U Antine babe bila su \u010detiri sina. Kako to da su svi oti\u0161li u “hrvatsku vojsku”? “Bili su mladi, moralo se u rat. Obje su vojske, treba re\u0107i, bile u selu: i na\u0161a, i partizanska. A opet, kako \u0107e\u0161 s Antikristom?” Iz rata joj se trojica nisu vratili. Antin je otac nestao 1945., kod Bleiburga. Anti su tada dvije godine, majka Milica trudna je s mla\u0111im, Mirkom: rodila ga je na cesti, s Antom o ruci i partizanskom pu\u0161kom uperenom u le\u0111a. Strpani u neki podrum, mislili su – gotovo je. Ali jedan va\u017eni partizan prepoznao je Antinu babu, \u017eenu na dobru glasu, imu\u0107nu a milostivu: “\u0160ta \u0107e\u0161 ti ovdje Jokinice!” I tako se \u017eivot nastavio: za katoli\u010dke je blagdane i na Parad\u017eika ku\u0107i uvijek bilo dima, pa makar smo\u010dili slame i ugurali je u pe\u0107… Studij prava Ante zapo\u010dinje u Splitu, igrao je u Hajdukovim juniorima, imao je i stan i hranu. Ali, ozlijedio se, i studij nastavlja u Zagrebu. Zara\u0111uje “fizi\u010dki”, po Njema\u010dkoj i Vojvodini, a sti\u017ee i tri puta postati udarnikom na omladinskim radnim akcijama: Kola\u0161in, Vranje, Vr\u010d…<\/p>\n
LEGALNI PREDSJEDNIK <\/strong> Listopada 1971. u Metkovi\u0107u je organiziran narodni zbor na kojem je govorio Miko Tripalo. Predsjednik Op\u0107inske skup\u0161tine Luka Bebi\u0107 priredio je nakon mitinga sve\u010dano primanje. Predstavnici Mostara i \u010capljine odbili su do\u0107i na primanje jer je na sve\u010danosti prisutan i Ante Parad\u017eik, \u010dije djelovanje u Hercegovini tog ljeta 1971. o\u0161tro osu\u0111uju mnoga tamo\u0161nja rukovodstva. Prema Vjesniku, doma\u0107ini su goste uvjeravali da je Parad\u017eik do\u0161ao nepozvan, ali da ga ne mogu potjerati jer je on legalni predsjednik Saveza studenata Hrvatske! Zanimljivo, predstavnici Parad\u017eikova Ljubu\u0161kog prema Vjesniku – nakon takva su obja\u0161njenja ipak ostali na sve\u010danom primanju.<\/p>\n Rije\u010dju, Savez studenata Hrvatske bio je bogomdana tribina da pokret hrvatskih sveu\u010dili\u0161taraca cjelokupnoj jugoslavenskoj javnosti predstavi vlastite poglede. U tijeku je bilo usvajanje Programa i Statuta Saveza studenata Jugoslavije. Ba\u0161 u tim raspravama o Savezu studenata Jugoslavije hrvatska \u0107e studentska delegacija u Ljubljani, Novom Sadu, Sarajevu i Dubrovniku izre\u0107i najradikalnije teze o konfederativnom preure\u0111enju Jugoslavije koje su se uop\u0107e mogle \u010duti u Hrvatskom prolje\u0107u, jedine ako se izuzmu neki tekstovi o amandmanima u Hrvatskom tjedniku i na studentskim tribinama. Udovica Ante Parad\u017eika, gospoda Jozefina – koja svih ovih deset godina nije \u017eeljela dati ni jedan intervju, i koja me je primila tek kad je shvatila da ja intervju i ne tra\u017eim – pokazala mi je pismo zatvorskoj upravi u kojoj Ante odbija njihov prijedlog da prije\u0111e u povoljniju, B-kategoriju zatvorenika, iz kategorije C, koja mu je na po\u010detku dodijeljena. “Po na\u0161im kriterijima ja sam postao gori”, otpisao im je Ante i zaradio \u0161est mjeseci samice.