{"id":13145,"date":"2012-06-07T20:34:51","date_gmt":"2012-06-07T18:34:51","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/06\/07\/nevjerojatna-prica-hrvatskog-junaka-michael-palaich-o-svojoj-borbi-za-hrvatsku\/"},"modified":"2012-06-07T20:34:51","modified_gmt":"2012-06-07T18:34:51","slug":"nevjerojatna-prica-hrvatskog-junaka-michael-palaich-o-svojoj-borbi-za-hrvatsku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/nevjerojatna-prica-hrvatskog-junaka-michael-palaich-o-svojoj-borbi-za-hrvatsku\/","title":{"rendered":"Nevjerojatna pri\u010da hrvatskog junaka: Michael Palaich o svojoj borbi za Hrvatsku"},"content":{"rendered":"<div style=\"text-align: justify;\" \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-13144\" style=\"margin-top: 3px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"palaich\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/06\/novo_jesen_palaich.gif\" height=\"113\" width=\"150\" srcset=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/06\/novo_jesen_palaich.gif 150w, https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/06\/novo_jesen_palaich-80x60.gif 80w\" sizes=\"auto, (max-width: 150px) 100vw, 150px\" \/>Hrvatskoj javnosti nepoznata pri\u010da Michaela Palaicha mogla bi ispuniti cijeli hollywoodski film i zato smo ga zamolili da u hrvatskoj javnosti progovori o njegovim djelatnostima u Hrvatskoj i Bosni-Hercegovini tjekom rata, kao i sudskom progonu koji se vodio protiv njega vi\u0161e godina u Americi radi njegova rada za Domovinu svojih pradjedova.     U pri\u010du upletena je visoka diplomacija raznih zemalja pa sve do vrha UN-a.<\/p>\n<p>Oni koji Palaicha bolje poznaju, svjesni su koliko je Michael Palaich samozatajan i da ne \u017eeli o sebi govoriti. Ipak smo ga uspjeli nagovoriti da, radi onih koji brzo zaboravljaju i radi budu\u0107ih pokoljenja, odgovori na nekoliko pitanja o svojim nastojanjima u obrani Hrvatske i Bosne-Hercegovine od srbijanske agresije tjekom tih sudbonosnih godinama.<\/p>\n<p>Zahvalni smo mu za sve \u0161to je \u017ertvovao za Hrvatsku i hrvatski narod, a zatim i za razgovor koji je s nama podijelio.<\/p>\n<p>Razgovarao: Ante \u010cuvalo<\/p>\n<p><strong>HRsvijet: <\/strong>Vi ste najbolje poznati po svom dokumentarcu \u201cBleibur\u0161ka Tragedija\u201d i donekle po svojoj djelatnosti u okviru hrvatskog oslobodila\u010dkog pokreta od godine 1978. Javnost, me\u0111utim, ni\u0161ta ne zna o Va\u0161em radu u Hrvatskoj i Bosni-Hercegovini za vrijeme Domovinskog rata. Mo\u017eete s nama podijeliti neka svoja iskustva i djelatnosti izme\u0111u 1991. i 1996. godine?<br \/>Kada ste me zamolili za intervju o mojoj djelatnosti za vrijeme rata, oklijevao sam iz dva razloga. Kao prvo, proveo sam cijeli \u017eivotni vijek odr\u017eavaju\u0107i samodisciplinu \u0161to se ti\u010de razgovora o stvarima u kojima sam sudjelovao. Od prevelike razgovorljivosti nikada nije proiza\u0161lo ni\u0161ta pozitivno. Naprotiv, vidio sam puno dobrih ljudi koji su nesretno zavr\u0161ili jer nisu bili disciplinirani i nisu za\u0161utjeli kada je to bilo potrebno. Me\u0111utim, drugi, i puno va\u017eniji razlog je \u010dinjenica da je puno ljudi \u017ertvovalo daleko vi\u0161e od mene za hrvatsku nezavisnost i ne bih htio ostaviti utisak hvalisanja. Tisu\u0107e ljudi platilo je hrvatsku nezavisnost vlastitim \u017eivotom, ili \u017eivotom svojih sinova, k\u0107eri, o\u010deva, majci bra\u0107e ili sestara.<\/p>\n<p>Nadam se da \u0107ete razumjeti da jo\u0161 uvijek moram biti oprezan kada govorim o nekim svojim djelatnostima za vrijeme rata, jer bih jo\u0161 uvijek mogao upasti u nevolju, nakon svih tih godina. Me\u0111utim, mislim da bi moglo biti korisno upoznati ljude s nekim aspektima hrvatske nezavisnosti koje mo\u017eda ne poznaju.<\/p><\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\"><strong>HRsvijet<\/strong>: Mo\u017eete li ukratko sa\u017eeti neke doga\u0111aje u kojima ste sudjelovali za vrijeme rata?<br \/>Kada je rat bio u punom zamahu u listopadu 1991. godine, jedna manja grupa nas osjetila je sna\u017enu potrebu da se uputimo u Hrvatsku i pomognemo na bilo koji na\u010din. Moj je put u Hrvatsku lo\u0161e po\u010deo kada me je njema\u010dka policija uhitila u zra\u010dnoj luci u Frankfurtu 21. listopada 1991. Nakon \u0161to sam proveo vi\u0161e sati u zatvoru, Nijemci su me optu\u017eili za ilegalni uvoz oru\u017eja, streljiva i opreme za no\u0107no snimanje.