{"id":13868,"date":"2012-08-21T07:37:57","date_gmt":"2012-08-21T05:37:57","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/08\/21\/foto-el-camino-1-dio-puta\/"},"modified":"2012-08-21T07:37:57","modified_gmt":"2012-08-21T05:37:57","slug":"foto-el-camino-1-dio-puta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/foto-el-camino-1-dio-puta\/","title":{"rendered":"FOTO: El Camino 1. dio puta…"},"content":{"rendered":"
\"el_camino_1\"Gabriel Garcia Marquez je u jednom periodu \u017eivio na relaciji Europa-Amerika i nakon nekoliko putovanja je zaklju\u010dio- “Du\u0161a i dalje putuje korakom mule!” Tehnologija je toliko napredovala da danas bez problema, zrakoplovi nas mogu prebaciti s jednog kraja svijeta na drugi u nekoliko sati! Marquez svaki put kad bi,\u00a0 nakon nekoliko mjeseci provedenih u Americi , do\u0161ao u Europu, trebalo mu je nekoliko dana nekad \u010dak i tjedana da se privikne i pove\u017ee sa svojim mislima. Osje\u0107ao se kao da mu je du\u0161a ostala tamo negdje izme\u0111u i da polako, korakom mule, ide prema njemu. Tek nakon nekoliko dana bi mu se du\u0161a, um i ono sve \u0161to jest, pove\u017eu sa tijelom… Tako nekako sam se nekako i ja osje\u0107ao prvih par dana nakon dolaska, pomalo izgubljeno….<\/p>\n

Put do po\u010detne tocke Camina je izgledao ovako: Ljubu\u0161ki-Zagreb (8.30 sati busom), Zagreb-Barcelona (2 sata leta), Barcelona-Pamplona (5-6 sati busom), Pamplona-Roncesvalles (sat vremena busom), Roncesvalles-San Jan Pied de Port (40 min kombijem)!<\/p><\/div>\n

2 dana putovanja, prebacivanja i vezanja linija i dolazak 14.08. u ve\u010dernjim satima u mali grad u francuskim Pirinejima. Po izlasku iz kombija mali culture shock jer je lokalni dress code bijela sa crvenim maramama oko vrata i crvenim pojasevima – Fiesta! Svake godine, svako selo slavi svog za\u0161titnika i dernek ala Sv. Ante na Humcu traje ne jedan dan nego cili tjedan ekipa po cesti se dru\u017ei,smije,jede,pije…<\/div>\n
Dolazim u agenciju da preuzmem hodo\u010dasni\u010dku putovnicu (karton sa nekoliko stranica u koji se prilikom dolaska s jedne to\u010dke etape na drugu, dobiva pe\u010dat kojim se ozna\u010dava da ste prosli dio hodo\u010da\u0161\u0107a), kartu sa oznakama za vodu po etapama i upute: \u0161to, kako, gdje i ve\u0107ina ostalih pade\u017ea… Slu\u017ebena agencija i slu\u017ebeno nitko ne pri\u010da engleski! Klasika za francuze, od njih 5 koji rade unutra, tek jedan deda zna – Yes, no, maybe… I to pri\u010da ko da ga je stid sto i to zna…<\/p>\n

Smje\u0161taj je ina\u010de po “Albergue”-ma\u00a0 (hosteli sa sobama kreveti na kat i to na shemu da je u jednoj sobi po 5 do 15 duplih kreveta) i to fino napla\u0107uju u rancukom djelu Puta od 10 do 25 eura… Fiesta, sezona hodo\u010dasnika i plus kasni dolazak u San Jan, su me ostavili bez kreveta, tako da sam nakon dva dana putovanja i spavanja po busevima morao potra\u017eiti kamp i prespavat u \u0161atoru! Kamp se nalazi tik do mosta sa kojeg Martin Sheen krece na svoj El camino u filmu “The Way” (koga zanima nek pogleda, odli\u010dan film o El Caminu snimljen prije godinu-dvije). <\/p>\n