<\/p>\n POLITI\u010cKI ZATVORENIK <\/strong> PODI\u0106I OBITELJ I kad je ta kalvarija napokon okon\u010dana, kad je do\u0161la demokracija, kad je Hrvatska zaslu\u017eila dr\u017eavu, kad je 12. rujna 1991. napokon stigla i pravomo\u0107na presuda Vrhovnog suda kojom je zavr\u0161eno desetogodi\u0161nje parni\u010denje za “kruv i krov” – Ante Parad\u017eik je ubijen. Ubili su ga, u 22 sata nave\u010der 21. rujna 1991., hrvatski policajci. Na njegovo je vozilo ispaljeno \u0161ezdesetak metaka. Ubojice su su\u0111eni za ubojstvo iz nehata – prvooptu\u017eeni \u0161est, drugooptu\u017eeni pet, tre\u0107eoptu\u017eeni i \u010detvrtooptu\u017eeni \u010detiri i pol godine zatvora. Nakon kratkog slu\u017eenja kazne vra\u0107eni su na posao u policiju. Sve ih je pomilovao predsjednik Tu\u0111man.<\/p>\n ZA DOM <\/strong> Hrvatska stranka prava 1990.\/91. u oporbi je prema svima ostalima: na izborima odbija sudjelovati, a u ime revolucionarnog prava\u0161kog idealizma koji ne trpi “taktiku\u201d. Ho\u0107e sve i odmah. Dok parlamentarne stranke poku\u0161avaju osigurati ve\u0107insku podr\u0161ku za demokratski razlaz s Jugoslavijom, HSP se ne \u017eeli petljati s parlamentarnim meku\u0161cima i demokratskim proceduralizmom, boje\u0107i se sporazuma\u0161a, vjerolomaca i izdajnika. Jedino HSP od po\u010detka odbija svaku Jugoslaviju! U ime neupitnog imperativa hrvatske dr\u017eavne nezavisnosti organizirana je proslava 10. travnja, pozvane su sve stranke, ali se odazivaju samo Vuji\u0107evi socijaldemokrati… Radi istog cilja Hrvatska stranka prava samoubila\u010dki inzistira na tvrdnji o “usta\u0161kom dr\u017eavnom idealizmu”, prihva\u0107aju\u0107i i odgovaraju\u0107u ikonografiju. U Splitu i Osijeku njihovi su mitinzi najposje\u0107eniji, obilaze teren po Hrvatskoj, stvaraju podru\u017enice. Posje\u0107uju Albaniju, Bugarsku i Bosnu poku\u0161avaju\u0107i stvoriti antisrpsku koaliciju, sa svima koji su protiv Srbije, nastoje\u0107i uklju\u010diti u svoju stranku i same Srbe izvan Srbije, a za razliku od Tu\u0111mana koji procjenjuje da jedino sa Srbijom dogovor ima rezona. Parad\u017eik, za koga smo se \u010dudili kad je izabran za studentskog rukovodioca, obavlja sada dr\u017eavni\u010dke, propagandne i vojno-organizacijske poslove zabrinjavaju\u0107e efikasno. I dok u lipnju jo\u0161 izjavljuje da HSP ne \u017eeli stvarati strana\u010dku vojsku, 13. rujna 1991., osam dana pred svoju smrt, na Jela\u010di\u0107 placu postrojava HOS – Hrvatske oru\u017eane snage – pred pedesetak tisu\u0107a okupljenih. Njegova je funkcija: na\u010delnik Ratnog sto\u017eera Hrvatskih oru\u017eanih snaga Hrvatske stranke prava.<\/p>\n OBRA\u010cUNI <\/strong> Ali o\u010dito je da su pravi razlozi Parad\u017eikove smrti u Tu\u0111manovoj ambiciji da HDZ prisvoji cjelokupnu ostav\u0161tinu Ante Star\u010devi\u0107a, ali bez usta\u0161tva, pa se obra\u010dunava s HSP-om zbog “usta\u0161tva koje nas kompromitira”. Kao \u0161to \u017eeli naslijediti Tita o\u010di\u0161\u0107enog od staljinizma pa se obra\u010dunava sa spomenicima Revolucije. Kao \u0161to treba Radi\u0107evu mo\u0107 pa se obra\u010dunava sa poku\u0161ajima ja\u010danja HSS-a.