{"id":14279,"date":"2012-09-22T19:02:13","date_gmt":"2012-09-22T17:02:13","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/09\/22\/tko-je-bio-prof-ivan-plejic\/"},"modified":"2012-09-22T19:02:13","modified_gmt":"2012-09-22T17:02:13","slug":"tko-je-bio-prof-ivan-plejic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/tko-je-bio-prof-ivan-plejic\/","title":{"rendered":"Tko je bio prof. Ivan Pleji\u0107?"},"content":{"rendered":"
Pro\u0161li tjedan je u Ljubu\u0161kom odr\u017eana ve\u010der sje\u0107anja na profesora Ivana Pleji\u0107a, vjerujemo da ve\u0107ina Vas ne zna tko je bio taj veliki \u010dovjek pa stoga donosimo prilog “In memoriam” koji je njemu u \u010dast napisao Rudo Boras nakon njegove smrti u rujnu 2004. godine.\u00a0 Ukratko Ivan je prvi profesor hrvatskog jezika koji je do\u0161ao u Ljubu\u0161ki, hrvatski govorio, hrvatski razmi\u0161ljao, hrvatski se pona\u0161ao….<\/span>

<\/strong> <\/p>\n
In memoriam: pr<\/span><\/span><\/strong>of. Ivan Pleji\u0107<\/span><\/span> <\/span><\/span><\/strong>
<\/div>\n


Prije nekoliko godina, kada o njegovoj opakoj bolesti nije bilo ni pomena, a mene je bolest duboko razarala, sjedili smo <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>razgovarali o ovozemaljskom kratkom \u017eivotu. U jednom momentu nastala je stanka koja je mo\u017eda potrajala <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>vi\u0161e od 5 minuta. Obojica smo imali pune o\u010d<\/span>i<\/span> <\/span>suza <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>krili poglede jedan od drugoga. Ivan mi se okrenuo, bez bojazni da \u0107u u njegovim o\u010dima vidjeti suze, <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>kao mole\u0107ivim glasom, tje\u0161e\u0107<\/span>i<\/span> <\/span>me, tiho mi re\u010de: “Rudo, ako mi itko bude govorio na grobu ho\u0107e\u0161 li biti to ti”. Tada nisam ni\u0161ta odgovorio. \u0160ute\u0107<\/span>i<\/span> <\/span>obojica o istoj stvari, dobro smo se razumjeli.<\/span>

Ubrzo su se suze povukle iz o\u010diju <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>nastavili smo razgovarati. Na\u017ealost, odgovor je do\u0161ao dosta brzo, jer danas se opra\u0161tam od nama dragog na\u0161eg pokojnog Ivana, ro\u0111enog ovdje u ovoj na\u0161oj \u017elibi 1935. godine, ostav\u0161<\/span>i<\/span> <\/span>bez oca u ranom svom djetinjstvu, koji je poginuo u II. svjetskom ratu, brigu o njemu <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>jo\u0161 njegovih \u0161estero bra\u0107e <\/span><\/span>i<\/span>sestara preuzela je majka, \u0161to \u0107e na njega ostaviti sna\u017ean pe\u010dat u \u010ditavom njegovom \u017eivljenju. Svoju majku, koju je do\u017eivljavao <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>poistovje\u0107ivao s desetinama tisu\u0107a hercegova\u010dkih hrvatica majki, obvijenih u crno poslije II. svjetskog rata, o\u017ealo\u0161\u0107enih, maltretiranih, poni\u017eavanih, nikada nije zaboravljao <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>nikada se nije prestao diviti njihovu umu, ponosu <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>prkosu <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>bri\u017eno\u0161\u0107u oko odgoja svoje djece.<\/span>

