{"id":13137,"date":"2012-06-06T08:33:40","date_gmt":"2012-06-06T06:33:40","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/06\/06\/tri-zapisa-o-bosni-i-hercegovini\/"},"modified":"2012-06-06T08:33:40","modified_gmt":"2012-06-06T06:33:40","slug":"tri-zapisa-o-bosni-i-hercegovini","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/tri-zapisa-o-bosni-i-hercegovini\/","title":{"rendered":"Tri zapisa o Bosni i Hercegovini"},"content":{"rendered":"
\"martina_mlinarevic_sopta\"Zapis prvi: <\/strong>Gazim nepoznatu i bri\u017eno zasa\u0111enu ba\u0161tu negdje u bosanskim brdima, u mjestu koje ne postoji niti na jednoj karti ove na\u0161e nesretne zemlje i razmi\u0161ljam o svim onim filozofsko-demago\u0161kim sranjima kojih smo se naslu\u0161ali posljednjih godina, a koji donose presjek i opis na\u0161ih naroda kao da se radi o izlo\u017eenim \u017eivotinjama u kavezu, nacionalisti\u010dki zadojenim zvijerima spremnim svaki \u010das na napad. U nepoznatu ba\u0161tu kroz \u010dije redove paradajza i luka se probijam paze\u0107i da ne naru\u0161im taj savr\u0161eni sklad, upala sam nepozvana. Nije to nimalo smetalo staroj gospo\u0111i s maramom na glavi i njenom sinu, srednjovje\u010dnom neo\u017eenjenom mu\u0161karcu, da mi \u010duvaju auto, dokumente i nov\u010danik, dok dobrodu\u0161nim o\u010dima pa\u017eljivo slu\u0161aju koga tra\u017eim i ka\u017eiprstom mi pokazuju zgusnuti buket ku\u0107a u kojima mo\u017eda \u017eivi osoba zbog koje sam se uparkirala me\u0111u tu\u0111e ru\u017ee i zumbule, tu, u mjestu koje ne postoji niti na jednoj karti ove na\u0161e nesretne zemlje.<\/p>\n

On je Bosna koja je neophodna da bi Hercegovina u meni funkcionirala kako treba. Proplanak \u0161irine duha potreban da ovaj tvrdoglavi kamen ispravno di\u0161e. Politi\u010dki smo oponenti, ali brine se za mene na na\u010din na koji se nitko nikad ranije i nikad kasnije ne\u0107e brinuti. Jednom smo se posva\u0111ali i bijesna sam ga poslala upi\u010dkumaterinu. Tada mi je rekao da je komadi\u0107e svoje mrtve majke ratne devedeset i neke sakupljao u deku usred dnevnog boravka. I jo\u0161 mi je rekao, da ljudima koji slu\u010dajno u njegovom prisustvu iskoriste bilo kakav oblik psovke koji uklju\u010duje roditelje, nos sastavi sa potiljkom i prvim zidom, \u0161akom. Ali mene je volio. I ja nisam znala. Jer nikad nije pri\u010dao o tome. Svejedno se tog dana, posramljeno do sr\u017ei i s o\u010dima napunjenim bunarima, u meni ne\u0161to odlomilo za sva vremena. Nau\u010dila sam zavrnuti svojoj brzopletosti vrat kao \u0161to je to baba radila koko\u0161ima. Tra\u017eim ga kroz tu\u0111e ba\u0161te i ne nalazim ga. A htjela sam mu samo re\u0107i…(s obzirom da u zadnje vrijeme tako iznenada odlaze i umiru veliki ljudi, mladi\u0107i \u0161to lete nebom, mladi\u0107i \u0161to plivaju rijekom, gorostasi srca poput Nisveta) da hercegova\u010dki ters nema nikakvog smisla bez bosanskog sabura.<\/p>\n

Zapis drugi:<\/strong> Zadnjih mjeseci puno putujem na relaciji Sarajevo-Hercegovina. Zatvorenih o\u010diju kao precizan skija\u0161 koji pamti rutu kojom treba pro\u0107i prije utrke, znala bih u bilo kojem trenutku to\u010dno pozicionirati svaki balkon i svaku pedalinu nasukanu u trskama jezera. Nekad sam za slu\u010dajne prolaznike mo\u017eda poludjeli voza\u010d koji vozi nasmijan, a sam je u automobilu. Ali kad nalete takvi pejza\u017ei, koji su naprosto samo \u010dista i iskrena radost kojima samo fali ispravan tonalitet i glazba.<\/p>\n

Radim na jednom svom malom projektu za Face televiziju, sa mladim ljudima. Srednjo\u0161kolcima iz \u010ditave zemlje. Sanjala sam i dugo bila okupirana \u017eeljom da ih nekad ako budem u mogu\u0107nosti skupim u istu prostoriju. Bez pompe i visinskih priprema. Da samo uklju\u010dimo crvenu lampicu i slu\u0161amo kako pri\u010daju po prvi put, kako se pogledaju u o\u010di po prvi put. Sve ono \u0161to jesu, ono \u0161to su \u010duli, ono \u0161to ih se u\u010di. Bo\u0161njaci i Hrvati. Srbi i Bo\u0161njaci. Svi zajedno. I dobila tu mogu\u0107nost. Kroz nju jedno \u010ditavo more razli\u010ditih emocija. Istinska preslika svega onoga \u0161to ova nakaradna zemlja jeste. \u0160ovinisti\u010dki kotao i nacionalisti\u010dki motorni pogon Bosne i Hercegovine emisiju do\u017eivljava dvojako. Levati \u010dekaju da netko nekome opsuje familiju da bi opravdali svoju mrzila\u010dku mizernost u ovom poretku. Djeca koja razgovaraju pristojno, ulju\u0111eno, s jednom nevi\u0111enom pozitivom i iskrom u oku za njih su te\u0161ka dosada.<\/p>\n

