Volim jaslice. I kad mogu, zastanem, kleknem ili sjednem pred jaslice i gledam. Sve bitno je tamo: vol i magarac. Njima je mjesto u \u0161tali. Vjerojatno su bili tu negdje i kad se Isus rodio u \u0161tali. Tu je potom jedan an\u0111eo nad \u0161talicom koji je malo klimav, ali slu\u017ei svojoj svrsi. On je tu uime svih onih an\u0111ela koji su pastirima i svim ljudima dobre volje navijestili da je Isus mir ove zemlje.<\/p>\n
Pa onda Marija i Josip. I u sredi\u0161tu je svega mali Isus. U sredi\u0161tu svega. I u dubinama ljudskog srca jer se tu Isus \u017eeli utjeloviti. Tu bi htio boraviti. Nije va\u017eno ako sve tu u nutrini izgleda kao \u0161tala. Kad Isus do\u0111e, sve \u0107e biti obasjano. Unaokolo su pastiri. Jasno, i bez ovaca ne ide. Pastiri moraju \u010duvati svoje stado. A one su slike svakoga od nas. Mi smo stado Kristovo, a on se rodio da bude, kako \u0107e to poslije i re\u0107i: dobar pastir svakoj ovci. On je do\u0161ao da potra\u017ei sve izgubljeno i da se na\u0111e. On je do\u0161ao da sjedini ljudska srca i da bude jedno stado i jedan pastir.<\/p>\n
Negdje sa stra\u017enje strane jaslica ve\u0107 se polako \u0161uljaju i tri kralja. Neki misle da su bili neki mudraci, svakako pametni ljudi koji su znali \u010ditati znakove zvijezda. Nisu bili astrolozi, jer su se klanjali jedinome i pravome Bogu. U njima i po njima (jer su do\u0161li izdaleka) Bog se u Isusu \u017eelio objaviti svim narodima svijeta. Onda su tri mudraca predstavnici i na\u0161ega hrvatskog naroda, jer smo od davnine u tom stadu Kristove ljubavi, kr\u0161\u0107ani, katolici. Malo svjetlo u jaslicama gori. I gledam, jer jaslice su za gledanje. Vidim da je Isusu drago kad do\u0111em, da je osjetljiv na pa\u017enju. Osje\u0107am da je drago i Mariji i Josipu jer im je Isus sve na svijetu. I bor je tu, ali njega kao da i ne vidim jako, makar bi bez njega nekako sve bilo prazno.<\/p>\n
U\u010dim se vjerovati pred jaslicama. Zar je to mogu\u0107e? Bog, Stvoritelj, Vje\u010dni: a opet, malo dijete, nemo\u0107an, upu\u0107en na ljubav i skrb roditelja, Marije i Josipa. Potpuno bespomo\u0107no dijete, a ponijet \u0107e na sebi sav teret svijeta. Ponijet \u0107e na sebi tjeskobu majke nad bolesnim djetetom, prestra\u0161ene djece zbog pijanstva oca, patnju nevino osu\u0111enih. Nosit \u0107e one koji se obra\u0107aju i one koji to jo\u0161 ne \u010dine. Nosit \u0107e hendikepirane i ljude s posebnim potrebama. Isuse, tu sam i ja. Umjesto da ti pomognem nositi to breme, ja ti jo\u0161 donosim svoje i tu\u0111e muke i brige.<\/p>\n
A ti to prima\u0161 ba\u0161 kao dijete, kao da to nije ne\u0161to stra\u0161no. I s tvog lica ne silazi smije\u0161ak, pun si optimizma. Bo\u017ei\u0107: to si ti, Isuse; malo svjetlo u velikoj tami svijeta. A ipak si razbio tamu koja je prijetila \u010dovjeku i uvla\u010dila se u ljudska srca. To si ti, Isuse! I molim te za sve svoje drage prijatelje; za ljude bez kojih ni mene ne bi bilo, bez kojih ne mogu zamisliti svoj sada\u0161nji trenutak, bez kojih ne bi bilo ni jaslica. Isuse, daj im svoju radost, svoj mir i moju zahvalnost i ljubav!<\/p>\n
Neka osjete da ih volim. Tako \u0107u se ja moliti pred jaslicama u \u017eelji da svi do kojih mogu doprijeti osjete radost Bo\u017ei\u0107a. I to radost ne samo tog dana i blagdana nego i radost koja mo\u017ee biti potpuna, kako je to Isus i obe\u0107ao.<\/div>\n
<\/p>\n
{\/xtypo_rounded2}<\/p>\n