Predstava govori o vremenu u kojemu je te\u0161ka kob pritisnula Hercegovinu. Rat, su\u0161a, glad i sveop\u0107a bijeda zavili su Hercegovinu u crno i po\u010deli poloviti obitelji. U ovakvom vremenu Mojsije hercegova\u010dkog naroda, fra Didak Bunti\u0107 odlu\u010duje povesti djecu u Slavoniju i tako ih spasiti od gladi. A upravo djeca su ve\u010deras zauzela prve redove u dvorani, nevjerojatnom pa\u017enjom odgledala ovu predstavu i nau\u010dila ne\u0161to o svojoj povijesti.<\/p>\n
Odli\u010dnom glumom \u010dlanovi HKUD-a \u201eDidak” do\u010darali su te\u017einu odluke koju su pred sobom imali roditelji, poslati svoju djecu daleko od sebe ili ih ostavit uz sebe. Hercegovce, koji su nau\u010dili svojim rukama priskrbiti potrebno za \u017eivot sebi i obitelji, boli to \u0161to moraju moliti za pomo\u0107 i poslati djecu u Slavoniju u kojoj bi ono moglo zaboraviti rodni kraj. Kako im ne mogu osigurati ni koru kruha odluka pada na odlazak u Slavoniju u koju je fra Didak onovremeno poslao tisu\u0107e hercegova\u010dke djece i tako ih spasio od smrti.<\/p>\n
Koliko je veliko to \u0161to je u\u010dinio fra Didak Bunti\u0107 dobro opisuje dr. fra Ivan Dugand\u017ei\u0107 koji ka\u017ee: \u201cU tada\u0161njim uvjetima toliku djecu odvesti u Slavoniju i na\u0107i one koji \u0107e ih prihvatiti i za njih se brinuti grani\u010di s biblijskim \u010dudom mane u pustinji ili Isusovim \u010dudesnim umno\u017eenjem kruha da se nahrani gladno mno\u0161tvo.\u201c Ve\u0107 1918. godina je bila rodna i malo pomalo su se stvarali uvjeti za povratak djece \u0161to je i uslijedilo. Ve\u0107ina djece se vra\u0107a u jesen 1918., a ostatak 1919. I poslije 1919. ne\u0161to djece ostaje u Slavoniji zbog nedostatka uvjeta za povratak, bilo da su im oba roditelja umrla, bilo da su krajevi odakle su dolazili bili pod okupacijom talijanske vojske, dok su neka djeca i sama htjela ostati kod svojih dobro\u010dinitelja.<\/div>\n
{gallery}u_godinama_gladi_troplet{\/gallery}<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"