{"id":13535,"date":"2012-07-17T13:50:11","date_gmt":"2012-07-17T11:50:11","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/07\/17\/oprosti-ljubuski\/"},"modified":"2012-07-17T13:50:11","modified_gmt":"2012-07-17T11:50:11","slug":"oprosti-ljubuski","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/oprosti-ljubuski\/","title":{"rendered":"Oprosti Ljubu\u0161ki"},"content":{"rendered":"
\"ljubuski_slika\"Obe\u0107ala sam \u0107a\u0107i da ne\u0107u pisati tekst o posljednjim doga\u0111ajima u Ljubu\u0161kom. Gledam ga sino\u0107 kako sjedi na balkonu u sutonu zagledan u daljinu, dobri div skoro pred mirovinom, dok se sestra i ja spremamo oti\u0107i pogledati film o Ne\u0111i Gali\u0107u u ljubu\u0161koj Vije\u0107nici. Vjerojatno mu po tko zna koji put prolazi kroz glavu pitanje otkud takva djeca iz jedne obi\u010dne, tradicionalne, katoli\u010dke i hrvatske obitelji, odgajana na\u010dinom koji ni po \u010demu nije odstupao od zacrtane norme kom\u0161iluka i \u0161iroke zajednice. <\/p>\n

Ne bi pomoglo da sam mu rekla da smo upravo takvi, ba\u0161 zbog tog njegovog zabrinutog pogleda, ali uvijek bri\u017ene ruke. Ruke kojom nam je pokazao put i dao mogu\u0107nost da sami izaberemo svoje izbore. Zbog te \u010dudesne \u0161irine koju je stavio izme\u0111u sebe i nas i svijeta pred nama. Zbog onog mjera\u010da kojim smo odre\u0111ivali stvarnost, a zvao se i zove se srce. Neprofitabilan, nepametan i skroz demode organ.<\/p>\n

\u201eTi si Ljubu\u0161ka Martina, ti ima\u0161 moralnu odgovornost re\u0107i ne\u0161to o svemu ovih dana\u2026\u201c \u2013 \u010ditam u sms-u jutros, dok odla\u017eem mobitel i poku\u0161avam se pribrati u neki normalan tok misli. Sa rodnim gradom je to uvijek najte\u017ee. To je ljubav koja izlazi iz svih sfera ljubavi, mjesto kojem pripada\u0161 i onda kad nestane\u0161 s lica zemlje, pa i u nekom raju ili paklu \u017eivi\u0161 na nekom Humcu, mjesto koje te izgradi i razori, uzdigne i popljuje, koje te umije i o\u0161amari, koje ti zada toliko srece i udaraca i opet potiho pla\u010de za tobom svojim posivjelim pro\u010deljima ako negdje ode\u0161.<\/p>\n

Te\u0161ko mi je pisati o Ljubu\u0161kom. Tada nisam ni kolumnist, ni politi\u010dki fajter, tada sam samo ona djevoj\u010dica \u0161to \u017eivi kraj Ohaja, \u0161to ide u \u0161kolu na Gra\u010dine-selja\u010dine, kupa se na Bunarima i nada se da nikad ne\u0107e morati oti\u0107i odatle, ne znaju\u0107i jo\u0161 uvijek \u0161ta \u0107e joj \u017eivot donijeti. U tom i takvom svijetu, u\u010di\u0161 da su prijatelji ljudi iz Sokola. Tatino dru\u0161tvo koje ima djecu istih godina i koji su i danas raja \u0161to njeguje odli\u010dne odnose. Jedan od njih je bio i \u010diko Faruk, \u010dovjek za kojeg si, zbog njegove sposobnosti popravka svega i sva\u010dega od televizije do ve\u0161 ma\u0161ine, vjerovao da mo\u017ee popraviti i slomljene lutke i razbijena koljena.<\/p>\n

