{"id":134,"date":"2009-02-20T11:57:39","date_gmt":"2009-02-20T10:57:39","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2009\/02\/20\/prvi-spomeni-ljubukog\/"},"modified":"2009-02-20T11:57:39","modified_gmt":"2009-02-20T10:57:39","slug":"prvi-spomeni-ljubukog","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/prvi-spomeni-ljubukog\/","title":{"rendered":"Prvi spomeni Ljubu\u0161kog"},"content":{"rendered":"<p><meta http-equiv=\"Content-Type\" content=\"text\/html; charset=utf-8\" \/> <meta name=\"ProgId\" content=\"Word.Document\" \/> <meta name=\"Generator\" content=\"Microsoft Word 12\" \/> <meta name=\"Originator\" content=\"Microsoft Word 12\" \/> <link rel=\"File-List\" href=\"file:\/\/\/C:%5CUsers%5CBubalo%5CAppData%5CLocal%5CTemp%5Cmsohtmlclip1%5C01%5Cclip_filelist.xml\" \/> <link rel=\"themeData\" href=\"file:\/\/\/C:%5CUsers%5CBubalo%5CAppData%5CLocal%5CTemp%5Cmsohtmlclip1%5C01%5Cclip_themedata.thmx\" \/> <link rel=\"colorSchemeMapping\" href=\"file:\/\/\/C:%5CUsers%5CBubalo%5CAppData%5CLocal%5CTemp%5Cmsohtmlclip1%5C01%5Cclip_colorschememapping.xml\" \/> <!--[if gte mso 9]><xml> Normal   0         21         false   false   false      HR   X-NONE   X-NONE                                                     MicrosoftInternetExplorer4 <\/xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <\/xml><![endif]--> <\/p>\n<style><!--  --><\/style>\n<p> <!--[if gte mso 10]> <mce:style><!   \/* Style Definitions *\/  table.MsoNormalTable \t{mso-style-name:\"Obi\u010dna tablica\"; \tmso-tstyle-rowband-size:0; \tmso-tstyle-colband-size:0; \tmso-style-noshow:yes; \tmso-style-priority:99; \tmso-style-qformat:yes; \tmso-style-parent:\"\"; \tmso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; \tmso-para-margin-top:0cm; \tmso-para-margin-right:0cm; \tmso-para-margin-bottom:10.0pt; \tmso-para-margin-left:0cm; \tline-height:115%; \tmso-pagination:widow-orphan; \tfont-size:11.0pt; \tfont-family:\"Calibri\",\"sans-serif\"; \tmso-ascii-font-family:Calibri; \tmso-ascii-theme-font:minor-latin; \tmso-fareast-font-family:\"Times New Roman\"; \tmso-fareast-theme-font:minor-fareast; \tmso-hansi-font-family:Calibri; \tmso-hansi-theme-font:minor-latin; \tmso-bidi-font-family:\"Times New Roman\"; \tmso-bidi-theme-font:minor-bidi;} --> <!--[endif]--> <\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-130\" alt=\"ljubuski_povijest\" style=\"margin-right: 5px; float: left;\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/vijesti_ljubuski_povijest.jpg\" width=\"125\" height=\"91\" \/>Prvi spomeni Ljubu\u0161kog vezani su za susjedno naselje Drijevo (Gabelu), nekad poznato sredi\u0161te trgovine soli. Sol je u 15.vijeku u Drijevo dopremana barkama iz Dubrovnika, Stona, Zadra, Paga, \u0160ibenika, ali i iz Italije i Gr\u010dke. Iz posebnih drijevskih skladi\u0161ta je kasnije u karavanima preno\u0161ena u Bosnu kao najva\u017eniji predmet kopnene trgovine.       <\/p>\n<p>Ljubu\u0161ki se spominje prvi put u jednom dokumentu Malog Vije\u0107a od 20. velja\u010de 1438.godine, sa\u010duvanom u dubrova\u010dkom arhivu ( Cons.Min.VII fol.200`,20.II 1438. ).\u00a0 Upravnici carine i carinici u Drijevima su,\u00a0 pored soli koju su bili du\u017eni prodavati doma\u0107im stanovnicima, morali izdvajati sol za potrebe franjevaca u Ljubu\u0161kom. Za fratre &#8221; <em>de Liubussa<\/em> &#8221; odre\u0111en je te godine jedan modij soli ( oko 40 oka, o.a. )<\/p>\n<p>U dva testamenta drijevskih trgovaca iz 1444.godine, navodi se crkva u Ljubu\u0161kom. Dubrov\u010dani koji su \u017eivjeli,radili i umirali u Drijevima u testamentima su ostavljali poklone lokalnim crkvama <em>&lt; za svoju du\u0161u &gt;<\/em>, naj\u010de\u0161\u0107e crkvi sv.Vida u Drijevu.