{"id":13480,"date":"2012-07-12T11:47:50","date_gmt":"2012-07-12T09:47:50","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/07\/12\/predlozak-za-pricu-o-ljudima-i-radosti\/"},"modified":"2012-07-12T11:47:50","modified_gmt":"2012-07-12T09:47:50","slug":"predlozak-za-pricu-o-ljudima-i-radosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/predlozak-za-pricu-o-ljudima-i-radosti\/","title":{"rendered":"Predlo\u017eak za pri\u010du o ljudima i radosti"},"content":{"rendered":"
\"generacija_71_72\"Iako je ljeto, vrijeme godi\u0161njih odmora i velikih vru\u0107ina, generacija 1971\/’72 Gimnazije Ljubu\u0161ki okupila se 7.7.2012. g. i proslavila 40-godi\u0161njicu mature u Ljubu\u0161kom. To je i moja generacija! Oduvijek sam bila ponosna \u0161to joj pripadam. Nakon ove proslave jo\u0161 i vi\u0161e! Ako se to mo\u017ee! Taj ponos, kao i moju ljubav prema Ljubu\u0161kom i generaciji kojoj pripadam, ne \u017eelim ni poku\u0161ati\u00a0 prikriti u ovom malom tekstu, \u0161to bi bilo korektno, ako ni\u0161ta onda zbog skromnosti. Pa neka tekst, na kraju, bude onakav kako se \u201esam od sebe napi\u0161e\u201c.<\/div>\n
Ljubu\u0161ka generacija maturanata ’72\u00a0 je, po mnogo \u010demu, posebna.<\/p>\n

Mi smo oni koji su pro\u0161li \u201cpo\u0161teno\u201d gimnazijsko \u0161kolovanje uz klasi\u010dno u\u010denje iz bilje\u017enica i knjiga, pomagali jedni drugima u matematici, posu\u0111ivali knjiga iz knji\u017enica i \u010ditali lektire.\u00a0 Nismo u\u010dili\u00a0 skupove; nismo ni \u010duli za ra\u010dunala, ali smo i\u0161li na izlete, igrali odbojku kod \u201cMilicije\u201d, pje\u0161a\u010dili od Ljubu\u0161kog do slapova Kravice (makadamom) tako da du\u017ee budemo zajedno. Organizirali pjesni\u010dke ve\u010deri, govorili napamet Jesenjina, \u010ditali Andri\u0107a, Me\u0161u,\u00a0 Krle\u017eu…<\/p>\n

Nismo imali ba\u0161 neke mogu\u0107nosti za daleka putovanja (da vidimo svijet, na primjer), nisu postojale razmjene studenata, ili jesu, ali ne za nas u Ljubu\u0161kom. Mi smo pripadali generaciji koja je jo\u0161 uvijek slu\u0161ala\u00a0 roditelje u svemu; savjet da \u00abzavr\u0161imo jo\u0161 \u0161kola, pa \u0107e nam biti bolje\u00bb ve\u0107ina je shvatila doslovno i uhvatila se sr\u010dano u ko\u0161tac,\u00a0\u00a0 sa skromnim smje\u0161tajima u studentskim domovima,\u00a0 sa znanjima novih kolega na fakultetima koji su zavr\u0161ili specijalizirane srednje \u0161kole. Vrlo \u010desto smo studirali i ono \u0161to su roditelji smatrali da je bolje za nas. Veliki postotak nas (pa \u010dak oni sa relativno lo\u0161im ocjenama) zavr\u0161io je uspje\u0161no fakultete, doktorate.<\/p><\/div>\n

U\u010dili smo previ\u0161e, na\u0161e i tu\u0111e, ratne povijesti. Malo o stvarnom \u017eivotu. Voljeli, i izuzetno cijenili, svoje profesore: Ivana Pavlovi\u0107a, Antu Mari\u0107a, Grozdanu Plei\u0107, Marku, Bo\u017eu, Nevenku, Jagodu, Bonu, Ivana, Matu,\u2026 Tra\u017eili dugo posao, stalno se \u0161kolovali, u\u010dili jezike, mijenjali poslove u cilju da nam bude bolje; \u2026 i mo\u017eda i zaboravili \u00ab\u0161to smo ono htjeli biti\u2026\u00bb<\/p>\n

Udavali se i \u017eenili iz ljubavi. Neki od nas su i prona\u0161li svoje velike (i nakon 40 godina\u00a0 jedine!) ljubavi u generaciji. Nismo ba\u0161\u00a0 imali mogu\u0107nost dizati kredite koje bi \u00abpojela\u00bb inflacija;\u00a0 to se doga\u0111alo nekim drugim generacijama.\u00a0 Mi smo sve na\u0161e kredite vratili vi\u0161estruko,.. i dosta je vremena pro\u0161lo\u00a0 dok smo \u201cstali na noge\u201d. Ako smo? I ono \u0161to je najbolnije: do\u017eivjeli smo (a ne samo u\u010dili) svoju vlastitu ratnu povijest! Preseljavali se, po\u010dinjali iz po\u010detka na nekom drugom mjestu, tra\u017eili nove prijatelje, poslove, djecu odgajali u\u010de\u0107i ih nekim novim \u201czavi\u010dajima\u201d. Tra\u017eili ponovno sami sebe.<\/p>\n

