![\"filip_cuvalo_v\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/07\/novo_jesen_filip_cuvalo_v.gif\")
<\/p>\n![\"filip_cuvalo\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/07\/novo_jesen_filip_cuvalo.gif\")
Nakon kratke i neizlje\u010dive bolesti, okru\u017een \u010dlanovima svoje obitelji u zajedni\u010dkoj molitvi, preminuo je 1. lipnja 2012. Filip \u010cuvalo u predgra\u0111u Toronta, Kanada. Filip je ro\u0111en 2. velja\u010de 1941. godine u Gornjem Proboju od oca Stojana i majke Anice ro\u0111ene Babi\u0107, koji su porodili sedam sinova i \u0161est k\u0107eriju. <\/p>\nFilip je sklopio kr\u0161\u0107anski brak s Janjom Zovak iz Proboja 5. velja\u010de 1967., a dvije godine kasnije (1969.) mlada obitelj je oti\u0161la za stalno u Toronto i nastanila se nedaleko od Filipvih stri\u010deva Ante i Stipana, oca boksa\u010da Jure \u010cuvala. Tu su otpo\u010deli nov i uspje\u0161an \u017eivotni put. Nakon provedenih dvadeset godina na poslu u poznatoj tvrtci Goodyear, Filip je krenuo u gra\u0111evinarstvo i tu je uspje\u0161no poslovao slijede\u0107ih 20 godina, do svog umirovljenja. Porodili su i odgojili dvoje djece, Dra\u017eanu i Denisa. Te\u0161ko rade\u0107i osigurali su sebi i djeci materijalnu sigurnost, bili su vrlo djelatni u hrvatskim dru\u0161tvima i \u017eupi, a rodni kraj i domovina su im uvijek bili ne samo na umu i u srcu, nego su uvijek spremno pomagali sve djelatnosti koje su doprinosile slobodi hrvatskog naroda. <\/p>\n
Zadnjih godina Filip i drugi \u010dlanovi obitelji su redovito dolazili u posjet rodnom kraju, a ove godine im je bio plan do\u0107i za Uskrs. Ali poznato je da “\u010dovjek snuje a Bog odre\u0111uje”, i umjesto radovanja polasku u posjet rodnoj grudi Filipa je zgrabila neizlje\u010diva bolest, od koje je nakon nekoliko mjeseci i umro. Hvala Bogu, nije imao te\u0161kih bolova, a on je hrabro prihvatio svoju bolest i smrt kao dio \u017eivota i duboko kr\u0161\u0107anski, \u010dvrsto vjeruju\u0107i u \u017eivot koji mu je Gospodin osigurao u vje\u010dnosti. \u00a0<\/p>\n
Velika pogrebna povorka ispratila je Filipove zemne ostatke iz Scott Funeral Home u Mississaugi do crkve Kraljice Mira na Hrvatskom Centru u Norvalu. Svetu misu je predvodio fra Tomislav Pek uz pomo\u0107 fra Marka Pulji\u0107a. Pjevao je crkveni zbor pod vodstvom Tomislava Nosi\u0107a. Poslije sv. mise sprovod je krenu na Assumption Cemetery u Mississaugi gdje je tijelo pok. Filipa polo\u017eeno na vje\u010dni po\u010dinak. Kolko su Filip, Janja i obitelj cijenjeni u ovoj hrvatskoj naseobini pokazuje i \u010dinjenica da je oko tisu\u0107u i pol naroda do\u0161lo izraziti svoju su\u0107ut obitelji i sudjelovati u molitvama kako u pogrebnom zavodu tako u crkvi i na groblju. I ta \u010dinjenica ukazuje da su Filip i njegova obtelj bili (i ostaju dalje) dio \u0161ire zajednice koja je uzvratila ljubav za ljubav i bila s njima u ovim te\u0161kim trenucima.<\/p>\n
Ovim putem izrazujem i su\u0107ut moje obitelji Janji, djeci i cijeloj rodbini, te s rado\u0161\u0107u se prisje\u0107am da su Filip i Janja bili dio i mog \u017eivotnog hoda. Svaki put kad sam bio u Torontu k njima bih se rado navra\u0107ao, kao u svoju ku\u0107u, i oni su me bratski do\u010dikali. A pokojni brat fra Mladen za vrijeme boravka u Norvalu bio je, jednostavno re\u010deno, dio Filipove obitelji. Janja ga je \u010duvala i brinula se za njega kao za brata. Neka je njoj i Filipu vje\u010dna hvala za njihovu veliku ljubav i prijateljstvo!<\/p>\n