\u00a0 Testamenti su slati u Dubrovnik, prevo\u0111eni na latinski i registrirani u knjizi testamenata.\u00a0 Iz knjige &#8221; Testamenta 13 &#8220;,\u00a0 za Ljubu\u0161ki su zna\u010dajna dva dokumenta, list 170 i listovi 182.-183. oba iz 1444.godine.<\/p>\n<p>Dubrova\u010dki trgovac Gojisav Orlovi\u0107, nazvan Petanovi\u0107 , iz Drijeva, u testamentu od 21.2.1444.godine, ostavlja jedan vrlo skupi srebreni pojas za prodaju s tim da se od dobivenog novca daju dva dijela crkvi u Ljubu\u0161kom, a jedan dio crkvi sv.Vida u Drijevu\u00a0 ( &#8221; <em>La mia zentura che se vendi e che se daga due parti in Lubusia in la chiesia et terza parte in sancto Vido &#8221; -Test.Not.13 fol. 170<\/em>.).\u00a0 Srebreni pojas je va\u017ean dio odje\u0107e, njen ukras,\u00a0 ali i znak bogatstva.\u00a0 Pojasevi su bili zalo\u017eili koje su stanovnici gradova zalagali kod dubrova\u010dkih trgovaca prilikom podizanja kredita.<\/p>\n<p>Drugi, jo\u0161 bogatiji i utjecajniji drijevski trgovac, Radojko Dobrovoevi\u0107 iz Drijeva, u testamentu od 18.5.1444. godine, ostavio je crkvi u Ljubu\u0161kom \u0161est perpera da mu se za du\u0161u izmoli izvjestan broj Gregorijanskih misa ( &#8221; <em>..,a Lubussa che me dagano le messe de Santo Gregorio perperi VI &#8221; ,-Test. Not.13 fol.182-183 ).<\/em><\/p>\n<p>Oba drijevska trgovca bili su vrlo ugledni ljudi i u\u017eivali su puno povjerenje Dubrov\u010dana. Ne samo da su dobivali visoke kredite, nego su birani i za drijevske sudce na godinu dana. Radojko je bio \u0161est puta drijevski sudac u periodu od 1431. do 1443.godine, a Gojisav \u010detiri puta u periodu od 1424.do 1432. godine.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><img decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-131\" style=\"margin-bottom: 5px; margin-top: 5px;\" alt=\"ljubuski_povijest1\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/vijesti_ljubuski_povijest1.jpg\" width=\"550\" srcset=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/vijesti_ljubuski_povijest1.jpg 400w, https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/vijesti_ljubuski_povijest1-300x44.jpg 300w\" sizes=\"(max-width: 400px) 100vw, 400px\" \/><\/p>\n<p>Prema u\u010denom Marku Vegi, ljubu\u0161ka crkva spomenuta u testamentima, iako se ne zna kome je posve\u0107ena, niti se izri\u010dito spominje samostan uz nju, pripadala je franjevcima koji su u to doba bili jedini sve\u0107enici u Humskoj zemlji. Oslanjaju\u0107i se vi\u0161e na narodnu predaju, Vego tvrdi da se ta crkva nalazila na lokalitetu <em>&lt; Crkvina &gt; <\/em>u blizini sada\u0161nje gradske crkve sv. Kate .<\/p>\n<p>U navedena prva tri dokumenta naselje Ljubu\u0161ki se naziva <em>&lt; Liubussa &gt; , &lt; Lubusia &lt; i Lubussa &lt;<\/em> . Radi se vjerojatno o naselju Ljubu\u0161a. Male razlike u nazivu mogu se pripisati dubrova\u010dkim pisarima koji su testamente i druge dokumente drijevskih trgovaca prevodili na latinski jezik. Svi koji su o tome do danas pisali, od uglednih povjesni\u010dara do amatera-zaljubljenika ljubu\u0161ke pro\u0161losti tvrde da su to prvi spomeni grada Ljubu\u0161kog, bez obzira \u0161to se naselje naziva Ljubu\u0161a, a ne Ljubu\u0161ki. To navodi ujedno i na pretpostavku da su Ljubu\u0161a i Ljubu\u0161ki dva razli\u010dita naselja i da svako ima svoju povijest.