U katoli\u010dkoj Crkvi praksa je da se krizma dijeli nakon \u0161to dijete do\u0111e do uporabe razuma i kada bude prikladno pou\u010deno i sposobno obnoviti krsna obe\u0107anja. Poznata je pojava da se u BiH, Hrvatskoj i u europskim zemljama nemali broj mladih, nakon primanja sakramenta sv. potvrde, umjesto da \u017eivotom svjedo\u010di darove Duha Svetoga i zrelost kr\u0161\u0107anske vjere, udaljava od redovite vjerni\u010dke prakse. <\/p>\n
Ove godine biskup je Ratko Peri\u0107 odlu\u010dio da u Mostaru ne bude krizma kako bi se dogodine krizmali u\u010denici prvoga razreda srednjih \u0161kola. Osim Mostra do pomicanja krizme iz osmog razreda u prvi srednje do\u0107i \u0107e i na Humcu, \u0160irokom Brijegu, Tomslavgradu i Posu\u0161ju, a u ostalim \u017eupama ostaje po starom rasporedu.<\/strong><\/p>\n Kod sve\u0107enika na terenu stalna je rasprava kada dijeliti krizmu. Sve\u0107enici koji djeluju u malim seoskim \u017eupama, svjesni da \u0107e im djeca odmah po zavr\u0161etku osmoga razreda napustiti \u017eupu i po\u0107i na \u0161kolovanje u gradove, ne vide mogu\u0107nosti da se kod njih krizma dijeli u prvom razredu srednje \u0161kole. Oni smatraju ili da kod njih uop\u0107e ne \u0107e biti krizme ili, i ako je bude, da \u0107e biti tek za neznatan broj krizmanika. S druge strane, \u010dujemo svi, a i biskupi uo\u010davaju, kako mnogi odmah poslije krizme Crkvu napu\u0161taju i sjete je se tek za vjen\u010danje ili pogreb. Zato biskupi predla\u017eu da se krizma pomakne \u0161to kasnije u srednju \u0161kolu. Dokle, nitko ba\u0161 nije jasan i odlu\u010dan – zaklju\u010dak je s izlaganja fra Gabrijela Mio\u010da na ovogodi\u0161njem Pastoralnom danu u Mostaru<\/p>\n U svibanjskom broju Crkve na kamenu biskup Ratko Peri\u0107 pi\u0161e o krizmi:<\/p>\n Krizma je sakrament potvr\u0111ivanja kr\u0161tenja i osna\u017eenja u kr\u0161\u0107anskoj vjeri mazanjem ulja i s polaganjem ruke na \u010delo, uz izgovaranje obrednih rije\u010di kojima se daje dar Duha Svetoga. To je sakrament koji usavr\u0161ava krsnu milost, vodi kr\u0161\u0107anina do punine \u017eivota u Kristu i u Duhu Svetom, do dobi i savr\u0161ena uzrasta kr\u0161\u0107anskoga \u017eivota, vjere, bogo\u0161tovlja, \u0107udore\u0111a, i stoga do puna sudioni\u0161tva u \u017eivotu Crkve. Zada\u0107a je odrasla kr\u0161\u0107anina, krizmanika, svoju vjeru javno ispovijedati, svjedo\u010diti, \u010duvati i \u0161iriti odupiru\u0107i se neprijateljima vjere. Kao \u0161to se u kr\u0161tenju o\u010dituje vazmeno otajstvo Kristovo – muka, smrt i uskrsnu\u0107e – tako se u potvrdi o\u010dituje otajstvo silaska Duha Svetoga (Dj 2,1-11) u sedmerostrukom daru. Potvr\u0111eniku se daje snaga Duha Svetoga, kao \u0161to je dana i apostolima, da kao kr\u0161\u0107anin odva\u017eno priznaje Kristovo ime, da se ne stidi ispovijedati Krista raspetoga i uskrsloga.<\/p>\n Kumovi<\/strong> <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Neka potvr\u0111enik, ako je to mogu\u0107e, ima kuma, propisuje crkveni zakon (kan. 892). Krizmeni kum treba biti prakti\u010dan kr\u0161\u0107anin. Uvjeti su isti oni koji su spomenuti za kr\u0161tenje (kan. 874): da kuma bira krizmanik ili njegovi roditelji, da je navr\u0161io 16. godinu \u017eivota, da je katolik, pri\u010de\u0161\u0107en i krizman, da nije upao u crkvenu kaznu i da nije roditelj krizmaniku. Osobito se preporu\u010duje da krizmeni kum bude isti vjernik koji je doti\u010dnomu kandidatu bio kum i na kr\u0161tenju (kan. 893 \u00a7 2). U hercegova\u010dkim biskupijama uveden je crkveni obi\u010daj da sve\u0107enici, redovnici, redovnice, pa prema tomu ni kandidati na redovni\u0161tvo i sve\u0107eni\u0161tvo, ne budu kumovi na svetoj krizmi. Sve\u0107enikovo je sakramente dijeliti, a ne kumu oduzimati njegovu ulogu! Isto je tako stalan obi\u010daj da \u017eenske ne kumuju dje\u010dacima ni mu\u0161ki djevoj\u010dicama.<\/div>\n