Zahvaljuju\u0107<\/span>i<\/span> <\/span>razboritosti <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>upornosti majke, uz pomo\u0107 ostale bra\u0107e <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>sestara, uspijeva zavr\u0161iti u\u010diteljsku \u0161kolu <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>kao u\u010ditelj radi jedno kratko vrijeme. \u017delja za znanjem <\/span><\/span>i<\/span>poseban interes za hrvatski jezik <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>knji\u017eevnost, vode ga u Zagreb na Filozofski fakultet. Imao je sre\u0107u da se dru\u017e<\/span>i<\/span> <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>\u017eivi sa velikim brojem dana\u0161nje intelektualne elite kojoj je<\/span>i<\/span> <\/span>sam pripadao, kako s prostora Hrvatske, tako <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>s prostora BiH koji su u to vrijeme studirali, \u017eivili, <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>radili u Zagrebu. Bilo je to vrijeme, kako je znao \u010desto re\u0107<\/span>i<\/span>, kada si s ponosom u Zagrebu mogao re\u0107<\/span>i<\/span> <\/span>da si Hercegovac, jer su bili cijenjeni <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>uva\u017eavani <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>od samih zagreb\u010dana. Zavr\u0161ava fakultet <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>1963. godine zajedno sa suprugom Grozdanom, profesoricom hrvatskog jezika, dolazi u Ljubu\u0161ki.<\/span>

Ljubu\u0161ki je tada oboga\u0107en s dva mlada profesora Hrvatskog jezika u bra\u010dnom paru <\/span><\/span>Pleji\u0107<\/span>, a oplemenjen njihovim znanjem, ljubavi <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>\u017eeljom da to prenesu <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>duboko usade u srca nas mladih gimnazijalaca. \u010cinjenice moram iznijeti, pokojni Ivan je prvi profesor hrvatskog jezika koji je do\u0161ao u Ljubu\u0161ki, hrvatski govorio, hrvatski razmi\u0161ljao, hrvatski se pona\u0161ao <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>hrvatstvo <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>hrvatski jezik duboko usa\u0111ivao u nas mlade srednjo\u0161kolce, ali s jednom mudrom razborito\u0161\u0107u <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>razumom, kao \u0161to to \u010dini otac ili majka. Pored toga u nas je unosio <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>radinost, <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>stalno nam obja\u0161njavao da samo s radom mo\u017eemo pomo\u0107<\/span>i<\/span> <\/span>sebi <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>svom narodu. Plod svega toga, za kratko vrijeme njegova slu\u017ebovanja u Ljubu\u0161kom do 1968. godine iz generacija kojima je predavao pokojni nam profesor Ivan, kasnije je izraslo 5 doktora znanosti, 7 magistara <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>2 slobodno mogu re\u0107<\/span>i<\/span> <\/span>narodna heroja, pokojni Ante Parad\u017eik, <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>pokojni Vlado Mileti\u0107, koji je poginuo 1972. godine. Rijetko je na\u0107<\/span>i<\/span> <\/span>spregu kakva je bila izme\u0111u na\u0161eg pokojnog Ivana <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>Ljubu\u0161kog, da se netko tako srodi <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>pokloni mu se punom svojom cjelinom. Ali mo\u0107na imperija uzvra\u0107a svojim udarcem. Etiketiraju ga kao hrvatskog nacionalistu. Izlaz je u napu\u0161tanju Ljubu\u0161kog. Uz pomo\u0107 poznanstva <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>prijatelja <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>da bi se zadovoljila forma, prelazi u Sarajevo gdje se zapo\u0161ljava na televiziji Sarajevo, kao urednik rubrike za kulturu, da bi kasnije bio <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>urednik Dnevnika sve do 1976. godine<\/span>

Na\u0161e poznanstvo je od prvog dana 1963. godine kada dolazi u Ljubu\u0161ki, kao profesora <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>u\u010denika, a kasnije se nastavilo u Sarajevu kao prijatelja <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>ljudi koji su imali iste ili sli\u010dne svjetonazore <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>poglede prema \u017eivotu <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>radu, da bi se kasnije preto\u010dilo, koncem devedesetih u zajedni\u010dki politi\u010dki rad pa sve do prije dva dana kada ga je okrutna sudbina otrgnula izme\u0111u nas, ostavljaju\u0107<\/span>i<\/span> <\/span>prazninu u na\u0161im srcima, jer smo izgubili oca, supruga, brata, kolegu, susjeda <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>prijatelja, a ja <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>mnoge moje kolege iz Ljubu\u0161ke gimnazije tog vremena, dragog profesora hrvatskog jezika. U razgovoru s mnogim kojima je pokojni Ivan bio profesor dobiva se zaklju\u010dak da smo imali mnogo profesora koji su nas u\u010dili, ali je Ivan bio jedini koji nas je nau\u010dio <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>koji duboko ostaje urezan u sje\u0107anja svakog u\u010denika kojemu je on predavao. <\/span><\/span>I<\/span> <\/span>jo\u0161 jednom ovdje na posljednjem ispra\u0107aju veliko ti hvala na\u0161 dragi profesore.<\/span>

