‘Ov\u0111e po\u010diva Kojo Oborina’, godina ro\u0111enja je 1852., dok godinu smrti potomci nosu upisali, ali zato velikim \u0107irili\u010dnim slovima, podebljano, stoji \u2013 USTA\u0160A, 1875. \u2013 1878. i na kraju pi\u0161e ‘spomenik podi\u017ee sebi’<\/p>\n
Dakle, Kojo Oborina je bio sudionik Hercegova\u010dkog ustanka 1875. \u2013 1878. godine, \u0161to je o\u010dito dr\u017eao posebnim \u017eivotnim postignu\u0107em, a imao je volje i novca da to i ovjekovje\u010di. Prema tome, jasno je da su se sudionici ustanka kako Hrvati tako i Srbi, zvali jednostavno usta\u0161ama. Konstatira to i dr. An\u0111elko Mijatovi\u0107 koji u zborniku radova \u201eUloga Hrvata u Hercegova\u010dkom ustanku\u201c (1875. \u2013 1878.), Ljubu\u0161ki 2009., pi\u0161e:
\u201eU drugoj polovici 19. stolje\u0107a u Hrvata, Srba i Crnogorace, kr\u0161\u0107ana i muslimana u BiH naziv usta\u0161a bio je uobi\u010dajen za svakoga tko je ustao na oru\u017eje da bi izvojevao neke slobode i prava. U Zapadnoj Hercegovini one koji su sudjelovali u ustanku nazivalo se usta\u0161-ima, nekima koji su sudjelovali u ustanku naziv je bio usta\u0161, a njihove potomke se nazivalo usta\u0161evi\u0107ima\u201c. (str. 135.) Kao primjere za to dr. Mijatovi\u0107 navodi sela Pute\u0161evicu, Tihaljinu, Drago\u0107inu, Klobuk\u2026 <\/p>\n
Potvrda tome mo\u017ee se na\u0107i i u starijoj literaturi, pa tako primjerice, novosadski list \u201eZastava\u201c u broju od 5. srpnja 1876., dakle u doba ustanka donosi ‘Pravila za usta\u0161e’. U tekstu se ka\u017ee:
\u201eVojvode hercegova\u010dke su za usta\u0161e ustanovile pravila. Ta pravila stupaju u \u017eivot 15. o. m. Sastoje se iz 18 paragrafa.
1.\u00a0\u00a0 \u00a0Komandiri usta\u0161ke vojske u svakom vojni\u010dkom poduze\u0107u treba da budu suglasni i da usvoje svagda onaj na\u010din, koji bi bio najbli\u017ei koristi, \u010dasti i dugotrajnoj uzdr\u017eljivosti usta\u0161ke vojske\u2026\u201c Dalje se u tekstu \u0161esnaest puta navodi termin usta\u0161a, bilo kao naziv bilo kao izvedenica – usta\u0161ki, usta\u0161ka, usta\u0161ku, usta\u0161koj i sli\u010dno. Nakon osamnaest navedenih pravila u potpisu su \u201evojvode i glavari hercegova\u010dki\u201c, me\u0111u kojima je samo jedan Hrvat, vojvoda don Ivan Musi\u0107, vo\u0111a Hrvata u Hercegova\u010dkom ustanku.<\/p>\n
Da bi sve bilo kompleksnije isti naziv \u2013 usta\u0161a, kori\u0161ten je i za ustanike protiv austro-ugarske vlasti koji je u Ulogu, op\u0107ina Kalinovnik, kao otpor tzv. vojnom zakonu, izbio u sije\u010dnju 1882. a vodili su ga Salko Forta i Stojan Kova\u010devi\u0107. Dakle, usta\u0161e su u razli\u010ditim razdobljima, odnosno ustancima, bili ne samo Hrvati, nego i Srbi i Bo\u0161njaci. Tek 1929. godine Ante Paveli\u0107 u emigraciji u Italiji osniva organizaciju pod nazivom \u201eUsta\u0161a \u2013 Hrvatska revolucionarna organizacija\u201c. Za pretpostaviti je da je naziv \u2013 usta\u0161a, preuzet upravo iz Hercegova\u010dkog ustanka u kojem su Hrvati i Srbi sura\u0111ivali.<\/p>\n
Umjesto zaklju\u010dka moglo bi se re\u0107i da je povijest ovih prostora, optere\u0107ena mitovima, a jedan od njih je o usta\u0161ama kao paveli\u0107evom ekskluzivitetu. Dobri Kojo je stvarnost koja neka stereotipija demantira, a sve skupa ide u prilog tezi o manju povijesti, a vi\u0161ku mitomanije.<\/div>\n
{gallery}kojo_ustasa{\/gallery}<\/p>\n