{"id":13339,"date":"2012-06-27T22:10:55","date_gmt":"2012-06-27T20:10:55","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/06\/27\/svjedocanstvo-herojska-majka-koja-je-dala-zivot-za-djecu\/"},"modified":"2012-06-27T22:10:55","modified_gmt":"2012-06-27T20:10:55","slug":"svjedocanstvo-herojska-majka-koja-je-dala-zivot-za-djecu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/svjedocanstvo-herojska-majka-koja-je-dala-zivot-za-djecu\/","title":{"rendered":"Svjedo\u010danstvo: Herojska majka koja je dala \u017eivot za djecu"},"content":{"rendered":"
\"herojska_majka\"Chiara Corbella imala je 28 godina, lijepa, uvijek je zra\u010dila s osmjehom na usnama. Bila je udana za Enrica Petrillija, oboje su Rimljani, iz kvarta Aurelio. Najnormalniji bra\u010dni par Wojtyline generacije, odrastao u \u017eupi i uz Svjetske dane mladih. Nakon \u0161to su se upoznali u Me\u0111ugorju, u rujnu 2008. vjen\u010danjem su okrunili svoju pri\u010du ljubavi. <\/p>\n

Nakon nekoliko mjeseci Chiara je zatrudnjela. Ali na\u017ealost djevoj\u010dici je pri prvom pregledu ultrazvukom dijagnosticirana anencefalija, ili te\u0161ka uro\u0111ena malformacija zbog koje je mala Marija trebala biti ro\u0111ena potpuno ili djelomi\u010dno bez mozga. Dvoje mladih supru\u017enika bez imalo zadr\u0161ke prihvatilo je taj novi \u017eivot kao Bo\u017eji dar, unato\u010d tome \u0161to su ih lije\u010dnici vi\u0161e puta poku\u0161avali razuvjeriti. I pratili su Mariju tijekom svih 30 minuta njezina zemaljskog \u017eivota, slave\u0107i kr\u0161tenje i prate\u0107i je pri njezinom \u201ero\u0111enju za nebo\u201c. Prijateljima ostaje upe\u010datljiv i sam sprovod male Marije kao \u201ejedno od najljep\u0161ih iskustava u \u017eivotu\u201c. Kristova pobjeda nad smr\u0107u, potvr\u0111ena tim malim bijelim lijesom i dvoje roditelja koji su pisali i pjevali, zahvaljuju\u0107i i slave\u0107i Gospodina za \u010ditavo vrijeme trajanja Mise.<\/p>\n

Nekoliko mjeseci kasnije, nova trudno\u0107a. Ali i u ovom slu\u010daju, radost prve vijesti bila je minirana prvim ultrazvukom koji nije dao pozitivne rezultate. Dijete, dje\u010dak po imenu Davide, nije imao noge. Naoru\u017eani vjerom i ljubavlju koja je uvijek podr\u017eavala njihov brak, dvoje supru\u017enika je odlu\u010dilo trudno\u0107u iznijeti do kraja. Izbor vjere, plod uvjerenja da klju\u010deve \u017eivota i smrti \u010duva jedino Bog. Svjedo\u010de to i prijatelji koji se sje\u0107aju Enrica koji im je pri\u010dao o radosti imati dijete, makar ono nema noge. Ali na\u017ealost, oko sedmog mjeseca novi ultrazvuk otkriva malformacije unutarnjih organa uz nedostatak donjih udova kod malog Davidea. \u201cDijete je nesposobno za \u017eivot\u201d, bila je presuda. Nesposobno mo\u017eda za zemaljski \u017eivot, ali ne za onaj nebeski. Par je zapravo do\u010dekao ro\u0111enje djeteta, 24. sije\u010dnja 2010., i nakon \u0161to su odmah slavili njegovo kr\u0161tenje, molitvom su pratili njegov kratki \u017eivot sve do posljednjeg izdisaja. I na Davidovom pogrebu toliko ljepote, toliko vjere i jedna vrsta zavisti zbog te radosti koji su nosili unato\u010d kri\u017eu. Ne jedne glumljene i prigodne radosti, nego primjera za mnoge dana\u0161nje obitelji.<\/p>\n

Trpljenja, traume, osje\u0107aji obeshrabrenja, ali Chiara i Enrico se nikad nisu zatvorili \u017eivotu, tako da je nakon nekog vremena stigla nova trudno\u0107a: Francesco. I napokon je sve bilo u redu: ultrazvukom je potvr\u0111eno dobro zdravlje djeteta. Ali u petom mjesecu dolazi novi kri\u017e. Chiari je dijagnosticirana te\u0161ka rana na jeziku te se nakon prvog zahvata potvrdila najgora od pretpostavki: karcinom. Unato\u010d tome, Chiara i Enrico nisu izgubili vjeru i \u201csklapaju\u0107i savez\u201d s Bogom odlu\u010dili su jo\u0161 jednom re\u0107i \u2018da\u2019 \u017eivotu. Chiara je bez imalo promi\u0161ljanja branila Francesca i iako se izlagala velikom riziku, odgodila je lije\u010denje nastavljaju\u0107i trudno\u0107u. Naime, tek se nakon poroda mogla podvr\u0107i radikalnijem operativnom zahvatu i ciklusima kemoterapije i zra\u010denja. Francesco je ro\u0111en zdrav i lijep 30. svibnja 2011., ali Chiara, tjelesno iscrpljena toliko da je izgubila i vid na desno oko, nakon godinu dana bitke nije izdr\u017eala. U srijedu, 13. lipnja, oko podne, okru\u017eena rodbinom i prijateljima, zavr\u0161ila je bitku protiv \u201ezmaja\u201c koji ju je progonio, kako je nazivala tumor, misle\u0107i na \u010ditanje iz Otkrivenja.<\/p>\n

