Mo\u017eda zato \u0161to me ljudi imaju rijetko prilike \u010duti u takvom okru\u017eenju, odnosno izvan internetskih portala i televizijskih ekrana, a ono \u0161to tamo govorim i ispisujem uvijek povla\u010di dozu odre\u0111ene kontroverze. Smatram da zanimanja za knji\u017eevnost i kulturne programe definitivno ima (ma koliko sam svjesna da \u017eivimo u vremenu potpune dekadencije duha), ali da je svakako \u017eelja za istima i koli\u010dina tih doga\u0111anja u nesrazmjeru. \u017divimo u vremenu kad se za kulturne manifestacije izdvajaju mizerni novci, koji su organizatorima tih doga\u0111anja na kraju dodijeljeni uz puno muke i kolutanja o\u010dima, uz na\u0161u klasi\u010dnu pri\u010du: \u201c’Ta \u0107e bolan pjesni\u010dka ve\u010der\/izlo\u017eba\/festival\u201d. Na \u010delnim mjestima ove zemlje sjede nekompetentni, li\u010dnosti bez ikakve kulturne \u0161irine kojima su krajnji domet koride i derneci, dekoltirane pevaljke, usta puna janjetine.<\/p>\n
Najava ove ve\u010deri u sklopu ‘Smokvinog kulturnog ljeta’ je \u201cMartina Mlinarevi\u0107-Sopta zapalila planta\u017eu\u201d. Jeste li ‘zapalili’ publiku?<\/strong> \u017divjeti i ne \u017eivjeti po zadatim mjerilima. Kako ne \u017eivjeti po nametnutim pravilima a ostati na pravom, ispravnom putu?<\/strong> Jednom ste rekli kako \u201cne znate i ne volite \u0161utjeti. Poga\u0111a me nepravda i moram viknuti, pod bilo koju cijenu\u201d. Je li cijena previsoka?<\/strong> Za\u0161to je danas svima lak\u0161e \u0161utjeti i praviti se da ne vide nepravdu?<\/strong> Kakva je Va\u0161a\/na\u0161a stvarnost?<\/strong> Za\u0161to vijest o ‘\u010dokoladnim neredima’ u Mostaru puno kra\u0107e traje od bilo koje vijesti iz politike?<\/strong> \u0160to danas zna\u010di biti provokativan?<\/strong> Izgubili smo kompas kada su u pitanju moralne vrijednosti. U \u010demu je spas?<\/strong> Vjerujete li u bolju i ljep\u0161u budu\u0107nost ove zemlje?<\/strong> Je li kultura u BiH centralizirana?<\/strong> Ljeto je, u Hercegovini je sezona festivala: imali smo Mostar Blues Festival, NAFF \u2013 festival animiranog filma u Neumu, slijede West Herzegowina Fest i Mediteran Film Festival u \u0160irokom Brijegu. Nemaju bud\u017eet Sarajevo Film Festivala, ali imaju publiku. Je li \u0161krti kamen izvor kreativnosti?<\/strong> Ako govorimo o kulturi u javnom dijalogu, u medijima, kakva nam je medijska kultura?<\/strong> Ve\u010deras Me\u0111unarodna knji\u017eevna karavana<\/strong><\/p>\n U sklopu \u201cSmokvinog kulturnog ljeta\u201d ve\u010deras \u0107e u \u201cSmokvi\u201d u Ljubu\u0161kom biti odr\u017eana Me\u0111unarodna knji\u017eevna karavana \u201cNeretvanske vedrine\u201d, u organizaciji \u010dasopisa za poeziju i umjetni\u010dku fotografiju \u201cRepublika poezije\u201d. Program po\u010dinje u 20 sati.<\/div>\n <\/p>\n
Ba\u0161 taj dan kad se odr\u017eavala moja pjesni\u010dka ve\u010der, u Ljubu\u0161kom je izbio po\u017ear na lokalitetu gradske planta\u017ee, u \u010dijoj se neposrednoj blizini nalazi \u201cSmokva\u201d. Pa nam je bila zanimljiva ta slu\u010dajna poveznica i tako je nastala zezancija kako sam zapravo ja zapalila planta\u017eu. \u0160to se ti\u010de publike, moram re\u0107i da vi\u0161e volim \u0161to su bili razgaljeni nego ‘zapaljeni’, ali tako to obi\u010dno ide s mojim stihovima i prozom, smijeh do suza i suze prije smijeha. Atmosfera je bila sjajna, intimna i topla kakva se rijetko do\u017eivi i zahvaljujem se svima koji su bili prisutni jer su utkali dio sebe u taj nezaboravan osje\u0107aj.<\/p>\n
