U proteklim godinama sam sva\u0161ta pisala i rijetko \u0161tedjela ikog. A posebice Crkvu. Crkvu u Hercegovini jo\u0161 manje. Znali su me prozivati s oltara, moji su stavovi o njihovim bolidima i nesrazmjeru izme\u0111u Evan\u0111elja i stvarnog \u017eivota kojeg vode pojedinci iz klera, uvijek podizali dosta pra\u0161ine u ovoj samo na\u010delno konzervativnoj sredini, u kojoj ako zagrebete ispod<\/p>\n
<\/p>\n
povr\u0161ine mo\u017eete prona\u0107i svih onih stvari koji se toliko kose i s vjerom, i moralom, i po\u0161tenjem, toliko da vam se od tih nelogi\u010dnosti zavrti u glavi do povra\u0107anja. Pa ipak, unato\u010d svemu, nekoliko mojih bli\u017eih prijatelja su sve\u0107enici. Istinski i pravi nosioci onoga u \u0161ta su se obukli. Mali ljudi koji daju sebe za male ljude. Za bolje sutra. Za dostojanstven \u017eivot svakog pojedinca. Nedavno mi je jedan od njih rekao da mo\u017eda ima nekog smisla u tome \u0161to ba\u0161 mene prona\u0111u neke nesretne, ljudske pri\u010de, da ih izvu\u010dem iz anonimnosti i uperim svjetlo na njihovu tegobnu stvarnost i probleme.<\/p>\n
Dok se cijela Hrvatska digla na noge za malenu Noru, do mene je tiho, bez ikakve pompe, do\u0161la pri\u010da o malenom Andiju iz Mostara i njegovoj majci Sanji. Andi je te\u0161ko bolesni \u0161estogodi\u0161njak, uz \u010dije se ime ve\u017ee vi\u0161e bolesti nego \u0161to mo\u017eete izbrojati prstiju na rukama. On ne mo\u017ee pri\u010dati ni hodati. Jede samo ka\u0161ice. Ali jo\u0161 uvijek se smije \u010dudesnim sjajem. Godinama vodi svoju najte\u017eu bitku, jer njegovo stanje te\u0161ko da mo\u017ee biti bolje. Jedna operacija koja je bila pripremana, zbog te\u0161kih napadaja nije mogla biti izvedena. Ostaje im nada samo u rehabilitacije u raznim toplicama, jer je to jedini na\u010din da mali Ani mo\u017eda prohoda. Ali za njih nemaju novaca.<\/p>\n
Andijeva majka Sanja je djevojka koja je i\u0161la u moju srednju \u0161kolu. Nikad se nismo upoznale, ali sam se sjetila tih o\u010diju \u010dim sam prvi put vidjela njihovu zajedni\u010dku sliku. Sjedim na hladnim plo\u010dicama dok mi ova \u017eena-heroj pri\u010da o svom \u017eivotu i sve \u0161to osjetim je tupa bol. Neshva\u0107anje. Jeza. Djevojka, \u017eena, tek godinu dana starija od mene, pronijela je na svojim dlanovima toliko nesretnih trenutaka, strepnje, na licu udaraca, strahova i patnje. U isto ono vrijeme dok sam ja imala svu ljubav svojih roditelja i bli\u017enjih, pa se i u takvom u\u0161u\u0161kanom vakuumu sre\u0107e, sekirala radi nekih bezna\u010dajnih gluposti. Kao \u0161to to svi mi radimo, \u010dije svjetove nije nagrizla nevolja, bolest ili smrt. Ni ne slutimo koliko smo sretni. Hladne su plo\u010dice na kojima sjedim, ali srce mi \u017eeli isko\u010diti. U sebi se najti\u0161e izvinjavam Sanji za neda\u0107e koje su je zadesile.<\/p>\n
Ludilo zemlje davno poludjele<\/p>\n