<\/p>\n<p>Datum prvog spomena sada\u0161njeg naziva grada je 4. travnja, 1452.godine.<\/p>\n<p>U po\u010detku 1452.godine Herceg Stjepan se silno zavadio sa \u017eenom, sinom Vladislavom i Dubrov\u010danima zbog jedne prelijepe talijanke. Ve\u0107 u svibnju te godine njegov najstariji sin, uz svesrdnu podr\u0161ku rodbine otvoreno se pobunio protiv oca i zauzeo za nekoliko dana tvr\u0111ave Blagaj, To\u0111evac, Vratar u Sutjesci i dva grada na mostu na Neretvi, zatim Vjen\u010danac u Nevesinju, Imotski, Kru\u0161evac i Novi u Luki ,tako da je cijela humska oblast, osim Ljubu\u0161kog, ve\u0107 4.travnja te godine bila u njegovim rukama. To se saznaje iz jednog sa\u010duvanog koncepta dubrova\u010dkog izvje\u0161taja od 4.travnja 1452. godine <em>(Lett.di Lev. XV,110. 4.IV 1452., &gt;<\/em>.<em>et ha preso Blagay e tutta la contrada de Chelmo excepto Liubuschi.&gt; )<\/em>. Herceg pobje\u017ee iz Blagaja i zatvori se u tvrdi ljubu\u0161ki grad. Prije nego je i Ljubu\u0161ki pao u ruke njegovog sina Vladislava, Herceg se skloni u Novi. Prema ljubu\u0161koj narodnoj predaji herceg Stjepan se spasio u posljednji \u010das.\u00a0\u00a0 Na velikom kamenu uz put od Crkvica do srednjevjekovnog utvr\u0111enja, nalazi se i danas veliki otisak u obliku konjske kopite. Legenda veli da je to otisak kopita konja hercega Stjepana. On se za vrijeme napada sina Vladislava nalazio u utvr\u0111enju i nije mogao pobje\u0107i na vrata koja su ve\u0107 bila zauzeta. Vinuo se sa visokih zidina na svom konju od \u010dijih su kopita ostali bijeli tragovi na kamenu&#8230;<\/p>\n<p>U lipnju 1452.godine godine bosanski kralj Toma\u0161 je pristupio savezu protiv Hercega u ratu sa Republikom sv.Vlaha.\u00a0 Dubrov\u010dani su insistirali na savezu s kraljem nude\u0107i mu novac i vojnike, ako za tri mjeseca provali u zemlju Hercegovu. Bosanski kralj je \u017eelio da mu knez Vladislav preda Blagaj, vjerovatno i Ljubu\u0161ki i druge gradove u Humu. Ne zna se gdje je kralj pre\u0161ao Neretvu, niti gdje je boravio,ali se zna da se nalazio pod Ljubu\u0161kim (&#8220;<em> sotto Lubischi<\/em> &#8220;). Dolazak bosanskog kralja Toma\u0161a, sam po sebi, mnogo govori o zna\u010denju Ljubu\u0161kog u to doba. Kako je kralj samo djelomi\u010dno sudjelovao u ratu protiv hercega Stjepana zbog stalnih sukoba sa bosanskom vlastelom i kretao se po sigurnijem terenu,to je nesumnjivo ljubu\u0161ko utvr\u0111enje tada zvano Ljubi\u0161ki bilo u rukama hercegovog sina kneza Vladislava.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-132\" style=\"margin-top: 5px; margin-bottom: 5px;\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/www.blogger.ba_photos_192087.jpg\" width=\"550\" height=\"355\" srcset=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/www.blogger.ba_photos_192087.jpg 550w, https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/www.blogger.ba_photos_192087-300x194.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 550px) 100vw, 550px\" \/><\/p>\n<p>Ugarski povjesni\u010dar Thalloczi je prona\u0161ao i objavio tri povelje u kojima se nabrajaju utvr\u0111enja,gradovi i \u017eupe u posjedu hercega Stjepana.