Vjerujem, s nama dijele mi\u0161ljenje <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>bol <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>mnogi uposlenici u prosvjeti od Dubrovnika do Zadra, gdje ste nastavili svoj rad kao \u0161kolski nadzornik <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>dr\u017eavni inspektor poslije 1976. godine, pa sve do mirovine.<\/span>

Ali vje\u010dno je u tebi \u017eivjela Hercegovina, od koje se nisi mogao odvojiti, ljudi, obi\u010daji <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>kraj, vino, duhan, \u0161to potvr\u0111uje <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>tvoja posljednja \u017eelja da bude\u0161 ovdje sahranjen, \u0161to ti se <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>\u010dini.<\/span>

Znam, ostala je jedna neispunjena \u017eelja, jo\u0161 dok ste \u017eivjeli <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>radili u Sarajevu, odu\u017eiti se svim majkama koje su ostale udovice, svim djevojkama koje su ostale neudate poslije II. svjetskog rata, svim ucviljenim diljem na\u0161e Hercegovine, \u017eelja Vam je bila snimiti film o njima, njihovoj patnji, <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>njihovu bolu, a ujedno <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>o njihovu prkosu <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>ponosu jer vas je duboko potresala pomisao na to vrijeme, pa ste \u010desto znali otpjevati naslov svog zami\u0161ljenog filma “Mesli\u0111ane ko ti bere grane, nije nitko opadaju same”.<\/span>

Na\u0161 dragi Ivan, duboko je bio svjestan spoznaje, da su ulazna vrata u ovozemaljski \u017eivot <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>izlazna iz ovoga \u017eivota, za svakog jednaka, <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>taj kratki period treba cijeniti <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>u njemu se pona\u0161ati dostojanstveno, kao \u0161to je to \u010dinio bez razlike na kojem se polo\u017eaju tada nalazio.<\/span>

Suprugo, k\u0107eri, brate, sestre pokojnog Ivana, nemojte plakati jer njegovi koraci, njegovi \u010dini, njegove ruke, njegov naum, nikada nije drugom nanosio \u0161tetu ili zlo, jer samo grijehe treba oplakivati, a koliko mi obi\u010dni smrtnici mo\u017eemo suditi na\u0161 Ivan ih nije imao. Zato nemojte plakati, budite sretni <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>zadovoljni \u0161to ste njegova supruga, k\u0107erka <\/span><\/span>i<\/span>brat, isto tako kao \u0161to smo <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>mi zadovoljni \u0161to smo ga poznavali <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>imali se priliku s njim dru\u017eiti.<\/span>

Dragi Ivane, opra\u0161tam se od tebe <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>prvi put ti ka\u017eem Ti. Moje persiranje bio je znak po\u0161tovanja <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>uva\u017eavanja va\u0161e ljudske, intelektualne, moralne veli\u010dine, koja ste bili <\/span><\/span>i<\/span>ostajete vje\u010dno kao takav u na\u0161im o\u010dima <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>srcima. Pokoj ti du\u0161<\/span>i<\/span> <\/span><\/span>i<\/span> <\/span>neka ti je laka hrvatska zemlja. Po\u010divao u miru Bo\u017ejem.<\/span>

<\/p>\n

Rudo<\/strong> Boras<\/strong><\/span><\/b> | Nova rije\u010d<\/span><\/b><\/span><\/div>\n
<\/div>\n<\/p><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pro\u0161li tjedan je u Ljubu\u0161kom odr\u017eana ve\u010der sje\u0107anja na profesora Ivana Pleji\u0107a, vjerujemo da ve\u0107ina Vas ne zna tko je …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":14278,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-14279","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14279","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14279"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14279\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/14278"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}