{"id":15080,"date":"2012-12-10T15:24:40","date_gmt":"2012-12-10T14:24:40","guid":{"rendered":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/2012\/12\/10\/kako-ih-pronaci\/"},"modified":"2012-12-10T15:24:40","modified_gmt":"2012-12-10T14:24:40","slug":"kako-ih-pronaci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/kako-ih-pronaci\/","title":{"rendered":"Kako ih prona\u0107i?"},"content":{"rendered":"<div style=\"text-align: justify;\" \/>Prijatelji su svakome potrebni. Mo\u017eemo se mi hrabriti i praviti da to nije tako bitno, da smo dostatni samima sebi. Istina je, pak, posve druk\u010dija. Prijatelj je na\u0161e drugo ja, zrcalo u kojem se ogledavamo i koje nam govori istinu. Zbog toga je te\u0161ko gubiti prijatelje. Osje\u0107amo da je oti\u0161ao dio nas, ali onaj bitni dio. Naravno da mo\u017eemo i pogrije\u0161iti pa izabrati one krive.  <!--more-->  Ako smo dovoljno istinoljubivi, sagledat \u0107emo to jednoga dana i onda okrenuti drugim putem.<br \/>Upravo sam se vratio iz svjetski poznatog molitvenog sredi\u0161ta u \u017eupi Me\u0111ugorje. \u0160iroki Brijeg prigrlio me svojom nezaboravnom \u0161irinom. Pro\u0161lost i sada\u0161njost u zagrljaju. Tko ih je \u010duvao kroz proteklo vrijeme, kakvi su im bili prijatelji? Za razliku od ljudi oni ih naizgled nisu birali. Sami su dolazili. Jedni su postali oni pravi, oni \u0161to svjedo\u010de \u0161to su \u010duli, vidjeli, do\u017eivjeli, a drugi su oti\u0161li dalje nose\u0107i u sebi svoju himbu. Nisu dopustili da ih dotakne ruka Kraljice mira i ruka nevino pobijenih na \u0160irokom Brijegu. A nas?<\/p>\n<p>Mart Bax bio je sveu\u010dili\u0161ni profesor u Nizozemskoj. Sada je u mirovini. Bavio se antropologijom. Kakav bi to bio veliki suvremeni antropolog da ne progovori i o doga\u0111ajima u \u017eupi Me\u0111ugorje. Dao se na posao i dosta toga napisao, tamo sredinom devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Bjesnio je Domovinski rat. Izme\u0111u ostaloga napisa da Zapad nije u pravu kad govori samo o jednome ratu. Postoji i drugi, rat u ratu. Izbio je u \u017eupi Me\u0111ugorje izme\u0111u dvije obitelji koje se bave iznajmljivanjem soba hodo\u010dasnicima. Za vrijeme rata njihov broj se smanjio i eto ti prilike za nevolje. Tukli su se svim i sva\u010dim. Na kraju je bilo 140 mrtvih i 600 ranjenih. Sve je popra\u0107eno nevi\u0111enim okrutnostima. Nema potrebe sada govoriti o utemeljenosti ili ne ovakvih profesorovih rije\u010di. Ta svi znamo \u0161to je istina. No, on sve ovo zapravo i nije nama pisao. Ako ste tipi\u010dni stanovnik Zapada, ova pri\u010da \u0107e vam zazvu\u010dati prili\u010dno uvjerljivo. I to je to \u0161to se \u017eeljelo posti\u0107i. Istina, profesorovo sveu\u010dili\u0161te ovih je dana pokrenulo istragu. La\u017e je bila prevelika da bi se tek tako lako odr\u017eala. Profesor do sada samo odmahuje rukom i ka\u017ee da je to bilo davno. Pa tko \u010duje, \u010duje, ostali \u0107e ostati u ste\u010denom uvjerenju.