Mnoge osobe i obitelji potvr\u0111uju da su \u017eivi svjedoci tog svetog \u017eivota, svih tih ku\u0161nji, te\u0161kih mjeseci kemoterapije i zra\u010denja, koje su no\u0161ene naprijed s osmjehom i vedrim i neshvatljivim predanjem u Providnost. U svim tim ku\u0161njama Chiara i Enrico se nikad nisu dali obeshrabriti, ve\u0107 su prihvatili volju Onoga koji ni\u0161ta ne \u010dini slu\u010dajno. I svakoga dana su ponavljali svoju molitvu posvete Presvetoj Djevici Mariji zavr\u0161avaju\u0107i rije\u010dima Totus Tuus, a svojeg su Francesca posvetili Majci Bo\u017ejoj od Porcijunkule.<\/p>\n

\u201cDruga Gianna Beretta Molla\u201d, tako je Chiaru nazvao kardinal Agostino Vallini, Papin vikar za grad Rim, koji je predvodio sprovodne obrede u subotu 16. lipnja u crkvi svete Franciske Rimske. Ceremonija koja je bila sve drugo samo ne pogrebna: veliko slavlje na kojem je sudjelovalo vi\u0161e od tisu\u0107u ljudi koji su dupkom ispunili crkvu, pjevaju\u0107i, sviraju\u0107i, plje\u0161\u0107u\u0107i i mole\u0107i od ulaska pa sve do izlaska lijesa.<\/p>\n

\u201c\u017divot je poput veza kojemu vidimo nali\u010dje, neurednu stranu i puno konaca \u2013 rekao je kardinal \u2013ali s vremena na vrijeme vjera nam omogu\u0107uje vidjeti rub ispravne strane\u201d. Chiarin slu\u010daj je, prema kardinalu, \u201cvelika \u017eivota lekcija, svjetlo, plod predivnog Bo\u017ejeg plana koji nam izmi\u010de, ali koji postoji\u201d.<\/p>\n

\u201cJa ne znam \u0161to je Bog pripravio za nas preko ove \u017eene\u201c, posebno je naglasio, \u201eali sigurno je ne\u0161to \u0161to ne smijemo izgubiti; zato prikupimo tu ba\u0161tinu koja nas podsje\u0107a na to da pridajemo ispravnu vrijednost svakoj svakodnevnoj gesti, bila ona velika ili mala\u201d.<\/p>\n

\u201cOvo jutro pro\u017eivljavamo ono \u0161to je prije 2.000 godina pro\u017eivljavao rimski stotnik kad je vidjev\u0161i da je Isus umro, rekao: Ovaj je uistinu bio sin Bo\u017eji\u201d, rekao je zapravo u svojoj homiliji fra Vito, mladi franjevac, poznat u Asizu, koju je duhovno pomagao Chiari i njezinoj obitelji u zadnjem razdoblju \u017eivota, preseliv\u0161i se tako\u0111er i u njihovu ku\u0107u.<\/p>\n

\u201cChiarina smrt bila je ispunjenje jedne molitve\u201d, nastavio je. Naime, mlada \u017eena, ispri\u010dao je fratar, \u201cnakon lije\u010dni\u010dke dijagnoze u travnju koja je glasila da je \u2018u zavr\u0161nom stadiju\u2019, tra\u017eila je \u010dudo: ne ozdravljenje, nego da Bog dade da ona i najbli\u017ee joj osobe te trenutke bolesti i trpljenja pro\u017eive u miru\u201d.<\/p>\n

\u201cA mi \u2013 jo\u0161 je rekao fra Vito, vidljivo ganut \u2013 smo vidjeli kako jedna \u017eena umire ne samo smireno, nego sretno\u201d. \u017dena koja je \u017eivjela istro\u0161iv\u0161i svoj \u017eivot iz ljubavi za druge, sve do toga da je povjerila Enricu \u201cmo\u017eda ozdravljenje zapravo ne \u017eelim, sretan suprug i vedro dijete bez mame predstavljaju svjedo\u010danstvo ve\u0107e nego \u017eena koja pobijedi bolest. Svjedo\u010danstvo koje bi moglo spasiti toliko osoba\u2026\u201d.<\/p>\n

