Prije ne\u0161to vi\u0161e od pola godine u Mostaru su pokrenuti tjedni susreti za mlade. Glavni inicijator tih susreta bio je mladi hercegova\u010dki franjevac fra Dalibor Milas koji je nakon \u0161to je, kako ka\u017ee, i sam upoznao prokletstvo grijeha, te nakon \u0161to je vidio da mladi u Mostaru sve vi\u0161e zapadaju u \u017eivotne bezizlaznosti u svijetu droge, alkohola i lo\u0161ih \u017eivotnih odluka, odlu\u010dio pokrenuti ove susrete<\/p>\n
<\/p>\n
kako bi mladima pokazao da \u017eivot ima smisla i da je Bo\u017eja milost \u010dudesna i da \u010duda \u010dini. Danas, pola godine nakon toga, mladi sve vi\u0161e spoznaju da se isplati dvaput razmisliti prije nego se odlu\u010di ne\u0161to. Na tjednim sastancima okuplja se vi\u0161e od dvjestotinjak mladih koji zajedno s fra Daliborom promi\u0161ljaju Bo\u017eju rije\u010d i Bo\u017eje poruke. Tom prigodom razgovarali smo s fra Dadom, kako ga mladi zovu, koji nam je u na\u0161em razgovoru otkrio neke pojedinosti s tih sastanaka, ali se i dotaknuo tema veze Crkve i dru\u0161tva, mladih vjernika, zna\u010denja vjere u \u017eivotu\u2026<\/p>\n
Za po\u010detak, tko je fra Dalibor Milas?<\/p>\n
Dvadeset\u0161estogodi\u0161njak. Hercegova\u010dki franjevac i sve\u0107enik. Ljubu\u0161ak po onoj psihosomatskoj, a Hercegovac po onoj domoljubnoj osnovi. \u017divim i djelujem u Mostaru i okolici.
Drago mi je \u0161to iskreno mogu re\u0107i da je lijepo slijediti onog palestinskog \u017didova iz prvog stolje\u0107a. Lijepo je biti Kristov sve\u0107enik. Pogotovo kad zna\u0161 da si samo instrument Bo\u017eje ljubavi. Mnogi me pitaju: Pa kako? Pa lijepo! Na nekoliko kila prosijane mladosti dodati zeru vjere i povjerenja u Onoga gore i to je to.<\/p>\n
Kako ste se odlu\u010dili za pokretanje tjednih susreta za mlade?<\/p>\n
Rije\u010d je o tjednim susretima za mlade u franjeva\u010dkoj pod nazivom: \u201eMladi katolici \u2013 sila koja (treba) mijenja(ti)svijet!\u201c Svake srijede u 20 sati u dvoranu ispod zvonika do\u0111u svi oni koji \u017eele, otvorimo jedno u nizu pitanja i zajedno radimo na tome.
Ideja je Bo\u017eji prst. Prije sad ve\u0107 pola godine vra\u0107ao sam se ku\u0107i dosta kasno i prolazio sam kraj jednog popularnog mostarskog no\u0107nog kluba, koji ipak ne bih sad ovdje reklamirao i pozornost mi je privukla jedna na prvi pogled fino sre\u0111ena cura koja je kle\u010dala nasred plo\u010dnika i povra\u0107ala. Kraj nje su stajale njezine dvije prijateljice ili poznanice koje su tako\u0111er bile pod \u017eestokim gasom, ali ipak nisu ispu\u0161tale nikakve vidljive izlu\u010devine. I svaka je u ruci imala onu bau\u0161telsku bocu pive. Nije to ba\u0161 neki atraktivan prizor. I ova se cura jedva nekako ustala, zgrabila bocu i moma\u010dki potegnula. I onda je opet po\u010dela povra\u0107ati\u2026 Ina\u010de se ne obazirem na takve stvari, ali ta me scena ba\u0161 potresla i zamislila. \u010cemu sve to? Je li to stvarno \u2013 to? \u010cini li ih to stvarno sretnijima? Uglavnom, svi mi znamo da to nije neka usamljena scena i da se jo\u0161 nezgodnije scene svakodnevno odvijaju po na\u0161im gradovima. Mladi su izgubljeni. Ne znaju kamo, ne znaju kako\u2026<\/p>\n