Stranicu na Facebooku otvorila joj je neka dobra \u017eena. Stranica ima samo stotinjak lajkova. Istovremeno pri\u010da o Nori je u svakoj pori Hercegovine. Poentirao je izvrsno na tu temu\u00a0\u00a0 jedan moj kolega ju\u010der objasniv\u0161i taj tok svijesti u ovim na\u0161im \u017elibinama. I za\u0161to Andija i njegovu pri\u010du ne poznaje nitko. I za\u0161to su neke pri\u010de “trendovske” od drugih. Isto je i s malim Davidom iz Viteza. Jo\u0161 jednim velikim borcem. I da, mo\u017eda ba\u0161 ima razloga \u0161to mene prona\u0111u sve te pri\u010de, viknula sam sebi re\u010denicu koju je izrekao moj dragi prijatelj, kao da se \u017eelim o\u0161amariti njome, kao da se trudim probuditi iz mrtvila u koje me ukopala politika. Odmah zovem svoje drage prijatelje iz hercegova\u010dkih medija – \u0160u\u0161njara, Bubala, Ledi\u0107a, Stegera, Jaki\u0161u, Pogledovce, mlade entuzijaste Udrugu Agape iz Ljubu\u0161kog, moje privatne radosti \u2013 moju sestru ludog pozitivca, Martinu, Rozi\u0107a, Slavena, Helenu, Alenku, Maju, Blagicu, moje Smokvare, Ines, Ivanu, na desetke dragih lica koji u toj lokomotivi uska\u010du, koji \u0107e pomo\u0107i da se ova pri\u010da \u010duje. Okupili smo se. Na Andijevoj stranici gomila pozitive, ljudi nas zovu sa raznih strana, iz svih gradova, iz dijaspore. Spremaju pakete, studenti se odri\u010du kave, klinci svoje odje\u0107e. Sve za na\u0161eg malog Andija. I dok \u010dekamo da nam Eronet odobri broj za pomo\u0107, odlu\u010dila sam napisati ovo samo iz jednog razloga. U pravilniku stoji slijede\u0107a re\u010denica, a koja je ista za sve na\u0161e(na\u0161e, njihove i njihove, pardon) telekome: \u201epozive na humanitarni broj mogu ostvarivati samo korisnici pokretne i nepokretne HT Eronet mre\u017ee\u201c.<\/p>\n
Nevjerovatno. Ali za ovu na\u0161u pr\u010dvaru od zemlje, itekako stvarno. I normalno, jelte. Dakle, moji prijatelji Aco ili Bojan iz Banja Luke ili ba\u0161 kao niti Alma ili Goran iz Sarajeva ne\u0107e mo\u0107i nazvati na ovaj broj. Gadljivo je da smo i u ovim stvarima razli\u010diti. \u010cak i ovdje smo tri razli\u010dita \u010dovjeka, mada nam je \u017eelja za pomo\u0107i ista. Organizacija oko cijele ove Andijeve pri\u010de u kojoj nemamo nikoga osim nas samih na svojoj strani, pokazala mi je jo\u0161 jednom sav krah stvarnosti u kojoj di\u0161emo i to sranje nazivamo \u017eivotom. Nemo\u0107 je to koja vri\u0161ti u meni. Javljaju nam se roditelji druge te\u0161ko bolesne djece u BIH i mole nas da kona\u010dno ne\u0161to u\u010dinimo, da formiramo neku mre\u017eu, zakladu, koja \u0107e biti dugoro\u010dan zalog za budu\u0107nost njihove djece. Jer svi se kupe na jednoj akciji i onda netragom nestanu. A kri\u017e ovih ljudi ostaje zauvijek.<\/p>\n
Bitka tek po\u010dinje<\/p>\n
Stoga sam, uz potporu mojih gore pobrojanih znanih i jo\u0161 mi neznanih prijatelja odlu\u010dila istupiti i re\u0107i, odnosno apelirati na sve ljude u raznoraznim institucijama, koji godinama primaju lovu za ni\u0161ta, a njihovo uklju\u010denje u cijeli ovaj projekat je itekako bitan. Na\u0161a je misao kroz ovu pri\u010du bila samo jedna \u2013 moramo formirati zakladu ili donatorsku mre\u017eu ili neku platformu (jo\u0161 je plan u povojima, u srcu, u glavi, ali znamo da ga moramo provesti) koja \u0107e se brinuti za najte\u017ee slu\u010dajeve bolesne djece u ovoj zemlji \u010diji su roditelji ostavljeni na milost i nemilost te\u0161ko\u0107ama. Zato molimo da nam se jave, ili da ovu informaciju uputite svima onima za koje znate da imaju sli\u010dne, te\u0161ke sudbine, da bismo zajedno mogli uraditi ne\u0161to po pitanju njihove djece.<\/p>\n
