![\"Medina](\"https:\/\/ljportal.com\/arhiva\/wp-content\/uploads\/2013\/02\/novo_2013_Medina_Tripoli-scaled.jpg\")
<\/p>\nPred Vama je pri\u010da koju sam napisala, za vrijeme boravka u novom gradu, na novom radnom mjestu, okru\u017eena novim ljudima, prije vi\u0161e od dvije godine, ni ne slute\u0107i da \u0107e ikada biti objavljena.<\/p>\n
<\/p>\n
Kako sam se (s)na\u0161la u zemlji za mu\u0161karca<\/p>\n
Odlazak na \u201cradni odmor\u201d u Tripoli, glavni grad najsjevernije\u00a0 afri\u010dke zemlje Libije, za mene je prvenstveno predstavljao avanturu. I naravno stjecanje me\u0111unarodnog profesionalnog iskustva.
Posao grafi\u010dkog dizajnera je zanimljiv, ali svakako je izazov dizajnirati zemlju koja tek gradi svoj identitet, nasuprot onoga koji je do sada imala, o Lideru i nafti.
Tako sam ja, iako je to samo nekolicina mojih najbli\u017eih odobravala, ipak odletjela u nepoznato.
Da na neki na\u010din doka\u017eem sebi i njima da mogu ostvariti svaki svoj cilj. I mogu re\u0107i da sam potpuno uspjela.<\/p>\n
Sve sto sam do sada znala, u\u010dila, vjerovala o \u017eivotu ovdje vrijedi obrnuto.
I prije nego bilo \u0161to napi\u0161em o ovoj zemlji, ljudima i pravilima, \u017eelim naglasiti da sve sto pro\u010ditate mo\u017ee, a i ne mora biti ba\u0161 tako. Ovdje nema pravila, zapravo ovdje pravila postoje da bi se kr\u0161ila i to je jedino pravilo. Najkra\u0107i opis pojma kontradiktornosti je: Libija!<\/p>\n
Ono \u0161to mi se prvo i najvi\u0161e svidjelo ovdje je klima. Nakon tmurnog Sarajeva sunce u prosincu i temperature od 20 stupnjeva pravi su elan za novi dan. Ali koliko god spremna do\u0161la ovdje, onog trenutka kad se digla prva pje\u0161\u010dana oluja ostala sam zate\u010dena. Osje\u0107aj pijeska pod prstima na svemu \u0161to dotakne\u0161 stvarno je bio neobi\u010dan. Boja pijeska u svakom smjeru u kom pogleda\u0161, druga\u010dija arhitektura, prometna gu\u017eva, nadasve \u010dudan jezik, neobi\u010dna hrana, ljepota mora i prirode svakako su mi pomogle da se nakon prvih \u0161est mjeseci ponovo vratim ovdje.<\/p>\n
Ljudi su isti u svakom dijelu svijeta … dobri, lo\u0161i, sretni, nesretni, pitanje je samo koga izabere\u0161 za svoje dru\u0161tvo. Kako i koliko si sposoban izbalansirati razli\u010ditosti, kojih ovdje itekako ima.
Koliko da\u0161 toliko ti se vrati i to je jednostavno tako.
Zajednica \u201cna\u0161ih ljudi\u201d u Tripoliju i Libiji op\u0107enito je dosta velika. Kad ka\u017eem \u201cna\u0161ih ljudi\u201d pri tome mislim na na\u0161e govorno podru\u010dje biv\u0161e Jugoslavije. Ne znam je li to samo ovdje tako ili je u svakom dijelu svijeta isto, ali u trenutku kad \u010duje\u0161 da razumije\u0161 jezik kojim pri\u010da netko za stolom pored tebe odmah se razmjenjuju brojevi telefona, dogovaraju kave.
Ono \u0161to Libijci znaju o nama je da im je Bosna i Hercegovina prijateljska zemlja, da se Jugoslavija raspala i da smo iz tog raspada mi najgore pro\u0161li. I najzanimljivija \u010dinjenica, \u0161tuju Tita ponekad i vi\u0161e od svoga Lidera.
Dosta Libijaca je slu\u017eilo vojsku ili se \u0161kolovalo u biv\u0161oj Jugoslaviji, \u0161to je tada za njih bilo besplatno, zbog prijateljskih odnosa Lidera i Tita. Tako da vrlo dobro pri\u010daju na\u0161 jezik i imaju jako lijepe uspomene, ili \u017eene iz na\u0161e zemlje.<\/p>\n
<\/p>\n
Zabave u Libiji slu\u017ebeno nema. Sve \u0161to bi moglo biti zabavno zabranjeno je. Slu\u017ebeno, jer kao \u0161to sam na po\u010detku rekla pravila su ti da se kr\u0161e. Rizik uvijek postoji, naravno, ali uvijek je zanimljivije ono \u0161to se ne smije. Pa je vrlo lako da obi\u010dna kava poslije posla zavr\u0161i u nekoj vili na pla\u017ei sa svime \u0161to bilo koji party, u bilo kom dijelu svijeta nosi sa sobom.
Prelijepa i preduga\u010dka obala Libije je neiskori\u0161tena, ali par pla\u017ea za strance pravi su raj poslije posla i slobodnim danima. A sezona traje od travnja do listopada.<\/p>\n
Naslov ka\u017ee zemlja za mu\u0161karca i to s pravom. Sve je podre\u0111eno mu\u0161karcima, \u017eivot je ure\u0111en samo za njih. \u017dena bez pratnje mu\u0161karca ne mo\u017ee ni u shopping. Ali mu\u0161karac je podre\u0111en samo \u017eeni. Na\u010din na koji ovdje \u017eene upravljaju mu\u0161karcima iz mog kuta gledanja je pomalo bolestan, ali to je valjda njihova osveta za njihovo oduzimanje slobode \u017eeni. Nikako se ne mogu slo\u017eiti sa \u017eenskim teorijama o \u017eivotu i mu\u0161ko-\u017eenskim odnosima ovdje, koliko god argumenata one imale, ali to je ne\u0161to za \u0161to su se, one misle, izborile ovih \u010detrdeset godina i to je sva njihova satisfakcija.
Strankinje im sada malo kvare koncept, ali konkurencija je uvijek zdrava, zar ne?
Kao jedina \u017eena u uredu mogu re\u0107i da je veoma jednostavno ovdje biti uspje\u0161na \u017eena, \u010dak i jednostavnije nego kod nas. Nije bitno koliko godina i radnog iskustva ima\u0161, bitno je dokazati da si dorasla svakom mogu\u0107em zadatku i da si dovoljno samouvjerena, odgovorna i sposobna da isti odradi\u0161 najbolje \u0161to zna\u0161 i u zadanom roku. To \u0161to sam \u017eena ovdje samo je prednost.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Mi Media I hum.ba<\/span><\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"