Fra Dalibor Milas: Mladi, ne budite papci, imate pravo na svoju sre\u0107uI ja sam upoznao i osjetio prokletstvo grijeha. Shvatio sam njegovu dubinu i smisao odnosno \u2013 besmisao. \u017divio sam \u017eivot tame i smrti. Znam, dakle, \u0161to je grijeh, ali, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, osjetio sam kako je Bo\u017eja milost \u010dudesna i kako ona mo\u017ee \u010dovjeka u\u010diniti sretnijim i ispunjenijim. Moje je da to ljudima prenesem.<\/p>\n
Koliko mladih se odaziva na susrete i koje teme dominiraju?<\/p>\n
Kad me ljudi pitaju: \u201ePa \u0161to vi tamo radite i kako je to uop\u0107e?\u201c, ja samo ka\u017eem: \u201eDo\u0111i i vidi!\u201c
\u0160to se ti\u010de odziva, ne optere\u0107ujem se brojkama. Ali u svojoj sam glavi prije prvog susreta zamislio brojku od 50-ak ljudi koji \u0107e, zajedno sa mnom, \u201estare\u201c stvari promotriti iz neke nove perspektive. I prevario sam se. Sada na susretima prosje\u010dno bude dvjestotinjak ljudi. Nekad manje, nekad vi\u0161e.<\/p>\n
\u0160to Va\u0161i susreti mogu ponuditi mladima, posebice studentima?<\/p>\n
\u0160to mogu ponuditi? Pa ovisi kome \u0161to treba.<\/p>\n
Cilj ovih susreta jeste ohrabriti odre\u0111enu kriti\u010dnu masu nas, mladih ljudi koji se ne\u0107emo bojati biti ono \u0161to mi jesmo i na temelju evan\u0111elja, koje je stvarno \u017eivo i djeluje, utemeljiti svoj \u017eivot. To nas ne\u0107e pretvoriti u fanatike ili nekakve tamo radikale nego \u0107e jednostavno malo za\u010diniti na\u0161 \u017eivot.<\/p>\n
Mlad ste sve\u0107enik, ali omiljen me\u0111u mladima. Koja je tajna dobrih odnosa s mladima?<\/p>\n
Nema tu nikakve tajne. Ako \u017eeli\u0161 s nekim stvoriti neki odnos, onda ga, prije svega, mora\u0161 uva\u017eavati kao osobu.<\/p>\n
Predugo su mladi ljudi bili podcjenjivani. Postoji ona glupa fraza koja meni nevjerojatno ide na \u017eivce: \u201eMladi su budu\u0107nost Crkve.\u201c Ma koja budu\u0107nost?! Mladi su sada\u0161njost. Mladi su stvarnost. Mladi su fenomen! Mladi se ljudi ne povla\u010de pred pote\u0161ko\u0107ama. Mladi ljudi ne pristaju na poraze niti se lako mire s trenutnom situacijom. Mladi ljudi su sposobni vidjeti i identificirati lo\u0161e tendencije u vlastitoj okolini: korupciju, politi\u010dke ekshibicije koje \u0161tete \u010dovjeku, nepo\u0161tivanje ljudskih prava i tako dalje. Unato\u010d svemu \u0161to ih okru\u017euje, mladi i dalje vjeruju u bolji svijet i spremni su na konkretno djelovanje.<\/p>\n
Je li danas mladom \u010dovjeku te\u0161ko biti vjernik?<\/p>\n
Ovisi s koje se strane gleda.<\/p>\n
Biti vjernik ne zna\u010di pristati uz zbirku \u010dlanaka vjere nego putovati k do\u017eivljavanju i razumijevanju \u0161to ti \u010dlanci vjere zna\u010de u \u017eivotu koji se najbolje mo\u017ee opisati upravo kao putovanje.<\/p>\n
