Mi\u0161ela Boras zavr\u0161ila je kiparstvo u \u0160irokom Brijegu kod prof. Nikole Vu\u010dkovi\u0107a 2007. te je odmah upisala magisterij u Sarajevu kod Mustafe Skopljaka i kako ka\u017ee jo\u0161 uvijek se bori s tim. Izlagala je na nekoliko samostalnih i zajedni\u010dkih izlo\u017ebi. \u010clanica je Udru\u017eenja likovnih umjetnika \u201eEn Face\u201ci Udru\u017eenja likovnih umjetnika BiH, te su njezini radovi obi\u0161li ve\u0107inu BiH.<\/p>\n
<\/p>\n
Tako\u0111er je izlagala svoje radove na par samostalnih izlo\u017ebi u Hrvatskoj. Koja Vam je izlo\u017eba najvi\u0161e ostala u sje\u0107anju?<\/strong> \u00a0 MImedia | hum.ba<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u00a0
\u0160to za Vas predstavlja umjetnost?<\/strong>
\u00a0
Radim u ateljei\u0107u \u201eCok Akademija\u201c, dr\u017eim likovni te\u010daj i odnedavno\u00a0 samvlasnica obrta ARS (te\u010daj, umjetnost, primijenjena umjetnost).
Umjetnost mi je\u00a0 duhovni zrak. Kroz nju izbacujem sve vi\u0161kove i njegujem dobre strane li\u010dnosti. Ako na ponekog promatra\u010da moji radovi djeluju kao \u0161to mnogi “tu\u0111i” djeluju na mene, onda mi je ona tako\u0111er alat u komunikaciji sa drugima i sredstvo preno\u0161enja poruka kojih ni sama jo\u0161 nisam svjesna (ako ju shvatimo kao igru nesvjesnog, umjetnost je onda uglavnom ispred razuma).<\/p>\n
\u00a0
Zasad, najvi\u0161e moje pa\u017enje dobila je nedavna prodajna izlo\u017eba, od koje planiram napraviti turneju po okolici. Izlagala sam radove nastale na Akademiji, ne\u0161to njih nastalih prije studija, i ne\u0161to poslije. Po\u010dela sam u svojoj \u010capljini, nai\u0161la na iznena\u0111enje \u010dak i bliskih prijatelja, sa :”O, Mi\u0161ela, pa ti zna\u0161 crtati!”. Ta me je simpati\u010dna re\u010denica po\u0161kakljala. Naime, ovo \u010dime se iza studija predstavljam , dobrim je dijelom apstrakcija, a komentirana djela realna. I opet, razmi\u0161ljam o okolini gladnoj realizma. Shvatljivo, budu\u0107i da na\u0161a dr\u017eava u povijesti likovnosti ima rupu od 500 godina. Ali, gdje je igra? Ples du\u0161e? Kako to da nemamo taj \u010dvrsti realizam u svakodnevnom \u017eivotu, a tra\u017eimo ga u likovnosti? Koliko ljudi doista razmi\u0161lja svojom glavom u \u017eivotnim odabirima, koliko ih se izolira od nametnutih stavova? \u0160to \u0107emo gledati na TV-u, \u0161to jesti, obla\u010diti, kakav mobitel imati,… Ako mi je pla\u0107a 600 KM, imam auto, i-phone, svaki dan sam na kavi, ne \u0161etam,…- gdje je realizam kad zakukam na politi\u010dare kako nam vode dr\u017eavu, te da je sve skupo, pa jo\u0161 se zapitam \u0161to sa vi\u0161akom kilograma na sebi? \u010cista apstrakcija…
Voljela bih da ljudi slu\u0161aju du\u0161om likovna djela, kao \u0161to slu\u0161amo glazbu, a pitanja postavljaju u svakodnevnici. Naravno, svjesni da sami dajemo odgovore.<\/p>\n
\u00a0Mo\u017ee li se \u017eivjeti od umjetnosti na ovim prostorima?<\/strong>
\u00a0
Na ovim prostorima se ne mo\u017ee \u017eivjeti bez umjetnosti. \u0160to se novca ti\u010de, priliv je vremenski promjenjiv- nikad ne znamo tko \u0107e kad i \u0161to naru\u010diti. Neophodno je uz atelje imati neki stalan izvor novca.
\u00a0
Tko su Vam uzori u Va\u0161em radu?<\/strong>
\u00a0
\u00a0A joj. Uzori… Studiraju\u0107i, mislila sam da ne\u0161to nije sa mnom u redu jer ne mogu gledati izlo\u017ebe da se ne stvori pritisak u meni. Kasnije sam shvatila da nas ima mnogo takvih. Velika su podr\u0161ka profa Nikola, skupina En Face te jo\u0161 par istomi\u0161ljenika. Naime, radujem se svakom napretku \u010dovjeka u njegovom polju- svaki takav pojedinac dijelom mi je uzor. A ja stvaram gledaju\u0107i, slu\u0161aju\u0107i, nakupljaju\u0107i u sebi do jedne granice i onda “povratim” u ateljeu.<\/p>\n