\u201cDobar dan, u\u0111ite slobodno. Zovem se Jelena, ja sam osoba s ni\u010dije zemlje\u201c, kroz smijeh \u0107e, valjda kako bi i nama dala do znanja da se osje\u0107amo kao u svojoj ku\u0107i, ova prijatna djevojka, ina\u010de profesorica engleskog jezika koji predaje u srednjoj \u0161koli u Imotskom. \u201cZnate, \u017eivot je ovdje malo kompliciran\u201c, nastavlja Jelena. \u201cDa, malo je komplicirano. Mi ovdje imamo velikih problema koje izgleda ne mo\u017eemo rije\u0161iti. Vidite, ovdje odmah ispred moje obiteljske ku\u0107e je ova cesta gdje se ne mogu mimoi\u0107i dva autobusa, a dnevno ih zna pro\u0107i i 50. Mo\u017eete li zamisliti kako je to. Obra\u0107ali smo se nadle\u017enom ministarstvu RH kako bi nam rije\u0161ili problem, tra\u017eili smo da nam se bar udovolji tako \u0161to bi autobusi ugasili svoje motore dok \u010dekaju na pregled, ali ni\u0161ta \u2013 ka\u017ee nam Jelena. Dodaje i kako nema ba\u0161 neke razlike je li sezona ili nije. \u201eZnate, imate ljude koji idu u Me\u0111ugorje, to su uglavnom poljski i talijanski turisti, ali imate i ljude koji jednostavno idu u Mostar ili Sarajevo. Tijekom cijele godine ovdje ima jako puno prometa \u2013 ka\u017ee Jelena. Obiteljska ku\u0107a Vuj\u010di\u0107 nalazi se to\u010dno na granici BiH i Republike Hrvatske. Potok koji protje\u010de tik do njihove ku\u0107e, ustvari je granica izme\u0111u dvije zemlje, tako da jedan dio ku\u0107e, to\u010dnije vanjske stube koje vode na kat, su \u201cupale\u201c u BiH. Ostatak ku\u0107e je u Republici Hrvatskoj. Isto tako, staja i vanjski WC nalaze se u BiH. Spomenusmo u \u0161ali kako, kad do\u0111e potreba, moraju pre\u0107i u drugu dr\u017eavu obaviti nu\u017edu.
Upitali smo Jelenu ima li neugodnosti sa Grani\u010dnom policijijom, primjerice kada se fotografira ispred ro\u0111ene ku\u0107e, obzirom da je fotografiranje na Dr\u017eavnoj granici uvijek bilo strogo zabranjeno. \u201eNemam neugodnosti, znamo se sa svima i nije to nikakav problem. Ali zato turisti, primjerice dok \u010dekaju na pregled autobusa, znaju iza\u0107i i kri\u0161om se fotkati pored natpisa Grani\u010dni prijelaz. Tko zna za\u0161to im je to zanimljivo \u2013 kroz smijeh \u0107e Jelena.<\/p>\n
Me\u0111utim, Jelena isti\u010de kako je bilo drugih problema. Svakodnevno pokazivanje dokumenata na granici zna biti iritiraju\u0107e. Pogotovo ako ustvari i ne prelazi\u0161 u drugu zemlju. \u201eDok nismo potpisivali peticiju imali smo problema, i to \u0161to je apsurdno, vi\u0161e s hrvatskom nego s bh. policijom. Neki kao da nisu htjeli shvatiti da ja \u017eivim u Republici Hrvatskoj, iako mi se ku\u0107a nalazi poslije punkta Grani\u010dne policije. Punkt nije stvarna granica, ona se nalazi ovdje, pored moje ku\u0107e. Me\u0111utim, neki kao da namjerno to ne \u017eele shvatiti \u2013 ogor\u010dena je. Problema ima i prilikom kupovine. Ako netko \u017eeli kupiti, primjerice ne\u0161to od bijele tehnike, nai\u0107i \u0107e na velike probleme. Jelena ka\u017ee kako ne zna na koji na\u010din objasniti policajcu da ona to ne nosi u BiH nego u svoju ku\u0107u. Neka vrsta propusnice, svojevrsne iskaznice dobro bi do\u0161la, uvelike bi olak\u0161ala stvar, me\u0111utim, toga nema.<\/p>\n
\u201cMeni su to obe\u0107ali ima 20 godina \u2013 u razgovor se uklju\u010duje Jelenina majka Draga. Takve iskaznice bi trebale biti. Tijekom rata su nam kazali da \u0107e se raditi po tom pitanju, me\u0111utim, godine prolaze, mijenja se i vlast, ali nama to ne rije\u0161i\u0161e \u2013 kazuje nam Draga Vuj\u010di\u0107.<\/p>\n