Mislim da je problem \u010desto bio u tome \u0161to su vjernici osu\u0111ivali svijet, napadali ga i proklinjali. Uzmimo na primjer da su \u201estariji\u201c prije u svijetu vidjeli samo zlo i grijeh, ni\u0161ta dobro i ni\u0161ta vrijedno podr\u0161ke. I onda se javio novi val kr\u0161\u0107ana. Nije velik, ali raste i nezaustavljivo dolaze: Susreti su dokaz. Ovih novih vjernika najvi\u0161e je me\u0111u mladima, ali i me\u0111u starijima koji su ostali mladi. Nije im lako, ali svakog su trenutka sve ja\u010di i ja\u010di. Ono \u0161to ih najvi\u0161e obilje\u017eava jest optimizam i povjerenje u modernog \u010dovjeka, ne zato \u0161to je \u010dovjek moderan nego jednostavno jer je \u010dovjek.<\/p>\n
Suvremeni vjernici, mladi kr\u0161\u0107ani, ne \u017eele vi\u0161e pobje\u0107i od svijeta nego mu \u017eele pomo\u0107i kako bi taj svijet postao \u0161to ljudskije i \u0161to sretnije mjesto za \u017eivot.<\/p>\n
Kakvo je Va\u0161e mi\u0161ljenje o odnosu Crkve i dru\u0161tva, posebice politike? Treba li Crkva davati svoja mi\u0161ljenja o dru\u0161tveno korisnim stvarima?<\/p>\n
Ima onih koji misle da se Crkva previ\u0161e mije\u0161a u javni politi\u010dki \u017eivot te da bi se ona trebala baviti isklju\u010divo vjerskim sadr\u017eajima i da za nju nema, ili ne bi trebalo biti, mjesta u javnom prostoru. \u0160uplja pri\u010da. Crkva, ne da bi mogla, nego jednostavno mora i treba imati udjela u medijskoj slagalici. Naravno, Crkva, unato\u010d svojoj veli\u010dini, snazi i utjecaju, ne smije i ne mo\u017ee monopolizirati javni prostor niti o\u010dekivati neku povla\u0161tenu poziciju u njemu, ali ona je dru\u0161tvena i javna institucija te mora biti prihva\u0107ena kao ravnopravni sugovornik i sudionik, pogotovo kada je rije\u010d o rje\u0161avanju nekih va\u017enijih dru\u0161tvenih pitanja.<\/p>\n
Od ’45. godine na na\u0161em dijelu Balkana prevladavalo je strogo razlu\u010divanje svjetovnog i
crkvenog pa se vjera morala privatizirati i povu\u0107i u neugledne sakristije. \u0160to je javno, a \u0161to privatno \u2013 nemogu\u0107e je razlu\u010diti jer na sve to utje\u010du politi\u010dka i ideolo\u0161ka stajali\u0161ta.<\/p>\n
Svjedoci smo \u010destih napada na Crkvu. Jesu li oni opravdani, tj. ide li Crkva ponekad u krivom smjeru?<\/p>\n
Sve je to projekcija medija koji uvijek izvje\u0161tavaju onako kako im se ka\u017ee. Mediji se danas gotovo isklju\u010divo hrane i odr\u017eavaju \u0161irenjem bezizlaznosti i bezna\u0111a. Malo tko u javnosti poti\u010de uspjehe i navje\u0161\u0107uje bolje dane. Zamje\u0107uju se zle stvari, a posve pre\u0161u\u0107uju dobre. Ista je stvar s Crkvom. Ima tu stvari koje su fantasti\u010dne, a ima i onih koji ne samo da nisu dobre nego su toliko negativne da se \u010dovjek zapita ima li tu uop\u0107e Boga.<\/p>\n
Mo\u017eda \u0107e zvu\u010dati \u010dudno, ali po meni nije problem ako Crkva ponekad ode u krivom smjeru. To barem zna\u010di da se ne\u0161to miga. Puno je ve\u0107i problem ako se Crkva ne mi\u010de s istog mjesta.<\/p>\n