<\/p>\n<p>Sve do dana\u0161njeg dana nisam prihvatio tu optu\u017enicu. Pustili su me uz jamstvo, a ja sam im zahvalio na profesionalnom pona\u0161anju. Odgovorili su mi rekav\u0161i \u201cDa, mi smo profesionalci, zato i znamo za\u0161to ste ovdje i kuda idete.\u201d<\/p>\n<p>U razdoblju izme\u0111u listopada 1991. do 1993. godine radio sam s biv\u0161im Ministarstvom informiranja, koje se kasnije zvalo Hrvatski informacijski centar. Ministarstvo mi je izdalo novinarsku iskaznicu, ali ja sam putovao Hrvatskom, a kasnije i Bosnom i Hercegovinom, kao ameri\u010dki novinar. Nitko nije obra\u0107ao pozornost na sitna slova na dnu iskaznice koja su glasila \u201cMinistarstvo informiranja\u201d. U ovom sam svojstvu nastojao utjecati na zapadnja\u010dke novinare i njihovo izvje\u0161\u0107ivanje o Domovinskom ratu. Tako\u0111er sam uz pomo\u0107 hrvatske novinarske iskaznice organizirao intervjue s du\u017enosnicima Ameri\u010dkog dr\u017eavnog tajni\u0161tva u Washingtonu. Kasnije, usprkos dvogodi\u0161njoj srpskoj opsadi Sarajeva, bio sam u mogu\u0107nosti letjeti u Sarajevo uz pomo\u0107 iskaznice Ujedinjenih naroda na avionima C-130.<\/p>\n<p>U razdoblju izme\u0111u 1993. i 1995. godine trojica Hrvata i ja postali smo slu\u017ebeni strani agenti Hrvatskog ministarstva obrane. Tvrtka koju smo osnovali zvala se Global Enterprises Group, Inc. U to je doba postojala stvarna i vrlo o\u010dita potreba da se hrvatski narod opskrbi materijalima koji su bili potrebni za obranu domovine. Od Ministra obrane Gojka \u0160u\u0161ka dobili smo mandat za nabavu tih materijala.<\/p>\n<p>A onda su godine 1996., nakon \u0161to je rat u Hrvatskoj i Bosni-Hercegovini zavr\u0161io, ameri\u010dke vlasti podigle optu\u017enicu protiv mene.<\/p><\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\"><strong>HRsvijet:<\/strong> Rekli ste da ste radili s Ministarstvom informiranja u Hrvatskoj izme\u0111u 1991. i 1993. godine. \u0160to ste to\u010dno radili?<br \/>Imao sam na raspolaganju dosta razli\u010ditih aktivnosti. Budu\u0107i da sam diplomirao psihologiju i politi\u010dke znanosti, i da sam imao vi\u0161egodi\u0161nje iskustvo u dijaspori, odlu\u010dio sam da je najbolji na\u010din da upotrijebim vlastite talente za rad s Ministarstvom informiranja i kasnije Hrvatskim centrom za informacije. Odlu\u010dio sam se za neku vrstu novinara. Ve\u0107 sam vi\u0161e godina poznavao Antu Belju, koji je tada imao va\u017ene polo\u017eaje u tim organizacijama. Ali jo\u0161 je va\u017enije bilo to \u0161to je Beljo poznavao ne samo mene, nego i moje prijatelje u dijaspori koji su bili predani borci za hrvatsku slobodu. On mi je omogu\u0107io nabaviti novinarsku iskaznicu, a ja sam u vi\u0161e navrata svra\u0107ao u njegov ured kako bih mu predstavio svoje ideje.<br \/><img decoding=\"async\" style=\"margin-top: 6px; margin-bottom: 6px; vertical-align: top;\" src=\"http:\/\/hrsvijet.net\/plugins\/content\/imagesresizecache\/8d2d6a7cb7a5687e9b53bfbe90fb49a7.jpeg\" width=\"525\" \/><br \/>Ne znam da li je Beljo tada jednostavno bio previ\u0161e zaposlen, ili nije htio znati \u0161to radim kako bi mogao tvrditi da s nekim stvarima nije bio upoznat, ili mi je jednostavno vjerovao, ali ja sam na kraju imao potpunu slobodu slijediti svoje instinkte i neovisno djelovati. Svoj ameri\u010dki akcent i novinarsku iskaznicu upotrijebio sam kako bih se priklju\u010dio zapadnja\u010dkim novinarima. Gdje god su oni i\u0161li, tu sam bio i ja. Ponekad sam jednostavno \u010dekao kod ureda za strane novinare u Zagrebu ili Splitu, i razgovarao s njima \u010dim bi stigli u Hrvatsku. Oni su uvijek morali posjetiti ured za tisak kako bi dobili akreditaciju prije nego \u0161to su mogli raditi u Hrvatskoj. Kad god sam mogao, tamo bih ih presreo. Nekada sam s njima putovao na front, a mnoge sam ve\u010deri jednostavno proveo po kafi\u0107ima razgovaraju\u0107i o ratu s njima. U ovoj sam ulozi putovao za vrijeme rata iz Zagreba u Karlovac, Sisak, Split, Livno, Tomislavgrad, Osijek, Ora\u0161je, a kasnije i u Sarajevo.<\/p>\n<p>Tako sam preuzeo ulogu pou\u010davatelja. Prisutni novinari su bili stranci u nepoznatoj zemlji zahva\u0107enoj ratom. Nisu poznavali teren, jezik ili kulturu, i stoga su bili ranjivi. Upravo zbog te po\u010detne ranjivosti, u tom su razdoblju bili najspremniji prihvatiti sugestije kolege novinara spremnog pomo\u0107i, koji bi im ponudio druk\u010diju perspektivu rata protiv Hrvatske. Znao sam da \u0107u, ako uspijem utjecati na njihovo razmi\u0161ljanje o ratu, mo\u0107i utjecati na na\u010din na koji o njemu pi\u0161u, i na taj na\u010din neizravno utjecati na javnost putem njihovih \u010dlanaka.