Oko blagdana Svih svetih volim misliti da su na\u0161i mrtvi uzeli oblik jednog od tih oblaka i da je samo zbog njihovih du\u0161a zrak u jesen tako nestvarno te\u017eak, slatkast i \u010dudesan. Rakija, \u0107upter i kuhani kukuruz odjednom. Prisutnost odustnih bli\u017ea nego ikada.<\/p>\n
Ovdje se od davnina barilo djevojke kultnom re\u010denicom: \u201eO\u0161 se kopat u moja greblja?\u201c Jer to gdje si se kopao je zapravo odre\u0111ivalo cijeli tvoj \u017eivot. Mogao si obi\u0107i svijet uzdu\u017e i poprijeko, vidjeti nezamislivo, iskusiti neopisivo, utisnuti korake na najlu\u0111e ceste, ali jedan pejza\u017e sav od gerbera i visokih, tankih \u010dempresa te je \u010dekao. Revolucija bi u ovim okvirima bila izraziti \u017eelju da te pokopaju negdje gdje nije uop\u0107eno, samo zato jer si tu \u017eivio.<\/p>\n
Volim groblje u Gornjem Proboju, Grabovniku, Tihaljini, na Vrani\u0107u i Ri\u010dini, u Crn\u010du i Slu\u017enju, ali najljep\u0161e groblje koje sam vidjela u \u017eivotu je groblje u Ro\u0161kom polju u Duvnu. Pusti sad francuska, talijanska ili \u0161vapska groblja koje ljudi obilaze kao ki\u010daste turisti\u010dke atrakcije ili zbog slavnih li\u010dnosti koje tu po\u010divaju. U Ro\u0161kom polju nije pokopan nitko slavan po dana\u0161njim nakaradnim mjerilima, ali kameni grobovi i kri\u017eevi di\u0161u jednu posebnu i jedinstvenu pri\u010du.<\/p>\n
Ogoljela pusto\u0161 koju ostavlja pod svojim rukama silovita bura sa jo\u0161 silnijeg Zavelima je\u00a0 istinski mir, koji vas zaokupi od prve minute. A groblje je kona\u010dno mjesto sastanka svih onih Duvnjaka koje su \u017eivot, rat i neima\u0161tina raspr\u0161ili svuda po svijetu kao kad se rasipa sjaj iz bo\u017ei\u0107nih prskalica. Tu\u017ena pri\u010da praznih prostranstava Zavr\u0161ja poprima svoj spokoj tek u grobljima. Sivilo koje te \u010dini potpuno sretnim.<\/p>\n
Dani oko Svih svetih miri\u0161u na krizanteme pored svih na\u0161ih prometnica. Uz njih obje\u0161ene mandarine. Ne\u0161to za mrtve, ne\u0161to za \u017eive. A \u0161ta ako su i \u017eivi zapravo mrtvi koji hodaju? I sve je manje mirisa, boja i okusa koje osje\u0107aju? \u010cudno je\u2026ustvari mo\u017eda i kozmi\u010dki pravedno da se istinski \u017eivi osje\u0107amo najvi\u0161e oko blagdana koji slave na\u0161e mrtve. Dolazimo pred njihova imena sasvim maleni, svjesni svog netrajanja, zapljuskuju nas njihove rije\u010di i visoko podignuti ka\u017eiprsti kojim su nam strogo obja\u0161njavali kako da kro\u010dimo kroz \u017eivot. Kao \u0161amari u lice tuku sje\u0107anja. U svije\u0107ama palimo tada sve rije\u010di koje su ostale neizgovorene, a poneku suzu vje\u0161to sakrivamo iza skupih nao\u010dala, jer u groblju je gu\u017eva i nije pomodno plakati.<\/p>\n
Za sat vremena se razbje\u017eimo i opet zaboravimo koliko smo neva\u017eni u poretku Svemira. A opet postajemo najva\u017eniji sami egoisti\u010dnom sebi. Pusti sad razmi\u0161ljanja o budala\u0161tinama. Vrijeme je novac, a Materijalisti\u010dki Bog nema strpljenja za kojekakve sentimente. Na grobljima uve\u010der ostane najljep\u0161a slika. Na tisu\u0107e svije\u0107a i svje\u017ee sortiranog cvije\u0107a. I nikad ve\u0107e pusto\u0161i.<\/p>\n
Mi smo na\u0161i mrtvi. Ne bi nas bilo bez baba i didova, na\u0161ih hrabrih roditelja. \u017divotopisi njihovih du\u0161a ne zaslu\u017euju nabrzinu pokupljene krizanteme kraj ceste. Nego na\u0161u blizinu. \u010cak i kad je groblje najsamije i najsivlje. Samo onda je prepuno istinitosti i mo\u017eemo \u010duti ne\u010diji glas kako nam pri\u010da. Nitko vas tada ne\u0107e prozvati ludim ako i vi progovorite koju s mramorom. Mo\u017eete u sve ru\u017ee komotno uliti bokal suza, ne\u0107e vas nitko gledati. Samo ih ne pu\u0161tajte zaboravu i dvodnevnom \u0161arenilu. Nisu ni oni vas voljeli samo dva dana i za samo dva dana \u017eivota vam kupili odje\u0107u od te\u0161ko zara\u0111enih novaca.<\/p>\n
Do\u0111e vrijeme kad se \u010dovjek vi\u0161e ne boji groblja, nego u njemu uspjeva prona\u0107i su\u0161tinu \u017eivota. Znam za ljude koji ni danas ne znaju gdje su ba\u010dena njihova djeca ili roditelji u ratu, znam za ljude-herojekoji stavljaju svije\u0107u u prozor umjesto na grob, znam divne ljude koji u ovom trenutku izra\u0111uju svije\u0107e za one koje volite. Svi smo mi isti u smrti.<\/p>\n
Mo\u017eda je ba\u0161 danas na\u0161 zadnji preostali dan. Zato zagrlite roditelje, viknite nekome da ga volite, ispravite suzu koja se nekad otkotrljala radi vas iz ne\u010dijeg oka, odradite ne\u0161to blesavo i opasno, okrenite broj kojeg gu\u017evate u d\u017eepu, recite to stra\u0161no \u2013 \u201eizvini\u201c, pojedite tepsiju izliva\u010de na eks, uslikajte se goli, otputujte daleko, odvedite djecu u lunapark, vratite se u domovinu, sjednite u ba\u0161tu punu jeseni i nek vam puca \u0111on za sve.<\/p>\n
Ili se samo pomirite sa sobom. I na\u0111ite savr\u0161eno mjesto za ostatak svog \u017eivota nakon smrti. Nema veze \u0161to \u0107e vam se smijati jer je to u Ro\u0161kom Polju. Bar \u0107ete biti u savr\u0161enom miru ptica i Zavelima i svaki dan \u0107e biti Svi Sveti.<\/div>\n
<\/p>\n