Kako vratiti mlade vjeri?<\/p>\n
Lijepo. Treba ljudima pokazati \u0161to je vjera. Ja osobno uvijek polazim iz ove pozicije: da bi mi ljudi vjerovali, ja se prvo moram otkriti, riskirati i dokazati se kao pravi svjedok onoga u \u0161to vjerujem. Pavao VI. jednom je prigodom proro\u010dki izjavio: \u201eSvijet danas ne slu\u0161a u\u010ditelje nego svjedoke. Ako slu\u0161a u\u010ditelje, to je zbog toga \u0161to su oni prije svega \u2013 svjedoci!\u201c<\/p>\n
Mladi nisu glupi. Ne\u0107e ti povjerovati ne\u0161to samo zato \u0161to ti tako ka\u017ee\u0161. Mora\u0161 im to pokazati primjerom.<\/p>\n
Kakav je Va\u0161 stav o u\u010destaloj pojavi ateizma i agnosticizma?<\/p>\n
Zavisi o kome se radi. Razumijem da postoje ljudi koji tra\u017ee Boga, a ne mogu ga prona\u0107i, pa u jednom trenutku privremeno zaklju\u010de pri\u010du tezom da Boga uop\u0107e nema. Ali mi\u0161ljenja sam da je u posljednje vrijeme sve to postala stvar mode.<\/p>\n
Ni meni ponekad nije lako gonjati se s Bogom i u svoj svojoj ljudskosti pristati na ne\u0161to \u0161to On od mene o\u010dekuje, ali ne pada mi na pamet proglasiti se agnostikom i re\u0107i: \u201eOk. Vjerojatno ima ne\u0161to, ali ja to ne mogu spoznati.\u201c Najlak\u0161e je tako. Vi\u0161a sila stvarno postoji. Koliko god mi nje ponekad nismo svjesni, koliko god mi nju ponekad ne osje\u0107amo, ne vidimo ili \u010dak ignoriramo \u2013 ona postoji.<\/p>\n
To \u0161to ja ponekad zatvaram o\u010di i ne \u017eelim vidjeti ne\u0161to \u0161to se doga\u0111a oko mene, ne zna\u010di da \u0107e se to \u201ene\u0161to\u201c prestati doga\u0111ati.<\/p>\n
Je li Vam mo\u017eda don Damir Stoji\u0107 uzor kada pripremate svoje susrete s mladima?<\/p>\n
Ne znam \u010dovjeka. Nisam nikad i\u0161ao na njegov vjeronauk.<\/p>\n
Don Damir prakticira ‘kavu s kapelanom’, mogu li mostarski studenti o\u010dekivati ne\u0161to tipa ‘kava s Dadom’ kako bi pojedina\u010dno razgovarali s Vama?<\/p>\n
Pa ono. Ako \u0107e platiti, mo\u017ee. (smijeh)<\/p>\n
Dostupan sam svima. Tko god \u017eeli, mo\u017ee mi se javiti. Mnogi tako i rade. Redovito se ljudi jave ili SMS-om ili mailom ili preko Facebooka. Ba\u0161 se fino ispri\u010damo.<\/p>\n
Jer, ja uporno govorim ljudima na susretu da nisam neki veliki govornik i da vi\u0161e volim face-to-face komunikaciju, jer ja volim slu\u0161ati. Volim i pri\u010dati, naravno. Ali \u017eelim osjetiti odjek svojih rije\u010di. Nekakav konkretan feedback. Uostalom, svaki taj razgovor i mene mijenja. I to u pozitivnom smjeru.<\/p>\n
Za kraj, Va\u0161a poruka studentima?<\/p>\n
\u017divot je pred tobom. Sve negativno \u0161to se u dogodi tvom \u017eivotu, pro\u0107i \u0107e i dovest \u0107e te do ne\u010dega \u0161to je toliko veliko i pozitivno da to ne mo\u017ee\u0161 ni zamisliti.<\/p>\n
Nemojte biti papci. Ako \u017eelite biti sretni, onda budite. Vi imate pravo na svoju sre\u0107u. Pravo na pravu sre\u0107u.<\/p>\n
Ivan Kraljevi\u0107 I pogled.ba<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"