<\/p>\n<p><strong>HRsvijet: <\/strong>Mo\u017eete li navesti neke primjere argumenata koje ste iznosili novinarima u svom razgovoru s njima?<br \/>Novinari su uvijek stizali u Hrvatsku s formiranim stavovima unato\u010d svom dubokom neznanju o Hrvatskoj. S velikim bi autoritetom govorili o drevnom etni\u010dkom sukobu, etni\u010dkoj mr\u017enji, civilnom ratu, vjerskoj mr\u017enji ili \u010dak i plemenskom sukobu u \u201cbiv\u0161oj Jugoslaviji\u201d.<\/p>\n<p>Ako je novinar bio iz Velike Britanije, njemu bih na takve tvrdnje odgovorio sljede\u0107im pitanjem: \u201cKako to da britanska vojska mo\u017ee putovati trinaest tisu\u0107a kilometara do Malvinskih otoka i okupirati mali oto\u010di\u0107 pokraj Argentine u ime \u201cdemokracije\u201d, a Hrvate ne smatrate dovoljno civiliziranima da se bore za vi\u0161e ideale kao \u0161to su sloboda i samoodre\u0111enje unutar povijesnih granica vlastite dr\u017eave?\u201d<\/p>\n<p>Ako je novinar bio iz Amerike, upitao bih ga: \u201cKako to da Amerika mo\u017ee desetlje\u0107ima slati vojne snage po cijelom svijetu u borbi protiv \u0161irenja komunizma, ali vi ne mo\u017eete razumjeti da Hrvati imaju pravo boriti se protiv komunizma unutar vlastitih granica i zahtijevati slobodu i demokraciju za svoj narod?\u201d Isto bih ih tako pitao: \u201cDa li zaista vjerujete da bi Hrvati riskirali sve \u0161to imaju &#8211; uklju\u010duju\u0107i i vlastiti \u017eivot &#8211; kako bi zadovoljili primitivne osje\u0107aje kao \u0161to su etni\u010dka mr\u017enja, i da su previ\u0161e primitivni kako bi se borili za ideale kao \u0161to su sloboda, demokracija i samoodre\u0111enje?\u201d Znao sam da sam bio uspje\u0161an kad bih te iste novinare sljede\u0107i dan \u010duo kako iznose moje argumente u svojim razgovorima s drugim novinarima.<\/p>\n<p>U mnogim slu\u010dajevima novinari su patili od kobne kombinacije arogancije i neznanja. Jedna zanimljiva pri\u010dica odnosi se na grupu japanskih novinara koji su po\u0161li na front nakon \u0161to su na auto nalijepili velika slova T.V., iako sam im savjetovao da to ne u\u010dine. Htjeli su jasno obznaniti da su novinari u nadi da Srbi ne\u0107e pucati na vozilo koji o\u010dito prevozi pripadnike tiska. Naravno, istina je bila sasvim druk\u010dija: Srbi su \u010desto napadali novinare. Ovu sam grupicu vidio kad su se vratili s fronta te ve\u010deri. Vozilo im je bilo puno rupa od metaka i prozori su im bili razbijeni, a vidio sam ih kako \u017eurno odlijepljuju slova koja su ih identificirala kao novinare. Taj su dan nau\u010dili da Srbi nisu ba\u0161 voljeli novinare koji su dokumentirali njihove ratne zlo\u010dine. Ti su isti novinari otada bili spremniji prihvatiti moj savjet.<\/p>\n<p>Osim \u0161to sam nastojao utjecati na razmi\u0161ljanja novinara, svoje sam novinarske iskaznice upotrijebio kako bih do\u0161ao do predstavnika Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj i Bosni-Hercegovini, a kasnije i u sjedi\u0161tu Ujedinjenih naroda u New Yorku. Jednom sam prilikom putovao u Washington kako bih intervjuirao Georgea Kenneya. Kenney je bio \u0161ef ureda za Jugoslaviju pri Ameri\u010dkom dr\u017eavnom tajni\u0161tvu. On je godine 1993. dao ostavku iz protesta zbog ameri\u010dke politike prema Bosni i Hercegovini. Bez obzira na to s kim sam bio u dodiru, novinarima, du\u017enosnicima U.N.-a ili Ameri\u010dkog dr\u017eavnog tajni\u0161tva, moj je cilj uvijek bio isti:<\/p>\n<p>Utjecati na njih i promijeniti njihovo razmi\u0161ljanje o Hrvatskoj, a kasnije i o Bosni-Hercegovini.<\/p>\n<p><strong>HRsvijet: <\/strong>Kako ste postali slu\u017ebenim stranim agentom Ministarstva obrane?<br \/>Svima je poznato da su Srbi i JNA konfiscirali svu vojnu opremu \u201cbiv\u0161e Jugoslavije\u201d, ostaviv\u0161i Hrvatsku bez ikakve mogu\u0107nosti obrane. Osim toga, me\u0111unarodna je zajednica nametnula oru\u017eani embargo na sve dr\u017eave \u201cbiv\u0161e Jugoslavije\u201d. Na taj je na\u010din me\u0111unarodna zajednica zapravo li\u0161ila Hrvate Bogom danog prava na samoobranu protiv surovog agresora koji je posjedovao puni arsenal moderne vojske. Moglo bi se re\u0107i da je embargo me\u0111unarodne zajednice nehotice uzrokovao genocid. Moji partneri i ja objasnili smo svoje namjere izravno Ministru obrane Gojku \u0160u\u0161ku prilikom jednog sastanka u studenom 1993. godine. On nas je ovlastio da pomognemo Ministarstvu obrane u opskrbi materijalom koji je bio potreban kako bi se Hrvatska obranila od genocida koji je nad njom po\u010dinjavan.