Iako iz razli\u010ditih krajeva Hercegovine, djevojke je osim radnog mjesta povezivala i \u010dinjenica da se svaka od njih po jednom, dvaput na tom radnom mjestu, od iscrpljenosti, onesvijestila. Jedna od njih svjedo\u010di o nadasve ljudskom, ma samaritanskom tretmanu koji je dobila od politike svojih nadre\u0111enih. Naime, kada se po drugi put u svom mallovskom iskustvu, usred radnog vremena sru\u0161ila na pod, kolegice su joj pomogle da ode do magacina. Netko je i pozvao hitnu. No kako se nema vremena za gubljenje, nadam se \u0161okirano medicinsko osoblje, moralo je djevojci pru\u017eiti prvu pomo\u0107 dok je le\u017eala naslonjena na \u201esakune\u201c robe u crnim vre\u0107ama od sme\u0107a. \u010cim je otvorila o\u010di i uspjela upostaviti ravnote\u017eu, onako zamantana, morala se vratiti me\u0111u \u201e\u0161tendere\u201c sa markiranim primjercima odje\u0107e proizvedene, u gle \u010duda zemljama Dalekog istoka.\u00a0 Komade tkanine tamo su proizvela neka nebitna djeca u u\u017easnim uvjetima za dolar, dolar i po, i na tome se zgra\u017ea \u010ditav svijet, no nakon kratkog uzdaha Bo\u017eesa\u010duvaj, sre\u0107a pa \u017eivimo ovdje… tolikima opet najve\u0107e \u017eivotno zadovoljstvo predstavlja omamljeno lutanje izlozima, i u bingo slu\u010daju, kupovina kakve majice, tunike, hla\u010da, cipela, na \u010dijoj etiketi jasno pi\u0161e mjesto proizvodnje. Made in China, Tayland, Bangladesh, Brasil i sl. Na radnike u tim neuvjetima se\u00a0 lako zaboravlja pred slikom prekul hla\u010da, jednako kao \u0161to se zaboravlja i ne osvr\u0107e na onih pet obespravljenih djevojaka koje su za godinu i pol dana izgubile zdravlje i \u017eivce, a nijedna nema 30 godina. One su ve\u0107 zamijenjene sa nekih novih pet i tako \u0107e i\u0107i do u nedogled, ili do vremena kada ova vi\u0161eslojna kriza ne postane tolika da se i taj mall ne zatvori. Ili u vjerojatnijem slu\u010daju ne zamijeni sa nekim novim i jo\u0161 la\u017eno sjajnijim.<\/p>\n Ovo bi ukratko mogla biti cijela pri\u010da o tome kako kvalitet postaje \u0161und, a \u010dovjek sme\u0107e. Mogli bi i navesti imena butika, no eto, ka\u017eu da je negativna reklama najbolja reklama pa \u0107emo se suzdr\u017eati od istoga. No ipak, iz po\u0161tovanja prema svima onima koji imaju \u010dast raditi za ni\u0161ta, i onima koji ne mogu prona\u0107i zaposlenje, nastaviti \u0107emo sa jo\u0161 par redaka. <\/p>\n Nuklearna elektrana ili trgovina Mo\u017eda \u0107e mnogi pri\u010de ovih cura proglasiti kukanjem u vremenu u kojemu je radno mjesto povlastica. No ba\u0161 iz \u010dinjenice da je raditi istovremeno postalo i obveza i luksuz, proizlazi i temelj za novo robovlasni\u010dko dru\u0161tvo u kojemu se robove ucjenjuje radnim mjestom. Ljudi su prisiljeni pristajati na bilo \u0161to samo da imaju posao. A suo\u010deni sa op\u0107om neima\u0161tinom i potrebama koje se iz dana u dan pove\u0107avaju, prisiljeni su \u0161utjeti, \u0161to bogatim vlasnicima ide u prilog. Tako do u nedogled mogu upravljati i kao na pokretnoj traci mijenjati svoje robove. Ova moderna krupna vlastela se od onih iz povijesnih \u010ditanki razlikuje samo po tome \u0161to su oni iz pro\u0161losti na nekoj skali ljudskosti bili na ve\u0107em nivou pa su svojim potla\u010denima davali krov nad glavom i hranu. I da, nezaobilazno je napomenti, ovi dana\u0161nji su manje macho a vi\u0161e feminizirani od onih iz minulih vjekova.<\/p>\n No 21. stolje\u0107e na sre\u0107u ljudske populacije, mu\u0161ku feminiziranost toliko propagira i \u0161titi da \u0107e uskoro postati obvezatan predmet u \u0161koli.<\/p>\n Pet hrabrih djevojaka sa po\u010detka pri\u010de, ako ni\u0161ta zaslu\u017euju priznanje dru\u0161tva kojemu je znamo, dosta i svojih jada, no obi\u010dan \u010dovjek te\u017eak, uvijek zna suosje\u0107ati sa drugim te\u017eakom.<\/p>\n Na\u017ealost rad u jednom obi\u010dnom butiku je postao te\u017ea\u010dki, vi\u0161e mentalno nego fizi\u010dki, pitajte u pauzi bilo koju djevojku koja radi u nekom od mahom renomiranih prodavaonica, ne misle\u0107i pritom na male obiteljske radnje. A \u0160oping centri sa svim brandovima i \u201esretnim\u201c logotipima nisu ni\u0161ta vi\u0161e od toga. <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kenjac tko se nije onesvijestio<\/strong><\/p>\n
<\/strong>
Onih pet djevojaka iz pri\u010de, nisu izuzetak ve\u0107 simbol modernog izrabljivanja u staklenim kavezima robnih marki za kojima toliki modni zanesenjaci ginu.
One nisu jedine, njihova pri\u010da, pri\u010da je tisu\u0107a djevojaka po sli\u010dnim buticima razli\u010ditih imena. Jedna od njih, iz jedne druge poslovnice drugog branda, u \u0161ali govori kako se osje\u0107a kao u filovima Brucea Willisa. Stalno na zadatku kojim spa\u0161ava svijet. No od willisovske napetosti je razlikuju tri stvari, \u0161to god napravi nije nikada dovoljno dobro, ona nije supersna\u017eni junak ve\u0107 pothranjena radnica, u butiku, ne u nuklearnom postrojenju, i naravno, njezin honorar manji je od lemuzine prema honoraru holivudskog junaka.<\/p>\n
Njih pet, ve\u0107inom fakultetski obrazovanih mladih \u017eena, danas se snalazi za drugi posao, a jedino je nadati se da \u0107e im se u tom smislu, jednako kao i tisu\u0107ama sa biroa, uskoro ukazati novo radno mjesto; humanije od onog prethodnog. A, nadamo se da \u0107ete i svi vi koji budete \u010ditali ove retke a volite slobodno vrijeme provoditi po ovim ili onim \u201emall-ovima\u201c, odsada potra\u017eiti neku pametniju zanimaciju. Ne kao bojkot jer bi to zna\u010dilo smanjenje ionako malih pla\u0107a radnica u njima, ve\u0107 kao okretanje nekom zdravijem i normalnijem \u017eivotu, druga\u010dijem od besmislene potrage za nepotrebnim u ljudskom ZOO-u.<\/p>\n
Ide Bo\u017ei\u0107, provedite ga sa obitelji, ne sa be\u0161\u0107utnim kapitalistima kojima je obitelj samo smetnja u razvoju.<\/div>\n
<\/span><\/div>\n