Pri\u010da o izgubljenom sinu (ili milosrdnom ocu) govori o grijehu ili proma\u0161aju, govori o bijedi i govori o sre\u0107i i spasenju. Razotkriva sve one na\u0161e pogre\u0161ne \u017eelje koje kad-tad dovedu do o\u010daja, poni\u017eenja i nesre\u0107e. Ono \u0161to Isus pri\u010da re\u010deno je prije 2000 godina, ali mo\u017ee se primijeniti na svakoga, u svakoj situaciji i u svakom vremenu.<\/p>\n
<\/p>\n
Pri\u010da o izgubljenom sinu je drama koja se neprestano ponavlja. Ovo je pri\u010da o Bogu i o ljudima. I to o Bogu koji ne djeluje onako kako to od njega ljudi o\u010dekuju, o Bogu koji \u0161okira svijet svojom ljubavlju. Ovo je tako\u0111er pri\u010da o dvije vrste ljudi: s jedne strane, onima koji u svom \u017eivotu u potrazi za sre\u0107om barem jednom zalutaju i izgube se, te, s druge strane, o onima koji marljivo i vjerno ispunjavaju svoje du\u017enosti, ali koji su ponekad isklju\u010divi i lako druge osude.<\/p>\n
U sredi\u0161tu ove pri\u010de stoji mla\u0111i i izgubljeni sin koji je, poku\u0161avaju\u0107i do\u0107i do prave sre\u0107e, svog oca, koji mu je omogu\u0107io sve, zamijenio sebi\u010dnim gospodarom koji se prema njemu ponio neljudski, koji ga je ponizio u njegovu dostojanstvu, koji ga je stavio na stup srama.<\/p>\n
U sudbini mla\u0111ega sina mo\u017eemo vidjeti mnoge sudbine ljudi uop\u0107e. Mnogi od nas smo raskinuli svoje dobre odnose, tako\u0111er i odnos s Bogom, i dali se zarobiti novim gospodarima koji su nas pretvorili u svoje sluge. Iz slobode smo oti\u0161li u ropstvo. Na\u017ealost, rijetka su obra\u0107enja, rijetki primje\u0107uju da su robovi, rijetki primje\u0107uju da su njihov duh i du\u0161e zarobili bezo\u010dni vladari ili da robuju samima sebi. Rijetki shva\u0107aju da su pravu slobodu zamijenili njezinim prividom, hirovima, novcem, negativnim emocijama, lo\u0161im ambicijama, umi\u0161ljenom ispravno\u0161\u0107u, sterilnim pobo\u017enja\u0161tvom…<\/p>\n
Sada neka svatko po\u0111e od sebe: u ono vrijeme kad je Isus javno izjavio da oni koji su bez grijeha bace prvi kamen, ljudi su se razbje\u017eali. Da danas Isus do\u0111e, ve\u0107ina nas bi se usudila baciti taj kamen jer se osje\u0107amo superiornima, pametnijima, boljima i samim tim bezgre\u0161nima. Ljudi \u010desto do\u0111u u ispovjedaonicu i ka\u017eu: nemam ti ja nekih velikih grijeha. Ljudi se jednom godi\u0161nje ispovjede i nemaju nikakvih grijeha. Ali to \u0161to mi ponekad nismo svjesni svojih grijeha, ne zna\u010di da ih nemamo.<\/p>\n
Svi smo mi redom izgubljeni sinovi i k\u0107eri koji u ovom trenutku razme\u0107emo bogatstvo koje je netko drugi stekao i dao nam na raspolaganje. Idemo svake nedjelje na misu, pa i pri\u010de\u0161\u0107ujemo se, a doma ne razgovaramo sa svojim bratom, sestrom, majkom, ocem, radi nekih besmislenih zavrzlama kao \u0161to su npr. glupe sva\u0111e oko par metara zemlje.