<\/p>\n<p>S ponosom mogu re\u0107i da smo nabavili neke od materijala koji su bili upotrijebljeni u Oluji u kolovozu1995.<\/p>\n<p><strong>HRsvijet: <\/strong>Kako ste putovali u Sarajevo dok je grad bio pod opsadom JNA?<br \/>Osnovao sam vlastitu tiskovnu agenciju koja se zvala Pan National News Agency sa sjedi\u0161tem u Argentini, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kanadi i Sjedinjenim Dr\u017eavama. Nevjerojatno je da je za osnivanje tiskovne agencije bilo dovoljno registrirati firmu u \u017eupaniji u kojoj sam tada \u017eivio, i dati tiskati posjetnice, papir sa zaglavljem i iskaznice. Nakon \u0161to je agencija bila ustanovljena, zatra\u017eio sam akreditaciju od Ujedinjenih naroda, i dobio je. S tom sam akreditacijom bio ovla\u0161ten letjeti u Sarajevo iz Splita na avionima C-130. Prilikom prve posjete Sarajevu u velja\u010di 1993. godine, zra\u010dna je luka bila pod kontrolom srpskih snaga, \u0161to je dodalo jo\u0161 jednu dimenziju neizvjesnosti cijeloj situaciji.<br \/><img decoding=\"async\" style=\"margin-top: 6px; margin-bottom: 6px; vertical-align: top;\" src=\"http:\/\/hrsvijet.net\/plugins\/content\/imagesresizecache\/3a4d00871bc3be6b6dbe3f09cae84ff0.jpeg\" width=\"525\" \/><br \/>Novinari su morali imati neprobojni prsluk kako bi im bio dozvoljen pristup avionima Ujedinjenih naroda. Nakon \u0161to se avion otisnuo u nebo iznad srpskog teritorija, brzo smo nau\u010dili da prsluk ne treba nositi, ve\u0107 da na njemu treba sjediti. Srbi su znali pucati na avione U.N.-a sa svojih pozicija na zemlji i ponekad su meci probili dno aviona i doprli do samih sjedala. Nakon slijetanja u Sarajevo trebalo je pro\u0107i srpske kontrolne to\u010dke izme\u0111u zra\u010dne luke i centra grada. Iako smo kroz te kontrolne to\u010dke prolazili u oklopnom vozilu, \u010desto se znalo dogoditi da su Srbi zaustavili i pretresli vozilo. Ponekad bi Srbi izvukli jednog od putnika i ubili ga dok su vojnici U.N.-a nepomi\u010dno promatrali. Bosanski zamjenik premijera Hakija Turajli\u0107 u sije\u010dnju je 1993. godine bio ubijen na jednoj od takvih srpskih kontrolnih to\u010dki.<\/p>\n<p>Bilo je vrlo neobi\u010dno poletjeti iz relativnog mira splitske zra\u010dne luke u jedan popodne i sat kasnije kora\u010dati razru\u0161enim ulicama Sarajeva za vrijeme opsade. Rat sam iskusio u mnogim gradovima u Hrvatskoj. Karlovac i Osijek su sasvim sigurno iskusili vlastite bombe i snajpere, a u Sisku i na podru\u010dju izme\u0111u Siska i Petrinje osjetio sam najsna\u017enije eksplozije za vrijeme cijelog rata. Nikada nisam bio u Vukovaru ili Vinkovcima \u2013 iako sam siguran da niti jedan grad nije bio tako uni\u0161ten kao Vukovar &#8211; ali sam iskusio Sarajevo. Svi su gra\u0111ani Sarajeva svaki dan bili izlo\u017eeni opasnosti od granata i srpskih snajpera. Bezbroj sam puta vidio kako su pucali na stare \u017eene i djecu. \u010cesto je snajperska vatra oko vladinih zgrada bila tako gusta da je padala s neba poput ki\u0161e.<\/p>\n<p>Prijatelji iz Amerike \u010diji su \u010dlanovi obitelji \u017eivjeli u Sarajevu ponekad su me molili da odnesem paket njihovim obiteljima. Paketi su obi\u010dno bili omanji, a sadr\u017eavali su lijekove, vitamine, vo\u0107e, \u010dokoladu, kavu, cigarete i sli\u010dno. Ali ti bi se paketi nagomilali u mojoj prtljazi i ja bih se odjednom na\u0161ao natovaren s dva te\u0161ka kofera. Mogu zamisliti kakav sam komi\u010dni prizor pru\u017eao prolaznicima dok sam poku\u0161avao tr\u010dati ulicama natovaren s dva te\u0161ka kofera i istovremeno se izmicao snajperskoj vatri.<\/p>\n<p><strong>HRsvijet: <\/strong>\u0160to ste u to vrijeme radili u Sarajevu i Bosni?<br \/>U biti sam preuzeo istu ulogu koju sam imao u Hrvatskoj. Osim \u0161to sam utjecao na zapadne novinare i du\u017enosnike U.N.-a, poku\u0161avao sam utjecati i na bosanske vojne du\u017enosnike, \u010dlanove vlade i novinare. Kad sam po prvi puta stigao u Sarajevo, u \u0161oku sam ustanovio da su na zidovima vladinih zgrada jo\u0161 uvijek ponosno visile slike Tita. Bilo je o\u010dito da se njihov rat vodio iz bitno razli\u010ditih razloga.