Povodom Me\u0111unarodnog dana materinskog jezika HKZ Troplet prosvjeduje protiv sustavnog kr\u0161enja ljudskih prava – prava na kori\u0161tenje materinskog jezika u obrazovnom procesu, prava na razli\u010ditost i o\u010duvanje identiteta i tradicije hrvatskog naroda, ali i protiv kr\u0161enje prava pripadnika ostalih naroda na prostoru na kome je drugi narod brojniji.<\/p>\n
<\/p>\n
Pravo na kori\u0161tenje materinskog jezika je jedno od temeljnih ljudskih prava i jedan od simbola ravnopravnosti svih naroda. \u017dele\u0107i to naglasiti, UNESCO je jo\u0161 1999. godine, dan 21. velja\u010de proglasio Me\u0111unarodnim danom materinskog jezika. To je potvr\u0111eno i na Glavnoj skup\u0161tini UN dono\u0161enjem Deklaracije o kulturnoj razli\u010ditosti. Pravo na kori\u0161tenje materinskog jezika, pravo na obrazovanje i pravo na razli\u010ditost su \u010dvrsto utemeljeni na mnogobrojnim me\u0111unarodnim dokumentima. Ta ljudska prava su deklarativno zajam\u010deni i Ustavom BiH i Ustavom FBiH.
Na\u017ealost, na\u0161a stvarnost nema nikakve veze s deklarativnim opredjeljenjima zapisanim u Ustavu i prihva\u0107enim me\u0111unarodnim dokumentima. Bosna i Hercegovina je vjerojatno jedina zemlja demokratskog svijeta gdje se jedan narod, hrvatski narod, sustavno diskriminira i perfidno mu se oduzima zajam\u010deno pravo na obrazovanje na materinskom jeziku i pravo na razli\u010ditost.<\/p>\n
Djeci \u201emanjinskog\u201c naroda ne omogu\u0107ava se \u0161kolovanje na materinskom jeziku, nego im se name\u0107e jezik \u201eve\u0107inskog\u201c naroda. To je u potpunoj suprotnosti s Ustavom i me\u0111unarodnim dokumentima o ljudskim pravima, a posebno s Konvencijom o pravima djeteta po kojoj roditelji imaju pravo da u skladu s vlastitim uvjerenjima za djecu biraju nastavne planove i programe kao i jezik na kojemu \u0107e se nastava izvoditi.<\/p>\n
Poslije rata, predstavnici me\u0111unarodne zajednice su prepoznali taj problem, i \u017eele\u0107i ga rije\u0161iti, a istovremeno ohrabriti povratak prognanih, zajedno s doma\u0107im vlastima napravili su koncept \u201edvije \u0161kole pod jednim krovom\u201c. Mora se priznati da \u201edvije \u0161kole pod jednim krovom\u201c nije idealno rje\u0161enje, ali je daleko manje zlo od diskriminacije i ukidanje prava na obrazovanje na materinskom jeziku. Za sada ne postoji bolje rje\u0161enje koje bi funkcioniralo. Iskustvo pokazuje da svugdje gdje su ukinute dvije \u0161kole i napravljena jedna s odjeljenjima koji su radili na razli\u010ditim jezicima, vrlo brzo su se na\u0161li \u201eizuzetno jaki\u201c razlozi za ukidanje dvojezi\u010dnosti (novac, nedostatak nastavnog kadra, \u2026) i svi u\u010denici su bili prisiljeni raditi po jednom programu i na jednom jeziku. Postojanje mogu\u0107nosti izbora programa i jezika trebalo bi biti bogatstvo i veliko demokratsko dostignu\u0107e ali na \u017ealost neki su to vidjeli kao problem i po\u010deli \u017eestoku kampanju za ukidanje \u201edviju \u0161kola pod jednim krovom\u201c.<\/p>\n
