Program obilje\u017eavanja Dana Op\u0107ine nastavio se izlo\u017ebom slika mlade ljubu\u0161ke umjetnice Josipe Brki\u0107 pod nazivom “Pri\u010da koju vrlo rado pri\u010dam”. Izlo\u017eba je otvorena uz prigodne rije\u010di recenzenta prof. Marka Vasilja i Tonija Kraljevi\u0107a te rije\u010di zahvale same autorice. Josipinu “pri\u010du” mo\u017eete pogledati do kraja mjeseca u Zgradi Op\u0107ine, a pro\u010ditati u nastavku…<\/p>\n
<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
{xtypo_rounded2} \u00a0<\/p>\n Perje, labud, lutka koja sklopi o\u010di kad je legne\u0161, vrabac, ma\u010dka, konj, maska, osmijeh, onaj tu\u017eni klaun \u0161to bio mi je drag, kip, nao\u010dale, zategnute u\u0161i, pund\u017ea…<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Postoji li poveznica svega navedenog i pre\u0161u\u0107enog? Mo\u017eda…<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Vitina, Zagreb, San Francisco, New York, Milano, Pariz, Ljubu\u0161ki. Hodam i gledam.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Primamljuju\u0107i izlozi s krznima koja su san svake pripadnice ljep\u0161eg spola bez \u010dlanske iskaznice Udruge za za\u0161titu \u017eivotinja, dame na kojima sve to briljantno stoji, \u0161e\u0161iri \u0161irokih oboda, koje iste nose i \u010dije kuhinje ispunjavanju sve urbanisti\u010dke norme i kvadraturu da budu i telefonske govornice (sude\u0107i po njihovim tankim struki\u0107ima). Na \u010distim kolnicima prolaze kroz gu\u017evu, torbom od pitonove ko\u017ee gotovo ne ozlijedi\u0161e onog tu\u017enog klauna koji sjedi na nekom \u017eutom tisku, ima coffee break i nada se da \u0107e mu netko za taj set, slabo izre\u017eiran, ubaciti neki nov\u010dani poticaj da razvu\u010de taj nacrtani osmjeh. Malo produ\u017ei\u0161 do svoje ku\u0107e, tamo ostavi\u0161 stvari da to mama lijepo opere. Njoj se nikad ne oboje \u010darape i uvijek ih osu\u0161i onoliko koliko i opere. Meni to jo\u0161 nije uspjelo.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Torbe spreme za nove pobjede. Samo jo\u0161 da nau\u010dim Mateu, kad idemo na tjedan dana, da se ne boji snijega u srpnju i ne nosi tri d\u017eempera i jo\u0161 troje tene da idu uz te d\u017eempere i onda jo\u0161 torbe koje se moraju rimovati uz tu simfoniju boja. Stvari, da mo\u017eemo, zaka\u010dile bismo i za u\u0161i. Ni\u0161ta nam ne smeta. Smijemo se i sjetimo najdramati\u010dnije pri\u010de iz djetinjstva, po istinitom doga\u0111aju. Naslov nije nimalo prigodan za dje\u010dji program – Kako je junac uboo Inu, a u biti nije je uboo. Toliko o istinitim doga\u0111ajima, kao i ona o Baba Rogi. Otkad sam narasla, sve Baba Roge su u mirovini. Nadam se da im ne kasne iste.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Sjedim vani s tatom, a one lude ma\u010dke s feder mehanizmima vje\u017ebaju skokove s odrne. Ho\u0107e\u0161 laste, ho\u0107e\u0161 na glavu ili bombe. Pravi su virtuozi. Za koju godinu parirat \u0107e onoj ekipici sa Starog mosta. Sre\u0107a, krila im Bog nije dao. Ina\u010de ne znam \u0161to bi letjelo na\u0161im nebom. Pobje\u017ee im vrabac! A eto mame i nosi kavu koju ja ne pijem. No, zato je ispekla 3 vrste kola\u010da i napravila 8 slanih jela. Sre\u0107a pa je moda \u0161irokih haljina.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Gdje god korak zaluta, sve uspore\u0111uje\u0161 sa svojim domom. Kao i one super fontane iz Las Vegasa koje bi izvrsno poslu\u017eile kao sistem za zalijevanje vrta. Ima da zalije od Guste do Ambre kad prsne. I Antini bi dobro pro\u0161li. Sve me podsje\u0107a na moj rodni kraj, a na \u017ealost, ni\u0161ta \u0161to gledam ne sli\u010di na njega. \u0160to sam Mu dalja, to mi vi\u0161e zna\u010di i osje\u0107aj pripadnosti je ve\u0107i.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Zato putovanja i jesu lijepa. Bar nama sretnicima koji se imamo gdje vratiti i jesti smokve koje su ubrane prije nego je sunce iza\u0161lo.<\/p>\n To je pri\u010da koju vrlo rado pri\u010dam. To je pri\u010da o Ljubu\u0161kom.<\/p>\n \u00a0<\/p>\n Josipa Brki\u0107<\/p>\n {\/xtypo_rounded2}<\/p>\n picasa_albumid=5842737415783814801<\/p>\n LJ::portal<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Program obilje\u017eavanja Dana Op\u0107ine nastavio se izlo\u017ebom slika mlade ljubu\u0161ke umjetnice Josipe Brki\u0107 pod nazivom “Pri\u010da koju vrlo rado pri\u010dam”. …<\/a><\/p>\n<\/div>","protected":false},"author":1,"featured_media":15677,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[22],"tags":[],"class_list":["post-15678","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kultura-kultura"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15678","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=15678"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15678\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media\/15677"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=15678"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=15678"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=15678"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Pri\u010da koju vrlo rado pri\u010dam<\/strong><\/p>\n