<\/p>\n<p>Osim toga sam nastojao objaviti \u010dlanke o genocidu u Sarajevu i Bosni-Hercegovini u zapadnim medijima. Moj je najuspje\u0161niji \u010dlanak bio intervju koji sam obavio s poznatim ratnim zlo\u010dincem Borislavom Herakom.<\/p>\n<p>Herak je priznao krivicu u slu\u010daju ubojstva civila i silovanja \u017eena dok je bio \u010dlan srpskih paramilitarnih snaga. On je sudjelovao u u\u017easnom i sistematskom silovanju djevojaka i \u017eena u logoru koji su Srbi zvali \u201cKamp Sonja\u201d. Intervju s Herakom i \u010dlanci o njemu bili su objavljeni u \u010dasopisima i novinama diljem Sjedinjenih Dr\u017eava. Ti su \u010dlanci nadalje bili citirani u najmanje dvije knjige o srbijanskim logorima za silovanje u Bosni. Herak je nedugo nakon priznanja krivice bio strijeljan u Sarajevu 1993. godine.<\/p>\n<p>Brzo sam otkrio da, ako mogu pribaviti akreditaciju U.N.-a za sebe, to isto mogu u\u010diniti i za druge. Na taj sam na\u010din uspio osigurati let iz Sarajeva na avionima U.N.-a nekolicini ljudi. S jednom od tih osoba sam i danas dobar prijatelj, ona \u017eivi s obitelji u Americi.<\/p>\n<p><strong>HRsvijet: <\/strong>Rekli ste da je protiv Vas ameri\u010dka vlada godine 1996. podigla optu\u017enicu. Da li je to bilo povezano s uhi\u0107enjem u Njema\u010dkoj 1991. godine?<br \/>Da. Optu\u017enica je podignuta 10. listopada 1996. Sadr\u017eavala je \u0161est to\u010daka kr\u0161enja ameri\u010dkog Zakona o kontroli izvoza oru\u017eja (22 U.S.C. 278). Svaka od tih to\u010daka nosila je kaznu od deset godina zatvora i\/ili milijun dolara kazne. To je zna\u010dilo da je postojala mogu\u0107nost da budem osu\u0111en na 60 godina zatvora i \u0161est milijuna dolara kazne da sam progla\u0161en krivim.<\/p>\n<p>\u010citav je postupak po\u010deo skoro pet godina ranije kada su me Nijemci optu\u017eili za ilegalni unos oru\u017eja i opreme za no\u0107no snimanje u Njema\u010dku. Nakon takozvanog \u201cprimirja\u201d u ratu u Hrvatskoj, kasnog prosinca 1991. vratio sam se u Ameriku i nastavio normalan \u017eivot. Jednog jutra u travnju 1992. probudilo me lupanje na vratima i vika \u201cSavezni agenti, otvorite!\u201d. Na vratima sam zatekao glavnog agenta s mno\u0161tvom agenata iza njega.<\/p>\n<p>Upitao me: \u201cSavezni agenti, mo\u017eemo li u\u0107i?\u201d<\/p>\n<p>\u201cNaravno, ako imate nalog,\u201d odgovorio sam.<\/p>\n<p>U tom mi je trenutku pokazao nalog i ja sam ih pustio u stan. Oko osam agenata i jedan uniformirani policajac u\u0161li su u stan, a ja sam im ponudio kavu. Na moje iznena\u0111enje, nekoliko agenata je prihvatilo moju ponudu i ostalo sjediti za stolom piju\u0107i kavu, dok su ostali pretresali stan. Uvijek sam smatrao da su ameri\u010dki i njema\u010dki agenti jednostavno obavljali vlastiti posao. Nikada to nisam uzeo k srcu. Ameri\u010dka je politika prema policijskoj dr\u017eavi Jugoslaviji bila pogre\u0161na sve od sporazuma na Jalti, ali ja sam smatrao da agenti i ja dijelimo sli\u010dne vrijednosti (slobodu, demokraciju, individualna prava). Oni su obavljali svoj posao, a ja sam obavljao svoj. Tijekom svih mojih odnosa s agentima tog dana i kasnije, moram re\u0107i da su se prema meni uvijek pona\u0161ali ljubazno i profesionalno.<\/p><\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\"><strong>HRsvijet:<\/strong> \u0160to su agenti tra\u017eili i \u0161to su ponijeli sa sobom nakon \u0161to su Vam pretresli stan?<br \/>Nalog za pretres sadr\u017eavao je nekoliko stavki. Agenti su sa sobom ponijeli kutije pune dokumenata i nekoliko fotografija za koje su smatrali da podupiru njihov predmet protiv mene. U jednom mi je trenutku glavni agent pokazao fotografiju koju je na\u0161ao. Na toj sam slici dr\u017eao po jednu granatu u svakoj ruci.<\/p>\n<p>Te sam granate nosio sa sobom svuda za vrijeme rata, u slu\u010daju zarobljenja. Da se to nedaj Bo\u017ee dogodilo, jedna bi bila za Srbe, a druga za mene. \u010cuo sam dovoljno u\u017easnih pri\u010da dok sam radio na dokumentarcu o Bleiburgu da sam znao da nikada ne bih dopustio da me \u010detnici uhvate i mu\u010de. \u201cJesu li ove granate prave?\u201d upitao me agent. Pogledao sam ga i slegnuo ramenima, \u0161to je zna\u010dilo da nemam osobitu \u017eelju o tome razgovarati. \u201c\u0160to ste radili u Hrvatskoj? Imate li oru\u017eja u ku\u0107i? Kako ste kupili to oru\u017eje? Imate li negdje neko skladi\u0161te?\u201d Naposlijetku sam mu rekao isto ono \u0161to sam rekao njema\u010dkim vlastima: \u201cNe \u017eelim razgovarati s vama.