Filipovu ljubav za rodni kraj obitelj je odlu\u010dila okruniti velikim darom nakon njegove rane smrti. Naime, Janja, Dra\u017eana i Denis su nam javili da \u0107e oni, u trajnu spomen na mu\u017ea i oca, biti kumovi velike slike bl. Alojzija Stepinca, koju izra\u0111uje akademski slikar Anto Mamu\u0161a i bit \u0107e postavljena u listopadu ove godine na zid iza oltara u crkvi bl. Alojzija Stepinca u novom groblju u Proboju. Slika je veli\u010dine 4x2m i stajat \u0107e oko 7000 eura. Ovo \u0107e uistinu biti trajna uspomena na Filipa i neka mu Uskrsli, po zagovoru bl. Stepinca, dodijeli pokoj vje\u010dni, a sretan \u017eivot njegovoj obitelji do ponovnog susreta s mu\u017eem i ocem u Gospodinu. <\/p>\n
{xtypo_rounded2} <\/p>\n
Kad sam razmi\u0161ljala \u0161to bih danas rekla, a i da li \u0107u uop\u0107e smo\u0107i snage ne\u0161to re\u0107i, na um mi je dolazio citat iz drame Waiting For Godot\/U o\u010dekivanju Godota irskog pisca Samuela Becketta: “Suze na svijetu su konstantna koli\u010dina. Za svakog onog koji po\u010dinje plakati negdje drugdje netko drugi prestaje. Isto vrijedi i za smijeh.”<\/p>\n
U ovoj drami likovi stalno \u010dekaju da se ne\u0161to dogodi. Ali nikad ni\u0161ta. Sve ostaje isto. Predstava zavr\u0161ava na isti na\u010din kako i po\u010dinje. Dva glavna lika \u010dekaju.<\/p>\n
Knji\u017eevnost je odraz \u017eivota. Ona nas u\u010di \u0161to to zna\u010di biti \u010dovjek. Beckettova tragikomedija je savr\u0161en primjer kako \u017eivot ponekad mo\u017ee biti apsurdan. Mi \u010desto provodimo \u017eivot ne\u0161to \u010dekaju\u0107i i tra\u017ee\u0107i vanjske znakove za pravi smisao \u017eivota. Moj tata nije \u017eivio na takav na\u010din; on nije proveo \u017eivot \u010dekaju\u0107i. On je \u017eivot \u017eivio u svakom trenutku i za zvaki trenutak.<\/p>\n
Suze u svijetu su zaista u konstantnoj koli\u010dini. Danas smo ovdje okupljeni u obilju suza i te\u0161ka srca. Ali imajmo na umu da Beckett uravnote\u017eava svoju izjavu kad veli da je i smijeh u konstantnoj koli\u010dini tako\u0111er. Moj se tata volio smijati i druge zasmijavati. Posebice je u\u017eivao nasmijavati djecu. On ih je znao \u010desto upitati: \u201cHow are you tomorrow?\/Kako ste vi sutra?” Oni bi podigli \u010delo i za\u010du\u0111eno se pitali o \u010demu on govori, ali kad bi se on po\u010deo tome smijati oni bi mu se pridru\u017eili, sretni da su ipak svatili njegovu \u0161alu. <\/p>\n
Kad bi i\u0161li na kupanje \u010desto bi nas upitao: “Je li voda mokra?” Od mog najranijeg sije\u0107anja tata bi gotovo svaki put upitao brata i mene: “Je li voda mokra.” I uvijek nas je tim nasmijao. Nastavio je to pitati i moju k\u0107erku Saru, a ona bi odgovorila Di-da! On bi se tome smijao i ona s njim. Ne\u0107akinje i ne\u0107aci, kum\u010dad, djeca mojih i drugih prijatelja bi \u010duli ovo pitanje i zajedno se s njime smijali. To je slika moga oca koja \u0107e ostati u mom sije\u0107anju, otac koji je uvijek bio spreman na smijeh i nasmijati druge. <\/p>\n
Kao nastavnica, upitam svoje \u0111ake da napi\u0161u svoj mi\u0161ljenje na Beckettov citat o suzama i smijehu, i upitam ih da li oni misle da postoji ravnote\u017ea suza i smijeha u svijetu. Njihovi odgovori otkrivaju njihov osobni optimizam, pesimizam, idealizam ili realizam.<\/p>\n
Vjerujem da bi odgovor mog tate na ovo pitanje otkrio da je on kroz \u017eivot bio optimisti\u010dan realist. On nije imao nikakvih iluzija o \u017eivotu. Bio je \u010dvrsto ukorjenjen u stvarnost, ali je gledao na pozitivnu stranu \u017eivota. A \u017eivot mu je donio lijep broj dobara za koje je bio zahvalan: Imao je moju majku, voljenu \u017eenu za 45 godina. On je bio njezin \u017eivot i ljubav, a on je uzvra\u0107ao na isti na\u010din. Imao je dvoje djece, mog brata Denisa i mene. Bio je ponosan na na\u0161a ostvarenja (mala i velika) i na na\u0161em \u017eivotnom putu nam je uvijek davao svoju punu podr\u0161ku. Imao je svoju unuku, Saru, njegov ponos i radost, koja u njegovim o\u010dima nije mogla napraviti ni\u0161ta lo\u0161e. Imao je velik broj bli\u017ee rodbine, svoju \u0161iru obitelj, koja je bila uz njega sve do zadnjeg trenutka \u017eivota, dr\u017ee\u0107i mu ruke, s njim mole\u0107i i ne ostavljaju\u0107i ga sama ni trenutak dok nije predao du\u0161u Gospodinu.<\/p>\n