Dizanje u 5.30h uz buku pijanih fiestaro\u0161a koji su se vra\u0107ali s derneka, spremanje \u0161atora, kupovina hrane i vode za prvu etapu te napokon prvi koraci! Da se izgubi\u0161 treba\u0161 biti nadprirodno nadaren – simboli i putokazi su na svakom koraku tako da ova karta koju sam \u010dekao dan prije nije toliko ni potrebna. Slijedi 6 sati uspona, najvi\u0161a to\u010dka 1450 metara nadmorske visine, vjetar i ki\u0161a – milina za ubit volju odmah u startu! Ali najve\u0107i vrhovi se osvajaju najmanjim koracima i tako stopu po stopu nakon 6 sati je krenulo spu\u0161tanje od nekih 2,30 sata. Prelazak iz francuskih Pirineja u \u0161panjolsku Baskiju. Mislio sam da je problem uz brdo, ali ova nizbrdica me satrala! Gomilanje laktata i gr\u010denje, pri konstantnom ko\u010denju, u svim no\u017enim mi\u0161i\u0107ima. D\u017eaba mjesec dana pripremanja i tr\u010dkaranja po ravnom.<\/p><\/div>\n

Lekcija br.1. – za tr\u010danje po ravnom i hodanje gore – dolje rade sasvim drugi mi\u0161i\u0107i.<\/p>\n

Dolazak u Roncesvalles nakon prije\u0111enih cca 25 km. Ru\u010dak, tu\u0161iranje, odmor na klupi i opet spavanje u \u0161atoru sto mi nije te\u0161ko palo, jer nakon ovakvog napora bi zaspao i na dra\u010di… <\/p>\n

\u010cesto mi je padala na pamet izjava moje drage majke, koju je prvi put upotrijebila prije 2 i pol godine kad sam joj rekao da idem u ju\u017enu aziju na 2 mjeseca – “Pa sine moj, ta \u0107e ti to, zar ti nije bilo lip\u0161e ku\u0107i sidit”… Za taj dan bi se \u010dak i slo\u017eio s njom…<\/p>\n

Bu\u0111enje oko 5.45 uz nekakvu buku metar – dva od mene, otvorim \u0161ator, pogledam kad dva nasmijana koreanca se utaborila na istoj livadi. Pakiraju se majstori, gledam im backpack ve\u0107i od njih dvojice skupa. Pitam koliko kila nose, ka\u017ee ovaj – 25! Uuuuf, ja mislio da sam frajer sa 14 kg na le\u0111ima, a ovaj ni\u017ei od mene 20 cm i lak\u0161i 15 kila tegli 25 i jo\u0161 se smije…<\/p>\n

Vec drugi dan sam opet sretao iste ljude kao i prvi dan, mimoi\u0111e\u0161 se s ljudima nekoliko puta i ve\u0107 se krenete pozdravljat sa ovdje tipi\u010dnim pozdravom “Buen camino”, nakon jo\u0161 par dana svi ve\u0107 znaju o svakom, od kud je i \u0161ta o\u010dekuje od puta, zajedno se kuha, posu\u0111uju sitnice i razmjenjuju fb-mailovi… Upoznao sam jednu simpati\u010dnu Njemicu od 18 godina, tek je zavr\u0161ila srednju i razlog Puta je to sto ne zna koji fax da upi\u0161e pa se nada da \u0107e joj se kroz 800 km hodanja stvari malo iskristalizirat… Fascinantna metoda za nekog tako mladog…<\/p>\n

Druga etapa mi je \u010dak bila mo\u017eda i te\u017ea jer je bila ravnija i dosadnija, a jos sam debelo osje\u0107ao upalu od dana prije tako da sam morao udarit sporiji tempo.<\/p>\n