\u201d Nakon toga sam ustao i nazvao svog odvjetnika.<\/p><\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\"><strong>HRsvijet: <\/strong>Trebalo im je gotovo pet godina da podignu optu\u017enicu protiv Vas; za\u0161to je pro\u0161lo toliko vremena? \u0160to se doga\u0111alo s Vama od tog naloga u travnju 1992. do same optu\u017enice u listopadu 1996. godine?<br \/>Najjednostavniji odgovor je da nisu imali dovoljno dokaza kojima bi uvjerili veliku porotu da je po\u010dinjen nekakav zlo\u010din. Mislim da je to bilo djelomi\u010dno stoga \u0161to su tu\u017eitelj i agenti propustili pribaviti dokazne materijale koji su jednom bili u rukama njema\u010dkih vlasti. Ameri\u010dki tu\u017eitelji su u nekoliko navrata poku\u0161ali prisiliti Nijemce da po\u0161alju sve dokazne materijale u Ameriku gdje bi isti mogli biti upotrijebljeni na mom su\u0111enju. Ono \u0161to ameri\u010dki tu\u017eitelj nije znao je da su hrvatski vladini du\u017enosnici znali za moj slu\u010daj od samog po\u010detka i da su o njemu razgovarali sa svojim kolegama. Nekako se u to vrijeme dogodilo da je taj isti dokazni materijal iznenada i slu\u010dajno \u201cuni\u0161tila\u201d jedna druga njema\u010dka agencija. Podi\u0107i optu\u017enicu bez dokaza predstavljalo je prepreku, ali o\u010dito nije bilo dovoljno da se od nje sasvim odustane.<\/p>\n<p>To je bilo razdoblje puno spletki. Ameri\u010dki agenti su me neprestano promatrali na ovaj ili onaj na\u010din. Obi\u010dno su \u010dekali da bacim sme\u0107e, a onda bi ga pokupili i pregledali tra\u017ee\u0107i dokaze. Osim toga su mi presretali po\u0161tu, a savezni tu\u017eitelji su pribavili evidenciju mojih privatnih telefonskih poziva od telefonske kompanije. Agenti su godinama ispitivali \u010dlanove moje obitelji, prijatelje i kolege. Na temelju pitanja koja su postavljali, o\u010dito su vjerovali da sam hrvatsku vojsku opskrbljivao oru\u017ejem i drugim materijalom. Prijatelji su mi isto tako ispri\u010dali da su ih agenti pitali imam li negdje skriveno skladi\u0161te. Iz svih tih razloga su me i pratili.<\/p><\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\"><strong>HRsvijet:<\/strong> Da li je Va\u0161 slu\u010daj privukao pozornost medija u Hrvatskoj ili u Americi?<br \/>Da, \u010dlanci o mom slu\u010daju bili su objavljeni u Ve\u010dernjem Listu u o\u017eujku i travnju 1997.<\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\"><img decoding=\"async\" style=\"margin-top: 6px; margin-bottom: 6px; vertical-align: top;\" src=\"http:\/\/hrsvijet.net\/plugins\/content\/imagesresizecache\/ff59b2c4c2d5595218918b0008130db2.jpeg\" width=\"525\" \/><br \/>U Americi je na vijestima u Detroitu u Michiganu bila prikazana reporta\u017ea pod naslovom \u201cMe\u0111unarodni incident s Detroitskom vezom\u201d. Ta reporta\u017ea iz 1992. godine opisala je moje uhi\u0107enje u Njema\u010dkoj prethodne godine i izrazila sumnju da sam slao oru\u017eje i opremu za no\u0107no snimanje u Hrvatsku.<\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\">{youtube}9rANAknpNUQ&#038;{\/youtube}<\/p>\n<p><strong>HRsvijet<\/strong>: Da li ste ikada razmi\u0161ljali o bijegu iz Sjedinjenih Dr\u017eava kako biste izbjegli su\u0111enje i vratili se u Hrvatsku?<br \/>Nakon optu\u017enice mnogi su me ljudi savjetovali da napustim Ameriku i potra\u017eim uto\u010di\u0161te u Hrvatskoj. Ali to nisam mogao u\u010diniti iz puno razloga. Kao prvo, Amerika je moja domovina. Tu sam ro\u0111en i uvijek sam bio ponosan na to \u0161to sam Amerikanac, isto kao i Hrvat. Bilo mi je odbojno misliti da bih napustio Ameriku samo zato \u0161to je ta zemlja u kojoj sam ponosno \u017eivio puno godina sada protiv mene podigla optu\u017enicu za \u010din koji sam smatrao \u010dasnim. Odluku da ostanem u Americi i suo\u010dim se s eventualnim su\u0111enjem donio sam nakon dugog razmi\u0161ljanja i to je bio odlu\u010dan trenutak za mene. Smatram da se karakter \u010dovjeka najbolje sagledava kroz prizmu neda\u0107e. Odluka o tome ho\u0107u li sklopiti neki sporazum s tu\u017eiteljem, napustiti zemlju, kakvo \u0107e biti moje pona\u0161anje na su\u0111enju i prihva\u0107anje zatvorske kazne, sve bi se to odrazilo na moj karakter.<\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\"><strong>HRsvijet<\/strong>: \u0160to se naposlijetku dogodilo sa slu\u010dajem Sjedinjene Dr\u017eave protiv Michaela Palaicha?