Nacho je predlo\u017eio, po\u0161to kao nije daleko, odemo do obli\u017enjeg sela Atapuerca (u prijevodu-Zavezana Svinja-) gdje su 60-ih kopaju\u0107i nekakav tunel prona\u0161li najstarije ostatke pra\u010dovjeka u Europi, stare oko milijun godina… E sad, znam da se mo\u017eda malo kosi skrenuti s hodo\u010dasni\u010dkog puta negdje gdje se zagovara Darvinova teorija, ali za\u0161to ne…<\/p><\/div>\n
Sutradan sam u pratnji \u0161panjolske hodo\u010dasni\u010dke delegacije (Judita, Mariona, Joanna i Nacho) po extremnoj sparini (nakon 6 nepotrebnih kilometara koje smo prehodali jer je “neki Ljubu\u0161ak” hodao prvi sa knjigom u ruci i nije pratio znakove, a svi ostali se zapri\u010dali i slijepo mu vjerovali pa zalutali) u\u0161etali u do sad najljep\u0161i grad – Burgos!
Katedrala obara s nogu (kasnije sam gotovo identi\u010dnu nasao u Leonu, samo za razliku od Leona, razgledavanje ove se ne napla\u0107uje 5 eura).
Ono \u0161to je jo\u0161 mo\u017eda ok za znati \u0161to se ti\u010de generalno \u0160panjolske je – NE sjediti za stolom i \u010dekati konobara da naru\u010di\u0161… \u00a0
Ja u po\u010detku demonstrativno ustajao nakon 10-15 min \u010dekanja i odlazio kontaju\u0107i “E kad ste nekulturni ne\u0107u ni kave popit”. E pa kod njih mora\u0161 do \u0161anka pa tamo naru\u010di\u0161, pri\u010dekas, uzme\u0161, plati\u0161 pa onda ide\u0161 sjest. Dobar model za srezat zaposlene…
SIESTA – pa kako ne voljet ljude i koji imaju rije\u010d i zakon za podnevno drijemanje!? Pogledat na vrata butika je vic – radno vrijeme od 9.30-12.30 i od 17.00-19.30. A nedjeljom radit nedaj Bo\u017ee, naletit \u0107e\u0161 rijetko na otvorenu pekaru ili kiosk, supermarket vrlo vrlo te\u0161ko!
Zato oni koji budu i\u0161li nek se uvijek subotom pripreme za nedjelju sto se ti\u010de hrane.<\/p>\n
Judita, koja je nekad radila u Burgosu pa dobro poznaje grad, nas je povela u obli\u017enji restoran – birtiju da probamo to neko poznato burgosko jelo “Morcillu”! Ide konobar, nosi tanjure, a na tanjurima kolutovi devenice – krvavice sa komadima kisele paprike po vrhu! \u017dene navali\u0161e, skoro se ne udavi\u0161e. Okus ludilo, jedan od 5 najboljih okusa koje sam probao (medju kojima je i Besimov burek). Samo za razliku od nasih devenica umjesto kuruzova bra\u0161na oni stavljaju rizu + dosta bibera i luka. Vizualni identitet je prepoznatljiv, isto kao u Londonu njihov poznati “Black puding”, ista stvar, tradicionalno jelo Engleske i \u0160panjolske je bli\u017ei rod na\u0161oj devenici. Isti je slu\u010daj bio kad smo radili satara\u0161 – prolazi Francuz i kaze “oooo Ratatui”- ma sta ratat… kad ka\u017ee “to se kod nas zove ratatui samo ga krupnije re\u017eemo”, tako da i na\u0161e drugo vintage jelo Satara\u0161 ima brata u Francuskoj koji se zove Ratatouille.<\/p>\n
S ovom \u0160panjolskom ekipom, koja zavrsava Put u Burgosu, se pozdravljam i kre\u0107em dalje. Stvar kod tih \u0161panjolaca je da oni koji idu hodo\u010dastit, rijetko kad sve odrade u cugu, nego svake godine odrade po tjedan dana Puta, \u0161to nije ni malo lo\u0161a ideja, jer mjesec dana pje\u0161a\u010denja i te kako ostavi traga na le\u0111a… <\/p>\n