<\/p>\n<p>U prve dvije povelje iz 1444. i 1448. godine Ljubu\u0161ki se ne spominje \u0161to upu\u0107uje na pretpostavku da je utvr\u0111enje tek nastajalo u to doba. Me\u0111utim, u\u010deni Marko Vego ima drugo tuma\u010denje :<\/p>\n<p><em>&gt; Ljubu\u0161ki se spominje jedino u povelji hercega Stjepana 1454. godine, dok je izostavljen namjerno u drugim poveljama. Razlog za to potra\u017eio sam u pravu knezova Radivojevi\u0107a Vlatkovi\u0107a nad \u010ditavom zapadnom Hercegovinom od mora do Dre\u017enice. Zna se da su knezovi Radivojevi\u0107i bili ro\u0111aci Kotromani\u0107a preko \u017eenidbene veze Stane, k\u0107erke kralja Dabi\u0161e s knezom Jurjem Radivojevi\u0107em. Vojvodi Sandalju je bilo dovoljno da ga feudalci zapadnog Huma priznaju za gospodara &gt;.<\/em><\/p>\n<p>U povelji iz 1454.godine ,pored mnogih mjesta sa utvr\u0111enjima u posjedu hercega Stjepana,navodi se i grad Lublano <em>(&#8221; civitate Lublano cum castris et pertinentiis suis &#8221; ( &lt; grad Lublano sa svojim utvr\u0111enjima i posjedima &lt; ).<\/em>Thalloczy Lublano ne identificira sa Ljubu\u0161kim, nego sa Lublanjom, nekim utvr\u0111enjem koja se na prilo\u017eenoj karti nalazi na krajnjem zapadu zemlje Hercegove. To se vidi i u njegovom usporednom popisu starih i novih naziva Hercegovih posjeda 1454.godine.<\/p>\n<p>Ako bi se prihvatilo mi\u0161ljenje Thalloczy-a, da se Lublano odnosi na utvr\u0111enje Lublanj, a ne na Ljubu\u0161ki, mogli bi zaklju\u010diti da se Ljubu\u0161ki ne navodi ni u jednoj povelji hercega Stjepana. Dok su nazivi grada Liubussa, Lubusia i Lubussa u dubrova\u010dkim dokumentima bliski suptilnom hercegova\u010dkom uhu i skoro podudarni sa aktualnim nazivom jer imaju i zajedni\u010dku osnovu ,naziv &lt;Lublano&gt; ipak stvara zabune. Identifikacija naselja &#8221; Lublano &#8221; ostaje i dalje nerije\u0161ena i pored mi\u0161ljenja vrlo uva\u017eenog Dini\u0107a da bi se moglo raditi o Ljubu\u0161kom. On pi\u0161e : &gt; Postoje u Hercegovini tri imena koja nas sje\u0107aju na <em>&lt; Lublano &gt;<\/em> i koja bi mogla do\u0107i u obzir pri njegovoj identifikaciji: Ljubomir, Ljubinje i Ljubu\u0161ki. Za Ljubomir zna ve\u0107 pop Dukljanin, ali to je kod njega \u017eupa, a nije poznato da je uop\u0107e postojao grad pod tim imenom. Ljubinje je isto tako poznato sa spomenika srednjeg vijeka, samo i za njega vrijedi ono isto \u0161to i za Ljubomir. Ljubu\u0161ki je me\u0111utim imao svoj grad \u010dije ru\u0161evine i danas postoje&#8230;A u na\u0161im poveljama rije\u010d je o utvr\u0111enim mjestima. Za Ljubu\u0161ki govori osim toga i okolnost \u0161to se <em>&lt; Lublano &gt;<\/em> u povelji nalazi izme\u0111u Vratara i Vrgorca, gradova desno od Neretve &gt; .<\/p>\n<p>Uskoro Osmanlije zauzimaju jedan dio Bosne 1463. godine. Sultan Mehmed II svom veziru Mahmud-pa\u0161i nala\u017ee osvajanje Humske zemlje-Hercegovine. Po\u010detkom ljeta Mahmud-pa\u0161a je krenuo preko Ivana, Konjica, Boraka, Nevesinjskog Polja i Gacka na tvrde hercegove gradove Klju\u010d i Ljubu\u0161ki i lako ih osvojio. Uzroci lakog osvajanja su premo\u0107na turska vojna sila, slaba obrana, mo\u017eda strah i izdaja doma\u0107ih ljudi.