Oko 15h dolazim u gradi\u0107 po imenu Zubiri koji je bio zadnja stanica taj dan. Na\u0161ao sam smje\u0161taj u albergi za 6 eura, bagatela, ali u sobi je 14 kreveta na kat, dakle 28 ljudi. Po\u0161to sam 2 dana proveo u busu, 2 u \u0161atoru, nije mi \u010dak ni bilo va\u017eno di je krevet i koliko je ljudi u sobi, samo da je krevet… Pranje robe, tu\u0161iranje, stavljanje \u010depi\u0107a u u\u0161i (ne mora\u0161, ako zelis slu\u0161at hrkanje i ostale zvukove koje mo\u017ee proizvesti netko od 27 ljudi u prostoriji) ulazak u sobu i onda onaj trenutak kad cila soba miri\u0161e na Deep Relief…\u010darobno…<\/p>\n

Zubiri-Cizur, lijepa etapa od 20 i ne\u0161to kilometara od kojih je ve\u0107ina uz rijeku. Prvih nekoliko sati hladovina i svje\u017e zrak, a onda od podne 4-5 sati pr\u017eione na 37 stupnjeva.
U gradicu 5 km prije Pamplone sam ru\u010dao i onda se prvi put izgubio. Naletio sam na jo\u0161 jednog hodo\u010dasnika koji je isto tra\u017eio izlaz. Bio je \u0160panjolac iz Barcelone u kasnim 30-ima po imenu Max. Pri\u010dao je engleski i na brzinu smo se skompali, a on je od lokalaca na \u0161panjolskom izvukao informaciju kud i\u0107i dalje.<\/div>\n

Max je car, cijelih 5 km smo se zafrkavali i pucali od smjeha. Prvi put je na Caminu i to mu je prvi odmor nakon nekoliko godina, odlu\u010dio se na put zbog \u010di\u0161\u0107enja i zahvale \u0161to je uspio izdr\u017eati i uspjeti u poslu zadnjih godina… Stigli smo do Pamplone, popili pivu, rekao sam da mi je \u017eao sto nema bikova da se utrkivamo, a na to je on stavio ruke na glavu i poceo me naganjat… On je ostao u Pamploni, a ja sam produ\u017eio dalje do 4 km udaljenog Cizura.<\/p>\n

Cizur do sad highlight putovanja! Gradi\u0107 na bre\u017euljku i odmah albergue na ulazu s lijeve strane. Mali hostel, blago otrcan s dosta mravi, ali s du\u0161om! Radnica-gazdarica-\u0161efica \u0161to li ve\u0107 mi je smirenim glasom objasnila kako i \u0161to funkcionira u ku\u0107i- ” Spavanje je 4 eura, u hodniku je kutija za donacije od kojih ja kupujem doru\u010dak za sve i sve \u0161to je sad u fri\u017eideru je ponu\u0111eno!” Odli\u010dan koncept koji o\u010dito funkcionira, jer je u frizderu bilo hrane za 50 ljudi.<\/p><\/div>\n

Upoznao sam jednog ludog amerikanca (ludog jer momku stvarno nisu svi kod ku\u0107e, ali jako pozitivan) koji je zadnjih mjesec dana radio na nekoj farmi u \u0160panjolskoj, skupio pare i krenuo na put biciklom, dvije cure koje su izgleda jedna drugoj “cura” i masu drugih…<\/p>\n

Jedna talijanka je odlu\u010dila napravit ve\u010deru za sve, drugi su pomogli, ja sam se sklonio da ne smetam ;). Ve\u010dera u dvori\u0161tu, nas 10, dobro vino i 65-o godi\u0161nja \u0161panjolka na stolici sa strane prebire gitaru ko Stefanovski…milina… Crkva tik uz hostel je sada samo kulturna ba\u0161tina u kojoj se ne odr\u017eavaju mise nego sluzi kao pomo\u0107na spavaonica za hodo\u010dasnike kad se hostel napuni. dosta ih je spavalo u njoj jer je bila topla ve\u010der, a u crkvi je bilo ko u hladnja\u010di…<\/p>\n