Nakon prega\u017eene dosadne dionice od Burgosa do Leona – pusto\u0161, voda svako 10-15km, nema hlada…Kre\u0107em iz Leona i ruti nikad kraja. Ulazim u neko selo i pitam babu na te\u010dnom \u0161panjolskom naravno – Baba majke ti, kolko jo\u0161 ima do ovog grada di trebam odmorit! – Ka\u017ee baba, na te\u010dnom \u0161panjolskom naravno,- Sinko moj, ti si pro\u0161a taj grad ima jedno 4-5 kilometara! Eto,opet se ne\u0161to zamislio, jer najlak\u0161e je hodat kad pilji\u0161 u pod i samo kora\u010da\u0161, i tako da nisam ni sku\u017eio grad, ako je uop\u0107e i li\u010dilo na grad. Smjestio sam se u hostel u tom selu, koji je li\u010dio, a i mirisao prije na logor nego na hostel…<\/p>\n
Novi dan, novi kilometri i nova poznanstva- Njemac po imenu Olaf, kojeg je izgleda u \u017eivotu opr\u017eila neka gadna kemikalija. Postao mi je zabavan tek kad je reko ime – Olaf ! (svi koji su gledali makedonski dokumentarac o romskom predgra\u0111u Skopja “Rekorderi Shutke” \u0107e znati za\u0161to).<\/p>\n
Jo\u0161 jedan njemac, stariji gospodin u kasnim 60-ima koji je na Put krenuo da zahvali Bogu na svojoj obitelji. Ka\u017ee-” Imam \u017eenu, 3 k\u0107eri i 5 unuka i sve su \u017eene! \u017divim okru\u017een sa 9 \u017eena, zar to nije prekrasno, stvarno imam na \u010demu Bogu zahvaliti!”<\/p>\n
-Najzanimljiviji od svih novih je jedan 62-god. Belgijac koji je na Put krenuo iz Belgije! Pjesa\u010di ka\u017ee ve\u0107 3 mjeseca. Prvih dana je prelazio 10-ak kilometara dnevno i bio krepan. kad je krenuo te\u017eio je oko 130 kg, prijatelji su mu se smijali, zezali da je toliko velik da \u0107e voza\u010di na cesti mislit da ide kamion, \u010dak mu je jedan napravio i registraciju koju ponosno nosi na ruksaku! Danas, nakon 3 mjeseca, taj 60 godi\u0161nji veseli starac bijele duga\u010dke brade te\u017ei oko 90 kg. Putem je ka\u017ee sa smje\u0161kom negdje izgubio 30-40 kg sebe! Upoznao sam ga jedno jutro, kad sam uzeo prvu pauzu nakon 5 km da popijem kavu. Pri\u010damo, pijem kavu, a on u 8 ujutro dere po pivi i jede \u010dokoladni krosan! Pa kako kile izgubi tako brzo? -pitam. -Ma nije problem, jedem skoro kao i prije, nego eto puno se kre\u0107em pa se otope, a imam i jedan trik, izvadim ponekad donje zube pa malo sporije jedem i prije sam sit.
-Daj nemoj zezat?- Stvarno evo mi zubi tu u maram… di je maramica, nemoj me zezat, di mi je papir sa zubima-po\u010de malo pani\u010dno tra\u017eit! – kad konobarica kupila sme\u0107e sa stola dok je bio u wc-u i skupila mu protezu! – Nakon par minuta kopanja po sme\u0107u, razdragano se nasmija dr\u017ee\u0107 donju zubnu protezu u ruci… I tako, deda pri\u010da 4 jezika, vi\u0111am ga svaki dan, ne pro\u0111e ni jedan kafi\u0107 da on ne stane i ne popije bar 2 deci pive.<\/p>\n
-Kasnije sam upoznao jednu 39-godisnju \u0160ve\u0111anku koja je pljunuta “Stifler’s mom” iz Ameri\u010dke pite. \u017dena se ne gasi, imala je burnu mladost i bez ustru\u010davanja prepri\u010dava sve detalje – bogata obitelj, droga, lije\u010denje, 1.mu\u017e, 2.mu\u017e, fudbaleri, pa opet 1. mu\u017e…bio je to dug dan…<\/p>\n
Bio je tu i 32-godi\u0161nji Christian iz Danske koji odli\u010dno skida stvari meni dragog Bob Dylana, nismo dugo pri\u010dali, tek toliko da sam uhvatio da je sin protestanskih sve\u0107enika! Da, i mama i tata sve\u0107enici, a on, \u0161to mu oni nimalo ne zamjeraju, nije ba\u0161 religiozan. \u010covjek je svaki dan zabavljao ljude sviraju\u0107i i kuhaju\u0107i za njih 10-ak…
Znao je nekoliko puta pre\u0107i vi\u0161e od 40 km dnevnih ruta zaredom, pa je 2 put zavr\u0161io u bolnici, radi sun\u010danice i dehidracije.<\/p>\n
