Ja sam ipak posumnjao u postojanje toga pisma ve\u0107 zbog samoga sadr\u017eaja. Kao prvo: da bi jedan Hercegovac, k tome i fratar, i k tome u slu\u017ebenoj prepisci, Dalmatince pau\u0161alno nazivao izrodima, jest, kako onda tako i danas, za upu\u0107ene ljude nepojmljivo. Za\u0161to? Zato \u0161to su hercegova\u010dki Hrvati jo\u0161 od stvaranja moderne hrvatske nacije u Ilirskom pokretu zavi\u010dajna podrijetla (Dalmatinac, Hercegovac, Bosanac, Slavonac, Zagorac, itd.) dr\u017eali varijablama, do\u010dim je jedina konstanta za njih bila i ostala Hrvat s krajnjim ciljem stvaranja hrvatske dr\u017eave. Kona\u010dno, jedino u pretpostavljenom zajedni\u0161tvu svih zavi\u010dajnih tradicija moglo se sanjati o dr\u017eavnoj nezavisnosti, a uska suradnja Hercegovaca i Dalmatinaca, zajedni\u010dka hajdu\u010dka i antiturska borba, imala je ve\u0107 stoljetnu tradiciju. Iz te tradicije rezultira i \u201esveto ime Hajduk\u201c, koji je dobio ime, usput budi re\u010deno, prije svega po glasovitom hercegova\u010dkom hajduku Andrijici \u0160imi\u0107u, kojega su tisu\u0107e Spli\u0107ana do\u010dekali u Splitu kada je se vra\u0107ao s 30-godi\u0161nje robije u Kopru. Izrodom bi tko mo\u017eda nazvao kakvog autonoma\u0161a koji je bio (ili ostao) na strani Talijana ili srpskog kralja Aleksandra Posljednjeg a protiv svojih hrvatski orijentiranih narodnjaka, mogu\u0107e tako\u0111er splitske i trogirske \u010detnike iz splitskog \u010detni\u010dkog bataljuna (1940.-1943.). Ali tako nazvati sve Dalmatince pau\u0161alno bez ikakve ograde, ne samo da je nepojmljivo za Hercegovca, nego je i o\u010devidno glupo i prije svega odve\u0107 prozirno, jer izravno upu\u0107uje na kuhinju iz koje to \u201epismo\u201c dolazi.<\/p>\n
Ipak, poku\u0161ao sam u\u0107i u trag tom pismu, svim mojim sumnjama unato\u010d. Ne spominje ga Jo\u017ea Horvat u agitpropovskim Dokumentima (1946), ni mason Viktor Novak (Magnum crimen, 1948), iako bi obojici kao i Agitpropu takvo jedno pismo bilo itekako dobrodo\u0161lo da potkrijepe svoje poznate teze o \u201ezlo\u010dina\u010dkoj aktivnosti jednog dijela katoli\u010dkog klera\u201c. Jednostavno re\u010deno, iako \u201eepski\u201c Vicko Krstulovi\u0107 (ili njegov ghostwriter) spominje to gvardijanovo pismo, nitko ga do danas nije vidio, pa najvjerojatnije nikada i nije bilo napisano.<\/p>\n
No mo\u017eemo i na drugi na\u010din provjeriti je li to pismo postojalo. Tko je naime bio gvardijan franjeva\u010dkog samostana sredinom 1943. na \u0160irokom Brijegu? Do rujna te godine, dakle u vrijeme (fingiranog) nastanka pisma, to je bio fra Bo\u017ee Bubalo. Njega je narodna vlast poslije rata bez suda zato\u010dila u Ljubu\u0161kom, dva ga puta 1946. no\u0107u izvodila na fiktivno strijeljanje, sve dok on nije du\u0161evno posve skrahirao. Tada su ga pustili bez presude, desetlje\u0107ima je bolovao i umro 1987. Ni to ni neko drugo pismo mu \u201eislednici\u201c nisu nabijali na nos, kao ni desetcima drugih fratara koji su robijali u Zenici sve do 80-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Da ga je bilo, sigurno fra Bo\u017ee ne bi bio \u201esamo fiktivno\u201c strijeljan.<\/p>\n