Mi smo valjda bili jedino mjesto na svijetu gdje nije postojala ta ljigava rije\u010d \u201esu\u017eivot\u201c. \u017divot zajedno bio nam je normalan, ne\u0161to \u010demu se ne \u010dudi\u0161, nismo se \u201eu\u010dili\u201c funkcioniranju s drugim i druga\u010dijim, nego je to bila su\u0161tina na\u0161eg podneblja, smisao na\u0161eg identiteta. Ljubu\u0161ka ljudskost. Kao ona sjena sunca kad ti padne po licu, \u0161to je samo ovdje tako zlatno. Bilo mi je sasvim normalno da brat i klinci iz njegova razreda \u017eale za u\u010diteljicom Kijom kad je oti\u0161la. Jer im je bila sjajna u\u010diteljica, a ne jer je bila \u201cMuslimanka koja mora i\u0107i\u201d. Moja je tetka Zdravka imala svoju priju, u\u010diteljicu Behid\u017eu \u010dije su savr\u0161ene odjevne kombinacije, nakit, \u0161alovi i damsko dr\u017eanje tebe kao malu klinku odu\u0161evljavali. Braco i Jasmina iz male trgovine bili su ko sa \u010dokolade Braco i Seka. Najljep\u0161i i najdostojanstveniji pogreb, ako se to mo\u017ee re\u0107i za pogreb, je bila Mirzina d\u017eenaza kad je \u201evje\u010diti osmijeh\u201c ispra\u0107en na vje\u010dni po\u010dinak uz pratnju omladine \u010ditavog grada. Moje su najdra\u017ee knjige na polici one koje je sa norve\u0161kog, u svom novom \u017eivotu s puno snijega, preveo profesor Munib Delali\u0107.<\/p>\n

Ni\u0161ta od ovoga ne smatram velikim, ni posebnim, ni spektakularnim. Svi mi u Ljubu\u0161kom tako smo funkcionirali jer druga\u010dije ne znamo. Svi smo mi imali \u201esvoje Muslimane\u201c i imamo i danas, prijatelje, poznanike, radne kolege. Nismo bili \u201eslu\u010daj\u201c ni u ratu, a ni u miru. Bar devedeset posto \u010dasnih i po\u0161tenih ljudi koji nastanjuju moj grad.<\/p>\n

Pro\u0107i sino\u0107 kroz \u0161palir uvreda i povika stvoren od dva reda prosvjednika do ulaza u Vije\u0107nicu bilo je ne\u0161to najte\u017ee u mom \u017eivotu. Moj prijatelj, sin poginulog branitelja, iz obitelji koju obo\u017eavam, s vanjske strane vrata. S one tamo strane vrata \u0160tefa i njena djeca, obitelj koju po\u0161tujem. Ljubu\u0161ak koji je sa\u017eivljen sa svojim krajem istinski i duboko, koji osje\u0107a svaku suzu i ljutnju i bol, sino\u0107 je morao osjetiti veliki udarac posred grudi.<\/p>\n

Jebemti, ovo nije moj grad, do\u0161lo mi je da vri\u0161tim!<\/p>\n

Nije moj grad ni pjesma \u201eMarjane, Marjane\u201c \u0161to se ironi\u010dno i apsurdno ori pod Butorovicom. Nije moj grad ni Svetlana Broz \u010diji su intervjui zadnjih dana podigli toliko besmislene pra\u0161ine.<\/p>\n