Najbolje poznanstvo i putno dru\u0161tvo je bila Mary Kate. 31-godi\u0161nja Irkinja, poslovna \u017eena, voli igrat \u017eenski ragbi i ima nevjerovatnu sposobnost upijanja stranih jezika, \u0161to bi god rekao na hrvatskom ona bi ponovila. Idu\u0107e godine namjerava posjetiti Hrvatsku i BiH pa sam joj objasnio \u0161to je HERA i kako da ka\u017ee na hrvatskom ono sto \u0107e joj trebati – “Ja sam Mara Kata iz Ljubu\u0161kog i jako volim ra\u0161tiku”! Ponavljala je to ko papagaj cijelim putem! Ostala je u Sarriji \u010dekat roditelje s kojima \u0107e odradit zadnjih 100 km.<\/p>\n
Indijac Nick, talijan Antonijo, dvije Columbijke, amer Brian, Kazahstanka Ulpan…ugl. jako puno zanimljivih ljudi… Prije je, ka\u017eu, dolazilo dosta starijih ljudi, a u zadnjih par godina je El Camino postao hit me\u0111u mla\u0111om populacijom. Ali omjer je jo\u0161 uvijek mo\u017eda 50-50.<\/p>\n
Lagano ulazim u Galiciju, krajolik se mjenja, ljudi se bave sto\u010darstvom u ovom dijelu, nestaju polja i po\u010dinju hrastove \u0161ume koje podsje\u0107aju na \u0161ume iz Gospodara prstenova. Po danu su vrijedne divljenja, ali jedno jutro sam krenuo malo prerano, po mrklom mraku i nije mi ba\u0161 bilo svejedno (da mi bar Eric nije dan prije poslao poruku pazi se vukova i brkatih \u017eena -hvala Eric-…) ali sve je pro\u0161lo ok uz pokoje zavijanje ve\u0107 spomenute \u017eivine ili pseta koje izgleda ne\u0107e jos dugo.<\/p>\n
Estetika!?- (ono najbolje)
E pa ovdje estetika ne postoji, ona kao i kvazi ego koji dolazi s njom pod ruku su dobro uspavani. Nema \u0161minke, bijelih starki, frizura, fino ispeglanih ko\u0161ulja od mamine ruke, Zara ni HM-ova. Ljudi hodaju u papu\u010dama, japankama, tenama kojih vi\u0161e nema nego \u0161to ih ima i smje\u0161kom na licu…
Cris McCandles je u knjizi “U divljini” rekao da “\u010covjek nebi trebao posjedovati vi\u0161e nego \u0161to mo\u017ee ponijeti na le\u0111ima” (hvala Ana U. na knjizi). Ne mislim se odre\u0107i onog \u0161to imam, ali nije lo\u0161e, bar na mjesec dana, maknuti se od kapitalizma i u\u017eivanja materijalnih dobara. <\/p>\n
Pro\u0161ao sam kroz gradove Estela i Melida, a za ta dva imena se ve\u017ee jedna pri\u010da koja je ovamo popularna –
“Cesta Estela, ime dobila po djevojci Estelli koja je zbog izgubljene ljubavi krenula ovim putem da vrati svog dragog iz naru\u010dja druge (Melide, lokalne kurve). Na put je krenula 03.08.1623.g u 16h (ba\u0161 za vrijeme mise zavjetnice za neudane cure-djevojke- u ono vrijeme od 14 do 17 godina). Nakon 32 dana je prona\u0161la svog dragog i shvatila da je nije vrijedan pa se samo okrenula i vratila jo\u0161 br\u017ee (24 dana) ponovno u svoje rodno mjesto. Od tada mnoge cure-djevojke, a i momci na ovom putu poku\u0161avaju prona\u0107i svoju izgubljenu ljubav, a prona\u0111u uglavnom SEBE!!! <\/p>\n
Statistika: 142.375 djevojaka koje su do sad pro\u0161le ovaj put:
72%- nikada se nisu udale
26%-ih se udalo
2%-su promjenile svoj spol smile<\/p>\n
Nije stvar samo djevojaka, isto drugi spol zna potr\u010dati za ne\u010dim \u0161to ne vrijedi… Ovdje pri\u010du ne tuma\u010de doslovno nego kao metaforu da za svaku odluku u \u017eivotu uzmemo vremena i ne odlu\u010dujemo naglo preko no\u0107i… pri\u010dekaj, di\u0161i, do\u0107i \u0107e…<\/p>\n
Od Sarrije, koja je 100 km od Santiaga, kre\u0107e sasvim jedna druga pri\u010da vezana za Put do istog… <\/div>\n
{gallery}elcamino3_dioputa{\/gallery}<\/p>\n