Ja oduvijek tragam ponajprije za tom definicijom \u201eispravnog puta\u201c. Je li to odustajanje od sebe, povijanje pred gomilom, nestr\u0161enje iz savr\u0161eno o\u0161i\u0161ane \u017eivice ostatka kom\u0161iluka? Meni takav \u017eivot nikada ne mo\u017ee predstavljati izazov i mjesto vrijedno postojanja, mada bih po\u010desto i ja voljela da mi je netko pokazao jednu avliju s ru\u017eama zatvorenu lokotima i rekao: \u201eEvo, samo tu budi, klimaj glavom i ne preispituj stvarnost.\u201c To bi bilo lak\u0161e i podno\u0161ljivije, svakako. Otac bi mi sigurno bio puno sretniji. Ali nisam to ja. Izgradio me je inat i ma koliko to \u010desto nepametno bilo, \u017eivim onako kako sam sama sebi osmislila putanju. Kao takva je puna uspona i padova, uspjeha, sre\u0107e, razbijenih koljena i slomljenih srca, ali bar je moja. I nitko je nije kreirao u moje ime.<\/p>\n
Kad se bavite komentiranjem dru\u0161tveno-politi\u010dke zbilje, a ne znate \u0161utjeti, u ovakvom okru\u017eenju ponekad zaista pla\u0107ate visoku cijenu. Radi osobnog stava kojeg potpisujete svojim imenom i prezimenom izlo\u017eeni ste kojekakvim epitetima pojedinaca, grupacija ili naroda, kao i nerijetkim prijetnjama i neugodnostima. Ali sve je to neusporediva mizerija naspram radosti koju vam pru\u017ea \u010dinjenica da ste u svemu ipak ostali sebi dosljedni i da je na koncu, samo jedan osmijeh dovoljan da ponizi tonu ru\u017enih detalja. U zadnje vrijeme meni je to moja emisija \u201eDvije \u0161kole pod jednim krovom\u201c koju radim za FACE televiziju, gdje dijalog mladih iz \u010ditave Bosne i Hercegovine razbija vi\u0161egodi\u0161nju natalo\u017eenu netrepeljivost i zidove tako non\u0161alantno i lagano. Kad vidite snagu, prkos i gorljivost tih mladih lica, shvatite da ova borba zaista ima nekog smisla, jer njima \u017eelite ostaviti jedan bolji svijet za odrastanje kakvog zaslu\u017euju.<\/p>\n
Generalno je prisutan taj osje\u0107aj kolektivne \u0161utnje iz dva razloga za koja sam s vremenom na\u0161la opravdanje, pa me vi\u0161e ne pucaju revolucionarne parole tipa: \u201eNarode, za\u0161to \u0161uti\u0161, probudi se?!\u201c. Jedan je \u0161utnja iz straha, a drugi \u0161utnja zbog zaokupljenosti vlastitim univerzumom i poku\u0161ajem da izdr\u017ei\u0161 dan, prehrani\u0161 obitelj i \u0161to bolje sklopi\u0161 plan funkcioniranje od pla\u0107e do pla\u0107e. Buntovnost je ubijena osnovnom potrebom za egzistencijom. Najlak\u0161e kontrolirani narod je gladan narod. Kad ti glavu ucjenjuju otkazima najmanje ti je stalo do ganjanja univerzalne pravde jer \u017eeli\u0161 samo univerzalni kruh ponijeti pod rukom kad krene\u0161 s posla. Ako posao uop\u0107e ima\u0161. A mo\u017ee\u0161 ga dobiti samo uz podani\u010dko klimanje glavom i opet neku \u0161utnju pred onim \u201eve\u0107im\u201c od tebe, koji te \u010ditav \u017eivot ima u \u0161aci. Biti svoj, oh, to zvu\u010di tako gordo i revolucionarno. Na\u017ealost, u dana\u0161njem kapitalisti\u010dko-kriminalnom svijetu, \u010desto neprovedivo. A za to su najmanje krivi ljudi koji \u0161ute, jer ma koliko bih ja voljela da je situacija druga\u010dija, ovu sasvim razumijem i oni koji u ovakvom poretku (gdje pojedinca stalno ugnjetava netko iznad i manipulira s njim kao s lutkom) tra\u017ee reakciju mase, zaista ne \u017eive stvarnost Bosne i Hercegovine. Mene, me\u0111utim, samo sekira gromoglasna \u0161utnja mladih. Studenti koji su u \u010ditavom svijetu pokreta\u010di svega, kod nas su u ve\u0107ini slu\u010dajeva i s tek rijetkim iznimkama, samo puki ispija\u010di kava na mondenim \u0161picama, pozeri iz fotogalerija narodnja\u010dkih birtija koje \u0107e sutra \u201clajkati na fejsu\u201d.<\/p>\n