<\/p>\n IZAZOVI SLOBODE <\/strong> Ali u \u017eivotu Ante Parad\u017eika ni\u0161ta nije bilo lako, pa ga se ne mo\u017ee ni lako ocijeniti, taj njegov \u017eivot! Pogotovo ne olako, kao “usta\u0161u\u00b0, zna\u010dilo to orden ili biljeg sramote! \u010citav njegov \u017eivot valja uzeti ozbiljno: i kada je i gdje ro\u0111en, i kada je i kako \u017eivio, i kada je i za\u0161to ubijen! Ubijen je kao na\u010delnik HOS-a dok se Vukovar itekako jo\u0161 dr\u017eao! Hosovci su tamo me\u0111u najhrabrijima. \u0160ta bi Parad\u017eik napravio kad se pribli\u017eio pad Vukovara? \u0160ta nakon pada Vukovara? \u0160ta u Bosni? Je li ovog Hercegovca mogu\u0107e zamisliti na \u0160u\u0161kovu mjestu? Ali ne smije se zaboraviti da je Ante Parad\u017eik ubijen je ve\u0107 u rujnu 1991.! Pa ako bi bilo neukusno hvaliti ga za dobra djela koja je mo\u017eda mogao, ali nije stigao po\u010diniti, zar bi bilo ukusno povezivati ga – etiketom usta\u0161tva sa zlo\u010dinima koje ni na koji na\u010din nije mogao po\u010diniti?’ Ta smaknut je u najslavnijim danima borbe za hrvatsku slobodu, rujna 1991.!<\/p>\n Ako je Ante Parad\u017eik uspio postati velikim Hrvatom bilo je to ba\u0161 zato \u0161to nije postao usta\u0161ki \u010dinovnik zlo\u010dina, ve\u0107 je bio istinski borac za slobodu! Ako je pak svemu uprkos, uspijevao istrajati pri vlastitom idealizmu, bilo je to ba\u0161 zato \u0161to nije bio buntovnik bez razloga, ve\u0107 zakleti borac za slobodu vlastitog, hrvatskog naroda!<\/p>\n \u017divotopis<\/strong>
Kako je Ante Parad\u017eik \u201871. postao predsjednikom Saveza studenata Hrvatske, i za\u0161to ba\u0161 on? Ivan Zvonimir \u010ci\u010dak prorektorom je postao zahvaljuju\u0107i osobnoj iznimnosti i sretnom trenutku. Dra\u017een Budi\u0161a za predsjednika Saveza studenata Zagreba odabranje poput rimskog cara \u0161to su ga izvikale njegove legije. Parad\u017eikov izbor pada, me\u0111utim, u doba kad je organizacija priznata i konsolidirana, ve\u0107 ima i vlastiti list i sve se zbiva takore\u0107i u mirnoj tranziciji. Tada\u0161nji tajnik Saveza studenata Hrvatske, Marko Mel\u010di\u0107, veoma rado prepu\u0161ta da tu primopredaju umjesto njega obavi Boris Malada, donedavni predsjednik Saveza studenata Splita, a sekretar CK SKH u trenutku prvih demokratskih izbora. Okolnosti Parad\u017eikova izbora va\u017ene su zbog tada\u0161njeg zna\u010denja Saveza studenata Hrvatske, jedine samostalne dru\u0161tveno-politi\u010dke organizacije u Hrvatskoj, ali i zbog prave predod\u017ebe o liku samog Ante Parad\u017eika. Savez studenata Hrvatske okuplja sve hrvatske sveu\u010dili\u0161ne centre, na delegatskom principu, ne podlije\u017ee, dakle, raspolo\u017eenjima zborova na buntovnim, nepokorenim fakultetima, i mo\u017ee raditi u miru, sa svim povlasticama, \u0161to ih donose republi\u010dki i savezni protokoli. Naravno, ti protokoli ra\u010dunaju s discipliniranom transmisijom, uop\u0107e nisu pravijeni po mjeri studenata koji rade \u0161to ho\u0107e. To donosi najmanje dvije prednosti: prvo, automatske pozivnice na sve politi\u010dke tribine. Ali, va\u017enije je ono drugo, tj. mogu\u0107nost da na tim slu\u017ebenim, naj\u010de\u0161\u0107e bezazlenim skupovima, zaprepa\u0161tenim slu\u017ebenicima re\u017eima skre\u0161ete u brk sve \u0161to zaslu\u017euju.<\/p>\n
