Hercegova\u010dka bura je naj\u010distiji do\u017eivljaj kojeg \u0107e\u0161 za \u017eivota upamtiti. Sve \u0107e se zaprljati, one\u010distiti, i sam \u0107e\u0161 se promijeniti nekoliko puta, ali bura \u0107e uvijek ostati ista. Onaj sna\u017eni udarac po licu koji protrese svaki \u017eivac, blistavi na\u010din na koji \u0161iba krajolik do fascinantnih boja, pa nakon \u0161to proputuje\u0161 cijeli svijet, zna\u0161 da nema te egzoti\u010dne zemlje koja ima sutone<\/p>\n
<\/p>\n
sli\u010dne onima koje istka bura u Hercegovini. Kad se plavo i crveno tuku \u010dudesnim nijansama sve do mraka. I sve bura mo\u017ee pro\u010distiti osim prljav\u0161tine ljudskih du\u0161a, kojih je sve vi\u0161e.<\/p>\n
Didakovo vrijeme<\/strong><\/p>\n Mo\u017eda ima neke kozmi\u010dke povezanosti u \u010dinjenici da ovaj tekst pi\u0161em ba\u0161 oko godi\u0161njice smrti franjevca Didaka Bunti\u0107a. Bio je mnogo toga, osebujan vizionar i odgojitelj, spasitelj gladnih u ono najte\u017ee vrijeme, ali i najve\u0107i prosvjetitelj kojeg je dalo ovo \u0161krto podneblje. 1910.godine poveo je prosvjetnu revoluciju u Hercegovini\u00a0 gdje je sebi za cilj zadao iskorijeniti nepismenost. Sam je vodio opismenjivanje naroda i osnovna misao mu je bila privu\u0107i \u0161to vi\u0161e ljudi, jer je vjerovao da samo prosvjeta, kultura i dobra naobraza stvaraju temelje kako pojedinca, tako i kolektiva. Pri\u010da ka\u017ee da su se nakon njegova nauka, pismeni natjecali ko \u0107e polu\u010diti bolje rezultate i postati u\u010diteljem, da bi mogao dalje pronositi znanje. Danas, i tisu\u0107u godina kasnije, na polo\u017eajima u kojekakvim dr\u017eavnim slu\u017ebama nalazit \u0107e se vi\u0161e nepismenih i neobrazovanih nego \u0161to ih Didak sreo za \u017eivota. <\/p>\n Fotelja\u0161i koje smo mi ozakonili.<\/strong><\/p>\n I nije to tek jedna poveznica. Didak Bunti\u0107 je dao svoj \u017eivot za pobolj\u0161anje \u017eivotnih uvjeta svoga kraja, osobno je podu\u010davao seljake kalemljenju plemenitih sorti vo\u0107a, nabavljao sadnice i dijelio ih ljudima, a kasnije promi\u010de unapre\u0111enje sto\u010darstva i navodnjavanje polja. Danas su na\u0161a polja beskrajni korov ni\u010dega. Naslje\u0111eni kvadratni metri na kojima se nekad o\u010dajni\u010dki borilo za kruh i pre\u017eivljavanje, danas su samo trava i ni\u0161ta vi\u0161e. Jebe se nama. Didak Bunti\u0107 zauzimao se za zaslu\u017eni otkup \u017eutog zlata \u2013 duhana, izgradio je duhanske stanice, a zahtjeve o ispravnoj otkupnoj politici duhanske proizvodnje zapisao je 1909. u poznatoj Spomenici koju je predao ministru Burianu. Danas nikog ne zanima da za\u0161titi prozivodnju duhana, a glomazne duhanske stanice su jezivo-prazne gra\u0111evine kroz koje samo fiju\u010de vjetar i koje svaki tren prijete uru\u0161avanjem. \u010cak naprotiv, revna policija \u0107e upasti u ku\u0107e vrlo lako obi\u010dnim ljudima koji prodaju tek malo duhana da od\u0161koluju djecu, a to nikad ne\u0107e uraditi velikim dilerima koji uvoze duhan iz tu\u0111ih zemalja, te koji u svojim podrumima kriju ogromnr koli\u010dine raznih narkotika i oru\u017eja. Sve po zakonu, normala.