Ja ne\u0107u pisati o Ne\u0111i Gali\u0107u. O njemu mogu svjedo\u010diti samo kroz odli\u010dnu djecu. Primjerice, Bojana, osobu koja je istinski duh onog Ljubu\u0161kog kojim se svim ponosimo. Ja ne\u0107u pisati o politi\u010dkom kontekstu devedesettre\u0107e. Moja obitelj o ratu ne pri\u010da. Dedo koji je izgubio trojicu bra\u0107e na Blajburgu i pre\u017eivio Kri\u017eni put, nikad o ratu nije pri\u010dao ni rije\u010di. Moj otac tako\u0111er. Ne poznajem Ljubu\u0161ki tih vremena, ali svjetla to\u010dka je da unato\u010d svom zlu, tada nismo bili ba\u0161 kao drugi. Ali kao i svi drugi, imamo i tamnu, te\u0161ku to\u010dku tog razdoblja. \u010cesto sam o de\u0161avanjima s ljubu\u0161kim Muslimanima za vrijeme rata govorila kroz svoje tekstove i govoriti \u0107u dok me ima. Raseljeni grad i njegove velike li\u010dnosti uvijek \u0107e biti mrlja na tim sje\u0107anjima. Ba\u0161 kao \u0161to sam govorila o stradanjima Hrvata u Trusini ili primjerice, Uzdolu. O onim stradanjima o kojima se u bo\u0161nja\u010dkom, medijskom prostoru nije smjelo i danas se ne smije znati. O onim mrtvima kojih kao i da nema. Suo\u010davanje sa na\u0161om pro\u0161lo\u0161\u0107u jedini je korak ka ispravnoj budu\u0107nosti.<\/p>\n

Ne vjerujem u voljenje svog, dok pljuje\u0161 drugog. Serem ti se na to domoljublje i patriotizam, dok jednog uzdi\u017ee\u0161, a drugog \u0161amara\u0161. Dok su samo jedni \u017ertve, a ostali obi\u010dni mrtvi.<\/p>\n

Bila mi je \u010dast biti u dru\u0161tvu odli\u010dne ekipe sino\u0107 sa premijeri filma. Sinova i k\u0107eri divnih ljudi, Hrvata iz Ljubu\u0161kog. Svi smo mi prijatelji i poznanici \u0160tefine djece, ali svi smo mi do\u0161li kao djeca koje je gospo\u0111a Broz neopravdano prozvala u svom intervju-u. Koji bi se, prema njenim rije\u010dima, trebali izvinuti za postupke svojih roditelja i oni tako\u0111er, da bismo se nekad mogli ponositi s njima. Gledam Inu i razmi\u0161ljam o njenom ocu, profesoru Mati\u0107u. Gledam Marija i razmi\u0161ljam o svom dragom profesoru Grgi Brki\u0107u.<\/p>\n

Moj grad je pun takvih o\u010deva i takve djece. Ljudi koji su s Muslimanima iz Ljubu\u0161kog proveli \u010ditav svoj radni i \u017eivotni vijek. Ali bez pompe, i ljudski, u ti\u0161ini. Ljudi koji nisu zaslu\u017eili generaliziranja po medijima proteklih dana. Ljudi koje su zaboljele selektivno plasirane istine od strane onih koji s Ljubu\u0161kim nemaju nikakve dodirne to\u010dne ni na atlasu. Nije problem u Ne\u0111i, u filmu, u politici. Plasti\u010dno i pojednostavljeno re\u010deno, najve\u0107i udarac obi\u010dnom \u010dovjeku u Ljubu\u0161kom je bilo to, da se grad predstavlja kao avetinjsko gnijezdo, jer je, uz idiote iz vihora rata koji IMAJU svoja imena i prezimena, \u010dija se imena i prezimena MORAJU re\u0107i i ponavljati, devedeset posto stanovnika Ljubu\u0161kog bilo protiv svih sranja tih godina. Mnogi su \u010duvali ku\u0107e svojim prijateljima, mnogi su dugo u no\u0107 nekome u \u0160vedskoj telefonom opisivali kako izgleda Go\u017eulj u jesen.<\/p>\n