<br \/>U velja\u010di 1999. godine sasvim sam neo\u010dekivano primio poziv svog odvjetnika koji me je izvijestio da je savezni tu\u017eitelj Saul Green predlo\u017eio sucu da se optu\u017enica protiv mene odbaci.<\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\"><strong><br \/>HRsvijet:<\/strong> Znate li za\u0161to su odjednom odbacili optu\u017enicu protiv Vas nakon gotovo osam godina istrage, gotovo tri godine sudskih postupaka i ogromnih svota novca koje je vlada potro\u0161ila?<br \/>Kada sam kona\u010dno do\u0161ao kod slu\u017ebenika za predsudstvene postupke kako bih potpisao neke papire i pokupio putovnicu, on je bio iskreno zaprepa\u0161ten. Postavio mi je isto pitanje kao i vi sada: \u201cZa\u0161to je savezni tu\u017eitelj odbacio slu\u010daj protiv vas? Otkada radim ovdje nije nikada odbacio slu\u010daj protiv nekoga.\u201d Moj je odgovor bio jednostavan: \u201cNe znam.\u201d To je zapravo i bila istina. Moja supruga i ja razgovarali smo s toliko ljudi iz razli\u010ditih dijelova hrvatske vlade da je bilo nemogu\u0107e zasigurno znati bilo \u0161to. Ja sam vjerovao da je netko iz hrvatske vlade bio upleten u moj slu\u010daj, ali nisam znao tko, ili koje je Ministarstvo bilo odgovorno.<\/p>\n<p>Jedan prijatelj iz U.N.-a obe\u0107ao je razgovarati s Madeleine Albright, koja je tada bila Dr\u017eavni sekretar Sjedinjenih Dr\u017eava. Drugi prijatelji iz razli\u010ditih ministarstava rekli su mi da \u0107e razgovarati s hrvatskim du\u017enosnicima. Ponekada bih primio poziv nekog hrvatskog du\u017enosnika koji bi me pitao o pojedinostima mog slu\u010daja. Jednom su me prilikom kontaktirali odvjetnici koji su se predstavili rekav\u0161i da rade za hrvatsku vladu. U ovom se kontekstu \u010desto upotrebljava jedno dosta va\u017eno na\u010delo: vjerodostojno negiranje. \u0160to je manje ljudi upoznato s pojedinostima nekog slu\u010daja, lak\u0161e im je negirati bilo kakvo znanje o tom slu\u010daju. To je na\u010delo bilo upotrijebljeno i u mom slu\u010daju. Tako je do\u0161lo vrijeme kad su utjecajni ljudi u Hrvatskoj prestali uzvra\u0107ati moje pozive.<\/p><\/div>\n<div style=\"text-align: justify;\"><strong>HRsvijet:<\/strong> Jeste li ikada saznali tko je to iz hrvatske vlade zapravo bio zaslu\u017ean za odbacivanje optu\u017enice protiv Vas?<br \/>Da, ali sve do 2010. godine nisam znao \u0161to se to\u010dno dogodilo. Moja supruga i ja smo se susreli s jednim prijateljem, kojega \u0107u zvati Gospodin X jer jo\u0161 uvijek radi u Hrvatskoj vladi, u restoranu hotela Dubrovnik u ljeto 2010. godine. Do tada ga nisam vidio, niti sam s njime razgovarao, preko deset godina. Posljednji smo puta razgovarali na ulazu u njegov ured u Zagrebu godine 1996., ne\u0161to prije optu\u017enice.<\/p>\n<p>&#8220;Gospodin X&#8221; je na\u0161 nedavni susret zapo\u010deo rije\u010dima isprike zbog toga \u0161to nije sa mnom razgovarao tolike godine.<\/p>\n<p>\u201cPrije ove godine,\u201d rekao mi je, \u201cne bih vam niti mahnuo da sam vas vidio na Jela\u010di\u0107u.\u201d \u201cBilo mi je re\u010deno da vas izbjegavam.\u201d<\/p>\n<p>Nastavio je zanimljivom pri\u010dom koja je iznenadila \u010dak i mene. \u201cNeko su me vrijeme po Hrvatskoj neprestano pratili agenti.\u201d<\/p>\n<p>Nastavio je: \u201cUpitao sam jednog prijatelja koji radi za Hrvatsku izvje\u0161tajnu slu\u017ebu (HIS), \u0161to se to doga\u0111a? Za\u0161to me posvuda prate?\u201d<\/p>\n<p>Agent HIS-a mu je odgovorio: \u201cNije to zbog tebe, nego zbog Michaela Palaicha. Amerikanci \u017eele znati na koji si na\u010din povezan s njime.\u201d<\/p>\n<p>Ja sam u ovoj igri ve\u0107 dugi niz godina, ali to me je \u0161okiralo. O\u010dekivao sam da \u0107e me ameri\u010dki agenti pratiti po Americi, ali nisam o\u010dekivao da \u0107e pratiti i moje prijatelje u Hrvatskoj.<\/p>\n<p>Gospodin X je nastavio: \u201cBudu\u0107i da niti ja niti vi nismo ni\u0161ta protuzakonito u\u010dinili, Amerikanci su na kraju obustavili nadzor.\u201d<\/p>\n<p>A onda je dodao: \u201cNe\u0161to kasnije sam bio pozvan u ured Gojka \u0160u\u0161ka. Htio je sa mnom razgovarati o va\u0161em slu\u010daju. Tamo je bio i neki drugi \u010dovjek kojeg nisam poznavao. Razgovarali smo o va\u0161em su\u0111enju. Rekao sam mu \u0161to sam o tome znao. Ministar \u0160u\u0161ak je tada rekao da \u0107e razgovarati sa svojim ameri\u010dkim kolegom Ministrom obrane Williamom Perryem o tome \u0161to se mo\u017ee u\u010diniti da se ta optu\u017enica odbaci.