednom bratu koji ga je u bolesti poslu\u017eivao: \u201cIz sveg srca slu\u017eite Gospodinu; siromahe ljubite. Imajte veliku pobo\u017enost prema Presvetom Sakramentu. Nikad je zaboravite Bogorodicu. Buite revni u opslu\u017eavanju svetog Pravila. I vi \u0107ete do\u0107i u Nebo!\u201d Dok je Sv. Pa\u0161kal le\u017eao bolestan na blagdan Duhova 17. svibnja 1592. pitao je da li zvona zvone na sve\u010danu Misu. Kad su mu odgovrili potrvdno, bolesnik stisne na grudi raspelo i krunicu.\u00a0 Kad su zvona najavila Podizanje, Sveti Pa\u0161kal se nasmje\u0161i, ponovi dva puta sveto ime Isus i izdahnu.<\/p>\n
Za vrijeme spovodne Svete Mise tijelo Svetog Pa\u0161kala stavili\u00a0 su u crkvu sa otvorenim sandukom. Za vrijeme Podizanja \u2013 dok se podizala posve\u0107ena Hostija\u00a0 – pokojnikove o\u010di su se otvorile da pozdravi Spasitelja pa se zatvori\u0161e. To su mnogi primjetili, I druge upozorili na to \u010dudo. To se ponovilo i kod\u00a0 Podizanja Presvete Krvi Kristove. Pokojnikove o\u010di se otvori\u0161e i pozdraviv\u0161i Spasitelja zatvori\u0161e se. Papa Pavao V je 29.10.1618. uvrstio brata Pa\u0161kala me\u0111u bla\u017eenike, a Papa Aleksandar VIII . 16.10. 1690. u popis\u00a0 Svetaca.\u00a0 Papa Lav XIII. imenovao je Svetog Pa\u0161kala\u00a0 Svecem Euharistije \u2013 za\u0161titnikom svih euharistijskih djela, dru\u0161tava i kongresa. Zna\u010dajne su rije\u010di istog Pape: Me\u0111u svima, \u010diji je \u017ear pobo\u017enosti prema ovom uzvi\u0161enom Otajstvu vjere poznat, Sveti Pa\u0161kal Baylon zauzima prvo mjesto.\u201d Ve\u0107 od ranog djetinjstva pokazao ljubav prema molitvi. Prvi posao koji je obaljao mali Pa\u0161kal je \u010duvanje doma\u0107eg stada.<\/div>\n
sveci.net<\/strong><\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"![\"paskal\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/05\/novo_jesen_paskal.gif\")
Danas \u010detrdeset dana nakon Uskrsnu\u0107a slavimo blagdan Uza\u0161a\u0161\u0107a Kristova ili Spasovo. Ta svetkovina ozna\u010duje svr\u0161etak Isusova ukazivanja apostolima, a broj 40 zna\u010di puninu njegova djelovanja na zemlji. Tako\u0111er, u crkvenom kalendaru katoli\u010dke Crkve danas 17. svibnja svetkovina je Svetog Pa\u0161kala Bajlonskog, za\u0161titnika \u017eupe Vitina. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":12926,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[136,52,126,3281,11549,163,2905,3411,3032,135,134,102,3679,3188,185,1019,372],"class_list":["post-12927","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura","tag-kao","tag-koje","tag-koji","tag-mnogo","tag-molio","tag-nije","tag-papa","tag-paskal","tag-paskala","tag-prema","tag-sto","tag-sve","tag-sveti","tag-svetog","tag-tako","tag-vec","tag-vrijeme"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12927","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12927"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12927\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12926"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12927"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12927"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12927"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}