U \u0161ta smo se to pretvorili? Ti klinci su iskreni, nepatvoreni unikat i mada nafilani strahom svoga podneblja i gre\u0161kama odraslih, unato\u010d svemu, ne mrze. A to se ne smije dopustiti. Da bi \u017eivio mit, oni moraju mrziti. Sretna sam \u0161to mogu re\u0107i, nakon nekoliko odra\u0111enih emisija u nogama \u2013 D\u017eaba vam bilo \u0111ubradi, ova su djeca puno bolji ljudi od vas!<\/p>\n

Zapis tre\u0107i:<\/strong> Ju\u010der na radiju, ba\u0161 negdje oko Jablanice, \u010dujem stotu verziju trenutnog kaosa u dr\u017eavi glede preraspodjele mafija\u0161a, reketa\u0161a i kravata\u0161a u rekonstrukciji tek konstruirane vlasti. Naravno, ovdje je uvijek kaos, \u010disto da se ne naviknemo na druga\u010dije, ali sad govna ba\u0161 ono smrde. Pale su maske dibidus i vi\u0161e nema govana u celofanu. Samo govno do govneta.<\/p>\n

Bahati i samodopadni Zlatko Lagumd\u017eija dotukao je i \u010dovjeka i dr\u017eavu o jednom tro\u0161ku. Kad sam prije dvije godine pisala o onome o \u010demu danas svi trube nisam bila ni \u010dovjek, ni za dr\u017eavu. Danas, ti isti altruisti\u010dni glasa\u010di i nekada\u0161nji pobornici socijaldemokracije koja to nije, klimoglavno gledaju kako Zlaja kao ponizni klaun ple\u0161e u Dodikovim rukama i odobrava sve \u017eivo \u0161to \u010co-u i Dodo-u padne na pamet. Pa i Tre\u0107i entitet. Za fotelje, policiju i nadzorne odbore dat \u0107e Zlaja i \u010detvrti, nikakav problem. Srbi i Hrvati ve\u0107eg politi\u010dkog jarana nisu mogli ni sanjati.<\/p>\n

Nekoliko radijskih i televizijskih postaja me nazvalo za komentar o tom Tre\u0107em entitetu, koji se navodno dogovara ti\u0161u-mi\u0161u iza le\u0111a nas debila. Skidam bo\u0161nja\u010dku histeriju s jednog mi ramena i hrvatsko odu\u0161evljenje s drugog. Niti jedno ni drugo nemaju zdravorazumsko upori\u0161te. Pa ipak, mo\u017eda su i jedni i drugi u pravu. I kako \u0107emo onda dalje funkcionirati mi, koji se grozimo dosada\u0161nje velikobo\u0161nja\u010dke hegemonije nad Hrvatima, i istim intenzitetom nam je muka od spomena tog hrvatskog rezervata? Nama koji se nikome od dvije\/tri strane na medalji nismo uvla\u010dili u \u0161upak i samo smo \u010ditavo vrijeme voljeli Bosnu i Hercegovinu, ovakvu nakaradnu, ali lijepu?<\/p>\n

Osje\u0107am se kao u ljubavi sa \u010dovjekom kojem je dijagnosticiran te\u0161ki oblik raka. Dijagnoze me pobje\u0111uju i sva rodbina koluta o\u010dima nad uzglavljem prognoziraju\u0107i brzi kraj. Gledam sjajne klince na na\u0161em posljednjem snimanju za emisiju i sve mi to li\u010di na one guda\u010de na Titaniku koji ostaju na mokroj palubi, dok se sve okolo ru\u0161i.<\/p>\n

Poku\u0161avamo uliti kroz male ekrane posljednji obris razuma u hladne i rezolutne domove koji su ve\u0107 izabrali stranu i \u010damac. Pa neka. Jebe me se. Biti \u0107e lijepo znati da smo potonuli bore\u0107i se. Da nismo stali ni pod \u010diju zastavu, da nismo dali srce ni za kakve pare i nacionalizme ove zemlje, i da smo, na koncu, branili \u010dovjeka.<\/p>\n

Onog \u010dovjeka koji mi dopusti da mu gazim ba\u0161tu dok mi \u010duva auto kao svoje. Svakog velikog \u010dovjeka u ovoj zemlji. A ima ih, ma \u0161ta vam pri\u010dali. I ma koliko vas pla\u0161ili. <\/div>\n

<\/p>\n

Martina Mlinarevi\u0107-Sopta | 6yka.com<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"martina_mlinarevic_sopta\"Zapis prvi: <\/strong>Gazim nepoznatu i bri\u017eno zasa\u0111enu ba\u0161tu negdje u bosanskim brdima, u mjestu koje ne postoji niti na jednoj karti ove na\u0161e nesretne zemlje i razmi\u0161ljam o svim onim filozofsko-demago\u0161kim sranjima kojih smo se naslu\u0161ali posljednjih godina, a koji donose presjek i opis na\u0161ih naroda kao da se radi o izlo\u017eenim \u017eivotinjama <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":13136,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[1376,127,136,146,126,733,151,163,4322,1681,1197,1249,158,371,64,134,102,3873],"class_list":["post-13137","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-jednom","tag-kako","tag-kao","tag-koja","tag-koji","tag-kroz","tag-mozda","tag-nije","tag-nikad","tag-nismo","tag-ono","tag-ove","tag-sam","tag-samo","tag-smo","tag-sto","tag-sve","tag-zemlje"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13137","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13137"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13137\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13136"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13137"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13137"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13137"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}