Uvjereni smo da u pozadini ovog nastojanja nisu nikakvi plemeniti ciljevi za\u0161tite ljudskih prava i sloboda, nego se ratni ciljevi, etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje i\/ili asimilacija, \u017eele provesti mirnodopskim sredstvima. Ti se ciljevi ostvaruju na tri na\u010dina zbog kojih pripadnici \u201emanjinskog\u201c naroda \u201edragovoljno\u201c odlaze: (1) ugro\u017eavanjem sigurnosti i zastra\u0161ivanjem, (2)\u00a0 ekonomska ugro\u017eenost kojoj su izlo\u017eeni svi, ali ipak pripadnici \u201emanjinskog\u201c naroda neusporedivo te\u017ee nalaze posao i (3) uskra\u0107ivanje obrazovanja djece na materinskom jeziku zbog \u010dega \u010desto mladi roditelji odlaze kad im djeca trebaju krenuti u \u0161kolu.<\/p>\n
\u0160to je naj\u017ealosnije, me\u0111unarodna zajednica je nasjela na ovu kampanju i do\u0161lo je do nevjerojatne promjene. Ukidanje prava na obrazovanje na materinskom jeziku, ukidanje prava na razli\u010ditost, ukidanje prava na vlastiti identitet i tradiciju i nametanje jednog programa, jednog jezika, jednog identiteta, progla\u0161ava se vrhunskim dosegom demokracije, a poku\u0161aj ostvarenja zajam\u010denih ljudskih prava kroz \u201edvije \u0161kole pod jednim krovom\u201c progla\u0161en je diskriminacijom i segregacijom! Na ovaj na\u010din sva nebo\u0161nja\u010dka djeca u \u017eupanijama s bo\u0161nja\u010dkom ve\u0107inom su diskriminirana, onemogu\u0107ena su im ljudska prava zajam\u010dena spomenutim dokumentima, \u0161koluju se po bo\u0161nja\u010dkom nastavnom planu i programu i jeziku, bez prava na izbor i prava na materinski jezik i kulturnu razli\u010ditost!<\/p>\n
Vrhunac kampanje protiv vi\u0161ejezi\u010dnosti nastupio je kada je Op\u0107inski sud u Mostaru donio presudu da je, postojanjem \u201edvije \u0161kole pod jednim krovom\u201c po\u010dinjena diskriminacija, da se na taj na\u010din provodi segregacija djece (iako ne postoji prisilno razdvajanje!) te da se takve \u0161kole trebaju ukinuti. S druge strane je presuda Op\u0107inskog suda u Travniku kojom je utvr\u0111eno da \u201eDiskriminacije kao ni segregacije u\u010denika na etni\u010dkom principu u \u201cdvije \u0161kole pod jednim krovom\u201c nema\u201c. Presuda se temelji na potpuno logi\u010dnim i neoborivim postavkama:
–\u00a0\u00a0 \u00a0pravo roditelja je za svoju djecu izabrati nastavne planove, program i jezik;
–\u00a0\u00a0 \u00a0roditelji imaju mogu\u0107nost upisati svoju djecu u bilo koju \u0161kolu, bez ikakva ograni\u010denja (osim postignutog uspjeha za srednje \u0161kole),
–\u00a0\u00a0 \u00a0nikada nije ni jedno dijete odbijeno prilikom upisa u \u0161kolu zbog nacionalne pripadnosti;
–\u00a0\u00a0 \u00a0\u201cdvije \u0161kole pod jednim krovom\u201c je rezultat provedbe Aneksa 7. Daytonskog mirovnog sporazuma koji se ti\u010de povratka prognanih na svoja ognji\u0161ta, \u0161to zna\u010di da su ovakve \u0161kole nastajale kako bi se povratnicima osiguralo pravo \u0161kolovanja djece na materinskom jeziku i po planu i programu kojeg za svoju djecu biraju roditelji.
