Bijeg<\/strong><\/p>\n \u201cGodine 1946. su do\u0161li po mene u rodnu ku\u0107u. Ispitivali su me o \u0161kriparima koji su se krili po selu. Ne \u017eele\u0107i u partizane, skrivao sam se u selu, a kada su se usta\u0161e vratile, dao sam tabanima vjetra, pobjegao sam prema Ljubu\u0161kom. Nakon toga nekako sam se vlakom prebacio do \u010crnomerca u Zagrebu. Tada sam bio dopuna Mostarskoj bojni i imao sam nepunih 19 godina. Iz vojarne na \u010crnomercu gledao sam kako su prije nas pro\u0161li \u010detnici. Pri\u010dalo se tada o brojci od 12 tisu\u0107a. Osobno nikad nisam oti\u0161ao u borbu jer sam bio pitomac i premlad. Me\u0111utim, kad se povla\u010dilo iz Karlovca, krenuli smo i mi, sje\u0107am se da je u Celju bila glavna borba i tu su poginula na\u0161a dva Va\u0161arov\u010dana. Odatle smo probijaju\u0107i se oti\u0161li dalje, pa sve do Bleibur\u0161ke ledine. Tu sam bio \u010detiri dana nakon \u010dega je svjetina koja se nije odredila predavati oti\u0161la drugim putem, a mi smo ostali na ledini, odlo\u017eili oru\u017eje i \u010dekali u neizvjesnosti ne o\u010dekuju\u0107i ni\u0161ta dobro\u201d, prisje\u0107a se Vlado koji je tada, kako ka\u017ee, vidio i 12 engleskih tenkova. \u201cKad sam se vratio ku\u0107i, Kri\u017eni put ne zavr\u0161ava s tim. Kod ku\u0107e sam zatekao brata kojeg je majka netom rodila te nedugo nakon mog povratka cijelu moju obitelj odvode u logor u Bile\u0107u. Sje\u0107am se da mi je brat tamo i prohodao. Osim moje obitelji, u taj logor odvedeno je jo\u0161 27 obitelji. Opet sam imao tu sre\u0107u s obitelji se vratiti iz progonstva. Moj \u017eivot je, hvala Bogu, tekao dalje i nakon toga. Nisam imao posao, jer si morao i\u0107i u Partiju, a ja to nisam htio. Na svom \u017eivotu zahvaljujem dragom Bogu i Gospi. Naime, na krizmi 1941. godine dobio sam Gospinu sliku koju od tada nosim sa sobom i mislim da me je ona sve ove godine i u svim mojim neda\u0107ama \u010duvala i \u017eelim da me s njom i pokopaju\u201d, kazao je Vlado vade\u0107i iz dokumenata Gospinu sliku koja se sad ve\u0107 sastoji od tri djela i jedva se zamje\u0107uje njezin lik, ali Vlado je \u010duva kao najve\u0107e svoje blago.<\/p><\/div>\n <\/p>\n
\u201c\u010cekali smo tu jedan dan i po\u0161li dalje putem prema Mariboru gdje smo bili tri-\u010detiri dana i gdje sam prvi put nakon nekoliko dana ne\u0161to pojeo. Dobio sam kapulove vode i komad kruha. I tako nas je put vodio od Bleiburga preko Maribora, Zagreba, Bjelovara, odakle sam prvi put pisao roditeljima da sam \u017eiv. U Bjelovaru, to\u010dnije u selu \u0106urlovac, bio sam s jo\u0161 nekoliko pre\u017eivjelih puna 4 mjeseca te mi je jedan starac kod kojeg sam \u017eivio to vrijeme dao i ne\u0161to novca kad sam polazio, tako da sam sigurno jedan od rijetkih koji se ku\u0107i vratio ne samo \u017eiv, nego i s novcem\u201d, s osmijehom pri\u010da Vlado.
U logoru u Bile\u0107i<\/strong><\/p>\n