<\/p>\n Ru\u017ei\u010dino vrijeme<\/strong><\/p>\n U toj i takvoj zemlji, boriti se za prava koja ti kao \u010dovjeku pripadaju, mo\u017ee biti ravno ludilu. To, ili \u0107e te ta kafkijanska borba odvesti u vlastito ludilo i potonu\u0107e. Ispred mene sjedi \u017eena o kojoj sve \u0161to znam jeste da je izuzetna profesorica stranih jezika i pjesnikinja \u010dije sam ime davno zapamtila na jednom knji\u017eevnom natje\u010daju, gdje sam dobila nagradu u kategoriji \u0161kolaraca, a ona u onoj \u201evelikoj\u201c, koja mi je tada bila ne\u0161to tako daleko i iznimno po\u0161tovano, do \u010deg se dolazi neizmjernim radom, talentom i zalaganjem. Ru\u017eica Soldo danas ima beskrajno tu\u017ene o\u010di u kojima se natalo\u017eila gor\u010dina svih nepravdi koje je istrpjela u posljednjim godinama. Nije udata, majka koja joj je bila sve na svijetu je umrla, ona je 90% invalid, a pred njenim impresivnim \u017eivotopisom i pri\u010dom koja ide uz njega sramite se do sr\u017ei svoga bi\u0107a. I vri\u0161tite u sebi. Silna je koli\u010dina inata kojeg u vama budi pri\u010da te \u017eene. \u017divot je to s kojim se licemjerna i beskrupulozna hercegova\u010dka politi\u010dka elita poigrala na najmizerniji na\u010din. A svi drugi su \u0161utjeli.<\/p>\n Prema Ru\u017ei\u010dinim rije\u010dima,\u00a0 ona je 1999. primljena u Ministarstvo prosvjete i kulture kao vi\u0161i stru\u010dni suradnik. S tog mjesta su je postavili na mjesto savjetnice predsjednika Vlade g. Viktora Lasi\u0107a (HDZ), a po dolasku HSP-a odnosno g. Zvonke Juri\u0161i\u0107a, po\u010dinju problemi koji su se o\u010ditovali u mobbingu koji se vr\u0161i nad gospo\u0111om od strane predstojnice Ureda i g. Juri\u0161i\u0107a,\u00a0 koji prakti\u010dki dovode do istjeravanja Ru\u017eice iz ureda i naslinog premje\u0161taja u neki drugi, jer se isti morao ustupiti nekom podnobnijem, da bi cijela pri\u010da rezultirala mijenjanjem brave da Ru\u017eica vi\u0161e nije mogla uop\u0107e u\u0107i u vlastiti ured. Sva maltretiranja Ru\u017eica u tom trenutku prijavljuje Ombudsmenu za ljudska prava i \u010dim se ured Ombudsmena oglasio, Zvonko Juri\u0161i\u0107 promptno i bezobzirno Ru\u017eici uru\u010duje otkaz i to za vrijeme njezinog bolovanja. Tada zapo\u010dinju silne nevolje za ovu \u017eenu jer se preko no\u0107i na\u0161la na ulici. Krivicu ka\u017ee, snosi itekako\u00a0 i prethodna HDZ-ova vlast jer kad su ju postavili na funkciju nisu napisali da po prestanku iste mo\u017ee da se vrati na svoje staro mjesto. Oni joj ve\u0107 godinama obe\u0107avaju da \u0107e prona\u0107i nekakav posao za nju, no me\u0111utim to se ne doga\u0111a. A u tom periodu su primili preko 30-ak novih ljudi koji ni prilibli\u017eno nemaju kvalitete kakve ima gospo\u0111a Ru\u017eica. \u017dena sa tolikim priznanjima postaje socijalni slu\u010daj i sada hoda od vrata do vrata, te moli za posao. Poku\u0161ava se svim silama vratiti u \u0161kole kao profesor, radi po par mjeseci na odre\u0111eno, na zamjenama, ali ni\u0161ta stalno. Samo pro\u0161le godine javila se na 25 natje\u010daja diljem Hercegovine, ali nigdje nije upala, budu\u0107i da \u017eupanija zakone u \u0161kolstvu kroji kako kojem ministru padne na pamet, pa 27 godina radnog iskustva gospo\u0111e Ru\u017eice vi\u0161e nije nikakva prednost pred svojtom i rodbinom kojekakvih politi\u010dkih aparatd\u017eika. I trenutno je na jednoj od silnih zamjena, ali svi ovi problemi ostavili su velikog utjecaja na njezinom zdravlju i psihi\u010dkom stanju. I sve je svoje napore podredila da se njena pri\u010da \u010duje. Kako za \u017eenu njezinih kvalifikacija Hercegovina nema mjesta.