Na\u0161a stvarnost je ru\u017ena i divna. Zemlja leluja kao herava kula od karata svaki tren prijete\u0107i uru\u0161avanjem, kontrolirana od strane inozemnih ubleha\u0161a, dana na kori\u0161tenje doma\u0107im nesposobnjacima i lopovima. Strana\u010dko je stavljeno ispred \u010dovje\u010dnog. Humanizam je pojeden i ispljunut u ustima nacionalizma. Dobrota je selektivna, a mr\u017enja kolektivna. Pa ipak, ako se dobro potrudite, u ovoj zemlji na\u0107i \u0107ete jo\u0161 uvijek toliko sjajnih ljudi, fascinantnih li\u010dnosti, \u010dudesnih pejza\u017ea koji jo\u0161 nisu otkriveni pod bagerima kojekakvih tajkuna koji su tu zaplanirali neku novu betonsku grdosiju. Moja je stvarnost stoga, kru\u017eok takvih lica, inspirativnih boraca s iscrpljuju\u0107im birokratskim i dru\u0161tvenim aparatom, ljudi koji su pre\u017eivjeli najte\u017ee scenarije, ali ne daju da ih povu\u010de dno, uvijek biram zdrav i neoptere\u0107en optimizam. Sjednem u auto i obilazim Bosnu i Hercegovinu. Putujem, saznajem, oslu\u0161kujem, zapisujem. Stajati u mjestu nije i nikad ne mo\u017ee biti korak naprijed.<\/p>\n
Zato \u0161to to nije po\u017eeljna vijest. Kad godine potro\u0161ite na formiranje medijske i masovne hipnoze o podijeljenosti i sukobima, jedno takvo doga\u0111anje je \u0161amar va\u0161oj vi\u0161egodi\u0161njoj struci profesionalnog izaziva\u010da mr\u017enje. Samo senzacionalizam protkan nacionalnim i religijskim kaosima je opijum koji se prodaje. \u010cokoladni neredi su tim i takvima samo \u0161prdaju\u0107a manifestacija pogubljenih jugovi\u0107a i djece cvije\u0107a. Sretna sam \u0161to sam bila dio tih \u201e\u010dokoladnih doga\u0111anja\u201c, jer pozitivna vibra koja se upumpala u svaku poru \u0160panjolskog trga taj dan, bila je ne\u0161to \u0161to nisam osjetila dugo vremena na na\u0161im prostorima. Poraz natalo\u017eene pri\u010de i vrisak zdravih, oslobo\u0111enih svih ideologija osim one \u0161to se uparkirala izme\u0111u grudi, a zove se srce.<\/p>\n
Tu\u017eno, ali istina je postala najprovokativnija. Kad govorite istinu niste podobni nijednom od tri naroda koja nastanjuju ovu zemlju, istina vas katapultira u sfere kontroverzi i stalno ste na udaru onih kojima va\u0161a \u201eprovokativnost\u201c remeti uobi\u010dajen ritam. Ako me pitate glede mene osobno, potpuno sam se naviknula da se moji tekstovi i\u0161\u010ditavaju selektivno i onako kako odre\u0111enim grupacijama u tom trenutku pa\u0161e. Tako u deset dana variram od najve\u0107e kraljice do hrvatske izdajnice, od sr\u010danog patriote do fa\u0161istice s kamenjara. A ja uvijek ista. Uronjena duboko u svoju zemlju, inspirirana malim ljudima velike mudrosti, bespo\u0161tedna prema svim politi\u010darima koji su govna, neva\u017eno iz koje stranke dolazili. Etikete koje se ve\u017eu uz mene, a pridodaju ih oni koji me smatraju nekakvim svojim projektom na koji pola\u017eu pravo, pa me jedan dan ustoli\u010duju u heroinu, a ve\u0107 drugi valjaju u blatu jer ne idem po njihovoj zami\u0161ljenoj putanji \u201cispravnosti\u201d, meni su samo pogonsko gorivo. I kako ve\u0107 jednom zapisah \u2013 sloboda je kad te nitko od takvih ne gotivi.<\/p>\n
Ne bih ja olako generalizirala, a i pitanje morala je danas upitno, odnosno kad vidimo tko ga propagira i na koji na\u010din, pa lako do\u0111ete u situaciju da se lekcije o moralu \u010desto dijele iza amoralnih i licemjernih zavjesa. Dakle, lako bismo mi s moralom, da danas nije toliko onog la\u017enog. Da danas nije toliko onih koji ne vide svoje vlastite postupke, a dr\u017ee pune \u0161ake spremne za kamenovanje onog drugog. Moral nije ono \u0161to dvoli\u010dna mahala prodaje pod moral. Svatko je za sebe arhitekt svog \u017eivota, te ho\u0107e li taj pejza\u017e nalikovati na urbanisti\u010dki kaos ili savr\u0161eno sazidano zdanje, ostavljam svakome osobno na izbor.<\/p>\n