Razmi\u0161ljaju\u0107i \u0161to bih danas mogla re\u0107i ponovno sam se vratila literaturi da bi prona\u0161la inspiraciju. U romanu “Nepodno\u0161ljiva lako\u0107a postojanja” od \u010de\u0161kog romanopisca Milana Kundere nalazimo ponavljaju\u0107e teme te\u017eine i lako\u0107e. Tijekom ovih posljednjih nekoliko mjeseci te\u017eina je prevladavala u na\u0161oj obitelji. Te\u017eina je tatu pretiskala, fizi\u010dki i psihi\u010dki. Ironi\u010dna je \u010dinjenica, premda je njegovo tijelo bilo sve lak\u0161e i lak\u0161e ono je postojalo sve ve\u0107i i ve\u0107i teret za njega. Moj tata je uvijek bio vrlo jak i neovisan \u010dovjek. Zato je bio vrlo frustriran tijelom koje ga je izdavalo, a tako ga je uvijek dobro slu\u017eilo, rade\u0107i te\u0161ke fizi\u010dke poslove da bi zbrinuo svoju obitelj. Ljubav moje majke za njega je bila stalna i stabilna kroz njegov \u017eivot, ona mu je pomagala nositi se sa te\u017einom \u017eivota do samog kraja. <\/p>\n
Ali, kako Beckettove i Kunderine rije\u010di sugeriraju, u \u017eivotu postoji ravnote\u017ea. Na kraju bilo je mnogo suza i te\u0161kih srca, ali sigurna sam da je moj tata imao \u010dvrstu vjeru da \u0107e se revnote\u017ea promijeniti. I vjerujem da se za njega promijenila. On sada \u017eivi bez ikakva tereta, on je oslobo\u0111en svega zemaljskoga, posebice tegoba zadnjih nekoliko mjeseci \u017eivota, a njegov duh je poletjeo u nebeske visine. On je sada djeli\u0107 vje\u010dnog Svjetla.<\/p>\n
Zavr\u0161it \u0107u molitvom Johna Henryja Newmana: Neka nam On bude u pomo\u0107i cijeli dan, sve dok sjene ne pru\u017ee svoja krila i padne no\u0107, i u\u017eurbani svijet se smiri, a trke \u017eivota prestanu i na\u0161 posao bude zavr\u0161en. Nek nam tad u svojoj milosti On dadne siguran boravak, sveti mir i vje\u010dni pokoj.<\/div>\n
<\/p>\n
{\/xtypo_rounded2}<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nakon kratke i neizlje\u010dive bolesti, okru\u017een \u010dlanovima svoje obitelji u zajedni\u010dkoj molitvi, preminuo je 1. lipnja 2012. Filip \u010cuvalo u predgra\u0111u Toronta, Kanada. Filip je ro\u0111en 2. velja\u010de 1941. godine u Gornjem Proboju od oca Stojana i majke Anice ro\u0111ene Babi\u0107, koji su porodili sedam sinova i \u0161est k\u0107eriju. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":13481,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[12646,127,52,2634,12645,163,1352,851,1312,569,102,626,4554,1252,726,1699],"class_list":["post-13483","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-janja","tag-kako","tag-koje","tag-ljubav","tag-mog","tag-nije","tag-njega","tag-obitelj","tag-obitelji","tag-oni","tag-sve","tag-svoju","tag-tata","tag-uvijek","tag-zivot","tag-zivota"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13483","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13483"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13483\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13481"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13483"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13483"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13483"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}