<\/p>\n<p>Turski osvaja\u010dki uspjesi, me\u0111utim, bili su prolazni. Poslije sultanovog naglog povla\u010denja krajem lipnja 1463.godine Herceg je po\u010deo da osvaja i vra\u0107a grad za gradom. Dana 14.srpnja glasnik vojvode Vlatka, sina hercega Stjepana, donosi u Dubrovnik radosnu vijest o osvajanju Klju\u010da ( kod Gacka,o.a. ),a samo 4 dana kasnije, 18.srpnja vojvoda Vladislav javlja Dubrov\u010danima o svom velikom uspjehu-osvajanju Ljubu\u0161kog. Oba vjesnika dobila su bogate darove. U vijestima dubrova\u010dke arhive 18.srpnja 1463.godine je zabilje\u017eeno: &#8220;Prima pars est de donando ambassiatori voyvode Vladissaui,qui tulit nouuum pro Gliubuschi recuperato&#8221;&#8230;Vijest je prispjela u Dubrovnik 18.srpnja, a stvarni pad Ljubu\u0161kog u Hercegove ruke mogao je biti koji dan ranije. Vjerojatno da od po\u010detka pohoda Mahmud-pa\u0161e na Hercegovinu do ponovnog zauze\u0107a Ljubu\u0161kog nije pro\u0161lo vi\u0161e od mjesec dana. Turska sila je tada prohujala kao vihor, bez pretenzija da se du\u017ee zadr\u017ei na hercegova\u010dkom tlu.<\/p>\n<p>Etnik Ljubu\u0161kog, Ljubu\u0161ak, prvi je ponio fratar Filip poznat kao bla\u017eeni fra Filip-Ljubu\u0161ak. On je oko 1524.godine u Bijelom Polju pogubljen od Turaka zajedno sa petoricom bra\u0107e novaka, \u010dija se imena u izvorima ne navode <em>( &lt; Apud Belopolje,in Herzegovina,passio beati Philippi a Ljubu\u0161ki Sacerdotis et quinque Fratrum Novitiorum Martyrum,qui cultris et gladiis membratim a Turcis discerpti sunt &lt; ). <\/em><\/p>\n<p>Etnik ljupkog grada u ne\u0161to modificiranom obliku cijelog \u017eivota je ponosito nosio i \u010duveni katoli\u010dki sve\u0107enik, profesor, propovjednik i pisac fra Lovro \u0160itovi\u0107 ( 1682.-1729.), pokr\u0161teni ljubu\u0161ki Bo\u0161njak Hasan Alendar. On je pronio slavu svog rodnog grada i time \u0161to se na svim svojim knjigama potpisivao uvijek kao <em>&lt; Fra Lovro iz Ljubu\u0161koga &gt;<\/em>. U slu\u017ebenim spisima izri\u010dito se navodi samo mjesto njegovog ro\u0111enja, bez prezimena. Etnik ima vi\u0161e oblika:<em> &gt; a Gliubuschi &gt;, &gt; de Gliubuschi &gt; ,&gt; iz Gliubussckoga &gt; i &lt; da Gliubuski &gt;<\/em>. Pisci su uz njegovo ime ponekad navodili i druge varijante etnika <em>( &lt; mudroznani Otacz Lovre Gliubuscanin &lt;)<\/em>.<\/p>\n<p style=\"text-align: center;\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" size-full wp-image-133\" style=\"margin-bottom: 5px; margin-top: 5px;\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/www.blogger.ba_photos_192088.jpg\" width=\"550\" height=\"349\" srcset=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/www.blogger.ba_photos_192088.jpg 550w, https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/www.blogger.ba_photos_192088-300x190.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 550px) 100vw, 550px\" \/><\/p>\n<p>Etnik rodnog grada isticao je i poznati ljubu\u0161ki prepisiva\u010d rukopisa na arapskom, perzijskom i turskom jeziku i kaligraf Muhammad ibn Husein Lubu\u0161kali &#8211; Muhamed Ljubu\u0161ak. Sude\u0107i po temama u rukopisima, bio je kadija ili predava\u010d u nekoj od na\u0161ih medresa. Muhamed se uvijek na svim prijepisima potpisivao kao <em>&lt; Lubu\u0161kali &gt;<\/em> (Ljubu\u0161ak). Ve\u0107ina prijepisa rukopisa je nastala u periodu od 1757.do 1781.godine.<\/p>\n<p>U 19.stolje\u0107u etnik grada \u0161irom na\u0161e zemlje je pronio istaknuti bo\u0161nja\u010dki pisac, folklorista, politi\u010dar i prevodilac Mehmed-beg Kapetanovi\u0107. Po ljubu\u0161koj usmenoj predaji, Memed-beg se rodio u Ljubu\u0161kom, u mahali Go\u017eulj, a ne u selu Vitini, kako se navodi u svim njegovim biografijama. Povremeno su ovaj etnik dodavali svom imenu njegov sin, pjesnik Riza-beg i njegov brat Ibrahim-beg-gradona\u010delnik Mostara.