Dok sjedamo vrtimo u glavi rukometni film, nekada davno sedamdesetih pro\u0161log stolje\u0107a rukometnim arenama harali su banjolu\u010dki blizanci Boro i Momo Goli\u0107, koncem stolje\u0107a Srbijanci Predrag i Nenad Peruni\u010di\u0107, trenuta\u010dno su in bra\u0107a Gille, Gullanome i Bertrand bez kojih je nezamisliva francuska reprezentativna vrsta. Ako im se posre\u0107i nakon rukometnog odrastanja mogli bi se pamtiti i Izvi\u0111a\u010devi. <\/p>\n
Razgovor kre\u0107e na uobi\u010dajenu temu \u2013 od kuda u rukometu, odnosno Izvi\u0111a\u010du?
\u201eU Ljubu\u0161ki smo stigli preporukom na\u0161eg prvog trenera Mahmuta Ma\u0161e Obrali\u0107a koji se poznaje s Josipom Glava\u0161em. Preporuka trenera bila je da se u izvi\u0111a\u010du forsiraju mladi igra\u010di i da \u0107emo dobiti priliku za igranje. Tako je i bilo. Bez ikakvog podila\u017eenja nakon tri i pol godine mo\u017eemo re\u0107i da mlad sporta\u0161 ako \u017eeli uspjeti treba do\u0107i u Izvi\u0111a\u010d i Ljubu\u0161ki. Ljudi su nas prihvatili, zavoljeli smo klub, samo nam fali trofej\u201c, vele bra\u0107a koji se slo\u017eno nadopunjuju, a Benjamin podvla\u010di:
\u201ePrve godine kad smo do\u0161li bili smo sedmi, pa peti, lani tre\u0107i, ove godine red je da budemo prvi\u201c.<\/p>\n
Klimanjem glave podr\u017eava ga Senjamin, a onda se uz osmjeh vra\u0107aju na drugi dio pitanja:
\u201eKao djeca bili smo prave buce, kako bi nas dovela u liniju mama je odlu\u010dila da nas usmjeri u sport. Nekako po logici ovih prostora prvi izbor bio je nogomet. Slijedila je katastrofa, jednog dana trener nas pozove i ka\u017ee \u2013 niste vi za ovoga sporta. Skoro smo se rasplakali. Uh, bio je to \u017eestok udarac na na\u0161 dje\u010dji ponos. Maglaj je mali grad, nema puno izbora, nekako je u to vrijeme krenula rukometna \u0161kola pa smo s 13 godina krenuli tamo. Imali smo sre\u0107u da nas trenira na\u0161 dobri Mi\u0161o. Bili smo zapa\u017eeni u rukometnoj \u0161koli, pa su nas pozvali u kadetsku reprezentaciju jedinu bh selekciju koja je uspjela oti\u0107i na neko veliko natjecanje, europsko prvenstvo. Nakon toga Izi\u0111a\u010d je bio logi\u010dan izbor\u201c.
Malo je nedostajalo da umjesto u rukometnom Ljubu\u0161kom bra\u0107a Buri\u0107i ne zavr\u0161e u ko\u0161arka\u0161kom \u0160irokom.<\/p>\n
\u201eKrenuli smo s mamom i tatom, ali smo na izlazu iz Mostara pogrije\u0161ili skretanje, pa smo se morali vra\u0107ati\u201c, uz smijeh dodaju o\u010dito je slo\u017ena bra\u0107a, te ponovo podvla\u010de:
\u201eU Izvi\u0111a\u010du se lako uklopiti. Ne vjerujemo da je ovdje i jedan igra\u010d sa strane imao problema. Ekipa te brzo prihvati, sredina nosi. Brzo su nam pro\u0161le tri godine\u201c.<\/p>\n
Na upit jesu li se ikada koristili sli\u010dno\u0161\u0107u u \u0161koli, kod djevojaka\u2026 Benjamin veli:
\u201eGotovo nikada, kad ne zna on, ne znam ni ja\u201c, dok Senjamin dodaje da po pitanju sli\u010dnosti ima zgoda.<\/p>\n
\u201eBenjamin vi\u0161e ‘napada’ cure zna se dogoditi da me zovnu \u2013 Benjamine, kad im odgovorim da nisam ja taj gledaju me ‘bijelo’. Bilo je i zgoda posebice kad smo bili manji, ako ne\u0161to uprskamo, obojica se branimo \u2013 nisam ja, ha, ha, ha\u2026\u201c<\/p>\n
Od bra\u0107e Buri\u0107a doznajemo i jednu tajnu vezanu za blizance:
\u201eMana blizanaca kad se razdvoje, ne znaju se pona\u0161ati. To smo shvatili tek kad smo do\u0161li u Ljubu\u0161ki. Mislimo da je to problem svih blizanaca, a ne samo na\u0161. Zbog toga \u0107e na\u0161 uvjet, kad budemo i\u0161li iz Izvi\u0111a\u010da biti \u2013 isti klub\u201c, zavr\u0161avaju slo\u017ena bra\u0107a pred kojima je tek navikavanje na odvojeno funkcioniranje.<\/p>\n
‘\u017drtvovao’ se zbog brata<\/strong><\/p>\n Solidarni u svemu, djelom zahvaljuju\u0107i i visini bra\u0107a Buri\u0107i su rukometnu karijeru po\u010deli kao vratari. Onda se mla\u0111i Senjamin, odlu\u010dio ‘\u017ertvovati’: Tihi, samozatajni, marljivi, u\u010dtivi\u2026 ti i drugi sli\u010dni epiteti mogu se ‘lijepiti’ uz bra\u0107u Buri\u0107e, udarne igra\u010de Izvi\u0111a\u010da i svakako …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":12622,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[20],"tags":[],"class_list":["post-15165","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-sport-sport"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15165","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=15165"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15165\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12622"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=15165"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=15165"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=15165"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\u201eNe mo\u017eemo obojica istodobno na gol, pa sam je odlu\u010dio moliti trenera da igram u polju. Tako sam dospio na mjesto pivota\u201c, otkriva Senjamin tajnu bratske raspodjele pozicija u ekipi’. <\/div>\n