{"id":13446,"date":"2012-07-09T09:53:22","date_gmt":"2012-07-09T07:53:22","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/07\/09\/kako-zavoljeti-vrucinu\/"},"modified":"2012-07-09T09:53:22","modified_gmt":"2012-07-09T07:53:22","slug":"kako-zavoljeti-vrucinu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/kako-zavoljeti-vrucinu\/","title":{"rendered":"Kako zavoljeti vru\u0107inu"},"content":{"rendered":"
\"gatalo\"Zanimljive stvari doga\u0111aju se posljednjih dana, mjeseci. Ne i godina, te stvari su relativno nove. Doga\u0111a se, naime, da se ljudi sve lak\u0161e mire sa svojim nevoljama, pa im, tako olak\u0161anim, uspijevaju i prkositi, \u010dak ih pokoriti, nekada ih okrenuti u svoju korist. U po\u010detku nevolja bude, stra\u0161na, prestra\u0161na, poput zubatog psa koji re\u017ei i laje na nas. Te\u0161ko je prihvatiti spoznaju da \u0107e nas pas, mo\u017eda, izgristi do krvi, do kosti, pokidati nam tetive ili poderati ko\u017eu na rukama i prsima. Te\u0161ko je, prete\u0161ko, pomiriti se s tim i spustiti se na razinu razlju\u0107ene \u017eivotinje, oboriti pogled i ne zuriti joj u zjenice, pri\u010dekati da \u017eivotinja prestane re\u017eati. Govoriti tiho, mirno, jedva \u010dujnim \u0161aptom. Onda polako pru\u017eiti ruku, pomilovati psa po vratu, ispod nju\u0161ke… Tada pseto zapo\u010dne mahati repom i lizati ruku koju je htjelo izgristi. Probajte, ako imate hrabrosti. Nikad ne omane, pas postane va\u0161 prijatelj, takav je po prirodi, kad vas se ne pla\u0161i. S malo mira i hrabrosti, ostvarite dvostruki dobitak. Izgubite neprijatelja i dobijete prijatelja.<\/p>\n

Siroma\u0161tvo je najve\u0107i neprijatelj dana\u0161njeg \u010dovjeka. Svako siroma\u0161tvo, po\u010dev\u0161i od duhovnog pa do neimanja novca za adekvatnu prehranu. Naopako bje\u017eanje od siroma\u0161tva, \u010dini se, donese ljudima vi\u0161e nevolje nego siroma\u0161tvo samo. Poricanje, koliko vidim, \u010dini da \u010dovjek uporno odbija borbu protiv te nevolje. Negiranje nevolje je njezino prikrivanje, tako se o\u010dituje. Skupa i markirana odje\u0107a pothranjuju problem, skupa kola kupljena uz hipotekarni kredit, tako\u0111er. \u010citava plejada naizgled bogatih sipa po par litara goriva u svoje skupe automobile, u krajnjoj fazi samozavaravanja i laganja sebi i drugima. Auta od 50.000 s \u0107elavim gumama nisu rijetkost u Mostaru. Vidim to dok sipam gorivo, crijeva na crpkama se najkra\u0107e zadr\u017eavaju u tankovima skupljih automobila. Dizanje kredita u lihvarskim institucijama koje kod nas zovu bankama, ne treba ozbiljan povod. Kad dolaze gosti pred kojima se treba \u201epokazati\u201c, jedna je obitelj uzela kredit od 5000 KM, da oboji, uredi i opremi stan, da ne bi gosti pomislili da doma\u0107ini nemaju. Na\u0161 svijet na tom sjeveru nerijetko digne kredit da bi ovdje, kod nas, pokazao da ima i da mo\u017ee. Vanjska manifestacija je, dakle, postala bitnija od same biti, od su\u0161tinskog i stvarnog stanja stvari. Nije to ni zamjena za pobjedu nevolje, samo maska.<\/p>\n

