Kao \u0161to u gradu postoje objekti, orijentiri uz koje ve\u017eemo svoje emocije i sje\u0107anje, tako isto postoje i ljudi koji osobito \u010dine dio kolektivne svijesti o gradu, ono preko \u010dega mi dobivamo sliku i o sebi i o identitetu.<\/p>\n
<\/p>\n
Simbol Ljubu\u0161kog<\/p>\n
\u201cGrad ne \u010dine zidovi nego ljudi, ljudi koji svojim \u017eivotom utiskuju sli\u010dicu u ovaj veliki \u0161areni mozaik grada\u201d, kazao je sociolog i likovni kriti\u010dar Ivan Vukoja na posljednjoj izlo\u017ebi fotografija Ljubu\u0161aka Joze Borasa, \u017eivu\u0107eg simbola na\u0161eg grada.
Fotograf, kroni\u010dar i zaljubljenik u svoj Ljubu\u0161ki dio bogatog 45-godi\u0161njeg opusa predstavio je svojim Ljubu\u0161acima i gostima na posljednjoj izlo\u017ebi povodom Dana op\u0107ine, dokazuju\u0107i time da su ljudi ti koji ostaju utkani u pri\u010du o gradu.
Dijete svoga grada, fotograf Jozo Boras, ispunio je svojim radom gra\u0111ansku i moralnu du\u017enost.
\u201cS 15 godina po\u010deo sam u\u010diti o fotografiji, kod sada pokojnog profesora Petra Deli\u0107a koji je imao svoju fotografsku radnju i koji je vodio fotoklub u Gimnaziji davne 1965. Nakon odslu\u017eene vojske nastavio sam u\u010diti o fotografiji kod pokojnog Ivice Grubi\u0161i\u0107a, poznatog mostarskog fotografa. Godine 1978. otvorio sam svoju fotografsku radnju koja i danas radi\u00a0 preure\u0111ena u umjetni\u010dku galeriju slika i mojih fotografija\u201d, kazao je Jozo, dodaju\u0107i kako su mu naj\u010de\u0161\u0107i motivi fotografija pejza\u017ei Ljubu\u0161kog i okolice, ali i pejza\u017ei Dalmacije.
Mo\u017eemo re\u0107i kako njegove snimke \u010duvaju trenutke \u017eivota, tu\u017ene i vesele, registriraju identitet zavi\u010daja, one su kronologija grada kroz vrijeme u raznim godinama i godi\u0161njim dobima. Njegove fotografije prikazuju prirodne ljepote Ljubu\u0161kog, prepoznatljive motive \u0161ipaka, smokava, ali i zanimljiva lica i scene koje su privukle autora.
\u201cOvaj grad bi bio puno siroma\u0161niji bez detalja, trenutaka, lica koje sam kroz dugi niz godina svojim fotoaparatom ovjekovje\u010dio i \u010diji mali dio vidite u mojim fotografijama\u201d, rekao je Jozo, naglasiv\u0161i kako jako voli ‘slikati’ portrete ljudi.
\u201cSmatram da je fotografija ogledalo du\u0161e, zabilje\u017ei i onaj najsretniji i najtu\u017eniji trenutak u \u017eivotu \u010dovjeka te najvi\u0161e volim raditi crno-bijele portrete\u201d, ka\u017ee Jozo.<\/p>\n
Izlagao s Ibruljem<\/p>\n
Jozo je po\u010deo izlagati svoje fotografije ve\u0107 70 \u2013ih godina i to u ljubu\u0161kom hotelu ‘Bigeste’, zatim u Neumu s prijateljem, poznatim ljubu\u0161kim slikarom pokojnim Hamom Ibruljem. Nakon toga su se izlo\u017ebe zaredale te su se njegove fotografije mogle vidjeti u vi\u0161e gradova Hercegovine i Dalmacije.
\u201cRazlika u izra\u0111ivanju fotografija nekada i sada je velika. Smatram da je prija\u0161nja fotografija imala du\u0161u jer se fotograf trebao jako potruditi oko njezinog nastanka i izrade, dok je danas u ovom digitalnom svijetu kudikamo lak\u0161e. Fotografija je u svijetu puno cjenjenija nego kod nas, ali tu i tamo poneki fotograf se uspije dokazati\u201d, istaknuo je Jozo \u010dije je ‘oko zaustavilo’ trenutak \u017eivota grada, ljudi i obi\u010daja.\u00a0\u00a0 \u00a0
Za o\u010dekivati je da se Jozo i u budu\u0107e ne\u0107e odvajati od svoga aparata, a radnja ‘Foto Jozo’ ostat \u0107e zapam\u0107ena kao najljep\u0161i izlog hercegova\u010dkih motiva ljudskih susreta i prijateljstava.<\/p>\n
\u00a0<\/strong><\/span><\/p>\n Dnevni list I Ru\u017eica Pulji\u0107<\/strong><\/span>
\u00a0<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"