Kao Ljubu\u0161anku, izuzetno me poga\u0111a situacija u gradu zadnjih dana. Stra\u0161no mi je kako se od gradi\u0107a koji ni\u010dim to nije zaslu\u017eio stvorila nezapam\u0107ena histerija, toliko da me ju\u010der zove prijatelj iz Sarajeva i ka\u017ee \u2013 \u201eIspade taj tvoj grad masovni koncentracioni logor?\u201c<\/p>\n

\u017dao mi je \u0161to film o Ne\u0111i Gali\u0107u nije pomogao u rasvjetljivanju \u010dinjenica o stradanju Bo\u0161njaka \u0161to je potrebno, danas, 2012. godine da se kona\u010dno desi, jer u njemu nije iznesen nijedan relevantni podatak, nego je poslu\u017eio kao zamagljeni ideolo\u0161ki okvir za neke sasvim druge ciljeve. A \u0161to zasigurno nije bila \u017eelja ve\u0107ine onih ljudi koje poznajem i koji su se pojavili u filmu. Isto kao \u0161to duboko vjerujem da one nesretne \u017eene poginulih branitelja ispred vrata sino\u0107, nisu troglavi fa\u0161isti u svojim svakodnevnim \u017eivotima. Zbog \u010dega se sve odigralo na ovako ru\u017ean na\u010din, najvi\u0161e na \u0161tetu samoga grada i obitelji Gali\u0107, vrijeme \u0107e pokazati.<\/p>\n

Sad se tek uvjerih da se mo\u017ee i tekst napisati u suzama. Jo\u0161 mi je ispod lakta primjetna jeza od sino\u0107 dok sam u svom gradu do\u010dekana posprdnim uzvicima i negodovanjem. Grada \u010dije sam ime pronosila s ponosom gdje god sam stigla. Samo zato jer sam oti\u0161la pogledati film. Samo zato jer ne pristajem biti lutka na koncu i imam hrabrosti suo\u010diti se svim aspektima istine i la\u017ei, pa i stati pred Svetlanu Broz i postaviti joj nekoliko pitanja i re\u0107i da moj grad nije ono \u010dim ga se naziva.<\/p>\n

Na\u0161a je budu\u0107nost jedino u dijalogu. Ali ne u dijalogu onih ispred ulaza i onih unutra, sa zidom i policijom izme\u0111u. Da se umjesto vike i urlikanja u\u0161lo i izreklo ono \u0161to protivnike ovog filma ti\u0161ti, ma da se i zagalamilo, zaplakalo i objasnilo neke stvari, mo\u017eda bi sve imalo jedan druga\u010diji smisao.<\/p>\n

Mo\u017eda moj grad ne bi izgledao onako tu\u017eno dok sam ga ostavljala sino\u0107 u mraku i \u0161apnula tiho \u2013 Oprosti. Tebi jedinom imam potrebu da se ispri\u010dam, Ljubu\u0161ki moj.<\/p><\/div>\n

\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

{jcomments lock}
Martina Mlinarevi\u0107 Sopta l poskok.info<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\"ljubuski_slika\"Obe\u0107ala sam \u0107a\u0107i da ne\u0107u pisati tekst o posljednjim doga\u0111ajima u Ljubu\u0161kom. Gledam ga sino\u0107 kako sjedi na balkonu u sutonu zagledan u daljinu, dobri div skoro pred mirovinom, dok se sestra i ja spremamo oti\u0107i pogledati film o Ne\u0111i Gali\u0107u u ljubu\u0161koj Vije\u0107nici. Vjerojatno mu po tko zna koji put prolazi kroz glavu pitanje otkud takva djeca iz <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":9468,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[168,136,52,126,733,1196,163,5508,158,371,4873,64,134,3681,147],"class_list":["post-13535","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne","tag-jer","tag-kao","tag-koje","tag-koji","tag-kroz","tag-ljudi","tag-nije","tag-onih","tag-sam","tag-samo","tag-sinoc","tag-smo","tag-sto","tag-svom","tag-zbog"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13535","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13535"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13535\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9468"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13535"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13535"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13535"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}