Neki dan sam po\u0161ao na more. Ne volim gu\u017evu, ne volim putovati, na volim se \u010dvariti na suncu, ne volim kad sam sav slan i ljepljiv, ali idem zbog onih koji ne voze, nemaju kola a vole more i te gluposti. Usput re\u010deno, ne osje\u0107am se najbolje tamo gdje ima vi\u0161e \u010ceha nego Hercegovaca, ni tamo gdje ima vi\u0161e Bosanaca nego Hercegovaca. A takvo je more na koje idem, Jadransko, na Makarskoj rivijeri. Elem, u dalekim Doljanima, na granici, kolona, kraj tamo gdje se granica i ne sluti. Kola ispred mene daleko od prijelaza, predaleko, moja jo\u0161 za kojih pet-\u0161est metara dalje. A nove limene nemani pristi\u017eu, sa \u017eiv\u010danim svijetom \u010dije negodovanje du\u017einom kolone odaju samo nestrpljivim stopalima poja\u010dani zvukovi motora. Nakon nekoliko minuta poluo\u010daja, ka\u017eem: \u201eZa par sati smo na granici. Ne prije. Za ne\u0161to vi\u0161e, na moru. Eto, pa \u0161ta nam Bog jo\u0161 dadne\u201c. Uslijedila je ti\u0161ina. Kao da sam, zatvoren i vezan, rekao: \u201eSad \u0107emo svi poslu\u017eiti Amerikancima za biolo\u0161ke eksperimente\u201c. Iz ti\u0161ine od nekoliko minuta, iz mira koji je uslijedio, rodilo se mno\u0161tvo misli koje ne bi imale prostora od ljutnje ili frustracije koja bi uslijedila da se nismo pomirili s vi\u0161esatnim \u010dekanjem na vru\u0107ini. Od toga da ne mo\u017ee biti gore, uslijedila je misao da mo\u017ee biti puno bolje. Okrenuo sam automobil i krenuo kamo nikad nisam. Vo\u017enja je lak\u0161a od stajanja na suncu, makar i ne bio \u010dovjek siguran u to kamo ide. Vratio sam se u \u010capljinu, pre\u0161ao most i krenuo tra\u017eiti rije\u010d \u201eGabela\u201c po znakovima. Na\u0161ao, pre\u0161ao za nekoliko minuta \u010dekanja i obogatio se za novo iskustvo prelaska granice. Sve to nakon mirenja s nevoljom. Pohranio iskustvo me\u0111u sje\u0107anja, za idu\u0107i prelazak granice.<\/p>\n

Nove granice tra\u017ee nove misli, novi izazovi svaki dan stoje pred nama. Imam prijateljicu koja je do\u0161la iz Francuske, pomirena s tim da nikad ne\u0107e pripasti tom galskom svijetu, bez obzira koliko se trudila, znala jezik ili se \u0161kolovala. Mirna i pomirena, bez panike i o\u010daja, u mirno\u0107i svojih misli promatra svijet i tra\u017ei izlaze i prolaze, putove i rje\u0161enja. Od pokretne imovine ima bicikl, od nepokretne staru mater. I prona\u0107i \u0107e rje\u0161enje, poznajem je, jer ima svoj mir i mirenje. Ja sam dinarski tip, od onih s rutavim prsima i gustim obrvama, \u0161irokim le\u0111ima i velikim prsnim ko\u0161em i te\u0161kom muskulaturom, pa te\u0161ko podnosim vru\u0107inu. I, nedavno sam, u nastojanju da se pomirim s nevoljom zvanom vru\u0107ina, stajao na suncu, u podne, dugo. Tijelo je htjelo oti\u0107i, grlo je tra\u017eilo vodu, nisam im dao da ovladaju mislima. Skinuo sam i kapu, \u010dinilo se da \u0107e mi mozak provreti. Stajao sam tako dok se vru\u0107ina nije predala. Odje\u0107a mi je od borbe bila mokra, ljepljiva, te\u0161ka kao ko\u017ea kakve polarne \u017eivotinje. Oti\u0161ao sam se istu\u0161irati tek kad sam prestao osje\u0107ati vru\u0107inu. I, ne\u0107ete vjerovati, otada mi vru\u0107ina ne prijeti. Kad se jednom pomirite s nevoljom, kad je tako pobijedite, svaka daljnja borba s njom je ve\u0107 vi\u0111ena, rutinska stvar.<\/div>\n

<\/p>\n

Veselin Gatalo | pogled.ba
<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"gatalo\"Zanimljive stvari doga\u0111aju se posljednjih dana, mjeseci. Ne i godina, te stvari su relativno nove. Doga\u0111a se, naime, da se ljudi sve lak\u0161e mire sa svojim nevoljama, pa im, tako olak\u0161anim, uspijevaju i prkositi, \u010dak ih pokoriti, nekada ih okrenuti u svoju korist. U po\u010detku nevolja bude, stra\u0161na, prestra\u0161na, poput zubatog psa koji re\u017ei i laje na nas. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":8216,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[126,552,46,2201,172,12561,1589,158,371,12563,12562,185,855,1046,66,11378,5730],"class_list":["post-13446","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-koji","tag-kola","tag-nas","tag-nego","tag-nekoliko","tag-nevolje","tag-nove","tag-sam","tag-samo","tag-siromastvo","tag-suncu","tag-tako","tag-tesko","tag-uslijedila","tag-vise","tag-volim","tag-vrucina"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13446","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13446"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13446\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8216"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13446"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13446"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13446"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}