Od rujna 1943. do ubojstva u velja\u010di 1945. gvardijan je na \u0160irokom Brijegu bio fra Andrija Jel\u010di\u0107, nekoliko mjeseci kao vikar (zamjenik gvardijana), a potom i formalno kao gvardijan. On je sa sedmoricom drugih fratara iz franjeva\u010dke hidrocentrale na rijeci Li\u0161tica odveden u pravcu Posu\u0161ja i Imotskog (tj. \u201evia Spalato\u201c) i svi su pobijeni. Gdje, ni danas nije jasno. Krstulovi\u0107 je, kao najvi\u0161i partijski du\u017enosnik na terenu, sigurno znao za ubojstvo gvardijana sa \u0160irokog Brijega Jel\u010di\u0107a kao i drugih fratara (dvojica su bila iz moje u\u017ee obitelji), bio je kona\u010dno u to vrijeme u Hercegovini. Ukoliko Krstulovi\u0107ev sin Vladimir, kao urednik o\u010deve knjige, ne poka\u017ee to pismo, osobno \u0107u zaklju\u010diti: a) da je njegov otac bio izravno involviran u ta masovna ubojstva jer je o\u010dito znao za smrt gvardijana sa \u0160irokog Brijega fra Andrije Jel\u010di\u0107a i njegovih drugova objavljuju\u0107i kao jedini (iako eto posmrtno) smrtonosnu optu\u017enicu u obliku fingiranoga pisma \u0161irokobrije\u0161koga gvardijana. Osim toga nema nikakve sumnje da su ih upravo njegovi partizani (kao najodgovornije politi\u010dke osobe na terenu svih partizanskih jedinica u operacijama \u0160iroki Brijeg i Mostar) odveli i pogubili. Ne mogu tvrditi b) da je on osobno izdao takvo nare\u0111enje, i suvi\u0161e je naime zapovjednika VIII. korpusa bilo \u017eedno fratarske krvi, ali Krstulovi\u0107 sigurno referira ono \u0161to je po tradiciji \u201eresavske \u0161kole\u201c fabricirala OZNA ili on sam: gvardijan na \u0160irokom biva mrzi Dalmatince, sura\u0111uje s Paveli\u0107em, pa tko \u0107e re\u0107i da nije zaslu\u017eio smrt? A da bi Krstulovi\u0107 i(li) OZNA \u201ezabacili trag\u201c o tome kako su pogubili gvardijana sa \u0160irokog Brijega i njegovu subra\u0107u, ne spominju mu ime, te fabuliraju o borbama Tre\u0107e dalmatinske brigade oko \u0160irokog (na putu \u0160iroki-Mostar) sredinom 1943. Tre\u0107a dalmatinska je u stvarnosti tada (sredinom 1943.) bila sjeverno od Mostara (bitka na Neretvi), pre\u0161la je Neretvu i dospjela do Nevesinja. Vrhovni \u0161tab ju je tada rasformirao zbog navodnih ili stvarnih pogrje\u0161aka. Usput, do velja\u010de 1945. partizani nisu uspjeli presje\u0107i cestu \u0160iroki-Mostar e da bi tu Tre\u0107a brigada uop\u0107e mogla zaplijeniti spomenuto pismo. To su mogli nakratko u\u010diniti tek na putu od Mostara za Sarajevo za vrijeme bitke na Neretvi 1943. Cestu su Nijemci potom branili do travnja 1945. zbog izvla\u010denja svoje vojske preko Dubrovnika, Mostara i Sarajeva prema Zagrebu i Austriji. Iz istoga su razloga naravno mjesecima branili i \u0160iroki Brijeg kao dominantnu kotu, a ne kao franjeva\u010dki samostan.<\/p>\n
Upravo za krvavih dana po\u010detkom velja\u010de 1945. u Hercegovini boravi, kako rekoh, Vicko Krstulovi\u0107 i to kao najvi\u0161i partijski du\u017enosnik iz Hrvatske zajedno s Avdom Humom iz Bosne i Hercegovine. Slikani su na glavnoj bini na mitingu u Mostaru povodom oslobo\u0111enja grada, nekoliko dana nakon \u0161to su pobijeni franjevci sa \u0160irokog Brijega i iz Mostara. Posljednji su (njih dvanaest) jednostavno bili povezani \u017eicom i ba\u010deni u nabujalu Neretvu. Gvardijan Jel\u010di\u0107 kao i drugih 65 fratara u Hercegovini su pobijeni od partizanske i jugoslavenske ruke, preostali su pozatvarani i poslani na robiju, brojni sve\u0107enici nastrada\u0161e i u Dalmaciji. Pobio ih je uglavnom VIII. korpus NOVJ-e, o bezbrojnim ubojstvima civila ovdje ne govorim. Ne\u0161to o tim \u201edevijacijama\u201c VIII. korpusa i vlastitoj ulozi u tim doga\u0111ajima mogao je Krstulovi\u0107 u svojim revolucionarnim memoarima zapisati, a ne gvardijana Jel\u010di\u0107a i njegove drugove danas \u2013 u strelja\u010dkom stroju zajedno s Marinkom \u010culi\u0107em \u2013 iznova strijeljati.