Dvije suprotne presude od dva suda, po istoj stvari i tu\u017ebi istih tu\u017eitelja, u jednoj istoj dr\u017eavi!<\/p>\n
Dodatno poglavlje u ovoj pri\u010di predstavlja djelovanje neustavnog Ministarstva obrazovanja FBiH i resornog ministra koji je glavni pokreta\u010d i implementator kr\u0161enja ljudskih prava. Ministar nezakonito nastoji svima nametnuti “Model ujedinjenja i eliminiranja paralelnih struktura u odgojno-obrazovnim ustanovama u Federaciji BiH” kojim se predvi\u0111a potpuna integracija i negira pravo na razli\u010ditost i materinski jezik. Taj \u201emodel\u201c je donijela krnja koordinacija \u017eupanijskih ministara na \u010delu s federalnim ministrom, bez sudjelovanja ministara iz \u017eupanija s hrvatskom ve\u0107inom.<\/p>\n
Pri tome trebamo imati u vidu presudu Ustavnog suda Federacije BiH kojom je presu\u0111eno da je Federalno ministarstvo obrazovanja neustavno i dat je rok od pola godine da se isto ukine. Rok je istekao 6. svibnja 2011. godine (gotovo prije dvije godine) i ni\u0161ta nije poduzeto. Federalni ministar nastavlja raditi kao da nikad nikakve presude nije bilo. I usput se poziva na Ustav koji svakodnevno kr\u0161i! Neizvr\u0161avanje presuda Ustavnog suda je kazneno djelo i netko je za to odgovoran, netko u lancu od Predsjednika Federacije i \u010delnika Parlamenta FBiH, preko Predsjednika Vlade FBiH do resornog ministra. \u00a0<\/p>\n
Za\u010du\u0111uju\u0107e je i zabrinjavaju\u0107e \u0161to pojedini me\u0111unarodni predstavnici daju potporu federalnom ministru u njegovu djelovanju na obespravljivanju hrvatskog naroda a ne pitaju za\u0161to ne po\u0161tuje Ustav, \u0161to bi trebala biti njegova prva du\u017enost. Ovakvo djelovanje me\u0111unarodnih predstavnika je posebno \u010dudno kad se usporedi sa zalaganjem za prava na materinski jezik manjina u BiH i susjednim zemljama. Koliko ministar uva\u017eava postojanje i interese konstitutivnog hrvatskoga naroda u BiH vidi se i po slu\u017ebenom nazivnu Federalnog ministarstva koje je na bo\u0161nja\u010dkom, srpskom i engleskom jeziku ali ne postoji naziv na hrvatskom jeziku.<\/p>\n
Otvaraju se jo\u0161 brojna pitanja. Zbog \u010dega su ministru i ministarstvu problem \u0161kole koje rade po hrvatskom planu i programu i na hrvatskom jeziku, a nije problem, na primjer, postojanje \u010detrnaest tursko-bosanskih \u0161kola, ili francuska \u0161kola CIFS u Sarajevu, ili privatna osnovna \u0161kola \u201eIsha-beg Ishakovi\u0107\u201c (ranije O\u0160 Muwafaq), ili Osnovna \u0160kola Al Walidein Gazzaz u Sarajevu? Da budemo na \u010distu, mi mislimo da to nije problem, da to oboga\u0107uje obrazovni sustav i pru\u017ea mogu\u0107nost izabrati program i jezik koji se \u017eeli, a \u0161to je i zahtjev me\u0111unarodnih povelja o ljudskim pravima. Za\u0161to su onda \u0161kole na hrvatskom jeziku problem, pa bile one pod jednim, dva ili tri krova.<\/p>\n
Uzimaju\u0107i u obzir sve izneseno, tra\u017eimo od svih spomenutih u uvodnom stavku ovog Pisma sljede\u0107e:
1.\u00a0\u00a0 \u00a0Zaustaviti i sprije\u010diti daljnju diskriminaciju i kr\u0161enje ljudskih prava pripadnika hrvatskog naroda onemogu\u0107avanjem obrazovanja na materinskom jeziku a time i prisilnu asimilaciju u \u201eve\u0107inski\u201c narod (ali i diskriminaciju pripadnika svih drugih naroda na podru\u010djima gdje su malobrojniji);
2.\u00a0\u00a0 \u00a0Ne ukidati dvije \u0161kole pod jednim krovom i time kr\u0161iti pravo na obrazovanje na materinskom jeziku dok se ne izna\u0111e odr\u017eiv koncept zadovoljavanja ljudska prava;
3.\u00a0\u00a0 \u00a0Omogu\u0107iti pravo na izbor nastavnih planova i programa kao i jezika na kome se nastava izvodi u skladu s me\u0111unarodnim dokumentima o ljudskim pravima;
4.\u00a0\u00a0 \u00a0Onemogu\u0107iti protuustavno djelovanje federalnog ministarstva obrazovanja i isto ugasiti u skladu s presudom Ustavnog suda Federacije BiH;
5.\u00a0\u00a0 \u00a0Utvrditi odgovornost za neizvr\u0161avanje odluke Ustavnog suda.<\/p>\n
UO HKZ TROPLET<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"