Pao je prvi snijeg na Bradini. Nema drotova u blizini da me vide kako vozim ledom okovanim krivinama i istovremeno fotografiram stisnute ku\u0107e s lijeve strane brda. Kao da si u \u0161aku skupio lego kocke sve od bjeline istkane. Paketi\u0107i za ispod svjetlucavog bora neba. U call-centru BIHAMKA rade sjajni ljudi. Nadam se da primaju pla\u0107u. Nisu pani\u010dari i objasne situaciju na Ivan-sedlu strpljivo i u milimetar kao da upravo gledaju u staklenu kuglu, tako da mo\u017ee\u0161 s punim pouzdanjem krenuti na put, a pritom ne propustiti prvi snijeg na usnama. Onaj snijeg kojeg grize\u0161 i guta\u0161, samo da ti \u0161to prije ohladi srce. I sje\u0107anja. Jer da pre\u017eivi\u0161 ovo surovo danas mora\u0161 uni\u0161titi sve uspomene na neko bolje ju\u010der.<\/p>\n
Pri\u010de iz mog djetinjstva ka\u017eu kako bi Cigani (jo\u0161 u ono vrijeme kad je moj otac bio mali i kad nije bilo ni\u0161ta lo\u0161e u nazivu Cigani) s \u010dergama prolazili uvijek istim putem, dole ispod na\u0161ih starih ku\u0107a. I \u010derga bi stala na ledini ispod Petrove ku\u0107e. Te zime pao je jedan od velikih snijegova, suvi\u0161e rijetkih za hercegova\u010dko podneblje. I svi ljudi iz sela primili su Cigane kod sebe na spavanje, a stoku im uveli u svoje staje. Kod nas ih spavalo devet. Ka\u017ee baba – “Le\u017ei \u010dovik do \u010dovika na podu, svako jutro ogromni lonac mlika se kuva…” A jednom od njih nije stalo magare u \u0161talu, ve\u0107 moralo ostati vani, a nesretni \u010dovjek samo pla\u010de i ponavlja – “Jadna moja mala mazgica…” I did \u0106ipa brzo uzeo sijena i ogradili i u\u0161u\u0161kali mazgicu da joj nije hladno i hranili je tako sve no\u0107i. Pre\u017eivjela je mazgica, digao se snijeg, Cigani oti\u0161li kao i uvijek \u0161to odlaze, ali ostala je pri\u010da koliko su ljudi nekad bili bolji ljudi. Razmi\u0161ljam o tome zagledana u vrh o\u0161trih planina ispred sebe. Pa jebote, mi danas ne\u0107emo i ne smijemo primiti ni stopere u automobil. Da im je ne znam kakva oluja pomodrila palac kojim uzalud poku\u0161avaju zaustaviti nekoga uz put.<\/p>\n
Za precijenjene drko\u0161e od kojekakvih analiti\u010dara sva pri\u010da o ljudima u ovom dana\u0161njem nakaradnom poretku je te\u0161ki shit. Godinama i mene, i nas, uzurpatori zdravog razuma, liza\u010di politi\u010dkih guzica i izokretava\u010di svega ljudskog u dana\u0161njoj neljudskoj Bosni i Hercegovini uvjeravaju da moramo prvo rastabiriti nacionalno pitanje pa se onda baviti socijalno-humanisti\u010dkim temama. Jebenih dvadeset godina \u201erje\u0161ava\u201c se Franke\u0161tajn nacionalnog pitanja, a istovremeno u ti\u0161inama najte\u017eih socijalnih u\u017easa svakodnevno umire na stotine osoba. No, kao da je to va\u017eno. Tek im imena zabilje\u017eena u crnoj kronici odre\u0111uju na\u0161e reakcije. Ako je ime i prezime na\u0161em jezikoslovlju milozvu\u010dno, dakle blisko narodu iz kojeg dolazi\u0161, promrmljat \u0107e\u0161 neki lafo suosje\u0107ajni uzdah. Sva ostala imena i njihove sudbine diraju te kao jutros zagorene kifle u rukama sisate pekarice negdje u Donjecku. Odnosno, puca ti \u0111on od obraza za tim ljudima.<\/p>\n