Posebna je Chiarina povijest koja je sahranjena odjevena u svoju vjen\u010danicu, kao i pismo koje je tjedan dana prije smrti Chiara napisala svom sinu Francescu, a koje je na sprovodu \u010ditao suprug Enrico: \u00abIdem u nebo brinuti se na Mariju i Davida, a ti ostani s tatom. Od tamo \u0107u moliti za vas\u00bb. Chiarino svjedo\u010danstvo nakon smrti prvog djeteta postavljeno je na Youtubeu \u2013 Testimonianza di Enrico e Chiara (Svjedo\u010danstvo Enrica i Chiare) koje je samo prvog dana pregledano vi\u0161e od 500 puta.<\/p>\n

Ne mo\u017ee se ostati ravnodu\u0161an pred tom povije\u0161\u0107u svetosti na\u0161ih dana. Povijest koja zaslu\u017euje da bude upoznata i prepri\u010davana, jer ona je potvrda toga da je mogu\u0107e danas ostvariti rije\u010di Ivana Pavla II.: \u201eSvi mogu te\u017eiti svetosti, uzvi\u0161enoj mjeri na\u0161eg svakodnevnog \u017eivota\u201d. Poseban je to dokaz toga da, unato\u010d tome \u0161to smo danas uronjeni u egoisti\u010dno dru\u0161tvo koje u\u010di spa\u0161avati vlastitu udobnost pred bilo kojom drugom stvari, postoje jo\u0161 oni koji su snagom vjere u stanju umrijeti za drugoga, \u017ertvovati vlastiti \u017eivot kako bi jednog novom omogu\u0107ili da se rodi.<\/p>\n

Chiarino svjedo\u010danstvo nakon ro\u0111enja prvog djeteta<\/strong><\/p>\n

\u201eMarija je ro\u0111ena. U trenutku kad sam je vidjela, znam da je to bio trenutka kojeg nikad ne\u0107u zaboraviti. U tom trenutku sam shvatila da smo povezane za cijeli \u017eivot. Nisam razmi\u0161ljala o \u010dinjenici da \u0107e ona biti kratko s nama, znala sam da je povezana sa mnom za \u010ditav \u017eivot, jer je moja k\u0107i.\u00a0 A onda su je iznijeli van. A trenutak kad je Enrico u\u0161ao u sobu i donio mi Mariju, bio je drugi nezaboravan trenutak, jer sam ga vidjela s Marijom u naru\u010dju, i vidjela sam ga kako ju gleda ponosan, tako sretan zbog nje. Bila sam siguran da ne bi imala boljeg oca. Ono \u0161to smo molili Gospodina i u \u010demu nas je usli\u0161ao, osim prirodnog poroda, bilo je i to da se rodi \u017eiva i da ju mo\u017eemo krstiti. I kad je Enrico u\u0161ao i rekao: \u2018\u017diva je\u2019, onda smo je krstili. To je bio najve\u0107i dar koji nam je Gospodin mogao dati. Mi smo je imali s nama oko pola sata, mogli su je upoznati bake i djedovi, i neki prijatelji, onda smo je uredili i Enrico ju je otpratio. Ono \u0161to vam mogu re\u0107i je da mi se tih pola sata ne \u010dini malo, bilo je to nezaboravnih pola sata. I da sam ja abortirala, ne mislim da bih se dana abortusa mogla sje\u0107ati kao dana slavlja, kao dana kad sam se ne\u010dega oslobodila. Mislim da bi to bio trenutak kojeg bih poku\u0161ala zaboraviti, trenutak velikog trpljenja. A dana Marijinog ro\u0111enja mo\u0107i \u0107u se uvijek sje\u0107ati kao jednoga od najljep\u0161ih u mom \u017eivotu. I mo\u0107i \u0107u pri\u010dati djeci koju \u0107e nam Gospodin \u017eeljeti darovati da uistinu imaju jednu posebnu sestru koja moli za njih u nebu. Ono \u0161to \u017eelim re\u0107i mamama koje su \u2018izgubile\u2019 djecu, \u017eelim vam re\u0107i da smo mi bile mame, da smo imale taj dar. Nije va\u017eno vrijeme: je li to jedan mjesec, dva mjeseca, nekoliko sati, va\u017ena je \u010dinjenica da smo mi imale taj dar. I to nije stvar koja se mo\u017ee zaboraviti.\u201c<\/div>\n

<\/p>\n

V. K. | Bitno.net
<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"herojska_majka\"Chiara Corbella imala je 28 godina, lijepa, uvijek je zra\u010dila s osmjehom na usnama. Bila je udana za Enrica Petrillija, oboje su Rimljani, iz kvarta Aurelio. Najnormalniji bra\u010dni par Wojtyline generacije, odrastao u \u017eupi i uz Svjetske dane mladih. Nakon \u0161to su se upoznali u Me\u0111ugorju, u rujnu 2008. vjen\u010danjem su okrunili svoju pri\u010du ljubavi. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":13338,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[136,146,52,126,92,163,1197,339,158,64,134,102,12336,726,1699],"class_list":["post-13339","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-kao","tag-koja","tag-koje","tag-koji","tag-nakon","tag-nije","tag-ono","tag-rekao","tag-sam","tag-smo","tag-sto","tag-sve","tag-svjedocanstvo","tag-zivot","tag-zivota"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13339"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13339\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13338"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}