NEPOPUSTLJIVOST <\/strong>
Takvoj organizaciji trebalo je izabrati predsjednika! Odabran je Ante Parad\u017eik: nije on bio novi \u010dovjek, bio je ve\u0107 biran u fakultetski Odbor Saveza studenata, u Studentskom je domu bio predsjednik Savjeta stanara, a ve\u0107 dva puta i predsjednik Zavi\u010dajnog kluba studenata Hercegovine. Ipak, njegovo je ime primljeno kao iznena\u0111enje. Pa i danas, trideset godina nakon \u0161to je Ante Parad\u017eik izabran za predsjednika Saveza studenata Hrvatske i deset godina nakon \u0161to je ubijen, \u010dak i iz kruga njemu bliskih mo\u017ee se \u010duti da je to bio “Budi\u0161in \u010dovjek”, da mu je govore pisala Vesna Gudelj-Velaga… Vjerojatno je to istina, ali to govori sve najbolje o Budi\u0161i! I o Vesni Kani\u017eaj – djevoja\u010dki Gudelj-Velagi – jedinoj predsjednici Saveza studenata Zagreba, a prvom predsjedniku Saveza studenata koji je smijenjen zbog hrvatskog nacionalizma, zbog podr\u0161ke Deklaraciji, 1967. Iz njegova radikalisti\u010dkog preskakanja argumenata bilo bi jednako tako krivo zaklju\u010divati na kratko\u0107u pameti, kao \u0161to bi iz Parad\u017eikove duboke lojalnosti prema Budi\u0161i, jednako tako budalasto bilo zaklju\u010divati na neku poltronsku narav ili na neki osobni interes. Naprotiv: Ante Parad\u017eik bio je i pouzdan i mudar \u010dovjek. Nije bio prora\u010dunat, \u0161to, istina, ne mora biti vrlina. Ali, Parad\u017eikova dosljednost u stavovima, koja je dovodila u opasnost i njega i one koji su bili s njim, nije bila izraz ni politi\u010dkog fanatizma ni intelektualne ta\u0161tine, ve\u0107 one osobito rijetke karakterne crte koja izabrane pojedince osloba\u0111a od na\u0161e uobi\u010dajene popustljivosti prema sebi samima. Ho\u0107u re\u0107i da Ante Parad\u017eik nije spadao u ve\u0107inu onih koji “prevareni trenutnom magijom straha, pla\u0107aju svoj go \u017eivot mnogo skuplje nego \u0161to on vrijedi, \u010dine podla i niska djela, poni\u017eavaju se i sramote, a kad trenutak straha pro\u0111e, oni vide da su taj svoj \u017eivot otkupili po suvi\u0161e visokoj cijeni…” kao \u0161to u “Travni\u010dkoj kronici” bilje\u017ei Ivo Andri\u0107.<\/p>\n
A gospoda Parad\u017eik ima \u0161to re\u0107i i umije to re\u0107i. Kao da prije razgovora s njom nisam imao nikakvu predod\u017ebu o \u017eivotu biv\u0161ih politi\u010dkih zatvorenika u Titovoj Jugoslaviji. Izlaze tako njih dvoje iz kina, jesen je 1975., prilazi policija, oboje hapsi. Nju ujutro pu\u0161taju, on, osumnji\u010den za najte\u017ea djela – pa i za “kupovinu tenkova u Austriji”!!! – u zatvoru \u0107e provesti \u010detiri mjeseca. Bez su\u0111enja, bez prava na posjet: a onda ga pu\u0161taju kao nevinog. Godinu dana poslije, 27. studenoga 1976., ve\u010der uo\u010di vjen\u010danja, u Ljubu\u0161kom, dolazi u ku\u0107u \u0161ef policije i tra\u017ei da Ante pode s njim. Kako se spremiti za vjen\u010danje? \u0160to re\u0107i svatovima? Kada \u0107e se Ante vratiti? Ho\u0107e li se vratiti? U \u010detiri sata no\u0107u, ipak, brat ga Mirko dovodi ku\u0107i: netko od pozvanih svatova prijavio je policiji da je na pozivnici hrvatska zastava “bez socijalisti\u010dkih oznaka”. Pregledavam tu pozivnicu – Budi\u0161a ju je bio sa\u010duvao – unutra pi\u0161e “Jozefina Oberan i Ante Parad\u017eik vjen\u010dat \u0107e se 28. 