U Vare\u0161u se u okrugu firme u kojoj je ostavio \u010ditav svoj radni vijek, prije dva dana raznio \u010dovjek. Na ovom svijetu imao je samo posao i usvojenu k\u0107er. Iznenada mu je uru\u010den otkaz, bahato, podcijenjiva\u010dki, kako to samo znaju na\u0161i novokomponirani kapitalisti\u010dki gadovi od \u0161efova. Nepismeni bilmezi koji su umislili da su vlasnici svijeta i \u010ditave njegove okoline. Da bi te uop\u0107e zanimala ova tema, va\u017eno je upitati koje je nacionalnosti bio \u010dovjek koji se ubio. \u010cisto da mo\u017ee\u0161 zabilje\u017eiti jedan minus za \u201enjihove\u201c, a novi plus za \u201esvoje\u201c. Nadodati koju crnja\u010dko-cini\u010dnu \u0161alu i nastaviti surfati po guzici neke od internet starleta. Nema veze \u0161to je bio najbolji mehani\u010dar u toj firmi i \u0161to je pi\u0161ao krv po\u0161tenjem za istu. Neva\u017eno sasvim. Bosna i Hercegovina danas, je nastanjena potomcima dicipline prebrojavanja.\u00a0 Ni\u0161ta \u010dovjeka ne veseli tako iskreno kao sranje u susjednom taboru. Pad za njih,\u00a0 uspon za nas.<\/p>\n
Gdje si, \u0161to te nema… Kome, bolan, da me ima? Nazvala sam sve politi\u010dke budale budalama, popila kojekakve uvrede od trojstva na\u0161ih velebnih naroda, sekirala \u0107a\u0107u preko svake mjere, i \u0161ta? Da, svaki novi dan, svi oni sjajni Donkihoti koje znam, a da se ne mire s ovakvim stanjem konstantno pre\u017evakavaju isto, poku\u0161avaju stalno u svojim malim kozmosima boriti se, viknuti, a zarade samo upalu grla. Ili otkaz. Ili bombu u prsni ko\u0161.<\/p>\n
Je li vrijedno? Biti buka u svijetu gluhonijemih. Biti brz potok u smrdljivim vodama staja\u010dicama. Did \u0106ipa bi me, da je \u017eiv, sad vjerojatno po\u0161teno o\u0161amario. Jer nikad nas nije u\u010dio apatiji. Ali did \u0106ipa nije \u017eivio u ovakvoj Bosni i Hercegovini. U zemlji gdje se novoro\u0111ene bebe zadave i pokriju li\u0161\u0107em, a s druge strane tiho umiru najhrabrije majke koje odustanu od sebe zbog vlastitog djeteta. U zemlji u kojoj to dijete kasnije dovede\u0161 na banalnu operaciju krajnika, a ono umre u operacijskoj sali. I nitko od govana ne odgovara. U zemlji gdje je od i\u010deg onog \u010dudesnog od \u010deg si satkan, najva\u017enije ipak samo ono – \u010diji si, kojem zemljopisu ili geografiji pripada\u0161, koju povijest, historiju ili istoriju u\u010di\u0161, i \u010dije ime zazove\u0161 kad si sam, kad ti je najte\u017ee. U zemlji u kojoj se ne mo\u017ee na\u0107i niti jedna zajedni\u010dka nit koja \u0107e biti ista svima, koju \u0107emo po\u0161tovati ispred onog nacionalnog i politi\u010dkog. Ni jedan interes ne mo\u017eemo podvu\u0107i pod zajedni\u010dki nazivnik svih nas. \u010cak ni obi\u010dnu ljudskost. Dok, s druge strane, mrzimo zdru\u017eeno i u enormnim koli\u010dinama.<\/p>\n
\u0160ta \u0107e biti od nas ovakvih?<\/p>\n
Klasika.<\/p>\n
Jedni \u0107e se nastaviti prejedati na strana\u010dkim domjencima, klimati glavom pokorno zauzvrat \u010dekaju\u0107i mjesto u nekom odboru ili dr\u017eavnoj firmi, vjerovati samo u svog Boga jedinog politi\u010dkog, lizati pod kuda prolaze njegove kriminalne noge i amnestirati ga od sveg lopovluka radi nekog uzvi\u0161enog, svetog teleta nacionalnosti.<\/p>\n
Drugi su sami, o\u010dajni i upravo sada, bude se s mi\u0161lju je li lak\u0161e to odraditi bombom ili utapanjem, ljube svoju usnulu djecu i odlaze u mrak.<\/p>\n
A \u0161ta mi? Ova umorna ve\u0107ina. Potomci onih gordih i sna\u017enih djedova. Pi\u010dke smo pognute glave i ramena. Zatvaramo vrata, spu\u0161tamo roletne. Nije na\u0161a stvar. \u0160uti, dobro je, samo nek ne puca…<\/p>\n
To \u0161to se svaki dan netko propuca je sitan dekor na na\u0161oj stvarnosti. Ni\u0161ta stra\u0161no. <\/div>\n
<\/p>\n