Ovim putem molimo sva tri telekom operatera, kao i ministra telekomunikacija, te svih onih u \u010dijoj je nadle\u017enosti ova problematika, da udruzi koja \u0107e biti formirana ustupe jedan, jedini humanitarni broj. Onaj kojeg \u0107e mo\u0107i nazvati iz \u010dovjek iz Ljubu\u0161kog, i iz Tuzle, i iz Trebinja. Planiramo stalne akcije kako klincima bude potrebno, i to na na\u010din da \u0107e njihovi roditelji biti jedina spona do tih donacija. Dakle, nitko iz udru\u017eenja, volontera, bilo kakvih lica, ne\u0107e ni u jednom trenutku raspolagati s novcima koji \u0107e uvijek biti upu\u0107eni na osobne ra\u010dune obitelji, a i novce od humanitarnog telefona samo \u0107e mo\u0107i podi\u0107i oni osobno.<\/p>\n
Mi nemamo nikoga iza nas. Nemamo \u0161tele i kontakte koji bi nam pomogli ovo \u201ebrzinski\u201c srediti. Sami smo i protiv nas je tona nelogi\u010dne birokracije Bosne i Hercegovine. Ali \u017eelimo napraviti bar jedan pozitivan pomak u ovoj zemlji. Da bar jedan humanitarni telefon u ovoj zemlji bude nenacionalisti\u010dki. Da bar probamo donijeti jednu optimisti\u010dnu notu u \u017eivote ovih ljudi. I ne\u0107emo dignuti ruke nad ovom i mnogim sli\u010dnim pri\u010dama. Javite nam se i ako bar ne znamo, ne\u0107emo i nismo sposobni za neku socijalnu revoluciju, onda mo\u017eemo bar odraditi i pokrenuti revoluciju duha za one kojima je to najpotrebnije. Zakotrljati jedan optimisti\u010dni kamen\u010di\u0107 u zemlji bez smisla, koji \u0107e kona\u010dno vratiti vrijednosti \u010dovjeka u prvi plan, ispred vrijednosti vila, bolida, \u0161minkice i trendovske odje\u0107e. Apeliram i na sve svoje kolege iz medija i upu\u0107ujem im poruku – da nas jebali, i vas i mene, svi zajedno onih \u0161est debila radi kojih iscrpismo tipkovnice, olovke i du\u0161e. \u0160to je najgore, isisali su nam du\u0161e. Uvjerili nas da je va\u017enije \u0161ta su oni danas jeli, a Severina pila, umjesto ovakvih pri\u010da. A jesmo li se radi ovakvih pri\u010da svi jednom davno po\u010deli baviti ovim poslom?<\/p>\n
Sva bolesna djeca vrijedna su na isti na\u010din. Situacija je pokazala da su onima koji se trebaju brinuti o tome, na\u0161a djeca apsolutno nebitna. Svi roditelji koji se bore sa sli\u010dnim sudbinama zaslu\u017euju isti tretman, zaslu\u017euju da njihovo dijete ima djetinjstvo puno osmijeha i sre\u0107e, a ne djetinjstvo u bolni\u010dkim krevetima i invalidskim kolicima. Pronesite glas o na\u0161em Andiju, uka\u017eite nam i na druge slu\u010dajeve, javite se meni osobno, ili na Andijevu Facebook stranicu. Dajte nam prijedloge, savjete, kontakte i pomo\u0107. Pomo\u0107 nam je najpotrebnija. Ljude trebamo. Ljude koji nisu zaboravili \u0161ta to zna\u010di biti \u010dovjek u pravom smislu rije\u010di.<\/p>\n
Andijeva Facebook stranica \u2013 http:\/\/www.facebook.com\/pages\/Pomozimo-malom-Andiju\/409611762455986?fref=ts<\/a><\/p>\n Moj osobni mail \u2013 martifoncentar@gmail.com<\/a><\/p>\n Martina Mlinarevi\u0107-Sopta<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"