11. 1976. u 10 sati u Crkvi svetog Ante, Humac-Ljubu\u0161ki”. Ne vidim nikakvih zastava. Ali gospo\u0111a Jozefina pokazuje mi dvije crte, du\u017eine od oko sedam centimetara, u kutu prve, prazne, stranice pozivnice. Tek jedna crvena i jedna plava crta, \u0161to su ih oni sami povukli flomasterom! I kad su se 6. prosinca vra\u0107ali iz Ljubinja, iz posjete Jozefininoj majci kamo su se zaputili bratovim autom – jednodnevno vjen\u010dano putovanje? – zaustavlja ih milicija. No\u0107 je, ki\u0161i, privode ih u milicijsku stanicu punu ljudi. Kao da su ih \u010dekali: Antina \u0107e majka poslije ispri\u010dati da su svi putovi oko Ljubu\u0161kog bili blokirani, zaista su ih \u010dekali. Dolazi na\u010delnik i ka\u017ee da treba pri\u010dekati miliciju iz Ljubu\u0161kog. Ovi sti\u017eu: “Hapsimo te zbog poku\u0161aja bjekstva”! Istog jutra Ante je osu\u0111en na maksimalnih 60 dana zatvora s obrazlo\u017eenjem da je “na svadbi imao trobojnicu bez socijalisti\u010dkih oznaka”! Gospo\u0111a Parad\u017eik, “mlada”, vra\u0107a se u Zagreb, pravi fe\u0161tu i obja\u0161njava kolegicama da se Ante, po hercegova\u010dkim obi\u010dajima, nakon vjen\u010danja zadr\u017eao u rodnoj ku\u0107i neko vrijeme… Prvi je posjet dopu\u0161ten 1. sije\u010dnja. U vlaku smrznute cijevi i put do Zagreba traje 20 sati… Posjet traje pet minuta, razgovaraju kroz re\u0161etke…<\/p>\n
Obja\u0161njeno mi je ovako: kad se uspjelo izi\u0107i iz zatvora, \u010dekalo se vjen\u010danje, a onda se \u010dekalo ho\u0107e li biti djece. Sije\u010dnja \u201877 Ante je zatvoru, gospo\u0111a Parad\u017eik sre\u0107e Budi\u0161u kod hotela Dubrovnik na Jela\u010di\u0107 placu i ka\u017ee mu kako izgleda da je trudna. Budi\u0161a ju grli i podi\u017ee u zrak. Slu\u0161am gospo\u0111u Jozefinu, tek pone\u0161to zapisujem. Ovdje sam zapisao “\u017eeljena djeca”, pa zaokru\u017eio. Sve troje: Mislav, Veronika i deset godina mla\u0111a Katarina – koja je imala samo dvije godine kad joj je otac ubijen! Mislav ima dva mjeseca kad je Ante ponovo odveden u zatvor. Do\u0161li su po njega ku\u0107i – valjda je Tito dolazio u Zagreb? – u zatvor je trebala i supruga, ostavljena je radi Mislava, “ali da nigdje ne ode”! I kad je 1978. diplomirao, i kad je nakon godinu dana dobrotom direktora \u017deljka Biffla primljen na posao u stubi\u010dki Centar za socijalni rad, a uz obe\u0107anje da \u0107e dobiti stan, a supruga posao, problemi tek po\u010dinju. Najprije se u Stubici otkrilo tko je uop\u0107e Ante Parad\u017eik, i \u017deljko Biffl je smijenjen. Jozefina Parad\u017eik ne dobiva posao. DodijeIjeni stan je osporen. Ante dobiva otkaz. Vrhovni sud \u0107e ga – nakon nekoliko godina – vratiti, ali za dva mjeseca slijedi novi otkaz. Stan: na sudu, posao: na sudu, putovanja, svakodnevna, iz Zagreba u Stubicu, godinama.<\/p>\n