<\/p>\n<p>Na ne\u0161to sli\u010dno izgleda da ra\u010dunaju i neki u Zagrebu. Novinar Marinko \u010culi\u0107 u Novostima predstavi memoare Vicka Krstulovi\u0107a, onoga \u0161to je izme\u0111u ostaloga u pora\u0107u Drugoga svjetskoga rata ravnao vojni\u010dka groblja koja nisu bila komunisti\u010dka. Podrazumijeva se da ih je nahvalio. U njima posebno isti\u010de navodno pismo koje je sredinom Drugoga svjetskog rata neimenovani \u0161irokobrije\u0161ki gvardijan uputio \u00bbglave\u0161inama\u00ab u Zagreb, a komunisti uhvatili. Tamo taj navodno napisa da bi pu\u010danstvo Dalmacije trebalo raseliti u isto\u010dnu Bosnu i druge dijelove NDH. Nigdje ne bi smjelo biti tri Dalmatinca zajedno, jer ukoliko se to ne u\u010dini, Dalmatinci \u0107e kao izrodi hrvatskog naroda dovesti do propasti NDH. Zvu\u010di sli\u010dno kao i profesorova la\u017e. Nigdje izvora, samo navodne \u010dinjenice iza kojih stoje oni osobno glavom i bradom, profesor i Vicko. \u017dao mi je, ali malo nejako jamstvo. No, opet sve ovo nije pisano nama. Drugi izvan na\u0161ega kruga trebali bi u ovo upasti i prenositi dalje tako da sve postane neupitna istina.<\/p>\n<p>Ponovno sam jutros \u010ditao poruke Kraljice mira, zapravo nastojim to svakodnevno redovno \u010diniti, jednu po jednu. Nametnuo mi se me\u0111u svima njima pojam svjedo\u010denje. Ono \u0161to smo primili ne mo\u017eemo zadr\u017eati za sebe, moramo to dalje prenijeti. Na taj na\u010din stvaramo i zadr\u017eavamo prijatelje, uspostavljamo krug onih koji znaju \u0161to ho\u0107e i kamo idu. Nisu ovo njezine doslovne rije\u010di. Glasno razmi\u0161ljam da vidim \u0161to to \u017eivi u mojoj podsvijesti i \u0161to mi je \u010diniti. Dok sam danas boravio u \u017eupi Me\u0111ugorje, tra\u017eio sam ne\u0161to \u0161to bih mogao ponijeti prijatelju kojega odavno nisam vidio, tamo u Svetoj zemlji. Mislio sam mu darovati kemijsku olovku s natpisom ovoga mjesta, ali je vi\u0161e ne bi. Zakasnio sam. Naposljetku se odlu\u010dih za knjigu. On nikada nije bio ovamo, pa \u0107e mu rije\u010di ove knjige bolje od bilo kakve kemijske olovke re\u0107i \u0161to se zapravo ovamo doga\u0111a. Jer, knjiga svjedo\u010di, kemijska olovka zapisuje. Ho\u0107u li mu i ja imati \u0161to re\u0107i glede toga, kao i nekima drugima koje \u0107u susresti? Ili jo\u0161 bolje izre\u010deno, ho\u0107u li znati svjedo\u010diti na pravi na\u010din? Preko mojih rije\u010di i gesta drugi bi trebali biti bli\u017ei, a ne dalji ovim doga\u0111ajima. Lako re\u0107i, malo te\u017ee ostvariti. No, i\u0107i nam je tim putem.<\/p>\n<p>Mnogo je prijatelja Kraljice mira diljem svijeta. Razmiljeli su se kao vrijedni mravi. Naizgled mali su, neugledni, ali njihov se rad opa\u017ea. Mijenjaju lice ove zemlje i \u010dine da nam je na njoj lijepo \u017eivjeti.<\/div>\n<p> <\/p>\n<div style=\"text-align: right;\"><span style=\"font-size: 8pt;\"><strong>Miljenko Stoji\u0107 | HRsvijet.net<\/strong><\/span><\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<div class=\"mh-excerpt\"><p>Prijatelji su svakome potrebni. Mo\u017eemo se mi hrabriti i praviti da to nije tako bitno, da smo dostatni samima sebi. <a class=\"mh-excerpt-more\" href=\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/kako-ih-pronaci\/\" title=\"Kako ih prona\u0107i?\">&#8230;<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-15080","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-kolumne-kolumne"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15080","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=15080"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15080\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=15080"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=15080"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=15080"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}