Ali uspjeli smo, ako nije neskromno, postati sasvim pristojni ljudi!<\/p>\n

Ostaje za domisliti: kakvi bi tek bili da su nam \u017eivotne okolnosti bile sklonije! Eto to je moja generacija! Da sam vrjednija (ali tko zna!?) moglo bi se napisati 60 pri\u010da o nama (toliko nas je bilo u dva razreda), ali sve bi one imale ovaj isti okvir, to \u201ene\u0161to isto\u201c \u0161to je sve nas obilje\u017eilo.<\/p>\n

Kao i svaka generacija rasuli smo se po cijelom svijetu (neki ne ba\u0161 svojom voljom) od Ljubu\u0161kog, \u010citluka, Mostara, Sarajeva, Zenice, Trebinja do Zagreba, Splita, Makarske, ali i do Slovenije i Kanade. Imamo mi i svoju \u201ezagreba\u010dku podru\u017enicu\u201c. Naime, nas dvadesetak, koji \u017eivimo u Zagrebu, sastaje se svake godine na nekoj ve\u010derici i dru\u017eenju. Osim razgovora o poslu, djeci, svakodnevici, dr\u017eimo \u201euvijek na toplom\u201c sje\u0107anje i planove za na\u0161u veliku virtualnu obitelj \u201eLjubu\u0161ku generaciju ’72\u201c.\u00a0 Tako se i rodila ideja da ove godine, usprkos velikim vru\u0107inama, proslavu 40-godi\u0161njice planiramo za srpanj. Razlog? \u017deljeli smo otkloniti jedinu, nama, prihvatljivu prepreku da na proslavu do\u0111u i na\u0161e kolege sa Sjevera (Norve\u0161ka, \u0160vedska\u2026.) koje su ratne neprilike tamo nepovratno odvele. Naime to je doba njihovih godi\u0161njih odmora, i nadali smo se da \u0107emo uspjeti, napokon, sve okupiti. <\/p>\n

Na\u0161e nade su se vi\u0161estruko obistinile; na\u0161e\u00a0 kolege, usprkos hladnom Sjeveru uspjeli su sa\u010duvati ljubav prema toplom Jugu i svojoj Generaciji, i svi do\u0161li!\u00a0 Ako sam se nekada (vi\u0161e pod utjecajem drugih) i pitala kome trebaju proslave mature, sada mi je sve bilo potpuno jasno! I opravdano! Ipak postoji ne\u0161to, iznad svih neda\u0107a i problema, \u0161to \u0107e dobre ljude dr\u017eati zajedno. A moja generacija \u2013 sve sami dobri ljudi!<\/p>\n

Uostalom, ako slavimo vjerske praznike, ro\u0111endane, nove godine,\u2026 za\u0161to ne bismo imali i slavlje \u201ena\u0161e mladosti\u201c i svega \u0161to nam je ona donijela tada, ali i kasnije. To vrijeme srednjo\u0161kolske mladosti, ipak, nas je sve obilje\u017eilo; odrasli smo zajedno, utjecali jedni na druge,\u2026 proveli lijepe zajedni\u010dke godine. Mlade, i samo na\u0161e, godine!<\/p>\n

Kasnije smo oti\u0161li u svijet; drugi gradovi, drugi problemi i razli\u010dite radosti, pa obitelj, djeca, unuci\u2026. novi prijatelji. Sve je to novi imetak! Dobar imetak!\u00a0 Ali za\u0161to odustati od onoga \u0161to smo ve\u0107 u samom po\u010detku imali!?\u00a0 I na kraju, moram dodati (jo\u0161 jednom uz isprike na mojim emocijama) da je ve\u010dernje dru\u017eenje u prelijepom hercegova\u010dkom ambijentu Etno sela u Me\u0111ugorju nastavljeno uz tambura\u0161e, ples, pjesmu i sje\u0107anja, \u2026. na nogama (kao da nam nije skoro 60!) uz mnogo zagrljaja i poneku, te\u0161ko skrivenu suzu od radosti.<\/p><\/div>\n

Sretno i dalje ljubu\u0161koj Generaciji maturanta ’72, ma gdje \u017eivjeli u svijetu!<\/div>\n
<\/div>\n
Diana Burazer | tacno.net<\/span><\/strong><\/div>\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"generacija_71_72\"Iako je ljeto, vrijeme godi\u0161njih odmora i velikih vru\u0107ina, generacija 1971\/’72 Gimnazije Ljubu\u0161ki okupila se 7.7.2012. g. i proslavila 40-godi\u0161njicu mature u Ljubu\u0161kom. To je i moja generacija! Oduvijek sam bila ponosna \u0161to joj pripadam. Nakon ove proslave jo\u0161 i vi\u0161e! Ako se to mo\u017ee! Taj ponos, kao i moju ljubav prema Ljubu\u0161kom i generaciji kojoj pripadam, <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":13479,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[78,126,286,5317,44,46,1681,1197,12643,64,134,102,12642,12644,1056],"class_list":["post-13480","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-jos","tag-koji","tag-ljubuskom","tag-moja","tag-nam","tag-nas","tag-nismo","tag-ono","tag-radosti","tag-smo","tag-sto","tag-sve","tag-trazili","tag-ucili","tag-zajedno"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13480","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13480"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13480\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13479"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13480"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13480"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13480"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}