Mnoge obitelji koje stanuju u grani\u010dnom pojasu imaju imanja u obje zemlje. Isto tako, nekim obiteljima je groblje u Bosni i Hercegovini, a oni \u017eive u Hrvatskoj. Svi papiri se uredno moraju izvaditi, i tada problema pri ukopu nema, s tim da se sve mora uredno prijaviti. Isto kao i svatovi. Ako se prelazi iz jedne u drugu zemlju sve mora biti organizirano i prijavljeno objema stranama.<\/p>\n
Raznoraznih doga\u0111anja na granici ne manjka. Tako od Jelene doznajemo da je nedavno jedan kriminalac, vezanih ruku, pobjegao iz Hrvatske \u017eele\u0107i ute\u0107i tamo\u0161njim vlastima prebjegom u BiH. Me\u0111utim, na svu sre\u0107u to mu nije uspjelo, bh policajci su ga uhitili. Potom, \u010desto se zna dogoditi da turisti, dok \u010dekaju na prelazak granice znaju upitati za neku uslugu. Da se okrijepe, obave nu\u017edu. \u201eZnate, tu se posebno isti\u010du talijanski turisti. Nije problem, uvijek im damo da se okrijepe, ali malo je nezgodno kad jedan od njih upita mo\u017ee li do toaleta. Ako pustimo njega, eto cijelog autobusa. Razumijete, ipak je to na\u0161a ku\u0107a \u2013 kroz smijeh nam pri\u010da Jelena. Bilo je, dodaje, i slu\u010dajeva da neki ljudi preno\u0107e u automobilu. Svega se, ka\u017ee, nagledala. Mje\u0161tani Orahovlja znaju se suo\u010diti i s problemom telefonije. Vrlo \u010desto znaju se \u201cpomije\u0161ati signali\u201c te ih \u201cprebaciti\u201c na telekom susjedne dr\u017eave. Premda, ka\u017eu da se to sada umnogome prevladano. Ali zato njezin susjed u ku\u0107i ima dvije fiksne telefonske linije. Dok je bila biv\u0161a dr\u017eava, telefonska veza dolazila je iz Ljubu\u0161kog. Od osamostaljenja Hrvatske uspostavljena je nova telefonska linija, s tim da je ostala i stara. Tako da u ku\u0107i ima dva fiksna telefona. Sa dva me\u0111unarodna pozivna broja, hrvatskim i bosanskohercegova\u010dkim.<\/p>\n
Ono \u0161to je va\u017eno, ustvari najva\u017enije, je to da ovakve stvari mogu izgledati simpati\u010dno, ali samo ako to slu\u0161ate. Me\u0111utim, pro\u017eivljavati to… to je neka sasvim druga pri\u010da. Jeleni i njezinoj obitelji, kao i svima ostalima koji tu \u017eive, to je svakodnevnica, nema pauze, nema sezone. Svaki dan je takav. Svaki dan pored prozora prolaze automobili, autobusi. Svaki dan ispred ku\u0107e znaju biti kolone vozila. To u krajnjem slu\u010daju nije ni zdravo. Dapa\u010de, tolika koli\u010dina ispusnih plinova, i to kontinuirano svaki dan, godinama…, iznimno je \u0161tetno za zdravlje. \u201cZa\u0161to se ne mo\u017ee staviti neki znak? Molimo za vrijeme \u010dekanja da ugasite motor autobusa. Pa zar je to neki problem? Evo, neka do\u0111u nadle\u017ene slu\u017ebe i izmjere kvalitetu zraka ovdje. Uvjerena sam da bi se nemalo iznenadili. Ovo ovdje nije normalno okru\u017eenje za \u017eivot. Pored svega \u0161to ovdje moramo trpjeti, a to su stalni prolasci automobila i autobusa, buka, gu\u017eva i sve ostalo, bar toliko mogu u\u010diniti za nas. Ugasiti autobus \u2013 uzrujano nam je kazala Jelena.<\/p>\n Problemi tu ne prestaju. Odvoz otpada tako\u0111er je kompliciran, lokalno komunalno poduze\u0107e tvrdi da ne mo\u017ee preko granice, te im se otpad i ne odvozi. Sve u svemu, brojni su problemi s kojima se susre\u0107u ljudi u pograni\u010dnom pojasu. Mo\u017eda nam sada bude mrvicu razumljivije za\u0161to oni \u201cgledaju svoja posla\u201c dok im mi ma\u0161emo iz automobila, ili autobusa.<\/div>\n <\/p>\n
Buka, gu\u017eva…<\/strong><\/p>\n