Da u to ne vjerujem pogazila bih sve ono \u0161to jesam. Bosna i Hercegovina je to\u010dka gdje po\u010dinjem i zavr\u0161avam. U ovom trenutku je naivno vjerovati u bolju budu\u0107nost jedne ovakve zemlje koja to nije, i koja egzistira na ivicama potpunog raspa\u0161oja, ali ja druga\u010dije ne znam. Smatram da \u0107e ova zemlja nad\u017eivjeti koli\u010dinu kretena koji su je zaposjeli zadnjih dvadeset godina i koji je ubijaju svaki novi dan, istovremeno pune\u0107i svoje d\u017eepove, jer samo lo\u0161a, neorganizirana, kaoti\u010dna i ispodijeljena njima odgovara.<\/p>\n
-Pa generalno bi se mo\u017eda i moglo re\u0107i da jeste, ali vidim tako\u0111er veliku borbu mnogih entuzijasta iz manjih gradova kako poku\u0161avaju razbiti ustajalu \u017eabokre\u010dinu i pokrenuti kulturna zbivanja u svojim sredinama i to mi je nemjerljivo vrjednije od onoga \u0161to se po nekom defaultu i logi\u010dnom slijedu doga\u0111a u velikim centrima. Manji gradovi imaju problem s autizmom onih koji brinu o kulturnim doga\u0111anjima i ve\u0107inu novca ubrizgavaju u projekte i manifestacije po glavnom gradu, pa onda oni ostaju nekako na marginama kulture. Mi smo zemlja nepresu\u0161ne kulture, tradicije i naslije\u0111a, na svakom metru se mo\u017ee prona\u0107i ne\u0161to vrijedno, netko vrijedan respekta, reflektora, pljeska i publike. Groziti se provincije iz udobnosti urbanog miljea i palamuditi s pla\u0107enih balkona neke sinekure, a da malim sredinama nisi niti dao priliku, je ni\u0161ta drugo do provincijalizam nemjerljivih razmjera.<\/p>\n
Hercegovina je to oduvijek i bila. Rasadnik jedinstvenih talenata, mjesto gdje \u010darobni pucnji kreativnosti ubijaju svaki primitivizam. Podneblje kr\u0161a i kamena, u svoj svojoj surovosti brusi fascinantne pri\u010de i ljude koji su pokrenuli odli\u010dne pri\u010de poput WHF-a i MFF-a. Oba festivala su meni osobno iznad klasi\u010dne festivalske pri\u010de, oni su svojevrsno \u010dudo s kamena, bez la\u017enog pomodarstva i uko\u010denosti, relaksiraju\u0107a regeneracija duha u samo par dana i ljudi to prepoznaju.<\/p>\n
Medijska kultura nam je ba\u0161 kao i ve\u0107i dio medija \u2013 katastrofalna.<\/p>\n![\"martina_smokva\"](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2012\/07\/novo_jesen_martina_smokva.gif\")
U sklopu \u201cSmokvinog kulturnog ljeta\u201d, koje je po\u010delo 5. srpnja i odr\u017eavat \u0107e se do 23. kolovoza u organizaciji \u201cSmokve\u201d, design cofee cluba, kolumnistica i autorica Martina Mlinarevi\u0107-Sopta u Ljubu\u0161kom je odr\u017eala jedinstvenu ve\u010der poezije i proze, uz pratnju izvanrednog vokala i gitaristi\u010dke pratnje Lucije Zovko. <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":13682,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[168,127,136,52,126,1196,163,321,158,371,134,13091,362,185,1252],"class_list":["post-13714","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo","tag-jer","tag-kako","tag-kao","tag-koje","tag-koji","tag-ljudi","tag-nije","tag-pod","tag-sam","tag-samo","tag-sto","tag-stvarnost","tag-taj","tag-tako","tag-uvijek"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13714","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13714"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13714\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13682"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13714"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13714"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13714"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}