<\/p>\n
Da novinar \u010culi\u0107 ne dovodi u sumnju \u0161tivo Vicka Krstulovi\u0107a ne iznena\u0111uje. On i danas uop\u0107e ne krije da jo\u0161 uvijek sanja o jugoslavenstvu i bratstvo jedinstvenoj srpsko-hrvatskoj vojnoj doktrini, u kojoj za tamo neke Hercegovce, a mogu\u0107e i za \u201eruralne Dalmatince\u201c \u2013 sve odreda integralisti\u010dki Hrvati \u2013 mjesta ne mo\u017ee biti. Naravno da ne mo\u017ee, oni su stajali na putu i kraljevsko-jugoslavenskoj i komunisti\u010dko-jugoslavenskoj ideologiji, koju su jednom zauvijek, u zajedni\u0161tvu sa svim domoljubnim Hrvatima, porazili i uni\u0161tili. Upravo to smeta \u010culi\u0107u. Stoga on i hvali dalmatinske partizane i Vicka Krstulovi\u0107a, udarili su, koje li etike, biva po svojima, po fratrima ili usta\u0161ama posve svejedno, a to da je bio zalog uspjeha oru\u017eanog komunisti\u010dko-projugoslavenskog i srpsko-hrvatskoga bratstva i jedinstva. Quod erat demonstrandum.<\/p>\n
Kako \u010culi\u0107 nigdje u Hrvatskoj ne nalazi javnu podr\u0161ku za restituciju Jugoslavije i propale ideologije, svi normalni ljudi odavno znaju da je sve to zauvijek prohujalo s vihorom, poziva se na osu\u0111enog \u201epretvorbera\u0161a\u201c Daniela Ivina, nazvav\u0161i ga snishodljivo povjesni\u010darom. I taj bi, poput \u010culi\u0107a, danas htio da su \u017ertve franjevaca i stotina tisu\u0107a Hrvata manje vrijedne od \u017ertava koje su pale za komunizam i svjetsku revoluciju, za staljinizam i jugoslavenstvo raznih boja, pa da stoga valja zabraniti dr\u017eavno sje\u0107anje na hrvatske \u017ertve. Viribus unitis \u010culi\u0107 i Ivin nastoje trenutno podzemnim akcijama da zabrana sje\u0107anja na hrvatske \u017ertve (vetitum est eos memoria tenere) postane i slu\u017ebena politika Milanovi\u0107eve vlade.<\/p>\n
Naposljetku, pro\u010ditao sam negdje da je Marinko \u010culi\u0107 neko\u0107 bio u slu\u017ebi KOS-a. Ja u to ne vjerujem. Njega nitko nikada nije trebao zavrbovati. \u010covjek koji je i danas uvjeren u ispravnost ideologije davno crknutoga jugoslavenstva morao je, poput Vicka Krstulovi\u0107a, u svojoj mladosti biti jo\u0161 rigidniji skojevac i pobornik partijske (i autonoma\u0161ko-jugoslavenske) linije revolucionarnog prava nego li danas. \u010culi\u0107 je stoga svojedobno, u najboljem slu\u010daju, mogao unutar uskoga kruga svojih partijskih istomi\u0161ljenika \u201eisle\u0111ivati\u201c, tj. prosu\u0111ivati tko je od njih trockist, maoist, anarholiberal i sl., \u0161to KOS-u nije moglo biti od velike koristi. Za sve druge ljude, za koje se u prvom redu zanimao KOS, dakle za posve normalne Dalmatince i Hercegovce koji u velikoj ve\u0107ini nisu voljeli ni Jugoslaviju ni Partiju ni Vrhovnoga Komandanta, niti slavili \u010detrdesetu obljetnicu na \u010delu Partije i osamdesetu obljetnicu njegova \u017eivota, \u010culi\u0107 je jednostavno bio apsolutna kontraindikacija! Gdje bi se on pojavio normalni de\u010dki bi, ne dvojim, migom jedan drugomu signalizirali ono \u0161to i danas vrijedi: cave canem!<\/p>\n