<\/p>\n Dok sjedimo, pri\u010da mi kako je pisala svima, kako je pisala Draganu \u010covi\u0107u, udruzi \u017eena HDZ-a, raznim medijima i centrima. Gutam knedle u sebi i razmi\u0161ljam o pro\u010deljima \u010covi\u0107eve vile (izgra\u0111ene po zakonu, normala). Razmi\u0161ljam o dugu od skoro 50 milijuna maraka kojeg je Juri\u0161i\u0107eva vlada ostavila u Zapadnohercegova\u010dkoj \u017eupaniji, darovav\u0161i novom, HDZ-ovom sazivu bankrotiranu \u017eupaniju, u kojoj je trenutno najgluplja opcija biti politi\u010dar \u2013 iz prostog razloga jer se vi\u0161e nema \u0161ta ukrasti. Razmi\u0161ljam o svim onim silnim gender-centrima, NVO udru\u017eenjima, koji su isisali toliko love i stranih donacija, a \u0161ta im je posao? Ru\u017ei\u010din i sli\u010dni \u017eivoti to sigurno nisu. Oni su samo klauni sa okruglih stolova i konferencija, koji se dave na \u0161vedskim stolovima dok prosipaju \u0161uplju pri\u010du o za\u0161titi \u017eena u ovoj zemlji u kojoj \u017eene \u017eive posve potla\u010dene, i na surovim marginama dru\u0161tva.<\/p>\n Sve itekako podsje\u0107a na slu\u010daj tuzlanske tu\u017eiteljice Dijane Mili\u0107, koja se, podsjetimo, hrabro odlu\u010dila uhvatiti uko\u0161tac sa korumpiranim sustavom na fakultetima i zbog svoje hrabrosti zaradila krivi\u010dnu prijavu i sr\u010dani arest koji ju je kasnije odveo u smrt. I tada smo \u0161utjeli kao pi\u010dke. I tada su \u201e\u017eene intelektualke\u201c Bosne i Hercegovine bile zauzete davanjem podr\u0161ke srazu u \u0161oubizz-tre\u0161erskom bra\u010dnom fajtu Arduane i AlDina koji su se sva\u0111ali oko ga\u0107ica, a Dijana nikome nije bila va\u017ena. I nitko nije stao na njenu stranu kad je umirala sama. Neudana.<\/p>\n Mo\u017eda je to krucijalna stavka na\u0161ih \u0161ovinisti\u010dkih \u017elibina, jer mi ne \u017eivimo drugdje doli u ma\u010disti\u010dkim vukojebinama u kojima ako nema\u0161 mu\u0161karca iza sebe, nitko si. Jer onako uvijek netko mo\u017ee stati uz tebe, ali kome one koje su same da se obrate? Njih guta i melje sustav i mentalitet kojeg smo sami stvorili. Ru\u017eica \u0107e zato danas zbog svoje pri\u010de u zadrtoj Hercegovini vjerojatno biti \u201eekscentri\u010dna i \u010dangrizava stara cura\u201c. Luda pjesnikinja koja istjerava pravdu. Jer mi bolje ne znamo. \u010cinjenica da su na\u0161i politi\u010dki bogovi ljudska govna, kod nas ne prolazi. O ne. Njih \u0107emo abolirati po tko zna koji put, a \u017eeni \u0107emo samo u prolazu na\u0161iti tko zna koliko epiteta i produ\u017eiti nezainteresirano odmahnuv\u0161i rukom.<\/p>\n Pometi \u201ena\u0161e\u201c pod tepih, jer \u201ena\u0161e\u201c je. To je su\u0161tinska filozofija mahale danas, koja je sasvim isisala moral u ljudima koji su potomci nekada \u010dasnih, velikih ljudi od integriteta. Gdje smo, u koji zape\u0107ak poturili na\u0161u brigu i pomo\u0107 za ljude kojima je to potrebno? Koji je to jebeni strah radi kojeg se boji\u0161 re\u0107i ne\u0161to protiv svojih velebnih vo\u0111a? Jer oni ovakvi, takozvane \u201evo\u0111e\u201c mogu biti samo iznimno debilnim ljudima. Didak, da je \u017eiv, umro bi od u\u017easa na\u0161e svakodnevice i onoga u \u0161ta smo se pretvorili. Mi ovakvi, nismo ono \u0161to su nas u\u010dili na\u0161i preci, kad su nam na dlanove darivali lekcije o po\u0161tenju, hrabrosti, solidarnosti i nepotkupljivosti. Mi smo mutavci koji vide, a ne \u010duju, koji slu\u0161aju, a ne vide. I nitko nas nije bolje opisao nego onaj nesretni \u010dikica kojem smo se, opet bezobrazni, toliko smijali. Ni svjesni da je zapravo izrekao krucijalnu istinu na\u0161ih stvarnosti.