\u201d<\/p>\n<p>Gospodin X je dodao: \u201cTada sam napustio njegov ured i nisam vi\u0161e ni\u0161ta \u010duo o tome sve dok nisam saznao da su Amerikanci odbacili optu\u017enicu.\u201d<br \/><strong><br \/>HRsvijet:<\/strong> Jeste li u to vrijeme znali da je Gojko \u0160u\u0161ak osobno intervenirao u Va\u0161u korist?<br \/>Sve do susreta s Gospodinom X 2010. godine nisam zasigurno znao da me je Gojko \u0160u\u0161ak spasio. Kako je vrijeme prolazilo po\u010deo sam sumnjati da je Ministarstvo obrane na neki na\u010din uklju\u010deno u moj slu\u010daj. Kao prvo, dokazni materijali u Njema\u010dkoj bili su uni\u0161teni, ali tu ne mogu i\u0107i u pojedinosti. Jednom sam prilikom primio poziv jednog visokog du\u017enosnika hrvatskog Ministarstva obrane &#8211; ali ne Ministra \u0160u\u0161ka &#8211; koji mi je obe\u0107ao da \u0107e u\u010diniti sve \u0161to je u njihovoj mo\u0107i kako bi mi pomogli. Prije nego \u0161to je spustio slu\u0161alicu, zahvalio sam mu se.<\/p>\n<p>On je na to rekao: \u201cNa\u0161a je du\u017enost pomo\u0107i vam.\u201d<\/p>\n<p>Vrlo me impresioniralo to \u0161to je upotrijebio rije\u010d \u201cdu\u017enost\u201d, i pru\u017eilo mi je utjehu saznanje da mi ministarstvo zaista nastoji pomo\u0107i. Nikada nisam mislio da \u0107e i sam Ministar \u0160u\u0161ak odigrati tako va\u017enu ulogu u svemu tome. Moja obitelj i ja biti \u0107emo mu uvijek zahvalni \u0161to me nije zaboravio. On je ne samo mene, ve\u0107 i moju obitelj, izbavio od vrlo mra\u010dne budu\u0107nosti. Vrlo mi je \u017eao \u0161to to nisam saznao prije njegove smrti, jer mu se nisam imao prilike zahvaliti.<\/p>\n<p>U dana\u0161nje vrijeme kad su Hrvati vrlo cini\u010dni prema svojim vo\u0111ama, dobro je znati da je postojalo vrijeme kada su hrvatski vo\u0111e bili pravi domoljubi, poput Gojka \u0160u\u0161ka, i da nisu samo pri\u010dali o hrvatskoj slobodi, ve\u0107 su se dokazali i djelima.<\/p>\n<p><strong><br \/> HRsvijet: <\/strong>Dolazite li jo\u0161 uvijek u Hrvatsku ovih godina?<br \/>U Hrvatskoj sa suprugom provodim skoro svako ljeto. Vra\u0107am se na isto mjesto ve\u0107 petnaest godina, ali sam siguran da me susjedi i ljudi u mjestu poznaju samo kao \u201cAmerikanca\u201d. Nemaju uop\u0107e predod\u017ebu o tome \u0161to sam radio za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni-Hercegovini.<\/p>\n<p>Vjerojatno ne bi niti vjerovali pri\u010dama da ih negdje \u010duju. Za njih sam ja Amerikanac, turist. Mo\u017eda je najbolje da to tako i ostane.<\/div>\n<p> <\/p>\n<div style=\"text-align: right;\"><strong><span style=\"font-size: 8pt;\">Ante \u010cuvalo | HRsvijet<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><div style=\"text-align: justify;\" \/><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-13144\" style=\"margin-top: 3px; margin-right: 6px; float: left;\" alt=\"palaich\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/06\/novo_jesen_palaich.gif\" height=\"113\" width=\"150\" srcset=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/06\/novo_jesen_palaich.gif 150w, https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/06\/novo_jesen_palaich-80x60.gif 80w\" sizes=\"auto, (max-width: 150px) 100vw, 150px\" \/>Hrvatskoj javnosti nepoznata pri\u010da Michaela Palaicha mogla bi ispuniti cijeli hollywoodski film i zato smo ga zamolili da u hrvatskoj javnosti progovori o njegovim djelatnostima u Hrvatskoj i Bosni-Hercegovini tjekom rata, kao i sudskom progonu koji se vodio protiv njega vi\u0161e godina u Americi radi njegova rada za Domovinu svojih pradjedova.   <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":13144,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[127,136,126,92,340,1003,158,64,56,134,372],"class_list":["post-13145","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-kako","tag-kao","tag-koji","tag-nakon","tag-nisam","tag-protiv","tag-sam","tag-smo","tag-ste","tag-sto","tag-vrijeme"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13145","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13145"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13145\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13144"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13145"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13145"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13145"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}