Krstulovi\u0107 je opet starija pri\u010da, ali iste autonoma\u0161ke i protuhrvatske orijentacije. Dok sam u Splitu i\u0161ao u \u0161kolu od nekih ljudi sam \u010duo da on i nije bio tako lo\u0161 \u010dovjek, da je svakako bio bolji od Baje, samo eto malo nagao i ograni\u010denih vidika. Navodno je mogao pobiti i osuditi daleko vi\u0161e ljudi nego li to stvarno u\u010dinio. Vjerojatno, iako je na tisu\u0107e ljudi pogubljeno u Dalmaciji 1945. i 1946, dakako bez suda i sudi\u0161ta, ali naravno ne bez njegova znanja. Njegova nekrofilska i morbidna uredba o prekapanju neprijateljskih grobi\u0161ta i govor protiv Crkve iz 1952., pokazuju \u0161to mo\u017ee od jednoga \u010dovjeka u\u010diniti nepopravljiva autonoma\u0161ka tradicija integralisti\u010dkog jugoslavenstva i partizanska (staljinisti\u010dka) svirepost, komunisti\u010dka ideja besklasnoga dru\u0161tva je tu manje va\u017ena. Odnosno, kako je meni kao \u0161kolarcu moj djed pojasnio \u0161to su to komunizam i jugoslavenstvo: oboje su manje-vi\u0161e nastranost i bolest, me\u0111utim, komunizam je izlje\u010div. Mladi\u0107i kada odrastu i opamete prebole komunizam kao i ospice. Jugoslavenstvo je pak daleko opasnije jer je neizlje\u010divo, ono \u0107e tek s vremenom polako izumrijeti.<\/p>\n
Ovu teoriju moga djeda potvr\u0111uju tvrdokorni Jugoslaveni Krstulovi\u0107 i \u010culi\u0107. U njihovoj nastranoj i propaloj ideologiji autonoma\u0161kog i bratsvojedinstvenog srpsko-hrvatskog jugoslavenstva i oru\u017eanog bratstva pod simbolom zvijezde petokrake svako je ubojstvo predmnijevanog neprijatelja, pa tako i gvardijana sa \u0160irokoga Brijega, nalazilo svoje teorijsko opravdanje, kako onda tako i danas. Ljudsko dostojanstvo ta kolektivisti\u010dka ideologija nije poznavala, pa u tome ne zaostaje za fa\u0161izmom. Krstulovi\u0107 je dodu\u0161e ve\u0107 odavno mrtav, ali njegove ideologijske aveti masovnih smaknu\u0107a jo\u0161 uvijek budi i jo\u0161 jedno vrijeme budit \u0107e Marinko \u010culi\u0107, pa makar to bilo, u pomanjkanju boljih argumenata a hine\u0107i pravi\u010dnost, uz pomo\u0107 pisama resavske provenijencije.<\/p>\n
(Tjednik Novosti nije htio objaviti ovaj ispravak!)<\/div>\n
U Novostima (br. 671), listu Srpskog narodnog vije\u0107a u Hrvatskoj, pi\u0161e Marinko \u010culi\u0107 (Himna NOBa) sljede\u0107e re\u010denice: \u201aNegdje polovicom Drugog …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":14771,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-14772","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14772","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14772"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14772\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/14771"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14772"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14772"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14772"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
<\/strong> <\/p>\n
<\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"