<\/p>\n Tragi\u010dno je da mojoj Hercegovini ne treba \u017eena poput Ru\u017eice. A trebaju joj kadrovi s Fabus diplomama i diplomama samoprozvanih \u0161kola i fakulteta koji ni\u010du u svakom drugom selu. \u0160ta bi Didak rekao za takvo opismenjivanje…Tragi\u010dno je da Ru\u017ei\u010dini stari u\u010denici, koji i danas zahvaljuju\u0107i njoj, napamet u svaka doba znaju svu tvorbu vremena na engleskom jeziku, nezainteresirani prolaze kraj njene pri\u010de, kraj \u017eene koja propada zdravstveno nao\u010digled jer ju je politi\u010dki aparat bezo\u010dno slomio i ispljunuo. Tragi\u010dno je \u0161to sve nas, ove i ovakve pri\u010de ne diraju ni mrvice.<\/p>\n Ru\u017eica Soldo pati od te\u0161ke depresije uzrokovane velikom nepravdom. Rekla mi je da ju je saslu\u0161ao samo Ljubu\u0161ak, predsjednik skup\u0161tine ZH\u017d-a, gospodin Mi\u0161eti\u0107. No, njen status je jo\u0161 uvijek isti. Kad jednom ne bude jedne osobe s ovakvim \u017eivotopisom ho\u0107emo li se bar tada zapitati jesmo li joj mogli pomo\u0107i za \u017eivota? Jesmo li mogli biti pravedniji, humaniji? Manje lizati guzicu politici, a vi\u0161e gledati u svoje srce? Aha, ho\u0107emo govno.<\/p>\n \u201eRu\u017eica Soldo je ro\u0111ena i \u017eivi na \u0160irokom Brijegu. Zavr\u0161ila je Filozofski fakultet u Sarajevu, studij u Italiji na institutu \u201eSan Giuseppe\u201c, diplomirala \u017eurnalistiku u Mostaru, kao stipendistica njema\u010dke vlade magistrirala na studiju ekolo\u0161kog menad\u017ementa u Njema\u010dkoj, dobitnica Rektorove nagrade. Objavila je osam knjiga poezije za koje je primila istaknuta prizanja, poput \u0160imi\u0107eve nagrade, nagrade za \u201e\u017denu godine\u201c po izboru sarajevskog \u010dasopisa \u201e\u017dena 21\u201c, nekoliko japaniskih nagrada za haiku poeziju, dobitnica nagrade 2IOV UNESCO-ve organizacije za o\u010duvanje kulturne ba\u0161tine i promicanje kulture u zemlji i svijetu, dobitnica nagrade Fondacije za izdava\u0161tvo u Sarajevu za rukopis jedne od knjiga. Praksu i rad obavlja u Njema\u010dkoj i Belgiji, i to u Ministarstvu znanosti i kulture, Zavod za za\u0161titu spomenika (Erfurt), Arheolo\u0161ki zavod, Nezavisni radio Lotte (Weimar), ZDF \u2013 drugi njema\u010dki televizijski program Munchen, te Europski Parlament u Briselu (9 mjeseci)\u201c.<\/p>\n Martina Mlinarevi\u0107-Sopta | 6yka.com<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hercegova\u010dka bura je naj\u010distiji do\u017eivljaj kojeg \u0107e\u0161 za \u017eivota upamtiti. Sve \u0107e se zaprljati, one\u010distiti, i sam \u0107e\u0161 se promijeniti …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":15565,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[19],"tags":[],"class_list":["post-15566","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvo-drustvo"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15566","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=15566"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15566\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/15565"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=15566"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=15566"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=15566"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}