Parad\u017eik je bio me\u0111u petnaestoricom inicijatora u stvaranju HDZ-a, pisao je i Statut. Razo\u010daran vjerolomnim osnivanjem stranke, pristupa HDS-u, tu do\u017eivljava isto, i napokon se pridru\u017euje inicijativi Dobroslava Parage da se obnovi Hrvatska stranka prava. Osim prava\u0161kih principa koje je do\u017eivljavao kao povelju o prirodnim pravima pojedinca i naroda, privukla ga je sudbina i karakter Dobroslava Parage. To \u0107e pomo\u0107i da njegov radikalizam stekne efikasnost koja \u0107e uzdrmati Hrvatsku.<\/p>\n
O ubojstvu Ante Parad\u017eika razgovaram s Dobroslavom Paragom, kojega teret pro\u0161losti jo\u0161 nije prignuo. Slu\u0161am i mislim koliki je skandal \u0161to o HOS-u – najbrabrijim i najopasnijim brvatskim ratnicima – jo\u0161 ni\u0161ta ozbiljnijeg nije napisano. Paraga podsje\u0107a na okolnosti koje su prethodile Parad\u017eikovu smaknu\u0107u: na sukob oko opsjedanja kasarni u Zagrebu i silno razo\u010daranje boraca, kada je postigaut sporazum Greguri\u0107-Ra\u0161eta o nesmetanom izvla\u010denju svih vojnih efektiva JNA iz Zagreba. Na spomenutu paradu HOS-a po Jela\u010di\u0107 placu. Na osvajanje Star\u010devi\u0107eva doma, 18. rujna 1991., samo tri dana, prije nego \u0161to \u0107e Parad\u017eik biti ubijen. Osobito pak na Vukovar i “zabranu da mu se pomogne”! Sve to Hrvatsku stranku prava izla\u017ee prijetnjama, i ne tek prijetnjama, vlasti. Parad\u017eik je ubijen u automobilu u kojem je trebao biti i Paraga… Proces je bio \u010dudan, svjedo\u010denje o ministarskoj naredbi za likvidaciju nije prihva\u0107eno… Ubojice su, ve\u0107 je re\u010deno, i danas u policiji, ali ne na istim funkcijama, napredovali su nakon zavr\u0161enih \u0161kola, \u010dini se.<\/p>\n
Kako se Ante Parad\u017eik 1991. usudio formirati strana\u010dku vojsku i stati joj na \u010delo? Lako bi bilo re\u0107i – Parad\u017eik je bio usta\u0161a. To bi se svidjelo i onima koji bi to pozdravili kao pravi dokaz njegove revolucionarne odlu\u010dnosti u borbi za hrvatsku dr\u017eavu, ali i onima koji bi to smatrali tek jo\u0161 jednim dokazom kako svaki nacionalizam – idealisti\u010dki osobito – mora odvesti u zlo\u010din.<\/p>\n
Ante Parad\u017eik ro\u0111en 10. velja\u010de 1943. u Ljubu\u0161kom, od majke Milice ro\u0111ene Mlinarevi\u0107 i oca Bla\u017ea. Osnovnu i srednju \u0161kolu zavr\u0161io je u Ljubu\u0161kom, a Pravni fakultet u Zagrebu gdje je apsolvirao na tre\u0107em stupnju iz podru\u010dja obiteljskog prava. Godine 1971. izabran je za predsjednika Saveza studenata Hrvatske; 1972. osu\u0111en na tri godine zatvora koje je u cjelosti izdr\u017eao. Hap\u0161en ponovno 1975., 1976., 1977., kao i za svih Titovih dolazaka u Zagreb. Devetnaest godina bez putovnice i bez osnovnih gra\u0111anskih prava. U braku s Jozefinom Oberan ima troje djece. Jedan je od utemeljitelja HDZ-a i HDS-a; s Dobroslavom Paragom suosniva\u010d Hrvatske stranke prava. Izabran za dopredsjednika HSP-a i za na\u010delnika Ratnog sto\u017eera Hrvatskih oru\u017eanih snaga Hrvatske stranke prava. Bio je dopredsjednik Hrvatskog demokratskog kluba za centralnu Europu i glavni tajnik Hrvatskog dru\u0161tva politi\u010dkih zatvorenika. Ubijen 21. rujna 1991. u Zagrebu.<\/div>\n
<\/strong> <\/p>\n