<\/p>\n<p>Ponekad se navode i etnici Ljubu\u0161an, Ljubu\u0161\u0107an, Ljubo\u0161an, Ljubu\u0161\u010dak i Ljubo\u0161\u010dak. Ljubu\u0161ki Bo\u0161njaci preferiraju etnik &lt; Ljubu\u0161ak &gt;, ponekad &lt; Jubu\u0161ak &gt; kada \u017eele naglasiti svoje rodno mjesto. U ljubu\u0161kih Hrvata sre\u0107e se etnik <em>&lt; Ljubu\u0161an &gt; (&lt; Ljubu\u0161ani kad po\u0111u na ra\u0111u, nema cure da je ne oba\u0111u &gt;)<\/em>, a tako ih redovno naziva i najve\u0107i hrvatski pjesnik Andrija Ka\u010di\u0107 Mio\u0161i\u0107.<\/p>\n<p><span style=\"font-size: 8pt;\">(Halid Sadikovi\u0107\/ljubusaci.com)<\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p><meta http-equiv=\"Content-Type\" content=\"text\/html; charset=utf-8\" \/> <meta name=\"ProgId\" content=\"Word.Document\" \/> <meta name=\"Generator\" content=\"Microsoft Word 12\" \/> <meta name=\"Originator\" content=\"Microsoft Word 12\" \/> <link rel=\"File-List\" href=\"file:\/\/\/C:%5CUsers%5CBubalo%5CAppData%5CLocal%5CTemp%5Cmsohtmlclip1%5C01%5Cclip_filelist.xml\" \/> <link rel=\"themeData\" href=\"file:\/\/\/C:%5CUsers%5CBubalo%5CAppData%5CLocal%5CTemp%5Cmsohtmlclip1%5C01%5Cclip_themedata.thmx\" \/> <link rel=\"colorSchemeMapping\" href=\"file:\/\/\/C:%5CUsers%5CBubalo%5CAppData%5CLocal%5CTemp%5Cmsohtmlclip1%5C01%5Cclip_colorschememapping.xml\" \/> <!--[if gte mso 9]><xml> Normal   0         21         false   false   false      HR   X-NONE   X-NONE                                                     MicrosoftInternetExplorer4 <\/xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <\/xml><![endif]--> <\/p>\n<style><!--  --><\/style>\n<p> <!--[if gte mso 10]> <mce:style><!   \/* Style Definitions *\/  table.MsoNormalTable \t{mso-style-name:\"Obi\u010dna tablica\"; \tmso-tstyle-rowband-size:0; \tmso-tstyle-colband-size:0; \tmso-style-noshow:yes; \tmso-style-priority:99; \tmso-style-qformat:yes; \tmso-style-parent:\"\"; \tmso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt; \tmso-para-margin-top:0cm; \tmso-para-margin-right:0cm; \tmso-para-margin-bottom:10.0pt; \tmso-para-margin-left:0cm; \tline-height:115%; \tmso-pagination:widow-orphan; \tfont-size:11.0pt; \tfont-family:\"Calibri\",\"sans-serif\"; \tmso-ascii-font-family:Calibri; \tmso-ascii-theme-font:minor-latin; \tmso-fareast-font-family:\"Times New Roman\"; \tmso-fareast-theme-font:minor-fareast; \tmso-hansi-font-family:Calibri; \tmso-hansi-theme-font:minor-latin; \tmso-bidi-font-family:\"Times New Roman\"; \tmso-bidi-theme-font:minor-bidi;} --> <!--[endif]--> <\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\" alignleft size-full wp-image-130\" alt=\"ljubuski_povijest\" style=\"margin-right: 5px; float: left;\" src=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2009\/02\/vijesti_ljubuski_povijest.jpg\" width=\"125\" height=\"91\" \/>Prvi spomeni Ljubu\u0161kog vezani su za susjedno naselje Drijevo (Gabelu), nekad poznato sredi\u0161te trgovine soli. Sol je u 15.vijeku u Drijevo dopremana barkama iz Dubrovnika, Stona, Zadra, Paga, \u0160ibenika, ali i iz Italije i Gr\u010dke. Iz posebnih drijevskih skladi\u0161ta je kasnije u karavanima preno\u0161ena u Bosnu kao najva\u017eniji predmet kopnene trgovine.     <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-134","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=134"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/134\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=134"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=134"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=134"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}