Idu\u0107i dan je sunce po\u010delo grijat jako rano! O\u010dito kako se mi\u010demo od Pirineja, tonemo u kotlinu u kojoj jo\u0161 uvijek debelo grije. Cijela etapa vodi kroz polja! Polja u kojima nisam primjetio ni jednu najmanju njivu ili obradivu povr\u0161inu obraslu i zapu\u0161tenu. P\u0161enica, suncokret i vinova loza dokle god ti pogled se\u017ee,\u00a0 a po poko\u0161enim livadama: konji, ovce, koze i krave. Uz poljski put du\u017e svih dosadasnjih etapa kupine! Zrele, slatke kupine koje slu\u017ee svim putnicima da se okrijepe putem. Neki ih beru pa naprave slasticu ili desert kad do\u0111u u hostel. <\/p>\n

Gledam i zami\u0161ljam na\u0161a polja, pogotovo moje polje u Crvenom Grmu. Kod nas su sva manje vi\u0161e obrasla, ljudima se vise ne da mu\u010dit oko toga i kao da je najlak\u0161e di\u0107i sve \u010detiri u zrak… Max mi je rekao da je u \u0161panjolskoj kriza i da je nezaposlenost 20%, ja sam mu rekao da kod nas kriza nikad nije ni prestala, da je nezaposlenost ve\u0107a od 20%, a opet ljudi manje vi\u0161e ne gladuju. Oduvijek smo znali iz \u0161upljeg u prazno… Spominjem mu tre\u0107i entitet, lo\u0161 polo\u017eaj Hrvata u BiH. Rekoh mu: “Eee zamisli da \u017eivi\u0161 u zemlji po imenu Hercegovina, gradu Ljubu\u0161kom, a Hrvat si!? – Za\u0161to? – Hercegovina, kad rastavi\u0161, dobije\u0161 Herc (otkucaj srca), Ego (jako smo ponosni, tvrdi i egoisti\u010dni taman koliko treba za i\u0107 na \u017eivce kom\u0161ijama) i Vina (pi\u0107e Bogova)! Ljubu\u0161ki- koji pocinje istim slovima kao i ljubav i dobio je ime iz ljubavi prema \u017eeni, a Hrvati valjda zato sto smo se uvijek “hrvali” s nekim… Max je ispalio da ce zatra\u017eit azil kod nas \ud83d\ude42 <\/p>\n

Danas sam stigao u Puento le Reina, tu su i ova dva Ju\u017enokoreanca, zovu na ve\u010deru, kuvaju korejsku juhu od morskih algi, mo\u017ee parirati ra\u0161tiki. \u010cujemo se… <\/p>\n

P.S. Hvala Ni\u017ei\u0107 \u0160portu, tene dobro dr\u017ee i nema \u017euljeva i hvala Kerametalu, plo\u010dice isto dobro dr\u017ee, a i gorivo je postojano \ud83d\ude09<\/p>\n

{gallery}elcaminophoto_1{\/gallery}<\/div>\n

<\/p>\n

Josip Ke\u017ei\u0107 | LJ::portal<\/span><\/strong><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\"el_camino_1\"Gabriel Garcia Marquez je u jednom periodu \u017eivio na relaciji Europa-Amerika i nakon nekoliko putovanja je zaklju\u010dio- “Du\u0161a i dalje putuje korakom mule!” Tehnologija je toliko napredovala da danas bez problema, zrakoplovi nas mogu prebaciti s jednog kraja svijeta na drugi u nekoliko sati! Marquez svaki put kad bi,\u00a0 nakon nekoliko mjeseci provedenih u Americi <\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":13867,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[23],"tags":[168,136,126,1196,92,46,172,163,438,1097,1158,1316,158,460,64,134,102,185],"class_list":["post-13868","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zanimljivosti-zanimljivosti","tag-jer","tag-kao","tag-koji","tag-ljudi","tag-nakon","tag-nas","tag-nekoliko","tag-nije","tag-prije","tag-prvi","tag-put","tag-puta","tag-sam","tag-sati","tag-smo","tag-sto","tag-sve","tag-tako"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13868","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13868"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13868\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13867"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13868"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13868"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13868"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}