\u010cudimo se \u0161to nas politi\u010dari stalno varaju, \u0161to nam la\u017eu i \u0161to nas kradu, a prvi \u0107emo pokucati na njihova vrata kad nam ne\u0161to zatreba. Tra\u017eimo veze, jer, jednostavno re\u010deno, sustav je takav.<\/p>\n
Najlak\u0161e je re\u0107i \u201esustav je takav” i pustiti se k’o tikva niz vodu. Uvijek upiremo prste u druge, a sami sjedimo skr\u0161tenih ruku i unutar svog \u017eivota i u svome \u017eivotu ne radimo apsolutno ni\u0161ta da se ovaj pokvareni i gre\u0161ni sustav po\u010dne mijenjati. Upravo su zbog toga izokrenute vrijednosti: danas nije lo\u0161 onaj koji \u010dini nepravdu, nego onaj tko upu\u0107uje na nepravdu. Nisu lo\u0161i oni koji su nas doveli u situaciji da u bolnici nema lijekova i da se ljudi ne mogu operirati jer nema anestezije, nego je lo\u0161 onaj tko o tome javno progovori. Nije lo\u0161 onaj tko uzima tu\u0111e, tko gradi na tu\u0111em, tko ru\u0161i tu\u0111e da bi sagradio svoje, nego onaj tko postavi pitanje: pa, ljudi moji, \u0161to ovo radimo? Mo\u017eemo ovako nabrajati do sutra. Svi mi to gledamo i vidimo, ali ni\u0161ta ne radimo da se ne\u0161to promijeni. Dapa\u010de… Pre\u0161utno sve to promatramo i automatski postajemo ljudi \u201egre\u0161nog sustava”.
Poga\u0111a li nas uop\u0107e sudbina mla\u0111ega sina? Prepoznajemo li va\u017enost svih etapa njegova \u017eivota?<\/p>\n
Za klju\u010dni moment u njegovom obra\u0107enju Isus ka\u017ee da je do\u0161ao k sebi, uvidio svu bijedu svoga stanja, sjetio se svoga oca i njegove dobrote te odlu\u010dio u krajnjoj poniznosti vratiti se ocu i bratu, priznati svoj grijeh i zatra\u017eiti oprost: \u201eO\u010de, nisam dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao svog slugu.” Mo\u017eemo se pitati na osnovu \u010dega ili kako da mi do\u0111emo k sebi. Koliko danas uop\u0107e ima stvarnog dola\u017eenja k sebi? Imamo li uop\u0107e vremena za to? Zar nas briga za sebe ili toliki poslovi nisu zatrpali da uop\u0107e ne vidimo da nam je potrebno ikakvo sabiranje? Zar nismo samodopadno zadovoljni svojim \u017eivotom ili mo\u017eda imamo strah da \u0107emo dotaknuti samo dno svoje \u017eivotne nesre\u0107e i proma\u0161aja, jer ako bismo do\u0161li k sebi, mo\u017eda bi se sve sru\u0161ilo \u0161to smo tolike godine gradili? Zar se iz lijenosti duha \u010desto ne skrivamo iza kolektivnog pona\u0161anja govore\u0107i pa svi tako rade ili jednostavno i dalje odga\u0111amo vlastito obra\u0107enje?<\/p>\n
Ako do\u0111emo sebi, mo\u017eda \u010dak i stignemo do onog klju\u010dnog trenutka priznanja o proma\u0161enosti \u017eivota, o vlastitom neljudskom postupanju, ali nemamo snage za povratak, za poniznost, jer pred nas – tako smo u to uvjereni – ne sti\u017ee nikakav milosrdni otac nego samo farizejska, sitni\u010dava i zlurada “starija bra\u0107a”. Jer, u na\u0161oj “velikoj” vjeri ionako sve \u010dinimo mjere\u0107i se s “bra\u0107om”, a ne s milosrdnim ocem!
I klju\u010dna re\u010denica u evan\u0111elju je upravo ova: \u201eTada do\u0111e k sebi…”<\/p>\n
Kad dolazi ovaj \u010dovjek sebi? Kad je totalno propao, kad se suo\u010dio s porazom i o\u010dajem. Tek tada do\u017eivljava prosvjetljenje i vra\u0107a se ku\u0107i.Mislim da nam je Isus rekao ovu pri\u010du zato da ispravimo na\u0161e poimanje o tome tko je Bog i kako Bog funkcionira.<\/p>\n
Dakle, ono \u0161to zaustavlja opro\u0161tenje, ono \u0161to spre\u010dava na\u0161u sre\u0107u i onaj unutarnji mir nije Bo\u017eja suzdr\u017eanost nego na\u0161a. Mi smo ti koji odlazimo, mi smo ti koji tro\u0161imo vrijeme u gluposti i koji jedemo sa svinjama. Jedan ugledni teolog Karl Barth, nakon \u0161to je napisao tisu\u0107e i tisu\u0107e stranica o Bogu, jednom je prilikom rekao kako se sve ono \u0161to je napisao mo\u017ee sa\u017eeti u jednu re\u010denicu: \u201eBog je onaj koji voli.”
Ne bi lo\u0161e bilo kona\u010dno do\u0107i k sebi dok jo\u0161 imamo kome.<\/p>\n
\u00a0<\/p>\n
Fra Dalibor Milas I hercegovina.info<\/strong><\/span><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"