Zovem se Mario Boras i potje\u010dem iz kr\u0161\u0107anske obitelji u kojoj nije bilo mjesta porocima. Od samih po\u010detaka \u0161kolovanja u meni se javljala \u017eelja za dokazivanjem, prvenstveno pred mojim vr\u0161njacima, jer sam u dubini sebe uvijek se osje\u0107ao manje vrijedan. Zbog toga\u00a0 sam\u00a0 imao potrebu da uvijek budem ono \u0161to ja ustvari nisam, da bi osjetio prihva\u0107enost od dru\u0161tva<\/p>\n
<\/p>\n
koje mi je u tom trenutku bilo put do zrelosti, jer su oni uvijek bili kako mi ka\u017eemo \u201eface\u201c.<\/p>\n
Sa svojim dru\u0161tvom sam se uvijek osje\u0107ao sigurno tako da sam i sve oblike pona\u0161anja poprimio od njih, a ne od obitelji. Kod ku\u0107e nisam mogao biti ono \u0161to \u017eelim jer sam po\u0161tivao roditelje i uvijek sam se trudio da me ne \u201eprovale\u201c. Moja dvoli\u010dnost je tu izazila na svjetlo i pri dolasku u dru\u0161tvo bih se totalno promjenio, tako da sam i u\u017easno psovao a dok doma nikad nisam ni prostu rije\u010d rekao i ba\u0161 se tu javlja ta velika maska koju tek sad skidam. Dok su moji roditelji mislili da je sve u redu pro\u0161lo je i pola srednjo\u0161kolskog obrazovanja, a ja sam ve\u0107 bio duboko u \u017eivotu droge, kocke i ostalih poroka, koji sam vrlo vje\u0161to prikrivao s uzornim pona\u0161anjem u \u0161koli koju sam maturirao s odli\u010dnim. Me\u0111utim, tek tu nastaju problemi.<\/p>\n
\u017divot koji sam \u017eivio zahtjevao je jako puno napora tako da sam se po\u010deo gubiti i otac polako saznaje tko sam ja. Dolazi do prvih ozbiljinih sva\u0111a jer mi je otac tra\u017eio da promijenim dru\u0161tvo, a ja sam za razliku od toga promijenio mjesto boravka\u00a0 i odlazim kod brata u Zagreb gdje je za mene to bio po\u010detak kraja. Da ne idem puno u detalje, imao sam ispo\u010detka ekstra dobar \u017eivot bez obaveza i mogao sam raditi i biti ono \u0161to ja u stvari i jesam. Brat mi nalazi posao koji je stvarno bio vrhunski, al tek sam tada po\u010deo propadati, u\u0161ao sam u svjet kocke i droge, a zato mi je trebalo dosta novca, pa sam kroz takav \u017eivot izgubio sve moralne vrijednosti \u017eivota i postao jedno tjelo bez du\u0161e. U crkvu vi\u0161e nisam i\u0161ao, a Boga sam optu\u017eivao za sve svoje probleme tako da sam jako puno i psovao. Uza sav taj \u017eivot, nisam se vi\u0161e ni mogao zaljubiti, ali u sebi nisam vidio problem.<\/p>\n
Otac mi je poku\u0161avao pomo\u0107 ali mi nikako nije mogao s obzirom da se nismo puno ni vi\u0111ali. Sav taj \u017eivot je do\u0161ao i na naplatu krediti, droga izlasci su me stisli u kut da sam morao u\u0107i u kriminalne poslove i kad je sve to puklo od Isusa sam tra\u017eio odgovor i na kraju sam ga dobio u zajednici Milosrdni Otac ali jo\u0161 dosta ima do tog dijela. Kad sam prvi put do\u0161ao doma za ljeto 2010. otac mi je predlo\u017eio pomo\u0107 u obliku zajednice \u0161to ja uop\u0107e nisam znao \u0161ta je to ali sam pristao da do\u0111em i tu sam prvi put vidio sre\u0107u u o\u010devim o\u010dima. Ali kad sam oti\u0161ao na prvi radni dan u meni se po\u010dinje javljati osje\u0107aj odba\u010denosti, a na kraju to sve prerasta u mr\u017enju i ve\u0107 nakon prvog radnog dana mjenjam mi\u0161ljenje a nakon drugog se vi\u0161e i ne vra\u0107am. S obzirom da nisam mogao doma, odlazim ponovo u Zagreb i onda potpuno istro\u0161en\u00a0 bio sam potpuno isfrustriran; sjedam na fotelju o kroz glavu mi prolazi Isuse trebam li se vratiti u zajednicu?! U tom trenutku palim TV i gledam spot od pjesme koja mi je sve rekla. U trenutku sam bio malo i prestra\u0161en ali nakon toga zovem oca i molim ga da mi pomogne da se vratim u zajednicu.<\/p>\n
I eto opet sam u me\u0111ugorskom kr\u0161u s krunicom u ruci. Po\u010detak je bio dosta zbunjuju\u0107i i te\u017eak, dosta gri\u017enje savjesti, ali i\u0161ao sam hrabro naprijed. Odlazim u Kiseljak i koliko god to smje\u0161no zvu\u010dilo, to je\u00a0 mjesto moga obra\u0107enja. To\u010dnije mjesto Lug. Po\u010deo sam slu\u0161ati bra\u0107u i neke mi se stvari nisu svi\u0111ale,a osobito ukazivanja su u meni uvijek javljale osudu ali kasnije sam i to prihvatio. Najva\u017eniji trenuci zajednice za mene su bili kad sam po\u010deo \u010ditati Sveto pismo i lagano iz dana u dan sve se vi\u0161e posve\u0107ivati molitvi. \u0160to sam se vi\u0161e prepu\u0161tao to sam bio opu\u0161teniji i razmi\u0161ljanje mi se lagano mijenja. Kroz molitvu sam po\u010deo upoznavati sebe sve svoje vrline i mane. Mogu re\u0107i da sam tako po\u010deo otkrivati mnoge talente koje nikad nisam koristio. Zajednica mi je stvarno puno pru\u017eila iako sam uvijek gledao da \u0161to lak\u0161e pro\u0111em kri\u017e zajednice nosim i dan danas. Zanimljivo je koju sam zrelost po\u010deo osje\u0107ati sad i koliko se trudim \u0161to manje grije\u0161iti. Molitva mi je popunila tu veliku prazninu koju sam osja\u0107ao cjelo svoje djetinjstvo i uvijek sam je popunjavao sa krivim stvarima.<\/p>\n
Tek sad vidim da je molitva bila namjenjena za to mjesto i to vjerovatno nikad ne bih shvatio vanka. Jedna propovijed mi je uvelike pomogla da ti shvatim a to je da ako \u010dovjek jedan dan ne jede koliku prazninu i glad osje\u0107a njegovo tijelo, a koliku tek prazninu osje\u0107a ljudska du\u0161a bez molitve i kako se prazno osje\u0107a\u00a0 i mogu re\u0107i da sam onda progledao drugim o\u010dima. Po\u010deo sam raditi i pokore koje mi daju dodatnu snagu da idem dalje. Tako dan za danom do\u0161lo je i dvije i pol godine a ja jo\u0161 ne \u017eelim odustati jer tek sad vidim da je Bog i molitva ono \u0161to sam cjelu mladost tra\u017eio ali na krivom mjestu.<\/p>\n
Milosrdni-otac.com<\/strong><\/span><\/p>\n \u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"